Donald Tramp ih je počeo objavljivati, a njegov nasljednik u Bijeloj kući Džozef Bajden u srijedu nastavio.
Ali ni jedan ni drugi nisu objavili sve tajne dokumente o vjerovatno najzloglasnijem atentatu u modernoj istoriji – onom na bivšeg predsjednika SAD Džona F. Kenedija, prije gotovo 60 godina.
Bajdenova administracija objavila je, naime, samo 1.500 tajnih dokumenata iz Nacionalne arhive koji se odnose na Kenedijevo ubistvo, a procjenjuje se da je više od 10.000 tih dokumenata ostalo ili dijelom cenzurisano ili potpuno tajno.
Novi paket dokumenata, doduše, nudi neke nove detalje, uključujući one o CIA “operaciji tehničkog nadzora” koja je pratila Lija Harveija Osvalda u sedmicama prije ubistva. Li Harvej Osvald je, podsjetimo, čovjek koji je ubio Kenedija u Dalasu 22. novembra 1963, prije nego što je i sam ubijen dva dana kasnije.
No teoretičari zavjera – i ne samo oni – decenijama osporavaju taj rezultat službene istrage, tvrdeći da je on samo “žrtveno jagnje” i da nije mogao ubiti Kenedija ili barem da ga nije mogao ubiti sam, kao što je čuvena istraga Varenove komisije utvrdila 1964.
Iz dokumenata, koje možete i sami pročitati ovdje, tako saznajemo da ni mnogi službenici CIA nisu bili uvjereni da je Osvald, bivši marinac koji je 1959. prebjegao u Sovjetski Savez, da bi se 1962. vratio u SAD s ruskom suprugom i djetetom, bio jedini počinitelj atentata u Dallasu.
Osvald išao u kubansko i sovjetsko konzulat u Meksiku prije atentata
“Iz pregleda dosjea agencije o Liju Harviju Osvaldu, postaje očito da agencija i njene terenske stanice, posebno u Meksiko Stiju i Miamiju, nisu zanemarile mogućnost da Osvald nije djelovao sam”, navodi se u izvještaju bez datuma. Dosjei takođe uključuju brojne dopise o agencijskom nadzoru Osvalda tkom putovanja u Meksiko Siti krajem septembra i početkom oktobra 1963. godine.
Jedan dosad tajni rezime, datiran 24. novembra 1963. – dva dana nakon Kenedijeva atentata i dan nakon što je Osvalda ubio Džek Rubi dok ga je policija vodila – govori o tome kako je Osvald “ušao u Meksiko (očito automobilom) u Nuevo Laredo 26. septembra 1963, tvrdeći da je fotograf, živi u Nju Orleansu i putuje za Meksiko Siti”.
Drugi dokumenti govore o nizu Osvaldovih posjeta kubanskom i sovjetskom konzulatu dok je bio u Meksiko Sitiju u kojima je neuspješno pokušao isposlovati vize kako bi odletio u SSSR preko Kube. Prema jednom dopisu CIA, Osvald je nakon toga telefonski razgovarao s agentom KGB-a iz konzulata.
“Prema presretnutom telefonskom pozivu u Meksiko Sitiju, Li Osvald je 23. septembra bio u tamošnjem sovjetskom konzulatu i razgovarao s konzulom Valerijem Vladimirovičem”, stoji u dopisu u kojem se dalje navodi da je Osvald sedam dana kasnije nazvao isti konzulat, govoreći na lošem ruskom.
“Zdravo, ovdje govori Li Osvald. Bio sam kod vas prošle subote i razgovarao s konzulom, a oni su mi rekli da će poslati telegram u Vašington, pa sam htio saznati imate li nešto novo. Ali ne sjećam se imena tog konzula”, rekao je diplomatu SSSR-a koji se javio na telefon.
Razgovarao telefonom s agentom KGB-a
Prema transkriptu poziva, odgovorio mu je Valerij Kostikov, službenik KGB-a: “Kažu da još ništa nisu dobili.”
“Jesu li nešto učinili?” upitao je Osvald.
“Da, kažu da je zahtjev poslan, ali još ništa nije zaprimljeno”, rekao je Kostikov i zatim spustio slušalicu.
Osvald se par sedmica kasnije vratio u SAD i nedugo zatim postavio snajpersku zasjedu na šestom spratu skladišta knjiga iznad ceste kojom je znao da će prolaziti povorka automobila s Kenedijem. Ispalio je tri hica, od kojih su dva pogodila Kenedija i ubila ga, dok je guverner Teksasa Džon Konali ranjen.
Još jedan dopis opisuje metode koje su američki agenti koristili za praćenje Osvalda u Meksiko Sitiju, uključujući telefonsko prisluškivanje, a drugi opisuje šire metode CIA za špijuniranje sovjetskih službenika u toj zemlji. Neki drugi dokumenti uključuju svjedočanstva onih koji su komunicirali s Osvaldom tokom njegovog putovanja.
Neki dokumenti pak pokazuju kako je, nakon atentata, CIA takođe tražila informacije o popisu osoba koje su možda bile povezane s Osvaldom dok je živio u Minsku u Sovjetskom Savezu, današnjoj Bjelorusiji, od ktobra 1959. do juna 1962.
Mnogi dosjei govore o američkim obavještajnim operacijama, i prije i nakon Kenedijeva ubistva, koje su bile usmjerene na kubanski komunistički režim na čelu s Fidelom Kastrom, koji je Osvald otvoreno simpatizirao. Takođe su uključeni dijelovi zatvorenog svjedočenja pred Čurčovim odborom, senatskim vijećem iz 1970-ih koje je istraživalo zloupotrebe ovlasti CIA. U dosjeima je takođe opisana uloga mafijaškog advokata koji je služio kao doušnik CIA.
Istraživači frustrirani što je većina dokumenata ostala tajna
Ipak, istraživači koji se bave Kenedijem, poznatijim po inicijalima JFK, i njegovim tragičnim krajem, koji su se najviše radovali objavi novih dokumenata, sada ne kriju svoju frustraciju i razočaranje objavljenim.
Naime, prema njihovom mišljenju, ovi dokumenti ne otkrivaju nikakve značajne nove informacije ili tragove. Osim toga, u mnogim slučajevima nije riječ samo o dokumentima koji su ranije objavljeni sa zatamnjenim dijelovima nego o kopijama dokumenata koji su već ranije bili objavljeni u potpunosti, piše list Politico.
“Zašto bismo vjerovali da dio ili većina dodatnog, neobjavljenog materijala nije samo (posljedica) gluposti ili pretjerane tajnosti? I što je još važnije, zašto bismo vjerovali da su zadržani iz legitimnih razloga, a ne zato što su na neki način sramotni”, zapitao se Stjuart Veksler, istraživač i autor na temu atentata.
Jedan novoobjavljeni dosje otkriva neobičan poziv američkom konzulatu u Australiji, više od godinu dana prije atentata, o navodnoj zavjeri Sovjetskog Saveza protiv Kenedija.
Čovjek zvao američki konzulat, govorio o sovjetskoj zavjeri protiv Kenedija
Nepoznata osoba koja je nazvala američki konzulat u Kanberi rekla je da bi Sovjeti mogli platiti atentatoru na Kenedija 100 hiljada dolara.
“Poslali smo depešu u Kanberu tražeći sve pojedinosti o telefonskom razgovoru od 23. novembra i pozivu od 15. loktobra 1962. Treba napomenuti da CIA ranije nije znala za telefonski poziv iz 1962”, glasio je dopis Stejt Departmenta iz 1964.
Dva dana nakon atentata, ista osoba je nazvala atašea američke mornarice i navela mogućnost da su Sovjeti finansirali atentat, prema depešama CIA. Muškarac se predstavio kao Poljak i vozač sovjetskog onzulata u Kanberi, prenosi portal Daily Beast. Rekao je i da je od Sovjeta koje je vozio čuo da “pet sovjetskih podmornica koje prevoze 400 do 500 sovjetskih vojnika plovi za Kubu”.
No agenti CIA dodali su da je, “po mišljenju australijskih vlasti, čovjek bio luđak”, a australijska obavještajna služba nije uspjela identifikovati poljskog radnika tamošnjeg ruskog konzulata.
U dokumentima se takođe može vidjeti da su američki agenti ozbiljno istraživali teoriju da je Osvald skovao zavjeru za ubistvo Kenedija s Kubancima i da je zato i posjetio njihov knzulat. Radnik kubanskog konzulata u Meksiko Sitiju kojeg su uhapsile meksičke vlasti rekao je da se Osvald “deklarisao kao komunist i obožavatelj Kastra”.
Čovjek iz Nikaragve rekao pa porekao da je vidio kako Sovjeti plaćaju Osvaldu 65 hiljada dolara
Ipak, od te teorije su odustali kada je muškarac iz Nikaragve priznao da je izmislio da je vidio kako Osvaldu u sovjetskom konzulatu plaćaju 65 hiljada dolara kako bi “uključio Sjedinjene Države na način koji bi rezultirao svrgavanjem Kastra”, prema depeši državnom službeniku.
CIA je takođe spekulisala da je na Osvalda mogao uticati intervju koji je Kastro dao za Associated Press i u kojem je zaprijetio SAD atentatima ako dođe do agresije na Kubu.
Iako je Tramp 2017. godine, uoči objave prvog dijela ovih tajnih dokumenata, požurio preuzeti zasluge za njihovu objavu, ovo je u biti posljedica zakona o prikupljanju dokumenata o atentatu na predsjednika Džona F. Kenedija, donesenog još 1992. godine. Tada je, naime, u jeku ponovnog talasa kontroverzi oko atentata potaknutog kultnim igranim filmom reditelja Olivera Stonea, Kongres izglasao zakone prema kojem se u roku od 25 godina moraju objaviti svi dokumenti, ako predsjednik ne uloži veto.
Tramp je na kraju objavio samo dio tajnih dokumenata 2017. godine, a drugi dio koji je trebao biti objavljen ostavio tajnim na zahtjev FBI-ja i CIA dok se ne sprovede temeljna revizija o mogućim posljedicama objave za nacionalnu bezbjednost.
Iz istih razloga je i Bajden blokirao objavu velikog dijela još uvijek tajnih dosjea, odnosno odgodio je za najmanje još godinu dana – a možda i do daljnjega, ako američke obavještajne službe uvjere njega ili njegove nasljednike da ih treba držati u tajnosti radi zaštite nacionalne sigurnosti. Prije toga je dva puta odgađao objavu, prvi put lani, navodno zbog pandemije, a drugi put u oktobru ove godine.
Ni nakon 58 godina svi dokumenti nisu objavljeni
Drugim riječima, ni pet godina nakon krajnjeg roka postavljenog u zakonu svi dokumenti još nisu objavljeni. Mnogi istraživači uvjereni su da CIA, FBI i druge sigurnosne agencije uporno sabotiraju objavu dokumenata o JFK-ovoj smrti iz vlastitih, a ne nacionalnih interesa.
“Uvijek je ‘sljedeći put'”, kaže za CNN Lari Sabato sa Univerziteta Virdžinija, vodeći stručnjak za atentat na JFK-a, koji je nazvao dokumente koji su objavljeni u srijedu “minimalnim i bezvrijednim”.
“Razlog zašto je to toliko važno nije toliko to što ćemo možda pronaći krunski dokaz koji će promijeniti cijelu teoriju o tome ko je ubio Kenedija. Nedostatak transparentnosti i činjenica da je, nakon 58 godina, dobivanje ovih dokumenata (teško) kao da vadite zube – to vam govori zašto imamo toliko teorija zavjere”, dodao je.
Sabato i drugi istraživači upozorili su da će vjerovatno trebati neko vrijeme da se prouči svih 1.500 dokumenata i utvrdi postoje li tu neki novi tragovi oko atentata ili tajnih operacija CIA-e i FBI-ja u 60-ima.
Ali za mnoge političare i aktiviste objavljivanje svih preostalih dokumenata u skladu sa zakonom iz 1992. stvar je, prije svega, vraćanja vjere u funkcionisanje vlade. Ankete još od šezdesetih konzistentno pokazuju da većina Amerikanaca ne vjeruje službenom nalazu Varenove komisije da je Kenedija ubio Osvald ili da je djelovao sam. No za odgovor na to pitanje očito će trebati pričekati da ostali dokumenti budu objavljeni – ako i to bude dovoljno.
