Kategorija: Ekonomija

Najizraženiji rizici u 2025. godini su oni koji dolaze iz međunarodnog okruženja, a isti će vjerovatno biti u fokusu i u narednim godinama, dominantno oblikujući makroekonomske trendove u BiH, navodi se u analizi Centralne banke BiH.

U ovoj analizi stoji da je opšti nivo rizika po finansijsku stabilnost u prvoj polovini 2025. godine blago povećan u odnosu na 2024. godinu, ali se i dalje nalazi u okviru koji se definiše kao nizak do umjeren nivo rizika.

“Smanjena je i očekivana stopa ekonomskog rasta za ovu godinu, dok je nivo inflacije revidiran naviše. U tim okolnostima, uspješnost i otpornost bh. bankarskog sistema i dalje se procjenjuje kao visoka. Ova godina unutar evrozone takođe je obilježena i smanjenom stopom EURIBOR-a, usporenom inflacijom, kao i jačim kursom evra u odnosu na dolar. Imajući u vidu da je tržište evrozone najveće izvozno tržište za BiH (preko 60% bh. izvoza se odnosi na tržište evrozone), prisutan je rizik gubitka konkurentnosti evropskih proizvođača i izvoznika zbog snažnog evra, a što može snažno pogoditi bh. ekonomiju kroz smanjenu potražnju za bh. proizvodima”, piše u analizi Centralne banke BiH.

Rast izvozne zavisnosti i uticaj evrozone

Dalje stoji da ovakvoj ocjeni doprinosi i činjenica da učešće izvoza u bh. BDP-u tokom prve polovine 2025. godine ponovo bilježi trend rasta te samim tim čini bh. ekonomiju više osjetljivom na nepovoljne spoljnje uticaje.

“Trend smanjenja EURIBOR-a te stabilne cijene na tržištu nafte su imali pozitivan efekt po bh. ekonomiju, te su rezultirali time da rast ukupnih rizika po finansijsku stabilnost koji dolaze iz međunarodnog okruženja bude ograničen. Tokom 2025. godine međunarodnim okruženjem su dominirale geopolitičke neizvjesnosti i povećani rizici. Ratni sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku kontinuirano održavaju globalnu nesigurnost na visokom nivou, dok su globalne tenzije u ovoj godini dodatno pojačane novim mjerama i carinskim politikama SAD. Posljedično, indeks globalne nesigurnosti (WUI) je na kraju drugog kvartala 2025. godine dosegao najvišu vrijednost otkako se podaci za ovaj indeks obrađuju i objavljuju, jasno oslikavajući trenutni nivo geopolitičke neizvjesnosti. U takvim uslovima ipak je ostvaren realni ekonomski rast BDP-a u prvom i drugom kvartalu 2025. godine od 0,6% i 0,1% respektivno. Održavanju rasta ekonomije evrozone u pozitivnoj teritoriji značajno je doprinijela i politika ECB-a, koja je smanjenjem kamatnih stopa osnažila ekonomiju povoljnim uslovima finansiranja u neizvjesnom makroekonomskom okruženju”, objašnjava se u ovoj analizi.

Igor Gavran: Unutrašnji faktori dodatno povećavaju nestabilnost

Ekonomista Igor Gavran kazao je za “Nezavisne novine” da se slaže sa procjenom rasta rizika finansijske nestabilnosti BiH, kao i rasta rizika ukupne ekonomske nestabilnosti.

“Međutim, iako se također slažem da je globalni uticaj trenutno uglavnom negativan, mislim da našoj nestabilnosti uveliko doprinose unutrašnji faktori. Čak i sama izloženost globalnim kretanjima je u suštini unutrašnji problem, jer se ne čini ništa na disperziji i umanjenju rizika diversifikacijom ekonomskih i ukupnih odnosa sa svijetom. Potpuno smo ovisni o tržištu EU u vanjskoj trgovini, potpuno smo ovisni o eurozoni u monetarnom smislu, a domaće vlasti se trenutno takmiče i oko nove pogreške – kreiranja ovisnosti o SAD u energetici i (prema medijskim objavama) praktično svemu (čini se da slobodno možemo raspustiti sve organe vlasti i prepustiti otpravnika poslova američke ambasade da i direktno upravlja i državom i entitetima)”, istakao je Gavran.

Dodao je da je među rijetkim pozitivnim promjenama u prethodnim godinama bila kupovina određene količine zlata od strane Centralne banke BiH, koja je barem simbolično smanjila ovisnost o evru i deviznim rezervama, ali da je to tek kap u moru uglavnom negativnih poteza.

“Vidjeli smo i da sankcije stranih država direktno djeluju na BiH, da naše banke direktno izvršavaju naloge izvana, umjesto domaćih propisa… u mnogo čemu imamo kolonijalni status i, nažalost, aktuelne vlasti se trude da ga dodatno takvim učine”, zaključio je Gavran.

Milioni maraka iz budžetske rezerve Republike Srpske raspoređuju se bez jasno definisanih kriterijuma, dok javnost nema potpuni uvid u razloge dodjele niti u efekte potrošnje. Institucije odbijaju da dostave detaljne podatke o utrošku sredstava, zbog čega ostaje otvoreno pitanje opravdanosti pojedinih isplata.

Krajem 2020. godine snažan zemljotres pogodio je Kostajnica, pri čemu su tri osobe povrijeđene, a oko hiljadu objekata oštećeno. Procijenjena šteta iznosila je 9,6 miliona KM, što prezadužena opština nije mogla sama sanirati.

Vlada Republike Srpske izdvojila je 300.000 KM, dok je iz budžetske rezerve do kraja 2024. godine obezbijeđeno dodatnih 71.000 KM. Istovremeno, Republika Srpska je od kraja 2019. do kraja 2024. godine sa ove stavke podijelila ukupno 53,8 miliona KM, od čega je samo manji dio usmjeren na hitne situacije.

Načelnik opštine Nikola Janjetović izjavio je da su tražili pomoć od entitetskih vlasti. „Odgovor je bio da je postignut dogovor sa Srbijom i da će nam Srbija obezbijediti taj dio sredstava“, naveo je on.

Najveći dio obnove finansiran je donacijom Srbije u iznosu od šest miliona maraka. Preostali radovi na javnim objektima, vrijedni do dva miliona KM, takođe bi trebalo da budu završeni tim sredstvima.

Janjetović je istakao da opštinski budžet ne može podnijeti ni manje infrastrukturne projekte. „Za nas je i 100.000 maraka mnogo“, rekao je, naglašavajući ograničene finansijske kapacitete lokalne zajednice.

Pored sredstava iz Srbije, Kostajnica je dobila ukupno 653.000 KM od humanitarnih i drugih donatora, među kojima su Karitas, Crveni krst i Pokrajinska vlada Vojvodine. Pomoć sa drugih nivoa vlasti u BiH bila je ograničena.

Odbornik u Skupštini opštine Nenad Reljić (SDS) smatra da politički interes utiče na raspodjelu novca. „Veći iznosi idu mjestima gdje se mogu dobiti glasovi“, rekao je on.

Od potresa do kraja 2024. godine iz budžetske rezerve je raspoređeno 46,6 miliona KM, većinom odlukama Vlade. Za sanaciju šteta od požara, zarazne bolesti kod stoke i borbu protiv pandemije izdvojeno je 1,5 miliona KM.

Vlada je raspolagala godišnjim rezervama između 80 i 150 miliona KM, u zavisnosti od visine budžeta. Premijer ima na raspolaganju milion, a ministar finansija 50.000 KM za hitne i nepredviđene izdatke.

U periodu od četiri godine 6,4 miliona KM iz rezerve usmjereno je na predstavništva i promociju u Rusiji i Austriji, iako se ta predstavništva redovno finansiraju iz budžeta. Izvještaji o radu fokusirani su na aktivnosti, bez podataka o konkretnim rezultatima poput investicija, zapošljavanja ili rasta izvoza.

Iz budžetske rezerve izdvojeno je i 2,8 miliona KM za teniski turnir Srpska Open, održan 2023. godine u Banja Luka. Turnir je naredne godine preseljen u Bukurešt odlukom vlasnika licence Jona Tirijaka.

Iz Teniskog saveza RS naveli su da im nije poznato sa kojih budžetskih stavki je finansiranje vršeno, ali da je značajan dio sredstava utrošen na građevinske radove. Odbornica Narodnog fronta Dijana Ješić tvrdi da teren nije u funkciji i da propada.

Budžetska rezerva korištena je i za finansiranje vjerskih objekata sa najmanje 3,8 miliona KM, kao i za četiri miliona KM Gradu Istočno Sarajevo uz opšta obrazloženja. Gotovo pola miliona KM izdvojeno je za nabavku tri vozila za MUP RS.

Fudbalski klub FK Borac Banja Luka dobio je od 2014. godine 2,8 miliona KM iz rezerve kao finansijsku pomoć, dok su prihodi kluba u istom periodu porasli za 13 miliona KM. Klub nije dostavio podatke o utrošku sredstava.

Srđan Traljić iz Transparency International BiH ocijenio je da su interventna sredstva namijenjena hitnim situacijama, ali da je njihova svrha obesmišljena načinom raspodjele. Bivši premijer Radovan Višković izjavio je da više nema nadležnost da govori o odlukama Vlade iz perioda njegovog mandata, dok Vlada nije odgovorila na pozive novinara.

Novac iz rezerve godinama dobijaju i firme i udruženja Dragana Jerinića i Brankice Tejić-Jerinić, u ukupnom iznosu od 599.000 KM od 2019. do 2024. godine. Među njima su „Conectar“ i „Info 5“, koje su sredstva dobile za projekte povezane sa pandemijom i organizacijom konferencija.

Jerinić tvrdi da su sredstva dobijali kroz uobičajenu proceduru apliciranja i da ne zna da li su dolazila iz budžetske rezerve. Iako je najavio dostavljanje izvještaja o realizovanim projektima, kasnije je naveo da ih nema.

Platforma businessrpska.com finansirana je sa najmanje 775.000 KM, od čega je 454.000 KM obezbijeđeno iz budžetske rezerve, uprkos maloj vidljivosti na društvenim mrežama.

Ministarstvo finansija RS navodi da je raspodjela u skladu sa zakonom, ali odbija da dostavi dokumentaciju o pojedinim udruženjima povezanim sa članovima SNSD-a. Više od 200.000 KM dodijeljeno je organizacijama poput Džudo kluba „Randori“, Udruženja „Politikolog“ i Fondacije „Srpska kuća“.

Poslanici opozicije u Narodnoj skupštini RS tvrde da se sredstva dodjeljuju bez jasnih kriterijuma i mjerljive društvene koristi, dok predstavnici vlasti smatraju da je raspodjela opravdana. Revizorski izvještaji ukazuju da se vlast zadužuje za budžetsku rezervu, ali da sredstva često ne odlaze na hitne situacije, bez konkretnih preporuka za izmjene prakse.

Izgradnja autoputa Banjaluka-Mlinište-Glamoč, preko Mrkonjić Grada je najznačajniji strateški projekat za ovu, ali i susjedne opštine u ovom dijelu Republike Srpske i Federacije BiH. Ovo je rečeno tokom današnje prezentacije nacrta Plana parcelizacije. Završetkom kompletne gradnje auto-puta iz Mrkonjić Grada do Splita stizalo bi se za oko dva i po sata.

U Mrkonjić Gradu vlada velika zainteresovanost za izgradnju auto -puta.

To potrvđuje prisustvo građana na prezentaciji nacrta plana parcelacije za auto put, dužine 44 kilometra.

Završetkom kompletnog projekta, opština Mrkonjić Grad bila bi povezana auto-putem prema Banjaluci, Beogradu, kao i Zagrebu i Splitu.

Načelnik opštine Dragan Vođević kaže da je to najznačajnija investicija za mrkonjićku opštinu od završetka rata.

– Zaista mi je drago da je veliki broj sugrađana uzeo učešće danas na ovoj javnoj raspravi, o planu parcelecije naše opštine. Nadam se da će ovaj projekat da ide svojom dinamikom. Svi znamo da to neće biti ni brzo ni tako jednostavo – rekao je Dragan Vođević, načelnik opštine Mrkonjić Grad.

Prezentacija je organizovana s ciljem upoznavanja sa planskim rješenjima parcelacije, kao i mogućnost da građani iznesu svoje prijedloge i sugestije.

– Nadam se da će radovi početi brzo. Da će to krenuti iz Mrkonjić Grada. Sa petlje Mrkonjić Grad prema Banjaluci.Mislim da se ti imovinski odnosi mogu brzo riješeiti. Što je jedan od najtežih koraka u realizaciji auto-puta – naveo je Milan Tešanović iz Instituta za građevinarstvo Banjaluka.

Izgradnja auto-puta biće veliki zamajac za razvoj privrede, ali i turizma. U Podbrdu, blizu planirane trase auto-puta izgrađena su dvije poslovne zone, sa nekoliko proizvodnih pogona, a u planu su i nove investicije.

Foto: RTRS

Njemačka bi uskoro mogla da napravi ozbiljan zaokret u politici minimalne zarade. Savez CDU/CSU planira da oslabi postojeće propise i omogući izuzetke za sezonske radnike u poljoprivredi, i to u trenutku kada čitav sektor u velikoj mjeri zavisi upravo od te radne snage.

Prema pisanju njemačkih medija, predlog udruženja okruga Južni Baden, kojim se traži da se minimalna satnica više ne primenjuje na sezonske radnike, jednoglasno je prihvaćen. U rezoluciji se navodi da je CDU “posvećen omogućavanju izuzetaka od minimalne satnice za sezonske radnike u poljoprivredi”.

Prema važećem nemačkom zakonodavstvu, minimalna satnica trebalo bi da važi za sve radnike bez izuzetka. U zakonu se izričito navodi da “svaki radnik ima pravo na zaradu najmanje u visini zakonske minimalne satnice”.

Zakon je jasan, ali CDU želi promjenu

Uprkos tome, CDU/CSU već duže vrijeme pokušava da izmijeni to pravilo, što gotovo sigurno vodi ka sukobu sa koalicionim partnerima. Dosadašnje rasprave o izmjenama zako¸1zale su koliko je ova tema politički osjetljiva

Generalni sekretar Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD) Tim Klisendorf upozorio je na šire posljedice takvog predloga, ističući da je reč o osnovnom pravu radnika da zarade platu koja ih štiti od siromaštva.

“Sezonski radnici ne mogu jednostavno biti isključeni iz tog prava”, poručio je, prenose njemački mediji.

Plan CDU-a naišao je i na oštre kritike opozicije. Kada je Njemačko udruženje poljoprivrednika prošle godine iznijelo sličan zahtjev, reagovala je i Lijeva stranka (Die Linke). Dirk Brun, portparol te stranke za poljoprivrednu politiku, tada je izjavio da ideja o nižim platama za strane radnike mora biti „najodlučnije odbačena“. U saopštenju je naglasio da bi takva mjera bila ne samo nehumana, već bi ozbiljno narušila osnovne radne i socijalne standarde u Njemačkoj.

Minimalna satnica raste

Minimalna satnica u Njemačkoj početkom ove godine porasla je na 13,90 evra, a Komisija za minimalnu zaradu već je dogovorila novo povećanje na 14,60 evra sljedeće godine.

Ministar poljoprivrede savezne pokrajine Baden-Württemberg, Peter Hauk (CDU), upozorava da takav rast plata ugrožava konkurentnost njemačke poljoprivrede. Prema njegovim riječima, smanjenje troškova rada neophodno je kako bi poljoprivredna proizvodnja u Njemačkoj ostala održiva.

CDU dodatno opravdava svoj predlog tvrdnjom da sezonski radnici, zbog specifičnih ugovora, plaćaju manje poreza i doprinosa. Takođe ističu da mnogi dolaze iz zemalja u kojima su zarade znatno niže, pa bi i satnica ispod njemačkog minimuma i dalje bila iznad standarda u njihovim matičnim državama.

Bez sezonskih radnika nema žetve

Dok traje politička rasprava, podaci jasno pokazuju koliko je poljoprivreda zavisna od sezonske radne snage. Prema podacima statistike, u aprilu 2025. godine oko 28 odsto svih radnika u njemačkoj poljoprivredi činili su sezonski radnici – ukupno njih 242.800. Zanimljivo je da su žene činile čak 44 odsto sezonskih radnika, dok je njihov udio među stalno zaposlenima i porodičnim radnicima znatno manji.

Veliki dio poljoprivredne proizvodnje i dalje nije automatizovan. Poslovi poput berbe špargle, bobičastog voća ili jabuka zahtijevaju fizički izuzetno naporan rad, često u pognutom položaju, zbog čega je nedostatak radne snage hroničan problem.

U samom predlogu navodi se da minimalna satnica slabi konkurentnost domaćih farmi i dugoročno ugrožava bezbjednost snabdevanja hranom u Njemačkoj. Ipak, kritičari upozoravaju da se čitav problem svodi na pokušaj smanjenja troškova na račun najranjivijih radnika.

Sezonski radnici iz inostranstva ostaju nezamenjivi za njemačku poljoprivredu, ali pitanje koje se sada postavlja jeste – da li će njihova neophodnost postati izgovor za ukidanje osnovne radne zaštite.

Nove globalne carine predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa od 10 odsto stupile su danas na snagu, nekoliko časova nakon što je Vrhovni sud poništio njegove prvobitne sveobuhvatne ovlasti za uvođenje tarifa, objavio je Blumberg.

Tramp je prošlog petka potpisao izvršnu naredbu kojom se uvodi osnovna stopa od 10 odsto, dok je Bijela kuća najavila rad na formalnoj naredbi koja bi podigla globalnu carinu na 15 odsto, ali rok za sprovođenje još nije utvrđen.

Carine se primjenjuju prema Članu 122 Zakona o trgovini iz 1974. godine, što omogućava predsjedniku SAD-a da uvede takse do 150 dana bez odobrenja Kongresa

Naredba zadržava izuzeća za robu u skladu sa Sjevernoameričkim sporazumom o slobodnoj trgovini (NAFTA), koji su 1994. godine potpisale SAD, Kanada i Meksiko, kao i za određene poljoprivredne proizvode.

Prosječna efektivna američka carinska stopa sa izuzećima iznosi oko 10,2 odsto, u odnosu na 13,6 odsto prije sudske odluke, dok bi potencijalna globalna stopa od 15 odsto podigla efektivnu stopu na oko 12 odsto.

Neizvjesnost oko novih tarifa izazvala je zastoje u trgovinskim pregovorima sa glavnim partnerima, uključujući Evropsku uniju i Indiju, dok Trampova administracija planira istrage o uvozu industrijskih proizvoda, uključujući baterije, gvožđe, telekomunikacionu opremu i hemikalije, što bi moglo da dovede do dodatnih carina, navodi Blumberg.

Dolaskom nešto toplijih dana kupovina peleta svela se na dopunu zaliha, a s obzirom da izmakom sezone proizvođači najavljuju pojeftinjenje, građani već kalkulišu kako da ovu vrstu ogreva po povoljnijoj cijeni nabave već za narednu sezonu.

Tona peleta sada košta od 520 do 700 KM, a pojedini proizvođači najavljuju da bi cijena ove sirovine mogla pasti i za oko 50 KM, nakon što grijna sezona zvanično bude gotova.

Predstavnik proizvođača peleta u BiH Goran Ivanović rekao je za “Glas” da se tržište peleta trenutno postepeno smiruje, te da nakon završetka grijne sezone tek slijedi period povoljnijih cijena.

– Prave akcijske ponude obično kreću u aprilu. Neki proizvođači ih drže mjesec, drugi dva – pojasnio je Ivanović.

Prema njegovim riječima, za sada nema velike kupovine, jer građani uglavnom dopunjavaju zalihe i to kupovinom do jedne tone, kako bi izdržali do kraja zime.

– Zima se razvukla, bilo je dosta hladnih dana, pa su mnogi potrošili zalihe ili su pri kraju. Sada uglavnom kupuju manje količine, svi čekaju bolje cijene – istakao je Ivanović i dodao da je prosječna vrijednost ove sirovine oko 600 maraka po toni.

Nema viškova

Ivanović naglašava da nema viškova jer proizvodnja radi kontinuirano.

– Proizvodnja je povećana za oko 70 odsto od septembra i oktobra prošle godine – zaključio je Ivanović.

Kako je ranije naveo, u BiH se neće desiti nestašica peleta kako je to trenutno u Srbiji zbog nedostatka sirovine.

– BiH ima dovoljne količine sirovine i u dogledno vrijeme bi mogla postati regionalni lider u proizvodnji ove vrste ogreva – pojasnio je on.

Manja potražnja

Direktor kompanije “Pelet promet” iz Velikog Blaška Ljubiša Rogić pojasnio je da se potražnja za peletom već primjetno smanjuje, te da kupci sada uglavnom dopunjavaju svoja skladišta.

– Kupci dođu, uzmu paletu ili tonu, ali kako je otoplilo, sve se uglavnom svelo na kupovinu na vreće – rekao je Rogić za “Glas Srpske”.

Kako kaže, očekuje da će se do kraja februara potražnja dodatno smanjiti.

– Trenutna cijena je 650 KM po toni, ali očekujem da će uskoro pasti. Vjerujem da bi mogla pojeftiniti za oko 50 maraka, ali sve zavisi od cijene sirovine koju nabavljamo – naveo je Rogić.

On ističe da sirovine nema u izobilju, kao ni zaliha gotovog proizvoda.

– Nemamo peleta na lageru. Kako proizvodimo, tako i prodajemo. Jedan dio ide na tendere i po ranije sklopljenim ugovorima – pojasnio je Rogić.

Kada je riječ o izvozu, kaže da interesovanja ima, ali je prioritet bilo domaće tržište.

– Nismo mnogo izvezli jer smo nastojali da prvo ispoštujemo domaće kupce. Nešto je ipak otišlo u Italiju, Austriju, Srbiju i Sloveniju, ali to su relativno male količine – zaključio je Rogić.

Dragan M. iz Teslića kaže da u sezoni potroši oko 5,5 tona peleta, a kupovinu ogreva uvijek planira na vrijeme.

– Kada uzmete u obzir tu količinu, kupovina mimo sezona donosi uštedu od 250 do 300 maraka, što nije malo – rekao je Dragan M.

Sezona

Goran Ivanović je istakao da je problem sa peletom nastao zbog nagle potražnje pred zimu zbog čega su i proizvođači reagovali većom proizvodnjom, što je podiglo cijenu.

– Tokom ljeta nije bilo gotovo nikakve tražnje, a onda početkom septembra kao da je neko rekao: “Start”, svi su ga odjednom htjeli. U takvoj situaciji ne može se tako brzo nadoknaditi nedostatak – pojasnio je Ivanović.