Kategorija: Ekonomija

U naredna četiri mjeseca, potrošači u Srpskoj moći će kupovati 30 različitih proizvoda bez zaračunavanja trgovačkih marži. Ova odluka obuhvata asortiman 11 domaćih proizvođača, a među proizvodima su tri vrste marmelade, dvije vrste soka od paradajza, četiri vrste kečapa, majonez, ajvar, palenta, kao i tirolska kobasica, čajna kobasica i kulen. Na spisku su i dvije vrste paštete, jedan goveđi narezak te dva začina za jelo.

Kada je riječ o mliječnim proizvodima, bez marže će se prodavati dvije vrste kiselog mlijeka i jogurta, dok će potrošači moći kupiti i jednu vrstu mlijeka i pavlake po sniženoj cijeni.

Od neprehrambenih artikala, do kraja juna će se bez marže prodavati dvije vrste deterdženta za veš, jedna vrsta deterdženta za suđe i tečni sapun.

Međutim, odluka nije naišla na odobravanje svih građana.

„Prava sramota! Umjesto da pojeftine osnovne životne namirnice ili voće i povrće, koje jedemo na kašičicu jer je preskupo, oni stavljaju na spisak proizvode koje rijetko koristimo. Ko još kupuje marmeladu od marelice? Većina ljudi uzima džem od šipka. Uvaljuju nam robu koja im se ne prodaje i stoji na lageru. Pri tom, za većinu ovih domaćih proizvođača nikad nisam ni čula“, kaže Mirjana K. iz Banjaluke.

Na policama u 18 marketa širom Srpske od danas će potrošači moći kupiti oko 30 proizvoda sa nula odsto marže 11 domaćih proizvođača, a osim toga u okviru kampanje “0 odsto marže” naći će se i 30 proizvoda robnih marki marketa koji imaju svoje proizvode.

Proizvodi koji budu dio kampanje biće jeftiniji za 20 do 30 odsto.

Rekao je ovo Denis Šulić, ministar trgovine i turizma Republike Srpske, ističući da u narednom periodu očekuju da će se kampanji “0 odsto marže” pridružiti i više proizvođača.

“Do kraja dana očekujemo da će i ‘Vitaminka’ izaći sa određenom paletom proizvoda. Imamo pregovore sa još nekim proizvođačima”, naveo je Šulić.

Kako je objasnio, marketi koji imaju svoje robne marke odreći će se marže na svoje proizvode i oni će se moći naći u njihovim lancima.

Šulić je rekao da će ova kampanja trajati do 30. juna, a podsjetio je i da istovremeno traje i kampanja “Društveno odgovorni”.

Proizvođači koji su se priključili kampanji su “Spektar drink d.o.o Bijeljina”, “Sava Semberija d.o.o. Bijeljina”, “Fructa trade d.o.o. Derventa”, “Tulumović d.o.o. Laktaši”, “Topolska d.o.o. Laktaši”, “MI-Trivas d.o.o. Prnjavor”, “Dukat d.o.o. Laktaši”, “Bingo d.o.o. Tuzla”, “Mljekara Pađeni”, “Mladegspak d.o.o. Prnjavor” i “Mlijekoprodukt d.o.o. Kozarska Dubica”.

Kako je dodao biće ograničena kupovina ovih proizvoda kako ne bi došlo do zloupotrebe kampanje.

Bosna i Hercegovina se nalazi pred novom političkom krizom, koja bi mogla dovesti u pitanje evropski put zemlje, a kolike su koristi članstva, najbolje govori podatak da je do sada BiH od EU dobila gotovo dvije milijarde evra.

Ako se tome dodaju i programi drugih vlada i institucija, BiH je dobila više od sedam milijardi dolara poslijeratne pomoći i obnove.

Naime, iz podataka koji su objavljeni na stranici evropskih institucija, u programima Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) iz druge komponente od 2014. do 2020. BiH je dobila oko 540 miliona evra, dok je iz treće komponente, od 2021. do 2024, dobila dodatnih 310 miliona evra.

Kroz Investicioni okvir za zapadni Balkan BiH je od 2009. godine od EU dobila oko 1,1 milijardu evra, uz povoljne kredite u visini od šest milijardi evra. Kroz Ekonomski i investicioni plan BiH je zahvaljujući donacijama iz IPA mogla povući još oko tri milijarde evra.

Novac je otišao u oba entiteta, otprilike jedna trećina za Republiku Srpsku i dvije trećine za Federaciju.

Uglavnom je korišten za razvoj i izgradnju infrastrukture, budžetske programe i reforme na nivou države i entiteta, dok je manji dio usmjeren ka nevladinim organizacijama i medijima.

Ako bi se priključila Planu rasta, BiH bi mogla da iskoristi još oko milijardu evra u narednih šest godina.

Zbog političke krize, BiH je jedina zemlja u regionu koja nije poslala program reformi koji bi bio osnova za povlačenje prvih tranši ovih sredstava.

BiH učestvuje u tri programa prekogranične saradnje, kao i u transnacionalnoj saradnji za jadransko-jonski i dunavski region.

Iako je EU najveći donator za BiH, ona nije jedini, jer su pored nje značajan novac BiH donirali Sjedinjene Države, Japan, Norveška, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo i brojne druge zemlje, uključujući i neke pojedinačne zemlje unutar EU.

Prema podacima sa sajta USAID-a, američke organizacije za međunarodnu pomoć koju je ugasio Donald Tramp, američki predsjednik, od 1996. do 2017. SAD su BiH donirale 1,7 milijardi dolara.

Ovaj novac otišao je u 1.600 infrastrukturnih projekata, ukupne vrijednosti od 372 miliona dolara u oba entiteta.

Kako je naglašeno na stranici USAID-a, 638 miliona evra je donirano za projekte u Republici Srpskoj, dok je ostatak otišao u Federaciju.

Na stranici Japanske agencije za razvoj navedeno je da je Japan najviše BiH pomogao u prvim poslijeratnim godinama, kada je donirano oko pola milijarde dolara.

U kasnijim godinama Japan je pomagao kroz razne projekte, uključujući i izgradnju škola tokom ranih 2000-ih godina, a pomogli su i projekte pomirenja etničkih zajednica, poput projekata koje su sproveli u Srebrenici.

Nakon izgradnje škola, Japan se posvetio poboljšanju kvaliteta zdravstvenih usluga, a pomogli su obnovu i opremanje zdravstvenih centara u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci, pored drugih gradova. Japanska vlada pomogla je i obnovu energetskih objekata, kao na primjer filtriranje opasnih čestica u Termoelektrani Ugljevik.

Vlade Federacije BiH i Republike Srpske će se, prema trenutno dostupnim informacijama, tokom ove godine zadužiti za oko 1,5 milijardi KM.

Ova zaduženja će uglavnom biti plasirana na otplate ranijih dugovanja, te na likvidnost budžeta tokom ove godine, ali je nešto planirano i za projekte.

Kako je tokom predstavljanja budžeta za ovu godinu rekla Zora Vidović, ministarka finansija Republike Srpske, usvojena je odluka o dugoročnom zaduživanju Srpske tokom 2025. godine u iznosu od 862 miliona KM.

“Na domaćem tržištu zaduženje će biti 358 miliona KM, i to dugoročno zaduženje, a na međunarodnom tržištu 504 miliona KM, takođe dugoročno zaduženje”, rekla je Vidovićeva u Narodnoj skupštini Srpske.

Krajem prošle godine je i Narodna skupština RS usvojila odluku o iznosu garancija koje može izdati Republika Srpska u 2025. godini, a kojom se odobrava izdavanje garancija za zaduženja do iznosa od 800 miliona KM.

“U skladu sa ovom odlukom, planirano je izdavanje garancija, a zaduženja u sektoru saobraćaja, energetike, trgovine i turizma, zaštite životne sredine, zdravstva i ostalim subjektima lokalne samouprave i institucijama javnog sektora”, navela je Vidovićeva i dodala da Srpska ima izdatih 1,284 milijarde KM garancija.

“Sve obaveze u vezi sa pitanjem garancija isplaćuju se redovno”, rekla je Vidovićeva.

Sa druge strane, Vlada Federacije BiH je početkom februara donijela nekoliko odluka kojima se odobrava zaduženje ovog entiteta za ukupno 635 miliona maraka.

Tako su planirana zaduženja putem kratkoročnih kredita direktno kod komercijalnih banaka, kao i emisija obveznica i trezorskih zapisa.

Iz Vlade FBiH je navedeno da će sredstva biti iskorištena za stabilizaciju budžeta, refinansiranje dugova i pokrivanje tekućih obaveza.

Iako su generalno veoma zdrave: Jedna stvar kod jabuka može biti veoma opasna
Iako su generalno veoma zdrave: Jedna stvar kod jabuka može biti veoma opasna
Linker
Odobrene su tri emisije trezorskih zapisa u iznosu od 200 miliona KM, te tri emisije obveznica ukupne vrijednosti 300 miliona KM.

Ekonomista Igor Gavran kaže da se, nažalost, poguban trend zaduživanja nastavlja, a da praktično nikakve konkretne pozitivne efekte od toga ne vidimo.

“Republika Srpska jeste u još goroj situaciji, zadužuje se po još nepovoljnijim uslovima i ima još manji kapacitet za vraćanje obaveza, jer jedino još značajnije u vrijednosti što ima u javnom vlasništvu je ‘Elektroprivreda’, a i ona se urušava kao kula od karata. Federacija BiH zadnjih godina naprosto galopira istim smjerom kao da se trudi da stigne drugi entitet i potone što dublje u istu pogrešnu politiku prezaduženosti. I uglavnom je to krpljenje budžetskih rupa, a vrlo malo kapitalnih ulaganja i skoro nimalo reformi. Ovo sve je još besmislenije u Federaciji BiH nakon povećanja minimalne plaće bez smanjenja poreza i doprinosa jer će javni prihodi biti drastično veći, a opet se ovoliko zadužuje”, ističe Gavran za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, ovo je jednostavno dugoročno neodrživ trend i opterećuje generacije koje dolaze.

“Također, ni javna imovina u Federaciji BiH se ne održava, pa je i ‘Elektroprivreda BiH’ u sve većim problemima, ‘BH Telecom’ najavljuje potencijalni jako skup aranžman preuzimanja konkurenta, svim javnim kompanijama se upravlja politički i neefikasno. U oba entiteta ekonomija i ekonomska razmišljanja ne da nisu prioritet, nego kao da ih nema nigdje na mapi”, rekao je Gavran.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, smatra da je za analizu opravdanosti zaduživanja važno, osim obima duga, sagledati njegovu strukturu i namjenu.

“Naime, u ukupnom zaduženju države za određenu fiskalnu godinu potrebno je odvojiti kratkoročno od dugoročnog zaduženja. Kratkoročna zaduženja se prave s ciljem osiguranja tekuće budžetske likvidnosti usljed neujednačene dinamike naplate javnih prihoda tokom godine. Dugoročna zaduženja bi trebala biti usmjerena na vraćanje starih dugova i javne investicije. BiH i oba entiteta nisu prezaduženi sa stanovišta učešća javnog duga u BDP-u. To nije rezultat odsustva želje vlasti za zaduživanjem, koliko nemogućnost zaduživanja proizašla iz percepcije investitora. Najzaduženije zemlje su one iz grupe najrazvijenijih, što oslikava vjeru investitora u snagu njihove ekonomije i mali rizik naplate potraživanja. Sa druge strane, siromašne zemlje su po tim parametrima najmanje zadužene jer investitori ne percipiraju njihove privrede kao dovoljno ekonomski potentne za obezbjeđenje sredstava za finansiranje duga. Dakle, manje razvijene zemlje imaju potrebu za investicijama u infrastrukturu, privlačenje stranih investicija koje bi donijele sa sobom i željene tehnologije i za to su im potrebna sredstva. Ukoliko bi se pravilno upotrijebila sredstva od zaduženja, to bi za rezultat imalo privredni rast i održivost samog javnog duga. Dilema je, dakle, ne koliko, već za šta da se zadužimo”, objasnio je Mlinarević.

Električna energija se ne dobija sama od sebe, to je proces, rekao je Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS.

“Ovo zahtjeva jako mnogo troškova. Mi imamo jako stare termoelektrane na koje se oslanjamo uz staru opremu u koju je potrebno kontinuirano ulagati. Svi materijali koji su potrebni za rekonstrukciju, održavanje konstantno rastu i to povećava troškove proizvodnje električne energije. Troškovi u rudarskoj proizvodnji takođe su jako visoko i konstantno rastu. Ovo povećava ukupnu vrijednost svih troškova koju ima Elektroprivreda Republike Srpske. Rastu troškovi i održavanja postojeće distributivne mreže. Postavlja se pitanje kako sistem da funkcioniše, kako da nabavimo novac? Država nema rezervni fond iz kojeg bi uzimala taj novac”, kazao je Đokić.

Kako ističe “morali smo da prihvatimo promjenu cijena”.

“Republika Srpska će zadržati najniže cijene električne energije u regionu i to je činjenica i ja molim za razumijevanje takvih okolnosti”, kazao je Đokić.

Građani Republike Srpske još nisu stigli platili ni prve uvećane januarske račune za struju, a „Elektroprivreda RS“ (ERS) već predlaže novo poskupljenje.

Naime, na adresu Ministarstva energetike i rudarstva RS, odnosno na ruke ministru Petru Đokiću stigla je analiza stanja u ovom javnom preduzeću sa zaključkom da je neophodno što prije povećati cijenu struje kako bi se sistem održao na nogama.

U dopisu koji se navodi da sa novom cijenom treba krenuti najkasnije od sredine godine.

ERS sve pokušava opravdati ulaganjem u postojeće objekte i izgradnju novih.

„Imajući u vidu neophodnost ulaganja u postojeće proizvodne objekte i izgradnju novih, a sve sa ciljem obezbjeđenja energetske stabilnosti Republike Srpske potrebno je povećati cijene električne energije krajnjim kupcima u Republici Srpskoj najkasnije počev od 1. jula 2025. godine“, navodi se u analizi.

U njoj se navodi da bi se povećanje izvršilo na osnovu analize poslovanja nakon prvog kvartala, te procjene stanja u elektro – energetskom sistemu.

„Povećanje cijena bi dovelo do toga da bi one i dalje bile manje nego u EPS ili EP BiH. Cijena energije za javno snabdijevanje u EP BiH je 49 evra po megavatu, a u EPS 51,24 evra. Odnosno, Matično preduzeće bi ostalo jedan od najpovoljnijih snabdjevača električnom energijom u regionu“, pravdaj svoj prijedlog iz Elektroprivrede Republike Srpske.