Kategorija: Politika

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da izjava ministra odbrane u Savjetu ministara Zukana Heleza da će Oružane snage BiH uskoro biti opremljene protivvazdušnim i protivoklopnim sistemima iz Turske, otvara niz ozbiljnih pitanja koja zahtijevaju dodatna pojašnjenja Ankare – da li iza izjava ovog muslimanskog ministra zaista stoji zvanična turska politika, ili je riječ o privatnim dogovorima van institucionalnog okvira BiH.

“Zabrinjava činjenica da se muslimanski ministar Helez u javnosti ponaša kao predstavnik jedne strane i nastupa u javnosti bez saglasnosti nadležnih institucija”, naveo je Dodik.

Dodik je napomenuo da Predsjedništvo BiH, kao nadležni organ, nije donijelo odluku o takvoj nabavci, kao i da se o njoj odlučuje konsenzusom i nikako drugačije, saopšteno je iz Kabineta predsjednika Republike.

On je naglasio da je još opasniji pokušaj da se to opremanje rješava kroz donacije, jer podrazumijeva da se dogovor između muslimanskog ministra i Turske ostvaruje bez uvida javnosti iako oružje nije hrana ni lijekovi da se isporučuje i donira kao humanitarna pomoć.

“Još jednom se pokazalo da je Helez muslimanski agent, koji je nedavno uspostavio prisne kontakte sa Iranom i dogovarao vojnu saradnju u namjenskoj industriji. U ovom trenutku sa punim pravom tražimo od Turske jasno i nedvosmisleno objašnjenje, da li iza izjava muslimanskog ministra Heleza zaista stoji zvanična turska politika, ili se radi o privatnim dogovorima van institucionalnog okvira BiH”, rekao je Dodik.

On je naglasio da Republika Srpska ne želi da izgubi i ono preostalo povjerenje u Tursku, ali ako se ovakva praksa nastavi, to će biti neizbježna posljedica, dodajući da očuvanje stabilnosti i poštovanje Ustava moraju biti temelj svake međunarodne saradnje u BiH.

“Republika Srpska smatra da je proces demilitarizacije najbolji okvir za bezbjednost BiH, dok militarizacija predstavlja rizik za njenu stabilnost”, istakao je Dodik.

Ministri u Vladi i premijer Srpske očigledno ne mogu sve da postignu sami pa su angažovali,bar zvanično, 22 savjetnika, a koliko ih je nezvanično, to se ne zna. Ne zaostaje ni služba Predsjednika Srpske, pa tamo obitava oko 30 savjetnika. Istražili smo koja je njihova funkcija i da li zasluženo primaju plate.

Prema Zakonu o republičkoj upravi, svaki ministar može imati najviše dva savjetnika. Neki su to pravo iskoristili, neki imaju tri a neki jednog savjetnika. Ipak, ono što godinama javnost pokušava saznati ko su ti ljudi, koliko ih plaćamo i zašto ih ne poznajemo. Novinarka Sanja Krasić Božić, koja godinama prati ovu temu, kaže da je politika ušla u sve pore društva jer se na mnoge pozicije dolazi stranačkom ili drugom vrstom podobnosti, a ne zbog stručnosti lica.

„To je izgleda sve normalno u zemlji u kojoj se fotelje dijele kao nagrada za lojalnost, a ne kao neke ozbiljne i odgovorne funkcije. Da sistem funkcioniše kao što ne funkcioniše mi se ne bismo morali ni pitati ko su savjetnici ko su ministri šefovi kabineta savjetnici savjetnika itd jer bi rezultati govorili umjesto njih“, kaže Sanja Krasić Božić, novinar Srpskainfo.

A rezultate rada 22 savjetnika koliko ih trenutno ima u Vladi, još uvijek zvanično nemamo. Oni su raspoređeni tako da najviše savjetnika ima Premijer Srpske, čak tri, dok su ministarstva podijelila po jednog ili dva savjetnika. Za njihove plate pojedinačno, izdvaja se mjesečno nešto više od 2 500 KM koliko iznosi prosječna plata savjetnika u Vladi Srpske. Politikolog Mladen Bubonjić kaže da ovde nije sporno postojanje savjetnika nego netransparentnost u radu.

“Javnost treba da zna jer se plaćaju iz budžeta odnosno parama naroda. S druge strane kad se sazna ko su ti savjetnici postavlja se pitanje da li neko ko ima malo godina života bez obzira na školovanje prosjek bilo šta da li ima dovoljno iskustva u određenoj oblasti da može da savjetuje određene političare”, smatra Mladen Bubonjić, politikolog.

Ne zaostaje ni služba Predsjednika Srpske koja je angažovala oko 30-ak savjetnika. Oni navodno primaju funkcionalni dodatak, i angažovani su bez zasnivanja radnog odnosa. Opozicija smatra da je jedina funkcija imenovanja savjetnika da se namire apetiti stranaka vladajuće koalicije dok efekti gotovo da ne postoje.

“Ako je istinit podatak da kabinet predsjednika ima 31 savjetnika onda možemo obrnuti teze da pitamo da li je on toliko neznalica da mu treba 31 savjetnik, a da drugi predsjednici u regionu imaju manji broj savjetnika. Osim rasipanja javnog novca ovde se šalje poruka javnosti da, ako ste politički podobni, onda ima za vas mjesta i na državnim jaslama u bilo kom obliku”, kaže Jelena Trivić, predsjednik NF.

I nije problem da pozicija savjetnika postoji, tako je u svim državama svijeta. Ono što je sporno je to da su u svijetu savjetnici eksperti za oblasti za koje su postavljeni i često taj posao obavljaju besplatno, dok kod nas savjetnička fotelja uglavnom predstavlja nešto drugo. I kao da ni to nije dovoljno,sada i penzioneri mogu biti savjetnici što im je omogućeno Izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama BiH.

Drugostepena presuda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku očekuje se do kraja ove sedmice, a tenzije koje je ovaj proces izazvao teško da će se smiriti bez obzira na ishod. Prvostepenom presudom izrečenom prije šest mjeseci, Dodik je zbog nepoštivanja odluka Kristijana Šmita – kojeg institucije Srpske ne priznaju za visokog predstavnika – osuđen na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja funkcije predsjednika RS.

U međuvremenu, politička drama dodatno je produbljena istragama protiv Dodika, premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, zbog navodnog napada na ustavni poredak BiH. Nepojavljivanje pred Tužilaštvom dovelo je do raspisivanja potjernica, ali su one povučene nakon što su trojica najviših funkcionera Republike Srpske pod, najblaže rečeno, neuobičajenim okolnostima, ipak dali iskaz u Sarajevu.

Takav razvoj događaja samo je produbio jaz u javnom povjerenju. Umjesto pravne jasnoće, otvorena su pitanja: šta se tačno dešavalo iza zatvorenih vrata, ko je s kim pregovarao, kakvi su ustupci dati – i za čiju korist?

„To je dobra ilustracija stanja duha i svijesti ovog društva. Možemo pretpostaviti moguće scenarije vezane za pravosnažnu presudu. Bitno je skrenuti pažnju na kontekst u kojem se ona iščekuje“, upozorava politički analitičar Tanja Topić.

Ona podsjeća da je Dodikov odlazak u Sud BiH i momentalno ukidanje pritvorskih mjera izazvalo talas teorija zavjere i sumnji u dogovore koji uključuju „dijelove međunarodne zajednice, obavještajne strukture, bitne političare iz sve tri etničke zajednice i pravosudne institucije“.

U tom vakuumu između prava i politike, stvarna dilema nije samo hoće li Dodik biti pravosnažno osuđen, oslobođen ili djelimično amnestiran. Ključno pitanje je: da li će i u kojoj mjeri moći da ostane na političkoj sceni?

Politička analitičarka Ivana Marić vjeruje da će bez obzira na ishod presude, reakcije biti žestoke i podijeljene.

„To će kratkoročno dovesti do usijanja političke situacije. Dugoročno, dobro je da se ta priča konačno, pa na bilo koji način završi“, kaže Marićeva.

Ona podsjeća i na slučaj Miloša Lukića, v.d. direktora Službenog glasnika RS, koji je oslobođen u prvostepenom postupku, sugerišući da se nešto slično može desiti i u Dodikovom slučaju.

„Mislim da je glavno pitanje to da li će Dodik moći zadržati svoju političku funkciju. Nakon što prođe početni talas reakcija, koji će trajati nekoliko dana i gdje će svako braniti svoje stavove i napadati Sud BiH, doći će do smirivanja političke situacije – osim ako se potvrdi odluka o zabrani političkog djelovanja. U tom slučaju nastaviće se priča oko vanrednih izbora za predsjednika Republike Srpske, čime će se ponovo uskomešati prašina na političkoj sceni“, zaključuje Marićeva.

U suštini, kakva god bila odluka Suda BiH – oslobađajuća, djelimično ublažena ili potvrđujuća – ona neće zatvoriti političko poglavlje, već će otvoriti novo. Ako je pravda spora, u Bosni i Hercegovini je politika još sporija da iznjedri stabilnost. I dok javnost broji dane do presude, politički akteri već pripremaju nove narative – za sve moguće ishode.

Nakon što je BiH izgubila deset odsto od oko milijardu evra, koliko bi teoretski mogla povući iz evropskih fondova za Plan rasta, može se postaviti pitanje da li je BiH na putu da izgubi priključak na evropski voz.

Iako treba ostaviti mogućnost da će političke i ekonomske elite u BiH shvatiti ozbiljnost situacije, sve je izglednije da će zbog izborne kampanje za 2026, koja je već počela, sve reforme biti stavljene po strani, što će značiti dalji zaostatak na evropskom putu.

Iako je EU, van svake sumnje, i dalje zainteresovana za proširenje na zapadni Balkan, uključujući i BiH, sve više prevladava uvjerenje da spremnosti za sprovođenje reformi nema i da je možda vrijeme da se politika proširenja, ako ne formalno, onda barem suštinski, preispita i da se shvati da, osim Crne Gore, možda nijedna zemlja u regionu više neće moći postati članica.

I ranije su pojedine zemlje EU, posebno one koje uplaćuju najviše novca u zajedničku evropsku kasu, pokazivale skepsu, ali sada ta skepsa postaje sve proširenija.

Iako su šanse BiH da postane članica EU sve slabije, to ne znači da će saradnja, pa i integracije s EU, stati.

Na primjer, izvjesno je da će BiH, prije ili kasnije, ući u neke aspekte zajedničkog evropskog tržišta, pa čak i zajedničke valute.

Pojašnjenja radi, i danas postoje zemlje van EU koje su dio evropske ekonomske zone, poput Švajcarske i Norveške, i imaju evro kao zvaničnu valutu, poput Crne Gore, iako Evropska centralna banka formalno ne priznaje njeno članstvo. Ovaj model integracija pokazuje da postoje različiti nivoi saradnje i integracija kojima BiH može pripadati, a da ne postane članica EU.

Jedna od mogućnosti je da BiH postane članica Šengen zone. Ona bi time mogla značajno doprinijeti evropskoj bezbjednosti, posebno u pogledu suzbijanja ilegalnih migracija i organizovanog kriminala, a da nije punopravna članica EU i uživa pogodnosti slobodnog putovanja.

Međutim, i za ove vrste integracija biće potrebna politička volja u BiH, koje, za sada, nema.

Ulazak u Područje zajedničkog plaćanja (SEPA), koji je za naše susjede poput Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, bio gotovo rutina, za BiH se pokazuje kao nepremostiva prepreka.

Kada bi BiH postala dio ovog područja, to bi značilo značajne pogodnosti, poput jeftinog prebacivanja novca u inostranstvo, i popravilo bi se poslovni ambijent u zemlji, ali političkim elitama u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru to nije u vrhu prioriteta.

EU je, posebno Delegacija u Sarajevu, sve ove godine pokazivala i više nego dovoljno spremnosti da pomogne BiH, ali to nije bilo dovoljno, jer u BiH jednostavno nema dovoljno apetita i motivacije da se radi na reformama.

Faris Kočan, slovenački ekspert za evropske integracije zapadnog Balkana, smatra da EU BiH u kontekstu rata u Ukrajini ne vidi kao društveno ili političko pitanje, već kao sigurnosno pitanje radi potencijala ruskog uticaja i kao prozor za rusku propagandu i dezinformacijske propagande.

“Sve dok traje i sam rat, a i kad se sve to završi – BiH će ostati na agendi. Pitanje je sad samo da li će raditi više i ulagati više u političku situaciju u BiH, kako bi se prevazilazila ta kriza i da bi BiH nastavila sa planom reformi i korištenja novca, koji sad gubi zbog političke krize.

Čini se da će doći do neke vrste prvog pokušaja političkog reseta kroz odluku suda vezano uz Milorada Dodika, pa će se onda vidjeti kako će politička elita nastaviti. Ali kako izgleda, za sad pravi reset će moći doći nakon sljedećih izbora, tako da sve ide u prilog ideje Luiđija Soreke, šefa Delegacije EU u Sarajevu, da će ozbiljan rad biti moguć od 2027”, smatra Kočan.

Član Glavnog odbora SDS i načelnik Šamca, Đorđe Milićević, smatra da se aktuelna kriza unutar Srpske demokratske stranke može prevazići jedino hitnim sazivanjem nove stranačke skupštine, na kojoj bi se izabralo novo rukovodstvo.

Govoreći za Srpskainfo, Milićević je naglasio da posljednji potresi u SDS nemaju nikakve veze s liderom PDP Draškom Stanivukovićem, niti s bilo kojim drugim opozicionim političarima.

– Apsolutno demantujem bilo kakvu uključenost Draška Stanivukovića ili nekih drugih opozicionih lidera u dešavanja u SDS. Postoji značajan broj članova i funkcionera SDS koji nisu bili zadovoljni dosadašnjim radom i organizacijom SDS, koja mora da bude lider opozicije, a za koji mjesec i lider promjena u Republici Srpskoj – izjavio je Milićević.

On je ukazao i na, kako kaže, koordinisane napade iz raznih političkih centara, koji su posljednjih dana usmjereni protiv SDS.

– Moja namjera, kao i jednog dijela ljudi iz vrha SDS bila je da apsolutno ne odgovaramo na takve prozivke iz razloga što je neophodno da prođe jedan kratak vremenski period kako bi sjeli i svi zajedno razgovarali o budućnosti SDS. Iz tog razloga smo se suzdržavali, iako zaista nije bilo lako slušati sve te prozivke – rekao je Milićević.

Naglasio je da ostaje u stranci i da nema planove da se priključi bilo kakvom novom političkom subjektu.

– Član sam SDS u jednom od njenih najjačih opštinskih odbora, a to ću biti i ubuduće, duboko vjerujući u budućnost SDS – poručio je.

Osvrćući se na posljednju skupštinu SDS, na kojoj je Milan Miličević dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika stranke, Milićević je opisao atmosferu kao izuzetno tešku.

– Navedena sjednica prekinuta je nakon neopozive ostavke predsjednika, a cijelo radno predsjedništvo napustilo je skupštinu. Smatram da je, bez obzira na sve, trebalo nastaviti s radom skupštine. U suštini, Skupština SDS pokazala je pravo stanje organizacije SDS koja nije na zadovoljavajućem nivou. Imajući u vidu da imamo predsjednika stranke koji je podnio neopozivu ostavku, neohodno je hitno sazvati Skupštinu SDS. Ja sam, 48 sati nakon te skupštine, razgovarao sa mojim prijateljem i v. d. predsjednika SDS Jovicom Radulovićem i zajedno smo se složili da je sada jedini legalan organ u SDS on, kao v. d. predsjednika stranke – naglasio je Milićević.

Dodaje da postoji jasno izražena volja značajnog dijela članstva za nastavak rada skupštine, na kojoj bi se u otvorenoj i demokratskoj atmosferi izabrali novo rukovodstvo i donio sveobuhvatan plan za reorganizaciju stranke.

– Cijeli taj posao treba završiti do kraja septembra. Posljednja Skupština SDS pokazala je svu neorganizaciju određenih odbora jer je nemoguće da u roku od 48 sati prije održavanja skupštine mijenjate 80 delegata?! To se radi jedino ako je delegat promijenio mjesto prebivališta, nije više član SDS ili ako je umro. SDS ima budućnost, ali je neophodno sve navedene stvari uraditi što prije. Svako čekanje dovodi u zabunu članstvo SDS, koje od nas očekuje da u narednom periodu brzo djelujemo. SDS, uprkos problemima koje je imala i koji su izašli na površinu na nedavnoj skupštini, mora nastaviti sa radom – zaključio je Milićević.

Kristijan Šmit nije legalan, njegove odluke nisu prihvatljive, u BiH imamo najveći problem s njim i dok se ne riješe sve njegove ranije donesene odluke stabilizacija u BiH će ići teško, ne zato što ja tako hoću, nego zato što BiH ne može podnijeti toliki sistem i toliki obim nezakonitih i neustavnih odluka, rekao je danas predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Dodik kaže da se Šmitu “osladilo” u BiH jer dobija veliki novac.

– Razumljivo je da se bori, ima 24.000 evra mjesečno, plus apanaže i to je do 41.000 evra. To nijedan funkcioner u EU nema. Danas izgleda da je nedodirljiv, ali nećemo ga prestati ganjati dok god ne ode. Stalo mu je zbog novca koji je dobio – istakao je predsjednik Srpske u Ugljeviku.

On je naveo da visokog predstavnika biraju potpisnice Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, a to su Srbija, Hrvatska, Republika Srpska, FBiH i zajednički nivo BiH i to uz konsenzus.

– Njega niko nije birao. Kada ga te strane izaberu, onda ide u Savjet bezbjednosti UN da potvrdi imenovanje, a on nije potvrđen i to Savjet bezbjednosti zna. On je to tražio, ali nije bio potvrđen. Naravno, mangupi tamo su povukli priču kad su vidjeli da neće proći – rekao je Dodik.

Dodik je naveo da je Ustavni sud Njemačke poništio sistem izbora koji se sada nameće u BiH.

– Mi ne priznajemo Ustavni sud BiH, ali će se naći neki subjekti koji imaju pravo da podnesu apelaciju Ustavnom sudu BiH na ovo što je on uradio, sa istom argumentacijom kao što je to aplikant u Njemačkoj uradio, pa da vidimo šta će sad uraditi Ustavni sud BiH? Hoće li donijeti neku drukčiju odluku? U tom istom sudu sjede dva Nijemca, jedan iz Švajcarske, jedan iz Njemačke – rekao je Dodik.

On je dodaoda će se onda posegnuti za pričom da se “o odlukama visokog predstavnika ne može odlučivati ni na jednim sudu”.

– I Bogu sude, samo njemu ne sude – rekao je Dodik.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, oglasio se na društvenoj mreži X, gdje je uputio oštre kritike na račun opozicionih lidera u Srpskoj zbog, kako je naveo, njihove reakcije na činjenicu da Milorad Dodik, kao i on sam i premijer Radovan Višković, nisu pritvoreni pred donošenje drugostepene presude protiv Dodika.

„Duboko sam razočaran sa koliko ‘patnje’ i ostrašćenosti naši opozicioni lideri kukaju zato što Milorad Dodik, a sa njim i ja i Radovan Višković, nismo pritvoreni u bh. kazamatima“, poručio je Stevandić.

On je istakao da opozicija, kako se bliži drugostepena presuda, vrši pritisak na sud i međunarodne faktore, te započinje novu hajku u pokušaju da utiče na ishod procesa.

„Počeli su novu hajku i pritisak na sud, federalne i međunarodne partnere i gazde. Ja to sebi nikad ne bih dozvolio kad bi neko od njih bio u sličnom položaju, jer je to aksiom nacionalnog dostojanstva“, naveo je Stevandić.

U svom obraćanju podsjetio je na sudbine nekadašnjih srpskih lidera, navodeći primjere Slobodana Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića, uz poruku da srpski narod i dalje osjeća gorčinu zbog načina na koji su završili.

Stevandić tvrdi da pojedini opozicionari danas kritikuju čak i međunarodne zvaničnike sa kojima su, kako navodi, ranije sarađivali i planirali hapšenja.

„To što pomenuti danas kude čak i međunarodne funkcionere sa kojima su zavjere kovali i hapšenja dogovarali, govori o ljudskom i nacionalnom potonuću“, istakao je.

U završnici poruke, predsjednik Narodne skupštine ocijenio je da Milorad Dodik politički, a kako je dodao, i fizički nadživljava svoje protivnike, uključujući i bošnjačke lidere i visoke predstavnike, ali i bivše srpske opozicionare.

„Svjedok sam da je Dodik, otkad je čvrsto počeo da vodi nacionalnu politiku, sve svoje protivnike preživio ili nadživio – politički, a bogami i fizički“, naveo je Stevandić.

Kako je dodao, njegovo političko iskustvo, koje datira od 1989. godine, i učestvovanje u stvaranju i očuvanju Republike Srpske daju mu pravo da s punim uvjerenjem govori o političkim procesima i dešavanjima u zemlji.