Kategorija: Ekonomija

Proizvodnja električne energije u Bosni i Hercegovini je u konstantnom padu, dok istovremeno uvoz raste, a naši sagovornici kažu da je to jako loše za našu privredu, te ističu da bh. građane u narednom periodu zbog ovakve situacije očekuju i veće cijene struje.

Naime, prema podacima Agencije za statistiku BiH, BiH je u junu proizvela 1.028 GWh električne energije, što je za 19,8 odsto manje nego u istom mjesecu lani, kada je proizvedeno 1.282 GWh.

“U ukupnoj bruto proizvodnji hidroelektrane su učestvovale sa 29,9 odsto, termoelektrane sa 65,2 odsto, a solarne i vjetroelektrane sa 4,9 odsto”, navodi se u podacima Agencije.

Dodaju da je istovremeno u junu uvezeno 472 GWh električne energije, što je 78,1 odsto više nego u istom mjesecu lani, kada je uvoz bio 265 GWh.

“Uvoz u junu najveći je mjesečni uvoz u posljednjih nekoliko mjeseci. Primjera radi, u maju je uvoz iznosio 373 GWh, u aprilu 419 GWh”, stoji u ovim podacima.

Ističu da je istovremeno u junu je izvezeno 614 GWh sati električne energije ili 4,2 odsto manje nego u istom mjesecu lani, nakon 547 GWh u maju i 487 GWh u aprilu.

“Ukupna proizvodnja iz vjetroelektrana i solarnih elektrana iznosila je u junu 51 GWh, nakon 56 GWh u maju i 52 GWh u aprilu. Proizvodnja je nešto veća nego u istom periodu 2023. godine, kada je u junu proizvedeno 39 GWh, u maju 48 GWh, a u aprilu 47 GWh”, kazali su iz Agencije za statistiku BiH.

Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, kazao je u razgovoru za “Nezavisne novine” da je BiH došla u situaciju da postaje zemlja koja uvozi električnu energiju, umjesto zemlja izvoznik.

“Slušamo non-stop objašnjenja od aktuelne vlasti kako imaju probleme, a nikakvog oni rješenja za ove probleme nemaju, jednostavno dolazimo u situaciju da će nam drastično pasti izvoz električne energije, najtraženije robe iz BiH, a da će doći do rasta uvoza”, kazao je Bečarević.

Prema njegovim riječima, “Elektroprivredi BiH” u mnogim danima je jeftinije da uvozi električnu energiju nego da je proizvodi iz postojećih termoelektrana.

“Građani BiH i dalje mogu očekivati povećanje cijena električne energije, jer ovaj sadašnji sistem postaje neodrživ”, kazao je Bečarević i dodao da su svi koje se bave energetikom prognozirali ovo stanje.

“Sve zemlje u okruženju su počele graditi proizvodne objekte iz obnovljivih izvora, ne treba im ona energija koja se proizvodi iz uglja, jer će ona biti opterećena taksama”, kazao je Bečarević.

Ekonomista Milenko Stanić ističe da je privreda BiH ove godine imala značajan pad izvoza u svim oblastima, a ne samo u pogledu električne energije.

“To pokazuje da je stanje u privredi loše u odnosu na prethodni period. A kad govorimo samo o električnoj energiji, vremenske prilike su bile loše za hidroelektrane, a što se tiče termoelektrana, one u Srpskoj dug o godina posluju u dosta lošim uslovima i uvijek ili su na gubitku poslovanja ili su na ivici gubitka”, kazao je Stanić.

Pojasnio je da je to zbog toga što su postojeći kapaciteti iscrpljeni.

“Ali, ni dinamika kojom bismo morali raditi obnovljive izvore energije i zamjenske izvore, odnosno energiju sunca i vjetra, ne ide onim tempom koji bi trebalo da obezbijedi zamjenu termoelektrana”, kazao je Stanić.

Kako je rekao, zbog manje proizvodnje BiH je prinuđena da uvozi električnu energiju.

“Nažalost, gubimo ključni izvozni adut, što je zaista loše za našu privrednu strukturu”, kazao je Stanić i dodao da u ovoj godini, barem do novembra, ne bi trebalo da bude rasta cijena.

“Zbog stanja u cijelom energetskom sektoru, to pitanje će sigurno u narednom periodu biti otvoreno. Tako da je moguće da će u novembru ili decembru doći do skoka cijena električne energije”, kazao je Stanić.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković izjavio je danas da je novi sistem obračuna plata, koji je danas u Banjaluci predstavio Savez sindikata Republike Srpske, dobar polazni dokument oko kojeg treba da počnu pregovori sindikata, poslodavaca i Vlade.

“Vlada je spremna u svakom momentu da o ovom dokumentu razgovara. Da li je ovo najbolje rješenje? Nisam siguran. Možda ćemo doći do rješenja koje danas niko nije pomenuo, ali do njega možemo doći samo dogovorom”, rekao je Višković novinarima u pauzi konferencije “Novi sistem plata u Republici Srpskoj”.

Višković je istakao da nažalost kolektivno pregovaranje u Republici Srpskoj nije na snazi od 2016. godine, te da krivac za to nije Vlada.

“Još prije godinu dana sam tražio od resornog ministra da se krene u pitanje kolektivnih ugovora koji bi tretirali isključivo plate, kako bi omogućili kontrolnim organima da kontrolišu neki privredni subjekat. Nikad nisam prihvatio činjenicu da u jednom privrednom subjektu svi zaposleni imaju najnižu platu, ali po današnjim zakonskim rješenjima to je izgleda moguće i to nije prekršaj. Smatram da to nije normalno”, istakao je Višković.

Višković je poručio da će, ukoliko ne bude bilo dogovora između sindikata i poslodavaca, Vlada biti primorana da izmijeni zakon.

“Na kraju krajeva i najnižu platu uvijek mora da donese Vlada iako bi i to trebalo da bude predmet pregovora. Očito mnogi sastanci Еkonomsko-socijalnog savjeta kako počnu tako i završe, ne usvoji se čak ni dnevni red, nego se u startu krene sa svađama i ne dođe se ni do čega”, rekao je Višković.

Premijer Srpske je ponovio da je Vlada spremna da prihvati ono što dogovore sindikat i poslodavci.

“Ali, ukoliko tog dogovora ne bude, Vlada će na kraju vjerovatno morati posegnuti za izmjenama zakona da oduzme to pravo i sindikatu i poslodavcima i da u Zakonu o radu propiše i neke platne grupe i koeficijente koji su trebali da budu predmet kolektivnog pregovaranja. Očito za ovih desetak godina od toga nema ništa i moramo da pribjegnemo nekoj drugoj varijanti”, naveo je Višković.

Govoreći o sivoj zoni u Republici Srpskoj, Višković je naglasio da stvari nisu iste danas i 2018. godine.

“Ne kažem da taj problem nemamo i danas, ali je on sve manji. U decembru 2018. godine rekao sam da je osnovni cilj Vlade, na čije sam čelo tada imenovan, da povede računa o konkurentnosti i produktivnosti naše privrede sa ciljem povećanja plata. U tome sam uspio. Prosječna neto plata u Srpskoj tad je bila 857 KM, sad je 1.416 KM”, podsjetio je Višković.

On je dodao da je broj zaposlenih tad bio 266.000, a danas je 290.000, na Zavodu za zapošljavanje tad je bilo 105.000, a danas 56.000, dok su poreske stope u Srpskoj najmanje u BiH i u regionu.

“S druge strane, kada pozovete da se anonimno prijavi poslodavac koji daje platu u kovertama, niko neće da se odazove. Novu fiskalizaciju radimo upravo zbog smanjivanja sive zone. Sve su to stvari koje ova Vlada radi u kontinuitetu”, napomenuo je Višković.

Prema njegovim riječima, bila je misaona činjenica da prosječna plata u Republici Srpskoj bude veća nego u drugom entitetu, što je ostvareno posljednje tri godine.

U isto vrijeme, dodao je Višković, cijena električne energije je manja.

“Imamo daleko veće pritiske nego u drugom entitetu, ali odolijevamo. Nije nam lako, ali radimo u okolnostima u kojima živimo. Sve redovno servisiramo, sve svoje obaveze izmirujemo”, rekao je Višković.

Savez sindikata, povodom 32 godine rada, organizuje konferenciju “Novi sistem plata u Republici Srpskoj”.

Konferencija se održava uz podršku Međunarodne organizacije rada.

Cijene zlata na svjetskom tržištu prethodnih dana dostižu istorijske maksimume, pa tako cijena zlatne poluge prvi put iznosi milion dolara.

Prema riječima naših sagovornika, i pored ovako visoke cijene, i dalje ima smisla kupovati zlato i povećavati njegove rezerve, jer će cijena dugoročno nastaviti da raste, a stabilnost i realna vrijednost zlata neće nikada nestati.

Igor Gavran, ekonomista, za “Nezavisne novine” ističe da dugoročno, cijena zlata uvijek konstantno raste i pored povremenih oscilacija.

“A u periodu kriza, poput aktuelnih u svijetu, dodatno podstiču ovaj rast i čine zlato poželjnim izvorom stabilne vrijednosti širom svijeta. Također, slabljenje uobičajenih rezervnih valuta poput dolara i eura, odnosno nestabilnost ovih ekonomija, dalje doprinose percepciji zlata kao univerzalne vrijednosti kojom se mogu smanjiti valutni rizici”, ističe Gavran.

Kako je rekao, većina centralnih banaka u svijetu već godinama povećava rezerve zlata te, kako kaže, to rade i u našem susjedstvu Srbija, u EU  Mađarska, u svijetu Rusija i Kina, ali i brojne druge ekonomije.

“Nažalost, ne samo da su rezerve zlata BiH minimalne i skoro beznačajne, nego je prethodna Uprava Centralne banke BiH čak i prodala znatne rezerve, što je bio ekonomski diletantski i izrazito štetan potez”, ističe Gavran.

Dodaje da su prodaju izvršili po cijeni daleko nižoj od aktuelne i time, kako kaže  Gavran, nanijeli dvostruku štetu BiH.

“Direktni gubitak razlike vrijednosti koju bi to zlato imalo danas i indirektni gubitak značajnog faktora garancije stabilnosti naše valute. Čak i danas, kada je cijena zlata visoka, ima smisla kupovati zlato i povećavati njegove rezerve, jer će cijena dugoročno nastaviti da raste, a stabilnost i realna vrijednost zlata neće nikada nestati”, pojasnio je Gavran i istakao da je  veoma  opasno sve rezerve držati u jednoj valuti ili samo valutama jedne ekonomske sfere – zapadne.

“Jer izlažemo rizicima vlastitu valutu prema kretanjima te ili tih ekonomija”, zaključio je Gavran.

I ekonomistkinja Radmila Grbić kazala je za “Nezavisne novine” da su cijene zlata dostigle rekordne vrijednosti.

“Porast cijene zlata na svjetskom nivou je u najvećoj mjeri uzrokovan padom kamatnih stopa u Americi, što je dovelo do veće potražnje za zlatom, jer u slučaju pada kamatnih stopa zlato kao oblik ulaganja postaje atraktivniji u odnosu na prihode od kamata koje nose obveznice”, rekla je Grbićeva.

Dodala je da  rastu cijene zlata doprinose i centralne banke kroz povećanu potražnju, kao i povećanu potražnju kineskih investitora, koji ulaganjem u zlato traže zaštitu od moguće ekonomske nestabilnosti.

“Generalno gledano, ekonomska kriza bi dugoročno trebalo da dovede do povećanja obima trgovine zlatom. S obzirom na to da su najznačajniji faktori kretanja cijena zlata ratni događaji, geopolitička nestabilnost, makroekonomski pokazatelji i očekivanja kretanja u privredi, možemo očekivati dalji rast cijena u narednom periodu”, rekla je Grbićeva.

Iz Centralne banke BiH kazali su da je monetarno zlato trenutno u portfoliju deviznih rezervi Centralne banke Bosne i Hercegovine (CB BiH) zastupljeno sa učešćem od oko jedan odsto.

“Monetarno zlato, koje je sastavni dio deviznih rezervi, CB BiH drži na računu u banci u Švajcarskoj kreditnog rejtinga AAA (Fitch), a fizički je locirano u trezoru Bank of England”, pojasnili su iz CB BiH.

Dodaju da CB BiH ne komentariše niti javno objavljuje svoje namjere o investiranju deviznih rezervi u bilo koje instrumente, te tako ni u zlato.

“CB BiH pažljivo prati kretanja na finansijskim tržištima te će se sve buduće odluke kao i do sada donositi na bazi zakonom propisanih ograničenja, kao i svih drugih relevantnih faktora. Za Centralnu banku, koja funkcioniše po aranžmanu valutnog odbora, stabilnost vrijednosti imovine koja je pokriće domaćoj valuti je veoma značajna. Sa druge strane, zlato je imovina koja je podložna značajnim tržišnim oscilacijama i stoga je veoma važno da se prilikom upravljanja deviznim rezervama vodi računa o tržišnim rizicima”, kazali su u CB BiH.

Podsjetimo, cijena unce zlata (31,1 gram) u petak je dostigla više od 2.500 dolara, došavši do rekordne visine.

Prosječna zlatna poluga teška je 400 unci – što dostiže milion dolara. Cijene zlata su porasle za više od 20 odsto u ovoj godini.

Naime, kako su ranije pisale “Nezavisne novine”, ukupan uvoz zlata u Bosnu i Hercegovinu prošle godine iznosio je 941.915 KM, dok je godinu dana ranije, 2022. godine, u BiH uvezeno zlata u vrijednosti od tri miliona maraka.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, najviše zlata uvezeno je iz Slovačke, zatim Turske te Njemačke i Austrije.

Bankama u Bosni i Hercegovini treba uvesti porez na ekstraprofit kako je to urađeno ranijih godina u Mađarskoj i još nekim zemljama Evropske unije, prijedlog je nekolicine domaćih ekonomista koji su iznijeli u razgovoru za BL portal.

Pošto iz godine u godinu banke bilježe enormne zarade, ovim potezom država bi ih destimulisala u namjeri da baš toliko zarađuju, odnosno natjerala da smanje kamate, naknade i provizije ili bi, ako se to slučajno ne bi desilo, od novog poreza bar napunila budžetska kasa.

Banke u BiH su samo u prvoj polovini ove godine ostvarile dobit od 463 miliona KM, što je čak za 100 miliona više nego u istom periodu prošle godine.

„Njihova dobit je astronomska, a sve veći je broj slučajeva, pošto su banke u stranom vlasništvu, da tu dobit iznose iz BiH. Dakle, država je odavno trebala da ove rekordne profitne stope koje su iznad normalnih, dodatno oporezuje i da onda taj novac iskoristi za neke društveno korisne svrhe, odnosno da napravi pritisak na banke da smanje cijene svojih usluga koje se konstantno povećavaju, a već odavno su previsoke“, kaže za BL portal ekonomski stručnjak Igor Gavran.

On napominje da stanje u kojem neko ostvaruje abnormalan profit na štetu drugih, odnosno na štetu građana, ukazuje na jasan poremećaj na tržištu. Ima i onih koji zagovaraju blaži pristup prema bankama. Ekonomista Saša Stevanović predlaže da se banke uvjere da same u većoj mjeri pokažu svoju društvenu odgovornost.

„Država je svojim mjerama napravila ambijent u kojem je profit banaka veći. Mislim da je pogrešno u ovom momentu da država uvodi poreze, ali svakako da treba apelovati na banke da podrži programe usmjerene prema stanovništvu. Banke su profitno orijentisane, ali to ne isključuje da banke ne mogu da naprave vrtić, školu, da vrate nešto društvu zbog toga što imaju veći profit“, kaže Stevanović.

Trenutno država od sve veće dobiti banaka nema mnogo vajde, naglašavaju i drugi ekonomisti, jer banke sa stranim vlasnicima, poput NLB Banke, Unicredit ili Addiko banke, dobit šalju u svoje matične centrale.

„Strane banke su došle kod nas i za taj posao su donijele inicijalni kapital. Kako smo mi narod koji štedi novac, banke su prepoznale tu situacije i praktično transferišu novac u inostranstvo, jer smo im dozvolili da naplaćuju nešto što nije nikakav rizik. Sav višak koji su banke zaradile poslale su u svoje matične centrale, jer nemaju interesa za plasman na domaćem tržištu“, objašnjava za BL portal ekonomista Zoran Pavlović.

I konkretni podaci za prošlu godinu pokazuju da milioni dobiti odlaze u inostranstvo. NLB Banka Banjaluka, kao jedna od banaka u stranom vlasništvu, druga je po ostvarenoj dobiti u ovoj godini, sa zaradom od 37,71 milion KM u prvih šest mjeseci, u odnosu na 29,63 miliona maraka za isti period lani.

Od prošlogodišnje, ukupne dobiti oko 15 miliona otišlo je van zemlje njihovim vlasnicima. U slučaju Unicredit banke Banjaluka, još jedne strane banke, kompletna neto dobit od 22,7 miliona KM iz prošle godine raspoređena je u dividendu koja je isplaćena akcionarima.

„Birokratsko ograničavanje kamatnih stopa bi izazvalo otpor banaka, ali uvođenjem poreza na profit banke bi shvatile da prevelike zarade znače i preveliko davanje državi, pa bi smanjile zarade i troškove i na taj način se prilagodile potrebama tržišta“, smatra Pavlović.

U trenutnoj situaciji, dok profiti rastu, a inostrani vlasnici zadovoljno trljaju ruke, oni koji upravljaju bankama kod nas za velike profite su posebno dobro nagrađeni od vlasnika. Konkretno, što je veća dobit, veće su i nagrade koje posebno dobijaju. U zvaničnim odlukama koje su banke dužne da dostave Banjalučkoj berzi, sakriveni su baš podaci o zaradama, naknadama i drugim primanjima prvih ljudi banaka.

Tako su recimo u odlukama Unicredit i NLB banke zatamnjeni podaci o bruto iznosima za te potrebe. Isti slučaj je, recimo, i kod Addiko banke, s tim što oni članove Uprave i direktore banke nagrađuju po procentualno definisanom Okviru za stimulaciju povećanog radnog učinka.

U svakom slučaju, u postojećoj situciji sve je podređeno što većem profitu banaka, a da ne postoji mehanizam koji bi realno izvagao moraju li usluge i bankarski rizici baš toliko da koštaju građane i privredu.