Kategorija: Politika

Pitanje da li je Bosna i Hercegovina suverena država ili funkcionalni protektorat nije više teorijska rasprava nego suština njenog političkog opstanka. Ovaj paradoks najjasnije se vidi u raskoraku između poruka koje stižu iz različitih centara moći: dok pojedine globalne sile insistiraju na dogovoru naroda u BiH, Njemačka i dio evropskog establišmenta sistematski podržavaju nastavak međunarodne supervizije. Posjeta njemačkog šefa diplomatije Sarajevu samo je dodatno ogolila taj jaz.

Simbolika je bila neumoljiva: kratke izjave bez pitanja, strogo kontrolisan nastavak narativa o „jedino ispravnoj ulozi“ Kristijana Šmita. Berlin se ne libi da javno kaže kako BiH vidi kao zonu svog političkog uticaja, a OHR kao ključni instrument za ostvarenje tog cilja. Time Njemačka zapravo potvrđuje nešto što se dugo slutilo — da se evropska perspektiva regiona tumači prije svega kao projekcija interesa najuticajnijih članica, a tek potom kao proces usklađen s realnostima na terenu.

S druge strane, kontrapunkt stiže iz Savjeta bezbjednosti UN, gdje je u oktobru postavljeno fundamentalno pitanje legitimnosti OHR-a i mandata visokog predstavnika. Većina zemalja indirektno je označila Šmita kao destabilizirajući faktor, a ključna poruka Sjedinjenih Država – da era „teške ruke“ i izgradnje država pod tutorstvom prolazi – ide gotovo dijametralno suprotno od njemačkih stavova. Intervencionizam kao model upravljanja regionom više nema uporište ni u globalnim trendovima ni u međunarodnom pravu.

Upravo u toj pukotini između dva koncepta – protektorata i suverene države – BiH godinama ostaje zarobljena. Mađarska, s druge strane, otvoreno odbacuje imperijalne impulse, braneći nacionalni suverenitet kao temelj svakog evropskog poretka. Taj diskurs, premda često kontroverzan, postavlja logično pitanje: ako evropski narodi insistiraju na pravu da samostalno odlučuju, zašto se to pravo osporava narodima BiH?

U Federaciji BiH, dio političkog vrha i dalje vidi bonska ovlaštenja kao sredstvo održavanja „redа“. Koncept unutrašnjeg dogovora gotovo da se više i ne spominje. U Republici Srpskoj, stavovi su suprotni – insistira se na preuzimanju pune odgovornosti domaćih institucija i odbacivanju međunarodne supervizije kao anahronizma koji je odavno ispunio svoju svrhu. Ironično, u tome se pozicije Srpske preklapaju s ocjenama velikih svjetskih sila, koje sve otvorenije govore da je vrijeme protektorata prošlo.

Suština dileme je jednostavna: BiH ne može biti i protektorat i suverena država. Ignorisanje ove činjenice sve više vodi u političku šizofreniju iz koje se ne može izroditi funkcionalan poredak. Dok se Berlin drži starog modela upravljanja regionom, ostatak svijeta ga napušta. A BiH, umjesto da sama bira put, ostaje paralizovana između nesaglasja u zemlji i sve vidljivijeg raspada konsenzusa međunarodnih aktera.

Ako je ključ za stabilnost zaista u dogovoru tri naroda, onda je prvi korak priznati da se suverenitet ne može graditi uz stalnu intervenciju. Ako, pak, BiH ostaje protektorat, onda bi to makar trebalo biti jasno rečeno. Sve između je samo produžavanje političkog vakuuma u kojem stagnira čitavo društvo.

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je Prijedlog zakona o budžetu institucija i međunarodnih obaveza BiH za ovu godinu u ukupnom iznosu od 1,5 milijardi KM. Za budžet je glasao 21 poslanik, sedam je bilo protiv, a 12 uzdržanih.

Usvojeni prijedlog razlikuje se od ranijeg, jer iz njega nisu bila uključena dodatna sredstva za Oružane snage BiH, finansiranje institucija kulture, kao ni iznos namijenjen za vraćanje dugova BHRT-a. Budžet predviđa jednokratnu isplatu od 1.000 KM zaposlenima u zajedničkim institucijama. Da bi bio konačno usvojen, dokument mora potvrditi i Dom naroda.

Predsjedavajući Predstavničkog doma Marinko Čavara najavio je redovnu sjednicu za 27. novembar, nakon završetka zajedničke sjednice oba doma zakazane za istog dana u 11 časova.

Šef Kluba poslanika SNSD-a Sanja Vulić izjavila je da SNSD nema primjedbi da Evropska unija finansira dug BHRT-a, navodeći da se EU tome ionako zalaže. „Nemamo apsolutno ništa protiv da EU plati BHRT-u dug“, poručila je, naglašavajući da se u budžet ne može „uglavljivati ono što ne postoji“, jer Ustav ne prepoznaje institucije kulture niti BHRT kao ustavne kategorije. Dodala je da SNSD neće dozvoliti „dalji intervencionizam Kristijana Šmita“.

Poslanik PDP-a Branislav Borenović ocijenio je da je zaposlenima nanesena šteta zbog dugog čekanja budžeta. Naveo je da je oko 23.000 radnika očekivalo pravičnu nadoknadu izgubljenih sredstava u visini od oko 2.000 KM, navodeći da je odluka da se isplati 1.000 KM „vrlo nekorektna“.

Ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić istakao je da je u sali postojala saglasnost da se raspoloživih 36 miliona KM raspodijeli zaposlenima. Objasnio je da nakon uračunatih poreza i doprinosa jednokratna isplata od 1.000 KM predstavlja realan i zakonski održiv iznos. Odbacio je tvrdnje da se od tih sredstava može isplatiti 2.000 KM po zaposlenom, ocijenivši ih „manipulacijama i političkim bezobrazlukom“.

Amidžić je izrazio zadovoljstvo što se budžet razmatra po hitnoj proceduri, čime se otvara prostor da se već u decembru isplate uvećane plate na osnovu povećane osnovice i koeficijenta za radnike sa srednjom stručnom spremom. Naveo je da je u postupku usaglašavanja zakonsko rješenje o retroaktivnoj primjeni povećanja plata, uz očekivanje da će od 1. januara 2026. godine svi zaposleni biti obuhvaćeni osnovicom od 690 KM. Ministarstvo, kako je rekao, planira i dodatnu jednokratnu naknadu u narednoj godini kako bi se nadomjestilo kašnjenje povećanja plata tokom 2025.

Sanja Vulić ocijenila je da je sjednica obilježena „politikanstvom i bespotrebnim napadima“ na Ministarstvo finansija, naglasivši da je SNSD podržao rješenja koja su u skladu sa zakonom i Ustavom i koja ne predstavljaju prenos nadležnosti. Ponovila je da je pitanje kulture i BHRT-a u nadležnosti entiteta te da se Ustav ne može mijenjati kroz budžetske odluke.

Govoreći o stanju BiH tri decenije nakon Dejtonskog sporazuma, Vulić je navela da Republika Srpska poštuje „svako slovo Dejtona“, dok se u Federaciji BiH, kako tvrdi, favorizuje „duh, a ne slovo“ sporazuma. Dodala je da se Republika Srpska 21. novembar obilježava kao neradni dan, dok se u FBiH slavi 25. novembar.

Iako priča o trećem entitetu, odnosno entitetu u kojem bi većinu činili Hrvati, nikada nije u potpunosti nestala iz političkog života, proteklih nekoliko sedmica ponovo su intenzivirane izjave predstavnika hrvatskog naroda na ovu temu.

Dok neki otvoreno govore o tome da je potreban treći entitet, drugi ga spominju u kontekstu rješavanja pitanja političkog predstavljanja hrvatskog naroda, nekad direktno kao način administrativnog reorganizovanja BiH, a nekad indirektno kroz pitanja izmjene Izbornog zakona BiH.

Iz dokumenata koje je prije dvadesetak godina deklasifikovala američka CIA, a koji se odnose na ratni period u BiH i prve poslijeratne godine, i tada se otvoreno govorilo o tome treba li Hrvatima u BiH dati vlastiti entitet. Prije nekoliko godina nam je jedan od predstavnika Hrvata u Dejtonu u nezvaničnom razgovoru ispričao da su Amerikanci, navodno, 1994. godine Hrvatima obećali da će, ako odustanu od trećeg entiteta, podržati kantonizaciju cijele BiH, a da je FBiH u stvari trebalo da uključi i RS, koja bi takođe bila podijeljena u nekoliko kantona. Prema njegovim riječima, Hrvati su bili šokirani kada su vidjeli prve dejtonske mape u kojima je RS i dalje opstala, a FBiH obuhvatala samo bošnjačko-hrvatsku federaciju.

Amerikanci, kroz deklasifikovane dokumente, cijelu situaciju vide malo drugačije. Prema zapisima sastanaka koje su deklasifikovali, proizlazi da su se Haris Silajdžić, tadašnji ministar spoljnih poslova ratne BiH, i Muhamed Šaćirbej, ambasador u Njujorku, uoči stvaranja Federacije, američkim zvaničnicima požalili da nisu dobili onaj nivo podrške koji im je obećan, a da su Voren Kristofer, američki državni sekretar, i drugi zvaničnici kao “kompenzaciju” ponudili da će pritisnuti Franju Tuđmana, predsjednika Hrvatske, da zaustavi rat HVO-a protiv Armije BiH, dozvoli prolaz oružja za Armiju BiH preko teritorije Hrvatske i pomogne stvaranje hrvatsko-bošnjačkog saveza protiv Vojske RS. Prema depešama iz perioda uoči “Oluje”, iako to nigdje nije bilo eksplicitno pomenuto, u više navrata se moglo naslutiti da je Tuđman bio spreman da pritisne bh. Hrvate da se udruže s Bošnjacima u Federaciju ako bi mogao dobiti zeleno svjetlo za “Oluju”.

Iz ove interpretacije bi proizlazilo da su bh. Hrvati “žrtvovani” kako bi Hrvatska mogla poraziti RSK kroz “Bljesak” i “Oluju”.

Što se tiče realnosti na terenu, niko ne vidi da je u ovom trenutku moguće stvaranje trećeg entiteta, uključujući i Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, koji je rekao da su “želje jedno”, a realnost na terenu drugačija.

S tim stavom se slaže i Milan Sitarski, član Stručnog tima iz Instituta za istraživanje IDPI iz Mostara, ali smatra da je ideja o trećem entitetu sasvim legitimna, kao što kod Bošnjaka postoje ideje o unitarizaciji BiH. On smatra da bi kreiranje trećeg entiteta moglo relaksirati odnose u BiH, jer smatra da sadašnja situacija pokazuje potpunu blokadu na relaciji Banjaluka – Sarajevo.

“Uvođenje trećeg entiteta možda bi dovelo do neke vrste ravnoteže. Naravno, treba biti realan i shvatiti da do bilo kakvog preustroja države ne može doći bez punog konsenzusa sve tri strane, a ne izgleda mi realno da bi bošnjačka strana mogla da pristane na takvu vrstu kompromisa. Međutim, mislim da oni sami rade u korist svoje štete, jer ukoliko zaista jesu privrženi državi Bosni i Hercegovini, onda mislim da takvo jedno rješenje kao što je pojava stabilizirajućeg trećeg entiteta ne bi trebalo da im bude nikakav razlog za strah”, kaže on za “Nezavisne”.

Sead Numanović, urednik portala Politički.ba i dugogodišnji sarajevski novinar, smatra da ideja o trećem entitetu nije realna, ali da više nije toliko siguran kao ranije.

“Da ste me prije godinu dana pitali koliko je realno da Hrvati u Bosni i Hercegovini dobiju treći entitet, rekao bih da je to nemoguća misija. Sada više nisam siguran. A nisam siguran, jer se svijet mijenja nevjerovatnom brzinom. Ono što prije nekoliko godina nije bilo ni zamislivo, sada je već čak i normalnost”, kaže on za “Nezavisne”.

Numanović smatra da bi formiranje hrvatskog entiteta uz srpski, koji već postoji, dovelo do pitanja šta će se desiti s ostatkom BiH, i naglašava da Evropa nikad ne bi pristala da se formira “muslimanski entitet”.

“Treći entitet se često reaktivira kako bi se ojačale pozicije HDZ BiH i Dragana Čovića, ali je on neprovodiv. Isto kao i ‘nezavisna RS'”, smatra Numanović.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović poručila je tokom sastanka sa njemačkim ministrom inostranih poslova Јohanom Vadefulom da je krajnje vrijeme da se okonča međunarodna supervizija u BiH, naglasivši da zemlja ne može napredovati ka Evropskoj uniji kao strani protektorat.

Tokom razgovora u Sarajevu, Cvijanovićeva je istakla opredijeljenost BiH evropskom putu, ali i potrebu da domaće institucije i demokratski izabrani predstavnici preuzmu punu odgovornost za procese na svim nivoima vlasti. Ukazala je i na važnost izbalansiranog odnosa međunarodnih aktera prema svim konstitutivnim narodima, uz puno uvažavanje decentralizovane ustavne strukture zemlje.

Prema njenim riječima, teme razgovora odnosile su se na aktuelnu političku situaciju u Republici Srpskoj i BiH, kao i na izazove u procesu evropskih integracija.

Njemački šef diplomatije Јohan Vadeful posjetom Sarajevu započeo je svoju turneju po zemljama Zapadnog Balkana. Prije sastanka u Predsjedništvu BiH, u zgradi OHR-a susreo se sa Kristijanom Šmitom, a obraćanje je bilo ograničeno na kratak istup pred snimateljima i fotografima, bez prisustva novinara. U unaprijed pripremljenoj izjavi Vadeful je naglasio da zemlje regiona imaju evropsku perspektivu, dok za BiH napredak zavisi od ispunjavanja uslova definisanih u oktobru 2022. godine, prije svega u oblasti vladavine prava i jačanja demokratije.

Cvijanovićeva je danas primila i ambasadora Saudijske Arabije u BiH Osamu bin Dakila al Ahmadija u oproštajnu posjetu. Tom prilikom konstatovano je da je saradnja sa svim nivoima vlasti u BiH bila veoma dobra, uz očekivanje da će ostati jednako uspješna i u budućnosti. Cvijanovićeva je zahvalila Saudijskoj Arabiji na finansiranju projekata u Republici Srpskoj, uključujući izgradnju naučno-tehnološkog parka u Banjaluci i proširenje kapaciteta Studentskog doma u Foči, te ambasadoru poželjela uspjeh u narednom radu.

Odbrana Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa predstavlja zaštitu osnova jedne funkcionalne, stabilne i pravno uređene BiH, istakao je profesor ustavnog prava Siniša Karan.
– Dejton je potpisan onda kada su sve strane dobile minimum svojih istorijskih zahtjeva. Niko nije izašao kao pobjednik, ali svako je prihvatio kompromis i upravo zato sporazum traje tri decenije – rekao je profesor Karan za Srnu povodom 30 godina od Dejtonskog sporazuma.

On je ukazao da Republika Srpska tri decenije vodi pravnu, institucionalnu i demokratsku borbu za očuvanje izvornog sporazuma i to je njena ustavnopravna obaveza, jer BiH u kojoj jedni vladaju, a drugi treba samo da klimaju glavom – ne može da opstane.

– Dejton nije problem BiH, problem su oni koji bi da ga ponište i uruše – konstatovao je Karan za Srnu.

Kada se danas, tri decenije nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, otvaraju pozivi za “funkcionalniji Ustav BiH”, profesor Karan kaže da je potrebno postaviti jednostavno pitanje: šta se zapravo krije iza te naizgled bezazlene floskule, imajući u vidu da ustavnopravni jezik umije da sakrije stvarne političke namjere.

– Unitaristički koncept “građanske države”, koji konstantno nameće političko Sarajevo potpomognuto visokim predstavnicima, koji su nametnuli 913 odluka i to sve i jednu protiv Srpske, nije izraz demokratske zrelosti već pokušaj da se ustavnom inžinjerijom preuređuje istorijska stvarnost.

Stvara se utisak da je moguće redizajnirati BiH bez ideja kompromisa, bez uvažavanja složene etničke strukture i bez poštovanja osnovne istine: BiH funkcioniše samo dok niko nema moć da preglasa drugoga – ukazao je Karan.

On je naglasio da dejtonska arhitektura nije nastala slučajno, ona je proizvod istorije, složenih pregovora i međunarodne verifikacije postignutog kompromisa.

– Republika Srpska počiva na četiri stuba koji su se pokazali čvršćim od svih naknadnih političkih potresa. Ta četiri stuba i tri principa nisu politička parola, to je formula koja drži BiH u ravnoteži – pojasnio je Karan.

Prema njegovim riječima, Republika Srpska nije administrativna jedinica, nego politički izraz naroda koji je, suočen sa istorijskim iskušenjima, organizovao svoju zajednicu i oblikovao institucije.

On je naveo da je Dejtonski sporazum međunarodni ugovor, dio međunarodnog prava i kao takav ne može biti proizvoljno tumačen ili prerađivan. Iz toga proizilazi da ni položaj Republike Srpske nije politička privilegija, nego međunarodnopravno zagarantovana činjenica.

Karan je rekao za Srnu da je ekonomska samostalnost pretpostavka institucionalnog suvereniteta, te da nema snažnih institucija bez sopstvene ekonomske snage.

Upravo zato je, kaže on, razvojna politika najkonkretniji vid očuvanja Dejtonskog poretka.

On je naveo da funkcionalnost BiH kao složene države ne leži u uniformnosti, već u preciznoj ravnoteži i da se tu prvenstveno misli na paritet, konsenzus i podjelu nadležnosti.

– Paritet – ravnopravnost entiteta i konstitutivnih naroda u zajedničkim organima nije prepreka, nego garant mira. Bez pariteta, odlučivanje bi postalo sredstvo dominacije. Konsenzus – suočeni sa iskustvom prošlosti, narodi u BiH su prihvatili model u kojem niko ne može biti preglasan u pitanjima koja zadiru u njegovu posebnost. To nije blokada, već mehanizam zaštite, temelj ustavne logike BiH.

Podjela nadležnosti – jasna linija između entitetskog i zajedničkog nivoa otkriva pravu prirodu ustavnog poretka, što znači da je BiH asimetrična federacija sa elementima konfederacije. Pokušaji da se ovaj odnos preokrene nisu pravna potreba, već politička ambicija – pojasnio je Karan.

On je naglasio da je Republika Srpska unutar tog okvira dobila status koji je više od obične autonomije, a malo manje od samostalne države, ali dovoljno jak da štiti njen ustavni integritet.

– Teza da Dejton “koči razvoj BiH” samo je politička maska koja prikriva nastojanja da se jedan narod proglasi dominantnim, a druga dva svedu na dekorativni element u političkom sistemu. To je velika prepreka za opstanak BiH i ako želimo da ona opstane za dobrobit tri konstitutivna naroda BiH može biti samo dejtonska – zaključio je profesor ustavnog prava Siniša Karan.

Okončanje rata u BiH je najveći značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali su njegovi aneksi prevaziđeni i vrijeme je da se mijenja Ustav BiH i zatvori OHR, izjavio je poslanik Ujedinjene Srpske u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milan Petković.
Petković je istakao da je po tome što je zaključivanjem Dejtonskog sporazuma okončan rat u BiH ovaj sporazum jedan od najznačajnijih u novijoj istorije ne samo Balkana nego Evrope.

– Međutim, njegovi aneksi, posebno Aneks četiri koji je Ustav BiH i Aneks 10 koji reguliše postojanje i rad OHR-a, potpuno su prevaziđeni – konstatuje Petković.

Podsjetio je da je u Ustav BiH već više puta intervenisano, najčešće odlukama visokih predstavnika ili odlukama parlamenata BiH, koje su posljedica pritisaka međunarodnih predstavnika u BiH.

Zbog toga se, naveo je Petković, Ustav mora mijenjati, ali u Parlamentarnoj skupštini i po propisanoj proceduri, sa osnovnim zadatkom definisanja sastava, nadležnosti i načina odlučivanja Ustavnog suda BiH.

– Na drugoj strani, krajnje je vrijeme da se zatvori OHR, jer je 30 godina nakon Dejtona izgubio smisao, a BiH je posljednja evropska kolonija. Da li će se ovo desiti kroz novu međunarodnu konferenciju “Dejton dva” ili u domaćim zakonodavnim tijelima, ostaje da vidimo. Siguran sam da je sada vrijeme za novo uređenje odnosa u BiH – zaključio je Petković.