Kategorija: Politika

Najava da bi nekadašnji potpredsjednik SNSD i šef Gradskog odbora te stranke u Banjaluci, Igor Radojičić, uskoro trebalo da formira novi politički pokret, otvorila je brojna pitanja, a ono najvažnije, na čiju podršku računa.

Ankete koje su rađene poslednjih godina pokazuju da Radojičić još uvijek uživa podršku dijela građana Banjaluke.

– Ako bi se na izborima za gradonačelnika ponovo kandidovao Draško Stanivuković dobio bi podršku 37,6 odsto opredijeljenih glasača. Na drugom mjestu sa 26,2 odsto je Radojičić – pokazale su neke od anketa.

Zanimljivo je da je, po tim anketama, Radojičić bio daleko ispred bivših partijskih kolega Vlade Đajića i Srđana Amidžića.

Međutim, da li Radojičić zaista može da računa na toliku podršku Banjalučana ako uzmemo u obzir da je van politike već tri godine i da iza sebe nema stranku niti jaku stranačku infrastrukturu, kao što je imao u SNSD.

Vijest da se Radojičić vraća u politiku izazvao je žestoke potrese u redovima SNSD jer postoji opravdani strah da bi neki od istaknutih funkcionera stranke mogli preći u njegove redove.

I nije to jedini razlog zašto mnoge Radojičićeve dojučerašnje partijske kolege ne gledaju blagonaklono na njegovu objavu o povratku u politiku.

Među brojnim komentarima našli su se i oni kako „uspjeh koji je Radojičić imao može zahvaliti stranci, a ne sebi, te da su mnogi koji su otišli iz stranke shvatili da nisu toliko jaki kao što su bili dok su dio nje“.

Ima li Radojičić snage da “uzme” glasove svojoj dojučerašnjoj stranci, ali i opoziciji, odnosno može li se nadati nekom većem rezultatu na izborima i na koje glasače može računati?

Politički analitičar Nebojša Tojagić ističe za Srpskainfo da je Radojičić sigurno dobro procijenio situaciju prije nego je odlučio da se vrati u politku.

Sigurno je razgovarao sa ljudima i onim bliskim i onim potencijalno bliskim, čuo dovoljno razloga i za, a vjerovatno i protiv… te se odlučio na povratak u nešto što je njegov domaći teren. Uz veliko iskustvo, dobre kontakte, čistu biografiju, sigurno mu na ruku ide i sadašnje stanje u gradu – smatra Tojagić.

On dodaje da je veći broj onih koji smatraju da aktuelna gradska vlast nije uradila ništa, i da skupštinska većina nije ponudila ništa.

Pukotine u SNSD
Tojagić je siguran da ta grupa ljudi, koja želi nešto, podržava povratak Radojičića i očekuje konkretne prijedloge, programe i ideje, ne samo od njega, nego i od oba bloka koja žele većinu i u narednom sazivu Skupštine grada Banjaluka.

A upravo tu bi Radojičićev pokret ili stranka mogli biti ti bez kojih stabilna većina neće biti moguća. Što se tiče SNSD mislim da su oni sami sebi, na gradskom nivou, postali najveći neprijatelji. Očito je da unutar SNSD više ne postoje rascjepi već ozbiljne pukotine, koje bi Radojčičev povratak mogao dodatno da poveća – kaže Tojagić.

To što njega nije bilo neko vrijeme, kako dodaje Tojagić, ne znači ništa jer većina stranaka od prošlih izbora nije ništa ni radila.

Tojagić kaže kako stranke očekuju da par mjeseci prije izbora krenu u neku kampanju i obilazak terena u nadi da su članovi i birači zaboravili šta im je obećano uoči prošlih izbora.

– Tih problema Radojičić nema. I ono što je tada obećao nije ni mogao da ispuni jer ga nije bilo u politici. Opet, veliki je broj ljudi kojima je pomogao i koji će se vjerovatno toga i sjetiti kada budu uzeli olovku u oktobru – zaključuje Tojagić.

Politička analitičarka Tanja Topić ističe za Srpskainfo da je, kada jednom izađete iz politike, vrlo teško ponovo se vratiti u taj svijet.

Međutim, istraživanja govore da je Radojičić u dijelu javnosti i dalje vrlo dobro percipiran i prihvaćen. Mislim da je, takođe, u SNSD ostao dio ljudi koji će svoju podršku dati Radojičiću. E sad, u kojoj mjeri i u kom stepenu, to je vrlo teško odgovoriti – kaže Topićeva.

Ona smatra da je jedan od ključnih faktora koji će uticati na to krug ljudi sa kojim će se pojaviti na političkoj sceni, tačnije, kakvu reputaciju imaju, iz kojeg miljea dolaze i sa kojim kapacitetima raspolažu.

S druge strane, ističe Topićeva, biće važna i ideološka profilisanost tog pokreta ili partije koju Radojičić osnuje.

– Mada, kod nas znamo da ideološka profilacija uopšte ne postoji. Kod nas je primaran interes, kako lični, tako i partijski. To je nešto što određuje samu politčku scenu. Međutim, sasvim je sigurno da je Radojičić uzburkao vodu – napominje Topićeva.

Ona je uvjerena da će Radojičić sigurno moći ostvariti određeni politički rezultat, kao i da će jedan dio članstva SNSD krenuti za njim.

– Ove sve reakcije koje relativizuju Radojičićev povratak u politiku, zapravo govore i o jednoj vrsti nervoze i straha, kao i nemogućnosti procjene koliko on može svima njima zajedno zamutiti vodu – poručuje Topićeva.

Iako nisu obavezujuće, preporuke Venecijanske komisije u vezi sa funkcionisanjem Ustavnog suda BiH u suprotnosti su sa Ustavom Bosne i Hercegovine jer se predlaže da se pravilima mijenja nešto što je propisano samim Ustavom BiH.

“Komisija poziva, ni manje ni više, da Ustavni sud BiH sebe pretvori u ustavotvorca time što bi on svojim pravilima mijenjao nešto što je već propisano Ustavom BiH i to može biti izmijenjeno samo odgovarajućom promjenom tog ustava od strane Parlamentarne skupštine BiH”, rekao je Milan Blagojević, profesor ustavnog prava.

Naime, Valerija Galić, predsjednica Ustavnog suda BiH, još 19. januara 2024. godine od Venecijanske komisije zatražila je odgovore i mišljenje na osam pitanja koja se odnose na funkcionisanje Ustavnog suda BiH.

Suština pitanja sadržana je u tome da u Ustavnom sudu BiH trenutno radi šest od ukupno devet sudija, a od tih šest, troje su domaće sudije koje će zbog navršenih 70 godina otići u penziju u novembru 2024, decembru 2025. i oktobru 2026. godine.

Obaveza o odlasku u penziju sa navršenih 70 godina propisana je samim Ustavom BiH, međutim, uprkos tome, Venecijanska komisija predložila je da Ustavni sud BiH svojim pravilima produži mandat sudijama tog suda i nakon navršene 70. godine života.

Osim toga, Galićeva je od Venecijanske komisije tražila odgovore i na pitanje u vezi sa kvorumom, navodeći da Veliko vijeće koje se sastoji od šest domaćih sudija praktično ne funkcioniše, što je dovelo do toga da je u februaru ove godine pred Ustavnim sudom BiH bilo gotovo osam hiljada neriješenih predmeta.

U ovom slučaju, Venecijanska komisija predložila je da Ustavni sud svojim pravilima propiše drugačiji način glasanja pri donošenju odluka, time što bi pravilima bilo određeno da Ustavni sud većinom glasova od prisutnih sudija donosi odluke u pojedinačnim predmetima.

To je suprotno Ustavu BiH kojim je propisano da kvorum, što znači i za rad i za odlučivanje, čini većina od ukupnog broja sudija, a ne od prisutnih sudija. U suštini, Ustavom BiH propisano je da za donošenje odluke u svakom predmetu treba da glasa većina od devet sudija, koliko ih ima u Ustavnom sudu BiH.

“Kada Venecijanska komisija daje ovakve prijedloge, time jasno poziva na teško kršenje Ustava BiH, što je težak poraz ne samo za vladavinu prava, nego i za kredibilitet te komisije i Savjeta Evrope u cjelini, jer je ta komisija pravno savjetodavno tijelo tog savjeta iz kojeg nikako ne bi trebalo da se šalju ovakve antiustavne poruke”, rekao je Blagojević.

Ustavni sud BiH, tražeći mišljenje i preporuke od Venecijanske komisije kako da riješi probleme nastale u radu ovog tijela zbog manjka sudija, odnosno krnjeg sastava, indirektno je priznao da su sve odluke koje je donosio u trenutnom sastavu, bez sudija iz Republike Srpske, bile nezakonite i neustavne, rekao je za Glas Srpske profesor ustavnog prava i dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Goran Marković.

• Ovo nije ništa drugo do otvoreno priznanje da se nalaze u velikoj krizi. Ustavni sud BiH ne može kratkoročno, a kamoli dugoročno da nastavi raditi na dosadašnji način, pogotovo jer se očekuje novi odlazak pojedinih sudija u penziju, jer će navršiti 70 godina života. To je ozbiljan problem. Nažalost, nije jedini – rekao je Marković.