Kategorija: Politika

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić poručio je da, kao što je nekada branio Nikolu Poplašena, danas brani predsjednika Srpske Milorada Dodika, naglasivši da je riječ o principijelnom stavu prema funkciji, a ne prema imenu.

„Iskreno sam, sa rijetkima koji su stali i pred transportere SFOR-a, branio Nikolu Poplašena kao što danas branim Milorada Dodika. To je stav o predsjedniku Srpske, a ne o imenu. Ne mijenjam ga“, naveo je Stevandić na društvenoj mreži X.

Искрено сам(са ријетким који су стали и пред транспортере СФОР)бранио Николу Поплашена као што данас браним Милорада Додика.То је став о предсједнику Српске а не имену.Не мјењам га.
Ови што пакосно помињу Поплашена у свом сукобу са Додиком су лицемјери.Жив је Никола,може сам рећи

— Ненад Стевандић (@nenad_stevandic) August 14, 2025

Dodao je da oni koji, kako je naveo, pakosno pominju Poplašena u sukobu sa Dodikom, pokazuju licemjerstvo. „Živ je Nikola, može sam reći“, poručio je Stevandić.

Republika Srpska, izgleda, ima Republičku izbornu komisiju. Ili, možda, nema. Članovi RIK su, još u aprilu prošle godine, podnijeli ostavke, a krajem jula iste godine im je istekao mandat. Ipak – tu su. Sastanče, pregovaraju, a glasine kažu da bi mogli da sprovedu i referendum koji je najavio predsjednik Milorad Dodik.

Na posljednjoj sjednici RIK, održanoj prije dva dana, to pitanje nije riješeno. Zapisnik, koji su prenijeli neki mediji, tvrdi da RIK „radi u punom kapacitetu“ i da je Oliver Blagojević „izričit da će ostati na čelu Komisije“. Međutim, njegova izjava za Srpskainfo zvuči drugačije:
– Mi smo u mandatu dok nas ne razriješi nadležni organ i to je sve što mogu da kažem. Mi ne odlučujemo o našem mandatu – rekao je Blagojević.

Da bude još zamršenije, u junu je na zvaničnoj stranici Narodne skupštine objavljen konkurs za nove članove RIK. Onda ga je Ustavni sud BiH poništio. Usput, isti taj sud stavio je van snage i pojedine članove Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi RS – upravo one koji se tiču nadležnosti RIK.

Pravni lavirint najbolje opisuje Milko Grmuša, koji podsjeća na inicijativu Vlade iz juna 2024. godine:
– Znamo da su, prema inicijativi Vlade Republike Srpske iz juna 2024. godine, članovi RIK podnijeli ostavke. Te ostavke je, prema onome što smo mogli da vidimo u medijima, odbio predsjednik Narodne skupštine. Postavlja se odmah pitanje kako je moguće da Vlada, u kojoj participira i stranka predsjednika Narodne skupštine, traži da članovi RIK podnesu ostavke, a da, onda, te ostavke, budu odbijene!?

Grmuša pita i ono što se mnogi pitaju: „Ako jesu, da li su neopozivi? Da li je moguće da predsjednik Skupštine lično odbije neopozivu ostavku? To mi nije jasno.“ Dodaje i da je konkurs ostao nedovršen: „Zbog čega Komisija za izbor imenovanja nije okončala tu proceduru, šta je čekala? Šta dan danas čeka?“

On u svemu vidi namjernu konfuziju:
– Unutar sistema vlasti postoje ogromne pukotine, koje su sada vidljive i golim okom.

Profesor ustavnog prava Milan Blagojević naglašava da je ključ u ustavnim i zakonskim odredbama:
– Ne može nijedan pojedinac, pa makar to bio i predsjednik Narodne skupštine, da odlučuje o tome da li prihvata ili ne prihvata ostavke koje su podnijeli članovi RIK… to može samo da uradi Narodna skupština.

Pitanje legitimiteta rada RIK je, kaže, otvoreno:
– Ako su podnijeli ostavke, a nisu ih povukli, nisu imali pravo da održe sjednicu niti da bilo šta raspravljaju. To ponašanje nije ni etički ispravno.

Blagojević podsjeća da RIK ima nadležnosti iz Izbornog zakona BiH i RS, ali da referendum obično sprovodi posebna Republička referendumska komisija. Ako se referendum ipak raspiše, NS RS bi morala da formira novo tijelo. No, ako bi se referendum odnosio na presudu Suda BiH protiv Milorada Dodika ili odluku CIK-a o prestanku njegovog mandata, Blagojević tvrdi da bi on bio neustavan:
– Takav referendum… biće suprotne Ustavu Republike Srpske, a i Ustavu BiH.

Podsjetio je i na presudu Ustavnog suda BiH iz septembra 2024. kojom je cijeli Izborni zakon RS proglašen neustavnim. Ipak, Komisija za izbor i imenovanje NS RS pozvala se upravo na taj zakon, što, prema Blagojeviću, otvara prostor i za krivično gonjenje zbog „neizvršenja odluka Ustavnog suda BiH“.

I tako, između ostavki koje možda važe, konkursa koji je poništen i referenduma koji bi mogao biti neustavan, RIK ostaje – u limbu. Funkcioniše li? Na papiru – da. U stvarnosti – to zna samo politika.

Lider Nezavisnog pokreta „Svojim putem“, Igor Radojičić, ocijenio je da je SNSD „umorna i potrošena politička opcija“ koju je potrebno smijeniti sa vlasti.

Radojičić je podsjetio da je u SNSD-u proveo dvije decenije, te da su se razilaženja u stavovima počela pojavljivati još 2014. godine. Dodao je da je nakon gubitka lokalnih izbora 2020. godine razlaz bio brz i konačan.

„Nisam neko ko pljuje po svojoj bivšoj kući. Ja sam 20 godina gradio tu kuću. SNSD danas nije ni blizu onome što je bio prije 20 godina“, rekao je Radojičić, ističući da stranka posljednjih godina pravi mnogo grešaka i problema, te da loše obavlja vlast.

Govoreći o sastanku održanom 30. juna u manastiru Gomionica, kojem su prisustvovali i Draško Stanivuković, Vukota Govedarica i Dejan Kojić, naveo je da se razgovaralo o različitim temama, uključujući i mogućnost formiranja šireg opozicionog pokreta.

„Nije to bila nikakva tajna. Gospodin Stanivuković predlaže stvaranje većeg opozicionog pokreta. Da li će to biti nova partija ili koalicija, nije definisano. Naš pokret je još prošle jeseni zaključio da treba razgovarati sa ostalim opozicionim partijama, pa smo početkom juna uputili pisma SDS-u, PDP-u i Narodnom frontu“, izjavio je Radojičić.

Naglasio je da razgovori o mogućem zajedničkom nastupu na izborima 2026. godine i dalje traju, te da je cilj da se pronađe formula kako bi se izbjeglo rasipanje opozicionih glasova.

Radojičić je dodao da sa Stanivukovićem ima potpuno različite stavove o načinu vođenja Banjaluke.

„Kada je riječ o gradskim temama, imam mnogo primjedbi na to kako grad funkcioniše. O tome nemamo puno sličnih tačaka i ne razgovaramo uopšte. Međutim, po republičkim pitanjima imamo slične stavove – od potrebe za promjenom vlasti, do borbe protiv kriminala i korupcije“, rekao je Radojičić.

Predstojeći referendum u Republici Srpskoj biće prilika da građani izraze svoju volju i podrže politike predsjednika Milorada Dodika u, kako ističu zvaničnici i javne ličnosti, očuvanju i odbrani Srpske.

Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac poručio je da je Srpska „preskupo plaćena“ i da neće dopustiti da o njenoj sudbini odlučuju stranci. Prema njegovim riječima, referendum će biti način da se zaštiti legitimno izabrani predsjednik, kao i prava i ustavni kapacitet Republike Srpske definisani Dejtonskim mirovnim sporazumom.

– Naša sudbina je u našim rukama. Na referendumu ćemo reći veliko NE političkom pritisku i veliko DA za Srpsku – istakao je Košarac.

Akademik Vitomir Popović ocijenio je da je održavanje referenduma od izuzetnog značaja za donošenje budućih odluka i ostvarivanje nacionalnih interesa, iako on neće moći da promijeni donesene presude. Popović smatra da je proces protiv predsjednika Dodika politički montiran i da jedino narod može promijeniti legalno izabranog lidera.

Naglasio je da je jedinstvo političkih i društvenih faktora u Srpskoj ključno, te da strani akteri nastoje oslabiti Srpsku kroz podjele i stvaranje što većeg broja manjih političkih subjekata. Kao krajnji nacionalni interes istakao je nezavisnost Srpske, kada se za to steknu uslovi, ali bez prenošenja nadležnosti na nivo BiH.

Podršku održavanju referenduma dao je i Savez ratnih vojnih invalida Republike Srpske. Predsjednik Saveza Dragan Vrhovac izjavio je da će narod prepoznati pokušaje slabljenja Srpske i u pozitivnom smislu dati svoje mišljenje na referendumu. Prema njegovim riječima, svako koga je narod izabrao na izborima predstavlja instituciju predsjednika Republike Srpske.

Referendum, koji bi trebalo da bude održan na osnovu odluke Narodne skupštine Srpske, uslijediće nakon presude Suda BiH predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, a njegovi zagovornici ga vide kao snažnu poruku jedinstva i odlučnosti u odbrani institucija i prava Srpske.

BiH je u procesu pristupanja EU još praktično od solunskog samita EU 2001. godine, kada je definitivno odlučeno da se zemljama zapadnog Balkana dodijeli evropska perspektiva.

Članstvo u EU se ne može “zaslužiti”, već ono mora biti odobreno od strane zemalja članica, odnosno one moraju željeti prijem novih članica.

Članice EU su odlučile da zapadnom Balkanu otvore evropsku perspektivu i propisale uslove pod kojima se to može desiti – zemlje moraju poštovati osnovna ljudska prava i vladavinu zakona, moraju biti spremne da se integrišu u evropsko tržište i moraju pokazati spremnost da rade na pomirenju u regionu.

BiH je trenutno zemlja kandidat, što znači da bi sljedeći korak trebalo da bude pokretanje pregovora, odnosno usvajanje pregovaračkog okvira.

Nezvanično u razgovoru s novinarima, zvaničnici Evropske komisije priznaju da pojam “pregovori” ne odražava u potpunosti ono što će se dešavati.

Više se radi o prihvatanju uslova koje postavljaju zemlje članice, nego o pregovaranju.

U nedavnom razgovoru s hrvatskim diplomatom koji je s grupom novinara podijelio hrvatska iskustva, rečeno nam je da vješt pregovarački tim može isposlovati i posebne uslove, posebno u sektorima koji su politički osjetljivi u njihovoj zemlji, ali da je za to potreban dobar lokalni tim, i glavni pregovarač koji ne samo da mora imati dubinsko znanje evropskih integracija, nego i odlične lične kontakte u Briselu i evropskim metropolama.

Proces pregovaranja je vjerovatno najsloženiji političko-administrativni proces kroz koji bilo koja zemlja mora proći i zahtijeva veliku koordinaciju unutar zemlje. S obzirom na to da je BiH “zapela” na izboru glavnog pregovarača, već je sad izvjesno da će to za BiH biti veoma težak proces. Činjenica da se u izboru glavnog pregovarača isključivo gleda kroz etničku prizmu i pripadnost političkoj grupaciji koja tu osobu kandiduje, ne obećava da će se BiH pokazati vještom kada proces počne.

Pregovori o članstvu ne mogu početi dok se sve vlade EU ne dogovore, u obliku jednoglasne odluke Savjeta EU, o okviru ili mandatu za pregovore sa zemljom kandidatom. Pregovori se odvijaju između ministara i ambasadora vlada EU i zemlje kandidata na međuvladinoj konferenciji.

Nakon tog prvog koraka, mora se sprovesti skrining, koji će pokazati u kakvoj situaciji se zemlja nalazi.

S obzirom na to da je BiH, kao i ostale zemlje zapadnog Balkana, u procesu stabilizacije i pridruživanja (SSP), a u Sarajevu postoji kancelarija specijalnog predstavnika EU, situacija u zemlji im je dobro poznata, pa bi se taj skrining mogao sprovesti brže. Delegacija EU je i do sada, uz pomoć iz Brisela, često preduzimala proaktivnu ulogu i pokušavala pomoći domaćim zvaničnicima da sprovedu neophodne korake ka evropskim integracijama.

Prije početka pregovora, zemlja kandidat mora podnijeti svoj stav, a EU mora usvojiti zajednički stav. Za većinu poglavlja, EU će postaviti kriterijume za zatvaranje u ovom stavu koje zemlja kandidat mora ispuniti prije nego što se pregovori u dotičnoj oblasti politike mogu zatvoriti.

Pregovori mogu da traju dugi niz godina, ne samo zbog obima posla koji zemlja kandidat treba da sprovede mijenjajući vlastite zakone i propise u skladu s pravnom stečevinom EU, nego i zbog internih procedura u Briselu, a posebno zato što je za svaki korak, poput otvaranja i zatvaranja poglavlja, potrebna saglasnost svih zemalja članica.

Nakon potpisivanja ugovora, kandidat postaje zemlja pristupnica, što znači da se očekuje da postane punopravna članica EU na datum utvrđen ugovorom, pod uslovom da je ugovor ratifikovan. U međuvremenu, u statusu “aktivnog posmatrača”, ima koristi od posebnih aranžmana, kao što je mogućnost davanja komentara na nacrte prijedloga, komunikacija, preporuka ili inicijativa EU.

S obzirom na to da BiH ima potpisan SSP s EU, tehnički proces biće mnogo lakši, jer je BiH već sprovela neke od velikih obaveza koje tek čekaju zemlje koje nisu na zapadnom Balkanu, a takođe žele da postanu članice.

Dok vlast u Republici Srpskoj ponavlja da prijevremenih izbora za predsjednika Srpske neće biti, opozicija i dalje pokušava da se usaglasi – ako izbori ipak dođu, ko će im biti zajednički kandidat? U tom lavirintu kalkulacija, unutaropozicionih razmirica i ličnih ambicija, SDS figurira kao onaj koji bi trebalo da povuče ključni potez.

Prema tvrdnjama izvora iz vrha SDS-a, upravo bi ta stranka trebalo da predloži ime, uz očekivanje da ga podrže svi ostali opozicionari. Problem nastaje na prvoj krivini: PDP i njegov lider, Draško Stanivuković, kategorično odbijaju ideju izlaska na prijevremene izbore. A ako do njih ipak dođe – Stanivuković vidi rješenje u „nestranačkoj ličnosti“ iz akademskih krugova. „Nikakva imena nisam spominjao, niti ću licitirati njima“, poručio je nedavno, jasno dajući do znanja da kandidat ne bi smio dolaziti iz stranačkih redova.

Dok Stanivuković mjeri distancu od stranačkih kandidata, iz SDS-a priznaju da još nisu zaključili koja bi to osoba bila njihov izbor. Imena poput Marinka Božovića i Ljubiše Petrovića vrte se u kuloarima, ali, kako ističu, odluka još nije donesena. Sastanak opozicionih lidera, na kojem bi se o svemu tome otvoreno govorilo, očekuje se, kažu, najkasnije za deset dana.

U priču ulazi i Nebojša Vukanović, lider Liste Za pravdu i red, koji potvrđuje da se sastanak planira uskoro, vjerovatno do kraja ove ili početkom naredne sedmice. „Nedavno sam o tome razgovarao s vršiocem dužnosti predsjednika SDS, Jovicom Radulovićem, a kontaktiraću ga i ovih dana“, navodi on, očekujući da će se na sastanku naći predstavnici svih opozicionih stranaka.

No, Vukanović odbacuje Stanivukovićevu zamisao o „akademskom“ kandidatu. „Ne postoji u Srpskoj bilo ko, od predsjednika mjesne zajednice koja ima 50 stanovnika pa na više, da nije pod kontrolom Dodika i da on tu nije postavio svog čovjeka od povjerenja, a ne da se za predsjednika Republike Srpske postavi nestranačka ličnost. To može biti neko ko bi, tobože, bio nestranačka ličnost, ali bi suštinski bio čovjek SNSD“, tvrdi on, optužujući da se najviše spekuliše imenom Vitomira Popovića, u kontekstu dogovora između Stanivukovića i Dodika.

Skeptičan je i prema Dodikovim javnim izjavama da izbora neće biti. „Vidjećete da će na kraju, kao i svaki put, Dodik podviti rep i izaći na izbore sa svojim kandidatom, što će još više dovesti u problem Stanivukovića. Vjerujem da će 80 odsto pristalica PDP izaći na izbore i glasati za kandidata opozicije“, uvjeren je Vukanović.

S druge strane, predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, priznaje da je i sama imala razgovor sa Radulovićem, ali bez konkretnih dogovora. Njeno mišljenje o Stanivukovićevom prijedlogu je jasno: „Vidimo da je Stanivuković iznio neki svoj prijedlog koji je apsolutno neprihvatljiv za Narodni front, ali i ostale opozicione stranke. Narodni front ne planira ni da razmatra prijedloge koje je iznio Stanivuković“.

Ipak, Trivićeva uviđa da je, unatoč problemima unutar SDS-a, ta stranka prirodna tačka okupljanja. „Najlogičnije bi bilo da SDS bude ta tačka okupljanja kao najveća opoziciona stranka, uprkos njihovim unutrašnjim izazovima. Oni će i odrediti format sastanka i vrijeme njegovog održavanja. Od njih se to očekuje i u tom smislu polažem nade u SDS“, poručuje ona.

Ukratko, opozicioni sto i dalje čeka da se postavi. Stolice su tu, učesnici se pozivaju, ali na jelovniku i dalje nema konačnog imena. A sat, politički gledano, neumoljivo otkucava.

Milorad Dodik ostaje predsjednik Republike Srpske jer je to volja naroda koji ga je izabrao na slobodnim i demokratskim izborima, poručio je srpski delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i portparol SNSD-a Radovan Kovačević.

On je naglasio da se razgovara o narednim koracima i da je prvi među njima izjašnjavanje Narodne skupštine Republike Srpske o, kako je naveo, političkom procesu vođenom protiv Dodika.

– Ovdje je vođen proces protiv predsjednika Republike Srpske zato što je ispunjavao svoje Ustavom određene obaveze. Čak je i u presudi pisalo da je postupao u skladu sa Ustavom Srpske. Prvi korak je da Narodna skupština kaže da li joj je to prihvatljivo – izjavio je Kovačević.

Kao drugi korak naveo je izjašnjavanje građana Republike Srpske, koji su, prema Ustavu, birali predsjednika kao predstavnika državnog jedinstva.

– Da li je za njih prihvatljivo da se u jednom vanustavnom i protivdejtonskom procesu prekida mandat predsjedniku kojeg su izabrali? Mi ovdje biramo da li smo Republika Srpska ili nismo, da li imamo prava ili ćemo dopustiti da nas gazi ko poželi – poručio je on.

Kovačević je istakao da će uvijek biti na strani očuvanja ustavnih prava Srpske zagarantovanih Dejtonskim sporazumom, uključujući pravo da građani sami biraju svoje predstavnike na demokratskim izborima.

Podsjetio je da je Ustav Republike Srpske jasan kada propisuje da se mandat predsjedniku može prekinuti samo ako ga opozovu građani koji su ga izabrali ili ako on sam podnese ostavku.

– S obzirom na to da se nije dogodila nijedna od tih stvari, i vjerujem da neće, jasno je da Milorad Dodik ostaje predsjednik do narednih izbora – rekao je Kovačević, podsjetivši da je usklađenost Ustava Srpske sa Ustavom BiH potvrdila i Venecijanska komisija.

Kritikovao je poteze gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, koji je, prema njegovim riječima, primao Kristijana Šmita i zbog njega uklanjao zastavu Republike Srpske, kao i tokom posjete gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić.

– Tog Šmita je odveo i na spomenik “12 beba”, stradalih zbog odluka dijela međunarodne zajednice čiji je on eksponent, a sada nam govori da Milorad Dodik više nije predsjednik Republike – naveo je Kovačević.

On je zaključio da takvi postupci predstavljaju gaženje Ustava i prava građana Republike Srpske da na slobodnim izborima biraju svoje predstavnike, te ocijenio da je nametanje zakona od strane stranaca bez mandata protivno demokratskim principima.

– To je toliko providno da na to ne bi pristao niko, a pogotovo snažna, demokratski osviješćena Republika Srpska – istakao je Kovačević.