Kategorija: Društvo

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, namjerava da relevantnim institucijama u Republici Srpskoj podnese inicijativu kojom traži da svi građani imaju mogućnost besplatnog i slobodnog pristupa “Službenom glasniku Republike Srpske”, kako bi, kaže, imali uvid u sve zakone i propise koji se donose, jer se radi o stvarima koje su od opšteg javnog interesa.

Podsjećanja radi, u “Službenom glasniku RS” se objavljuju propisi i drugi akti koje, u okviru svojih nadležnosti, donose predsjednik Republike Srpske, Narodna skupština RS, Vijeće naroda RS, Vlada RS, Ustavni sud RS, ministarstva, repu-bličke uprave, Ustavni sud BiH i drugi organi i institucije BiH i Srpske, ako je zakonom propisano objavljivanje njihovih propisa.

Međutim, pristup ovim aktima trenutno nije besplatan za građane, a oni koji žele da imaju uvid u njih moraju da plate pretplatu, koja za godišnje elektronsko izdanje iznosi 292,50 KM sa PDV-om, dok je cijena godišnje pretplatničke licence na Elektronski registar propisa Republike Srpske 409,50 KM sa PDV-om. Takođe, cijena godišnje pretplate za štampano izdanje iznosi 532,35 KM sa PDV-om.

Ovo su, kaže Lučka, enormne cifre za nešto što je određeno kao javni interes, a koji se, tvrdi, sada ne ostvaruje.

“Opšti interes se ne ostvaruje na potpun način, jer je sadržaj dostupan samo licima koja imaju zaključen ugovor sa Javnom ustanovom ‘Službeni glasnik RS’ i koji plaćaju određen novčani iznos kako bi imali pristup. A da bi građani mogli da se pridržavaju propisa koji se na njih odnose, potrebno je da i budu upoznati sa njihovom sadržinom, ali nažalost, većina nema novca da to plati”, navodi Lučka.

On podsjeća da u Zakonu o objavljivanju zakona i drugih propisa RS jasno piše da zakoni treba da budu dostupni svim građanima.

“‘Službeni glasnik RS’ bi to trebalo da omogući. Smatram da bi se to trebalo uraditi tako da se elektronska verzija svih ‘Glasnika’ od 1992. godine do danas postavi javno i slobodno za sve građane bez potrebne registracije. Naravno, to je onaj dio sa propisima, ne sa oglasima. Sve ovo je u skladu sa preporukom ombudsmana iz 2020. godine, koji su rekli da bi svi službeni glasnici u BiH trebalo da se slobodno otvore za građane”, rekao je Lučka. Prema njegovim riječima, brojne institucije u Srpskoj na svojim zvaničnim sajtovima imaju objavljene usvojene akte, ali…

“NS RS na svom sajtu ima objavljene zakone koji su usvojeni, ali to su, ako sam u pravu, zakoni koji su usvojeni od 2004, ali onih starijih nema. Ministarstva na svojim sajtovima objavljuju određene pravilnike, poslovnike i slično, međutim, problem sa tim je što se dosta toga ne objavi, ili je neujednačeno, ne znamo šta je važeće, nekada ne pišu odgovarajući brojevi ‘Službenih glasnika’ pa ne znamo tačno na šta da se pozovemo. Generalno, dostupnost pravnih akata je veoma rascjepkana u Republici Srpskoj”, smatra Lučka.

On kaže da je prije nekoliko godina putem Banjalučkog centra za ljudska prava poslao inicijativu svim ministarstvima u Vladi RS i NS RS kojom je tražio da se “Službeni glasnik” otvori.

“Na većinu dopisa nisam dobio odgovor. Dobio sam odgovor samo od pojedinih ministarstava da ona objavljuju propise na svojim sajtovima, ali da ne znaju šta rade druga ministarstva. Sada sam odlučio da tu inicijativu ponovim, da idem i ka drugim relevantnim faktorima, da ih pritisnem, naročito Vladu RS”, poručio je Lučka.

Struka smatra da je inicijativa jako dobra.

“Ono neko opšte načelo iz teorije prava je da se podrazumijeva da je pravo svima poznato. A da bi bilo svima poznato, onda svi moraju imati makar mogućnost da ga vide. Neko ko nema finansijskih sredstava da se pretplati za ‘Službeni glasnik RS’ zaista ne vidi većinu odredaba koje se donose. Takođe, problem je dostupnost i onoga što imamo, jer imamo tih par sajtova koji se bave time, ali to nije dovoljno da se pruži pravna sigurnost”, kaže advokat Vladimir Dragičević.

Miloš Lukić, v.d. direktora “Službenog glasnika RS”, kazao je da razumije inicijativu, te da već postoje planovi koji se tiču ovoga.

“Znamo da je djelatnost ‘Službenog glasnika’ od opšteg interesa i u skladu s tim ustanova je u obavezi da omogući svim licima da se upoznaju sa važećim propisima. Zbog toga se često, bez obzira na cijenu pristupa službenim izdanjima, fizičkim licima koja se obrate za pomoć za pristup traženim propisima izlazi u susret bez nadoknade”, poručio je on.

Ipak, da bi se sprovela pomenuta inicijativa, Lukić napominje da je potrebno promijeniti niz internih procedura u “Službenom glasniku” pa i sam Zakon o objavljivanju zakona i drugih propisa RS.

“Situacija je takva da elektronsko izdanje ‘Glasnika’ nije definisano kao zvanično, a naš cilj je da ga na taj način definišemo jer je to praksa u zemljama regije”, kazao je Lukić za “Nezavisne novine”. On je ovom prilikom podsjetio i na činjenicu da se “Službeni glasnik RS” u odnosu na ostala službena glasila u regiji ne finansira iz budžeta Srpske, već je u potpunosti samofinansirajući, te da od godišnjih pretplata ostvaruju prihod od oko 900.000 KM.

“Nakon što bi se usvojile procedure koje će elektronsko izdanje ‘Glasnika’ učiniti besplatnim, broj pretplata bi bio smanjen. To će dovesti do pada prihoda i potrebe za otpuštanjem radnika. Zbog toga se mi u ‘Službenom glasniku’ u ovoj fazi borimo za proširivanje obima poslova koji nisu u vezi sa samom prodajom pretplata i inoviramo naše elektronske servise jer ne želimo da ugrozimo poslovanje ustanove pa ni posao od kojeg živi 65 porodica”, istakao je Lukić.

Sa druge strane, ministar pravde RS i potpredsjednik Vlade Miloš Bukejlović nije želio da komentariše ovu ideju.

Kratko je poručio da ništa u vezi sa “Službenim glasnikom” nije u nadležnosti Ministarstva, te da ima pozvanijih od njega za iznošenje stava po ovom pitanju.

Ljetno računanje vremena završava se sutra u tri časa ujutru, pomjeranjem za jedan čas unazad, čime počinje zimsko računanje vremena.

Ono traje do posljednje sedmice u martu, kada se, pomjeranjem kazaljki jedan čas unaprijed prelazi na ljetni režim.

Evropska unija najavila je prije nekoliko godina da će ukinuti ljetno i zimsko računanje vremena i usvojiti jedinstveno, ali se to još nije dogodilo.

Epidemiolog u republičkom Institutu za javno zdravstvo Јelena Đaković Deviić rekla je da do sada nije prijavljen nijedan slučaj velikog kašlja /pertusisa/ u Srpskoj, naglašavajući da je najbolja zaštita od ove bolesti redovna vakcinacija djece.

Devićeva rekla je da pertusis predstavlja zaraznu bolest od koje najčešće obolijevaju mala djeca.

• Bolest uzrokuje bakterija bordetela pertusis /bordetella pertussis/, koja se nakon ulaska u respiratorni sistem razmnožava i stvara toksine, usljed čega nastaje oštećenje respiratorne sluznice – pojasnila je Devićeva.

Ona je istakla da se pertusis ili veliki kašalj prenosi kapljičnim putem, a da prvi simptomi nastaju sedam do 10 dana poslije infekcije.

• Bolest se u početku manifestuje simptomima prehlade, nakon čega kašalj postaje intenzivniji. Јavljaju se napadi kašlja naročito noći. Kod dojenčadi klinička slika nije tipična, može da se javi i prestanak disanja – naglasila je Devićeva za Srnu.

Ona je navela da bolest može da prođe bez posljedica, ali da se mogu javiti i komplikacije kao što su upala pluća i srednjeg uha, krvarenja u različitim organima koja se javljaju usljed naprezanja, kao i konvulzije.

Prema njenim riječima, terapija je simptomatska i antibiotska, a, kako kaže, najbolja zaštita od ove bolesti je redovna vakcinacija djece.

Ona je naglasila da se djeca u Srpskoj protiv difterije, tetanusa i pertusisa /DiTePer/ vakcinišu kada navrše dva mjeseca, davanjem tri doze vakcine protiv u preporučenim razmacima.

• Prva revakcinacija protiv difterije, tetanusa i pertusisa daje djeci sa navršenih 18 mjeseci, a druga revakcinacija kod djece uzrasta šest ili sedam godina prilikom upisa u osnovnu školu – navela je Devićeva.

Ona je navela da je u Srpskoj, prema podacima za prošlu godinu, obuhvat vakcinacije prvom dozom protiv DiTePer-a iznosio 93 odsto, ali da je zabilježen pad obuhvata u revakcinaciji i on je iznosio 65,6 odsto.

Kada je riječ o BiH, zabilježen je jedan slučaj velikog kašlja ili hripavca, i to kod novorođenčeta u Hercegovačko-neretvanskom katnonu, objavili su federalni mediji.

Dvoipomjesečna beba nije bila vakcinisana, ali je imala drugih zdravstvenih problema i ona je preminula.

U Hrvatskoj postoji i epidemije velikog kašlja, a nakon Zagreba i Splita, veliki kašalj počeo je da se širi Dubrovnikom.

Iz Civilne zaštite u Banjaluci u prosjeku jednom sedmično šalju zahtjev za intervenciju zbog zmije u nekom od naselja.

Grad Banjaluka ima ugovor o zaštiti od zmija sa firmom „Dezinsekcija“ iz Bijeljine. Direktorka Ivona Stanisavić za Srpskainfo kaže da njihovi timovi rade po cijeloj Republici Srpskoj i da „uopšte nije problem što je bijeljinska firma angažovana za područje Banjaluke“.

– U prosjeku jednom sedmično imamo poziv za intervenciju iz Banjaluke, a zahtjev nam šalju iz Civilne zaštite. Zmije koje uočimo hvatamo i vraćamo u prirodno stanište iako je po ugovoru definisano da samo postavljamo repelent, odnosno rastjerivač na bazi mirisa. Zakonom je zabranjeno ubijanje zmija – dodaje ona.

Stručnjaci kažu da je za smanjenje prisutnosti zmija u naseljima potrebno stvoriti uslove koji su što manje pogodni za njihov način života. Potrebno je smanjiti broj mjesta gdje se mogu sakriti gmizavci ili njihov plijen. Upravo je hrana jedan od razloga veće pojave zmija u blizini naseljenih objekata.

Sistemsko provođenje mjera deratizacije kojima se smanjuje brojnost sitnih glodavaca (miševi, štakori), smanjiće se i brojnost zmija u blizini naseljenih objekata.

Isto tako, zapuštene površine u naseljima u neposrednoj blizini kuća potrebno je urediti, kao i dvorišta i vrtove – redovno kositi, ukloniti hrpe kamenja, otpada, građevinskog materijala, najlona, dasaka i slično.

U januaru je formiran tim koji radi na izradi socijalne karte i naša želja je da to bude završeno do kraja juna, rekao je krajem februara ove godine Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.

Ali, želje su jedno, a realnost nešto sasvim drugo, a u ovom trenutku ona je takva da se uopšte ne može reći ne samo kada bi Srpska mogla konačno da dobije socijalnu kartu, već ni kada bi ovaj zakon mogao da dođe u Vladu RS i Narodnu skupštinu RS.

To nismo mogli zaključiti ni iz razgovora sa predstavnicima relevantnih republičkih institucija koje se bave ovim pitanjem, iz kojih nam je, između ostalog, poručeno da je situacija po pitanju izrade socijalne karte bolja nego ranije, šta god to značilo.

Podsjećanja radi, Vlada RS je formirala radnu grupu za izradu socijalne karte, a njome rukovodi ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić. Zato smo se prvo obratili ovom resoru, iz koga su na početku kazali da se za sve trenutne aktivnosti po pitanju projekta izrade socijalne karte obratimo Resoru za informaciono društvo, koji je zadužen za elektronski uvid u registre/baze podataka prethodno identifikovanih nadležnih organa koji vode sve ove postupke.

Kazali su i da je završen projektni zadatak koji se odnosi na prijedlog tehničke specifikacije za prvu fazu informacionog sistema socijalne karte, kao i analiza postojećeg stanja elektronskih registara institucija i ustanova koje su identifikovane kao značajne za proces uspostavljanja socijalne karte.

Iz Ministarstva zdravlja RS su napomenuli da su za izradu projektnog zadatka angažovani konsultanti Svjetske banke, dok je u narednim fazama planiran završetak Nacrta zakona o socijalnoj karti.

Sve navedeno, dodali su, dokazuje koliko uspostavljanje registra socijalne karte podrazumijeva obiman i složen posao, a podsjetili su da će socijalna karta smanjiti mogućnost zloupotreba, kako u sistemu socijalne zaštite, tako i u sistemima koji se bave posebnim kategorijama stanovništva.

Ali, opet ponavljamo, nisu odgovorili kada bi Srpska mogla da dobije socijalnu kartu.

To za “Nezavisne novine” nije odgovorio ni Denis Turkanović, pomoćnik ministra u Resoru za informaciono društvo i novoimenovani direktor Agencije za informaciono-komunikacione tehnologije, a koja će uskoro naslijediti ovaj resor.

Turkanović je istakao da su trenutno najviše angažovani na izradi liste korisnika različitih socijalnih primanja, a koju će sačiniti na osnovu podataka koje treba da im dostave Fond PIO, FZO, Zavod za zapošljavanje, Fond za dječiju zaštitu, nadležna ministarstva i Poreska uprava RS.

“Podaci Poreske uprave i Zavoda za zapošljavanje biće korišćeni u svrhu identifikacije lica koja su nezaposlena ili koja, recimo, primaju određene naknade na osnovu toga što su zaposleni, ili imaju određenu firmu, a radi uporedivosti i provjere statusa korisnika tih prava. Mi smo od većine institucija zaprimili podatke, a na osnovu toga ćemo sačiniti niz preporuka koje će biti potrebno realizovati”, kazao je on te dodao da bi analiza trebalo da bude završena uskoro, nakon čega će biti upućena Vladi RS.

Međutim, profesor Ljubo Lepir, bivši pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu i jedan od rukovodilaca prethodnog projekta izrade socijalne karte u Republici Srpskoj, podsjeća da je još prije deset godina sve bilo spremno za izradu projekta i da mu uopšte nije jasno zašto Vlada Srpske ne koristi ono što je uradila tada.

“Za socijalnu kartu sve je bilo pripremljeno još 2013. godine, ali 2015. tadašnji ministar zdravlja Dragan Bogdanić je sve to blokirao. Iz kog razloga, ne znam. Ja sam tada vodio čitavu tu aktivnost i tada smo sve to bili doveli do završne faze, odnosno operativnog nivoa. Čak smo išli i u fazu testiranja. Nije mi jasno zašto Vlada ponovo otvara tu priču kad je sve bilo urađeno. Tada su potrošena značajna sredstva, a sve je bilo rađeno sa Matriks univerzitetom. Svjetska banka je dala sredstva za to, čak smo išli i obezbjeđivali mjesta gdje će biti server, baza podataka je bila pripremljena i trebalo je samo izvršiti korekciju drugih baza”, kaže Lepir te dodaje da bi prethodni projekat samo trebalo da se dopuni.

“Možda sa nekim izmjenama, jer je ipak prošlo desetak godina. Modalitet i koncept su bili urađeni, a čak je bilo urađeno i ono o čemu oni sada ni ne pričaju – pripreme zakonskih regulativa, jer ne možete uvesti novi mehanizam praćenja u ovoj oblasti bez zakonskih podloga”, navodi on.

Lepir poručuje da smisao ove priče nije da se neko kritikuje niti je ovo političko pitanje, već da se utiče na nadležne da se posao završi što prije.

Demograf Stevo Pašalić izjavio je Srni da je u BiH 1991. godine rođeno 67.000 djece, a prošle godine 25.911.
“To znači da će BiH za 45-50 godina imati oko 1,5 miliona stanovnika, a Republika Srpska oko 500.000”, istakao je Pašalić.

Prema njegovim riječima, BiH danas ima 2,946 miliona stanovnika, a da nije bilo ratova i ljudskih gubitaka taj broj bi iznosio blizu pet miliona.

Pašalić je naveo da fertilni kontingent žena u Republici Srpskoj stari, što potvrđuje podatak da je udio žena 35-49 godina 47 odsto, a njihov udio u rađanju je 18,33.

“Djeca su naša najveća budućnost i ekonomsko preimućstvo. Potreban nam je ljudski razvoj kao odgovor na demografske promjene, kome prethodi odgovorno planiranje, analize i realizacija”, naveo je Pašalić uoči promocije njegove knjige “Republika Srpska – put do demografskog uspona”, koja će biti održana u petak, 27. oktobra, u Bijeljini.

On je istakao da su procesi depopulacije pokazali da je Republika Srpska doživjela signifikativni demografski pad, koji se i dalje nastavlja.

“Empirijska istraživanja su potvrdila postojanje zavisnosti ekonomskog rasta po stanovniku od stope ukupnog fertiliteta. Na oblikovanje starosno-polne strukture stanovništva Republike Srpske uticalo je mnogo paralelnih demografskih procesa. Opadanje aktivnog stanovništva u Srpskoj praćeno je porastom neaktivnog stanovništva, posebno penzionera /65+/”, naveo je Pašalić.

On je istakao da dugotrajno iseljavanje sa ovih prostora nameće i pitanje njegovog zaustavljanja i koliko BiH stvarno košta odliv stanovništva.

“BiH je u periodu 2014-2022. napustilo 283.734 stanovnika. To je 31.526 prosječno godišnje, plus 12.000 godišnje negativnog prirodnog priraštaja, gubitak na godišnjem nivou je 43.526 stanovnika, pa je godišnji gubitak oko 12,5 milijardi dolara”, naglasio je Pašalić.

On je ukazao na nužnost migracione politike jer su najveći demografski gubici u iseljavanju stanovništva, pa je danas apsurd da ljudi odlaze, a BiH se otvara ka azijskom tržištu radne snage.

Knjiga “Republika Srpska – put do demografskog uspona” Steve Pašalića biće promovisana u Bijeljini u petak, 27. oktobra u konferencijskoj sali Saveza opština i gradova Republike Srpske, sa početkom u 11.00 časova, najavljeno je iz Centra za populaciona i društvena istraživanja.