VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • “Bošnjaci danom državnosti ne mogu proglašavati praznik zemlje koju su rušili”

    “Bošnjaci danom državnosti ne mogu proglašavati praznik zemlje koju su rušili”

    Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović rekao je Srni da skoro svaki dan neke institucije na čijem su čelu Bošnjaci ruše BiH svakim potezom, te da danom državnosti ne mogu proglašavati praznik zemlje koju su rušili.

    “BiH određuje Dejtonski mirovni sporazum, Ustav BiH i dogovor tri konstitutivna naroda. Svaki dan Bošnjaci nešto rade protiv tog dogovora i krše Ustav BiH”, rekao je Radmanović, komentarišući zahtjeve jednog dijela Federacije BiH da se 25. novembar slavi kao “dan državnosti BiH”.

    Komentarišući uputstva koje je ministar inostranih poslova u Savjetu ministara Bisera Turković uputila ambasadama BiH u svijetu, tražeći da se 25. novembar obilježi kao “dan državnosti”, Radmanović je rekao da to ministarstvo nastavlja po starom i ne odustaje od toga.

    “Ovo se svake godine dešava u novembru, kada jedan dio bošnjačke elite potpuno neprimjereno želi da obilježava 25. novembar koji je dan ZAVNOBIH-a iz bivše socijalističke zemlje koju su direktno rušili, koja im nije odgovarala i hoće da to bude državni praznik BiH”, napomenuo je Radmanović.

    Radmanović je naglasio da nema ZAVNOBIH-a bez AVNOJA.

    “Ta dva datuma i događaja i institucije su potpuno vezani i nije nikakav dan državnosti BiH dan ZAVNOBIH-a. Dnevnopolitički gledano, ne postoji zakon na nivou BiH o praznicima, pa dakle ni po tom osnovu ne može biti praznik”, rekao je Radmanović.

    Radmanović je podsjetio Bošnjake na poteze koje povlače i poručio da ne mogu uzimati iz bivše Jugoslavije što im se sviđa.

    “Ne možete iz Jugoslavije uzimati što vam se sviđa, a rušili ste tu Jugoslaviju ili ne možete slaviti ZAVNOBIH, a promijeniti ulicu predsjednika ZAVNOBIH-a koja je bila u centru Sarajeva, koje sada više nema”, napomenuo je Radmanović.

    On je rekao da je takvo ponašanje bošnjačkog vrha neophodno promijeniti ako se želi da BiH funkcioniše.

    “Moramo se svi, iz bilo kog naroda na čelnim funkcijama u BiH, ponašati u skladu sa Ustavom i zakonima, a ne kako se kome sviđa”, poručio je Radmanović.

    Parlamentarna skupština BiH nikada nije usvojila zakon o praznicima na nivou BiH.

    Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike saopštilo je da 25. novembra državni organi, preduzeća i druga pravna lica neće raditi.

    Za razliku od FBiH, u Republici Srpskoj se ovaj dan ne slavi i radni je dan.

  • Potpisani ugovor o pošumljavanju bujičnih područja

    Potpisani ugovor o pošumljavanju bujičnih područja

    Potpisan je ugovor o pošumljavanju bujičnih područja na slivovima rijeke Vrbas i Vrbanja.

    Vrijednost potpisanih ugovorenih radova je više od milion i trista hiljada maraka, a osnovni cilj je prevencija od poplava, kao i sprečavanje erozije zemljišta.

    • Površine koje će biti pošumljene su 121 hektar, a površina topola zasada će biti 14,2 hektara. Vrijednost potpisanih ugovorenih radova je negdje preko milion i trista hiljada maraka – kaže Goran Zubić pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.
    • Mislim da ćemo na zadovoljstvo svih da završimo ovaj posao i da u budućnosti smanjimo potencijalne mogućnosti bujica i eozije zemljišta – istakao je Slaven Gojković iz Šuma Srpske.

  • EWB: BiH je već jasno podijeljena! 95% Srba živi u RS, 85% Bošnjaka u šest kantona s bošnjačkom većinom, a 70% Hrvata u četiri kantona s hrvatskom većinom

    Politička kriza u Bosni i Hercegovini dostigla takav nivo da mnogi tvrde da je ugrožen sam mir i da je novi rat neminovan, ali mada je trenutna politička kriza najozbiljnija u posljednjih 20 godina, mogućnost da se ponovni rat kakav je bio 1990-ih je veoma mala jer za to nedostaje ljudstvo, naoružanje i motivacija, stoji u članku objavljenom na portalu European Western Balkans.
    Kako navodi autor Valentino Grbavac, ovo ne znači da nije moguće “sporadično nasilje” u zemlji, ali je veoma mala mogućnost da bi se rat koji je odnio 100.000 života u BiH 1990-ih i doveo do 2,3 milijuna izbjeglica, mogao ponovo rasplamsati.

    Razlog za to nije nedostatak mržnje ili nacionalističke retorike, “jer su međugrupni odnosi 2021. godine gori nego 1991. godine,” navodi on. Razlog je, po njemu, jednostavno taj što nijedan od tri konstitutivna naroda nema neophodna sredstva za početak i vođenje rata – “ljudstvo, sredstva i motivaciju.”

    Ljudska snaga i vojni materijal

    Autor kaže da su bošnjačke snage (ARBiH) 1995. godine “brojale 230 tisuća vojnika (od kojih su 96% bili Bošnjaci), hrvatske snage (HVO) su brojale oko 45 tisuća vojnika (uglavnom Hrvati iako je 1992. godine HVO bilo oko 15% bošnjaka) i srpske snage (VRS) su brojale je 155 tisuća vojnika (praktično u potpunosti Srbi). Drugim riječima, 1995. godine bilo je 430.000 vojnika u tri vojske, ili blizu nevjerojatnih 10% cjelokupne predratne populacije od 4,4 miliona”.

    Sada je situacija dosta drugačija.

    “Oružane snage BiH danas broje oko 8.800 vojnika. 20% su Hrvati, 34% Srbi i 46% Bošnjaci, što otprilike znači 1.800 hrvatskih vojnika, 3.000 srpskih vojnika i 4.000 bošnjačkih vojnika. Oružane snage imaju tri multietničke pješadijske brigade i mali broj jedinica za podršku, ali brigade se sastoje od tri jednonacionalna bataljuna stacionirana u različitim gradovima, što znači da je vojska za sve namjere i svrhe podijeljena u tri odvojene snage.”

    Kada se uzmu u obzir policijske snage, posljednji dostupni podaci od prije četiri godine govore da je u zemlji bilo sve skupa 7.300 bošnjaka, 2.500 hrvata i 8.500 srba policajaca.

    “Time bi imali 11.300 Bošnjaka (42%), 4.300 Hrvata (16%) i 11.500 srpskih vojnika i policajaca (42%) od ukupno 27.100 obučenih naoružanih ljudi u oružanim i policijskim snagama.”

    Trenutna populacija BiH se procjenjuje na nešto više od 2,6 milijuna, od čega oko 350.000 Hrvata, 950.000 Srba i 1.3 milijuna Bošnjaka.

    “Mada 60-godišnjak može stisnuti okidač jednako lako kao i 18-godišnjak, ratovanje, posebno na krševitom i planinskom terenu BiH, zahtijeva mlade ljude. BiH je doživjela neviđeni porast emigracije u posljednjoj deceniji, a otprilike polovina mladih (15-30) je u nedavnom istraživanju izjavilo da planira napustiti zemlju. Stanovništvo je u prosjeku više od pet godina starije nego 1991. godine, što znači da je manje vojno sposobnih građana,” navodi on.

    Kada bi došlo do scenarija potpune mobilizacije kao što je bilo 1990-ih, “maksimum koji bi sve tri strane mogle prikupiti, uključujući sadašnje aktivne policajce i vojnike, bio bi 20.000 za Hrvate, 55.000 za Srbe i 75.000 za Bošnjake, ili ukupno 150.000.”

    Međutim u realnom slučaju bi te brojke bile mnogo manje “s obzirom na duboko razočaranje mladih u svoje predstavnike i činjenicu da je danas mnogo lakše emigrirati nego što je to bilo 1990-ih.”

    Ali i u gore navedenom slučaju bi se došlo do situacije gdje bi bilo angažirano ukupno 150.000 ljudi, dok je taj broj bio 430.000 godine 1995., što znači da bi “trećina ljudstva pokrila potencijalni front širok kao i 1990-ih, koji je i tada bio preširok za raspoložive snage.”

    Kvantitet vojnih snaga bi već predstavljao ogroman problem, ali bi njihov kvalitet mogao biti još važniji faktor, piše Grbavac.

    “Svi osamnaestogodišnjaci u Jugoslaviji morali su da odsluže punu godinu u vojsci, da prođu i osnovnu obuku i specijalističku obuku, što je bio veliki faktor u tako brzoj mobilizaciji vojnika 1990-ih. Vojna služba u BiH je u potpunosti ukinuta 2006. godine, što znači da svi od 18 do 33 godine, koji čine ogromnu većinu stanovništva borbenog uzrasta, nemaju nikakvu vojnu obuku.”

    Kada bi ovi mladi ljudi bili mobilizirani, bilo bi potrebno nekoliko mjeseci da se uspostavi “čak i najosnovnija borbena snaga za statičnu obranu, a da do trenutka kada bi bilo koja strana u sukobu mogla biti spremna krenuti u pravu stratešku ofenzivu bi prošlo “najmanje godinu dana.”

    Još jedan limitirajući faktor za takvu mogućnost je naoružanje.

    “BiH nema mlazne avione, a nekoliko operativnih helikoptera koristi se prvenstveno za transport. Postoji otprilike 40 operativnih tenkova, 80 operativnih oklopnih vozila i oko 120 operativnih komada teške artiljerije, a ostatak je star nekoliko desetljeća i uglavnom je neupotrebljiv,” navodi se.

    Poređenja radi, samo Srbi su 1992. godine imali 500 tenkova, 400 oklopnih vozila i oko 1.000 komada teške artiljerije.

    “Drugim riječima, rat bi morao da se vodi isključivo lakim naoružanjem. Registrirano je oko 270.000 pištolja i lovačkog oružja, a mnogi ljudi su sakrili automatsko oružje iz rata. Međutim, dok bi AK-ovi (Kalašnjikovi), RPG-ovi i povremeno minobacači mogli biti dovoljni za stvaranje nasilja u nekolicini preostalih multietničkih gradova, oni nisu dovoljni za vođenje rata punih razmjera, čak i kada bi motivacija bila na visokom nivou, što ne bi bio slučaj.”

    Motivacija

    Autor je objasnio cilj rata koji se odvijao u BiH kao “osvajanje teritorije” i čišćenje “drugih” od nje, stvarajući homogena područja u BiH.

    “Nažalost, ovo je bilo veoma efikasno. Danas 95% Srba živi u Republici Srpskoj (RS), 85% Bošnjaka živi u šest kantona sa bošnjačkom većinom, a 70% Hrvata živi u četiri kantona s hrvatskom većinom. Većina gradova je monoetnička (na primjer, Sarajevo danas čini 82% Bošnjaka, a Hrvati i Srbi zajedno čine manje od 9% stanovništva), a nekoliko multietničkih gradova kao što su Brčko, Gornji Vakuf-Uskoplje ili Mostar još uvijek su podijeljeni po liniji fronta iz ratnog vremena na dva monoetnička dijela,” navodi on, uz komentar da je “multietnički karakter gradova bio dodatna žrtva užasnog rata 1990-ih.”

    Međutim, ta tragična realnost također znači da postoji manjak motivacije za novi rat “jer sada sve strane kontroliraju monoetničku teritoriju koja obuhvata gotovo sve njihove pripadnike u BiH.”

    “Hrvati, na primjer, nemaju razloga da ratuju sa Srbima jer je u RS-u ostalo otprilike 5.000 starijih Hrvata (od prijeratnih 145.000). Isto tako, na teritoriji Hercegbosanske županije, koju kontrolirajuu Hrvati, ostalo je oko 8.000 Srba. Naprosto, nema motiva za rat između Hrvata i Srba, i ako bi bilo ičega, s obzirom na njihovu političku suradnju tijekom posljednjeg desetljeća u BiH, više bi bilo vjerojatno da bi bili saveznici nego neprijatelji, ako započne novi rat.”

    Autor zatim postavlja pitanje – uzimajući u obzir etničku homogenizaciju teritorije, što bi moglo motivirati Bošnjake da, opremljeni samo malokalibarskim oružjem, marširaju u Banja Luku, gdje je 90% srpsko stanovništvo, da bi se suočili sa snagama istog nivoa?

    Međutim, ovo su zaključci bazirani na pretpostavci da Srbija ili Hrvatska ne bi intervenirale, ali po procjeni autora, to najvjerojatnije ne bi bio slučaj s obzirom na nedavnu retoriku “Srpskog svijeta” i činjenicu da je predsjednik Hrvatske, članice NATO-a, uhvaćen na snimku kako govori da neće ostaviti “Hrvate u BiH s Bošnjacima” ako se Republika Srpska odcijepi.

    “Da li bi bošnjačke snage pokušale da zauzmu Zapadnohercegovačku županiju koji ima 99% Hrvatskog stanovništva ako dođe do novog sukoba? Što bi uopće radili s tom teritorijem, s obzirom da je BiH već sada jedna od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi? Čak i da bude osvojeno, kako bi smirili i vladali područjem koje je potpuno naseljeno drugom etničkom grupom? Tko je spreman riskirati svoje živote i živote svoje obitelji za teritoriju koju nema načina efikasno kontrolirati bez genocida i etničkog čišćenja?”

    Grbavac ocjenjuje da je nedavna izjava Bakira Izetbegovića da bi Bošnjaci mobilizirali 200.000 vojnika kako bi spriječili raspad BiH, “jednostavno političko zauzimanje stava usmjereno na njegove birače i na međunarodnu zajednicu, a ne na realističnu izjavu.”

    “Jednostavno, usprkos strepnji nekih, uglavnom dijasporskih, glasova, teritorija je postala etnički homogenizirana do te mjere da bi sveobuhvatnom ratu nedostajala odgovarajuća motivacija jer gotovo da nema više sporne multietničke teritorije. BiH je već jasno podijeljena,” zaključuje on.

    Ali to ne isključuje mogućnost da bi moglo doći do “lokaliziranog nasilja između Bošnjaka i Srba u Brčkom ili Bošnjaka i Hrvata u Središnjoj Bosni.”

    “Usprkos ovoj mogućnosti, nema naznaka da ovo nasilje ne bi ostalo lokalizirano.”

    Međunarodni faktor

    Mirovna misija Althea koju vodi EU danas ima 600 vojnika u BiH, navodi Grbavac, uz komentar da ova misija predstavlja u višoj mjeri problem nego ozbiljno sredstvo odvraćanja od sukoba jer bi ti vojnici mogli završiti kao taoci, što je bio slučaj tijekom 1990-tih.

    “U slučaju da se RS odcijepi (ili da se zajednički odcijepe RS i županije s hrvatskom većinom u FBiH), Bošnjaci koji provode vojne akcije kako bi to spriječili riskirali bi umiješanost Hrvatske i Srbije,” navodi on, te dodaje da trenutna homogenost teritorija i nedostatak međunarodnih snaga za zaustavljanje secesije znači da nema motiva za rat u BiH.

    “Mogući su sukobi i terorističke aktivnosti manjih razmjera, poput onih koje smo viđali u posljednjih 25 godina, uključujući i podmetanje bombi u Bugojnu i Mostaru te ubijanja i zastrašivanja povratnika, ali to bi bilo daleko od sveopćeg rata.”

    Međutim, Grbavac je podcrtao da činjenica da je mogućnost rata veoma mala ne znači da dvije glavne političke krize u zemlji, “bošnjačko-srpska zbog nedavne odluke OHR-a i bošnjačko-hrvatska o reformi izbornog zakona”, ne treba shvatiti ozbiljno.

    “BiH je na rubu potpunog kolapsa političkog sistema nakon tri godine zastoja, što bi moglo dovesti do raspada. Kako smo saznali 1990-ih, za rat nisu potrebne dvije (ili tri) voljne strane, ali je potrebno ljudstvo, vojni materijal i motivacija, a sve to danas u BiH jedva da postoji,” zaključio je on.

  • Grobno mjesto u BiH skuplje i od kvadrata stana

    Grobno mjesto u BiH skuplje i od kvadrata stana

    Grobna mjesta u BiH već godinama dosežu visoke cijene, te se tako u oglasima placevi na grobljima prodaju i za 12.000 KM, dok se samo jedno grobno mjesto cijeni i oko 4.000 KM, što je više i od prosječne cijene kvadrata stana.

    Tako se u oglasima na groblju “Sveti Pantelija” u Banjaluci prodaju četiri grobna mjesta u zajedničkoj grobnici po cijeni od 12.000 KM.

    Naime, kako je pojašnjeno u oglasu, u pitanju je zidana grobnica s pločnikom i spomenikom.

    U drugom oglasu gdje se prodaje grobno mjesto u gradu na Vrbasu cijena jednog mjesta košta 4.200 KM, dok na groblju u Drakuliću jedna parcela gdje je moguć ukop dvije osobe košta 1.999 KM.

    Visoke cijene grobnih mjesta su evidentne i u Sarajevu, gdje se, sudeći prema oglasima, kreću takođe od 4.000 do više od 5.000 KM.

    Tako grobnica u koju je moguć ukop do tri osobe u Sarajevu košta 5.400 KM, dok u istom gradu jedno grobno mjesto na groblju u Barama košta 5.500 KM, dok na drugoj lokaciji, ali na istom sarajevskom groblju, grobno mjesto na kojem se mogu ukopati tri osobe se cijeni 6.000 KM.

    Jedan Banjalučanin je za naš list rekao da je prije desetak godina kupio grobno mjesto na kom je moguć ukop tri osobe, a koje je tada platio oko 2.500 KM.

    “Iznenađen sam trenutnim cijenama. Možda je razlog visokih cijena to što su skoro sva groblja popunjena, te ljudi preprodaju grobna mjesta”, rekao je ovaj Banjalučanin.

    Željko Grbić, direktor Gradskog groblja Banjaluka, u razgovoru za “Nezavisne novine” je rekao da trenutno u ovom gradu ima dosta slobodnih grobnih mjesta na groblju u Vrbanju, dovoljno za narednih 30 godina, te da je tu cijena jednog grobnog mjesta 1.400 KM.

    Dodao je da je cijena mjesta na Novom groblju na Pobrđu 989 KM, ali je istakao da je to groblje, na kojem ukupno ima oko 12.000 grobnih mjesta, popunjeno.

    “Nekada mjesta budu oslobođena, jer ljudi koji se sele iz Banjaluke i odlaze u inostranstvo nekada ekshumiraju tijela svojih bližnjih”, rekao je Grbić.

    Istakao je da svako ko je nosilac prava na grobno mjesto, ako želi da odustane od tog grobnog mjesta, obavezan je da podnese zahtjev Gradskom groblju za otkup.

    “Mi obično budemo zainteresovani da otkupimo ta grobna mjesta, ali po istoj cijeni po kojoj smo to grobno mjesto prodali”, kazao je Grbić.

    Dodao je da je teže otkupiti grobna mjesta ako je napravljen spomenik i ako su grobnice uređene kamenom i pločom.

    “Za takva grobna mjesta mi nismo zainteresovani, jer je to teško prometovati, veoma je teško naći porodicu koja će prihvatiti grobnicu koja je već obložena kamenom”, kazao je Grbić za “Nezavisne novine”, dodajući da oni ne mogu uticati na preprodaju grobnih mjesta.

  • Sve više pijanih i drogiranih vozača u RS

    Sve više pijanih i drogiranih vozača u RS

    U prvih deset mjeseci ove godine pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske iz saobraćaja su isključili 18.903 vozača zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola i 991 vozača koji je bio pod dejstvom opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova.

    Kako su za “Nezavisne” rekli u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, u toku prošle godine policijski službenici su zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola iz saobraćaja isključili 14.163 vozača.

    “Zbog upravljanja vozilom pod dejstvom droga ili psihoaktivnih lijekova 2020. godine je isključen 721 vozač”, kažu u MUP RS.

    Naveli su da je u prvih 10 mjeseci ove godine evidentirano 1.269 saobraćajnih nezgoda u kojima je kod najmanje jednog učesnika utvrđeno prisustvo alkohola.

    “U 25 saobraćajnih nezgoda sa smrtnim ishodom, bar kod jednog od učesnika utvrđeno je prisustvo alkohola u organizmu, od čega je u 22 saobraćajne nezgode utvrđena odgovornost lica koje je bilo pod dejstvom alkohola”, naveli su u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS.

    Tokom prošle godine evidentirane su 2.863 saobraćajne nezgode u kojima je kod jednog učesnika utvrđeno prisustvo alkohola.

    “U toku prošle godine u 32 saobraćajne nezgode sa smrtnim ishodom kod jednog od učesnika utvrđeno je prisustvo alkohola u organizmu, od čega je u 24 saobraćajne nezgode utvrđena odgovornost lica koje je bilo pod dejstvom alkohola”, pojasnili su u MUP-u RS.

    Istakli su da je prošle godine evidentirano 526 saobraćajnih nezgoda u kojima je kod jednog od učesnika utvrđena koncentracija alkohola u organizmu preko 1,5 g/kg.

    “U prvih 10 mjeseci ove godine evidentirano je 419 saobraćajnih nezgoda u kojima je kod jednog učesnika utvrđena koncentracija alkohola u organizmu preko 1,5 g/kg, dok je bilo 12 saobraćajnih nezgoda koje su prouzrokovali vozači pod dejstvom opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova”, kazali su u MUP RS.

    Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja RS, smatra da je prisustvo alkohola i opojnih droga kod vozača u gradovima najčešće tokom dana vikenda.

    “Prema statističkim podacima i kontrolama u ruralnim dijelovima, pokazalo se da je znatan broj vozača u ovim područjima upravljao pod dejstvom alkohola i to je vjerovatno zbog pandemije virusa korona i zatvaranja ugostiteljskih objekata. Ove probleme neće riješiti kazne, nego veća i učestalija kontrola”, objasnio je Jaćimović.

    Kazne za vozače koji upravljaju vozilom pod dejstvom alkohola kreću se od 50 KM do 400 KM i dva mjeseca zabrane upravljanja vozilom te dva kaznena boda.

    “Predviđene novčane kazne za vozače koji upravljaju vozilom pod dejstvom opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova kreću se od 100 KM do 400 KM, dva mjeseca zabrane upravljanja motornim vozilom i dva kaznena boda za vozače koji odbiju da se podvrgnu testiranju”, pojasnili su u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske.

  • Siniša Vidović i Dejan Bojović u Laktašima na obilježavanju Međunarodnog dana djeteta

    Siniša Vidović i Dejan Bojović u Laktašima na obilježavanju Međunarodnog dana djeteta

    Povodom Međunarodnog dana djeteta, u Laktašima je danas, u organizaciji Udruženja građana “Sva djeca svijeta” održana sportska manifestacija “Sportskim srcem zajedno”, s ciljem podrške djeci oboljeloj od malignih bolesti.

    Manifestaciji su prisustvovali, između ostalih i Siniša Vidović, koji je ovom prilikom uručio donaciju sportske opreme , Dejan Bojović, bivši reprezentativac Srbije u odbojci i direktor seniorskih odbojkaških reprezentacija i Zoran Rašljić ispred Udruženja “Sva djeca svijeta”.

    “Naša velika obaveza je da učinimo sve kako bi našoj djeci obezbijedili zdravo životno okruženje, vodeći računa da svakodnevno razvijamo svijest o značaju primjene dječijih prava” – izjavio je tom prilikom Vidović, i sam otac petoro djece.

    U sklopu ove manifestacije odigrana je utakmica Pionirske lige Republike Srpske između OK “Laktaši” i UOK “Banja Luka Volej”.

  • U Republici Srpskoj sutra republički praznik i neradni dan

    U Republici Srpskoj sutra republički praznik i neradni dan

    U Republici Srpskoj sutra je neradni dan jer se obilježava Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH koji je republički praznik.
    U dane praznika Republike Srpske ne rade republički organi i organizacije, jedinice lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druge organizacije i lica koja profesionalno obavljaju uslužne i proizvodne djelatnosti, navedeno je u saopštenju iz Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske.

    Prema Zakonu o praznicima Republike Srpske, načelnici opština, odnosno gradonačelnici će odrediti koja su preduzeća, ustanove i druge organizacije sa područja jedinice lokalne samouprave dužni da rade radi zadovoljenja neophodnih potreba građana i u kojem obimu.

  • Preuzeto pola miliona elektronskih zdravstvenih kartica

    Preuzeto pola miliona elektronskih zdravstvenih kartica

    Elektronske zdravstvene kartice u Republici Srpskoj dosad je preuzelo oko 498.000 korisnika, što je za oko 100.000 više u odnosu na podatke iz septembra ove godine.
    Kako navode iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS, elekronske zdravstvene kartice u potpunosti će zamijeniti dosadašnje zdravstvene knjižice, ali zbog situacije s pandemijom još se koriste i jedne i druge.

    “Svim javnim zdravstvenim ustanovama koje koriste aplikaciju IZIS-a su obezbijeđeni čitači kartica. Kao što svaki dokument ima određeni rok, predviđeno je da prva elektronska kartica važi pet godina”, naveli su u Fondu zdravstva, prenose Nezavisne novine.

    Iz Fonda napominju da su ove zdravstvene kartice besplatne za sve osiguranike, odnosno da ih finansira Fond.

    Pored toga, ove elektronske kartice se neće morati ovjeravati, a to će smanjiti gužve u Fondu.

    Osim kartica, dodaju, Integrisani zdravstveni informacioni sistem (IZIS) podrazumijeva i upotrebu elektronskog kartona, nalaza, uputnice i recepta.

    Ovaj sistem pruža potpunu informacionu uvezanost svih ustanova zdravstvenog sistema Srpske.

    “Kada je riječ o apotekama, pojedine su već počele da realizuju elektronske recepte, dok ostale prilagođavaju svoje infeormacion sisteme IZIS-u”, dodaju iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS.

    Primjenom IZIS-a, kako navode iz Fonda, ostvariće se brojne prednosti u vidu unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite u cjelini.

  • Na spisku za interventne nabavke brašno, ulje, šamponi, nafta…

    Na spisku za interventne nabavke brašno, ulje, šamponi, nafta…

    Planom interventnih nabavki za 2022. godinu, koji je u četvrtak donijela Vlada Srpske, obuhvaćeni su, između ostalog, prehrambeni artikli kao što su ulje, brašno, šećer, riža, so, palenta te konzerve hrane.

    Kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, roba koja je predmet interventnih nabavki može se podijeliti u tri grupe – industrijsko-prehrambeni i neprehrambeni proizvodi za potrebe stanovništva, roba za potrebe privrede te nafta i naftni derivati.

    Industrijsko-prehrambeni i neprehrambeni proizvodi su osnovne životne namirnice neophodne za ishranu, ali i ličnu higijenu, gdje spadaju prašak za veš, šampon za kosu, sapun, četkica za zube, pasta za zube, peškir, sredstvo za pranje suđa, toalet-papir 8/1, a po potrebi i pelene za odrasle.

    Podsjetimo, Srpska nema robne rezerve, a po odredbama Zakona o interventnim nabavkama Vlada Srpske jednom godišnje donosi plan interventnih nabavki.

    Međutim, to što je ovaj plan u četvrtak dobio zeleno svjetlo, u ovom momentu u praksi ne znači ništa, jer se u nabavke neće ići, već će se to raditi, kako saznajemo, tek ako Vlada utvrdi da za to ima osnova, kao što su velike prirodne nepogode, ratno stanje te druge vanredne prilika koje dovode do nestašice.

    Naime, u slučaju uočenih poremećaja, Vlada donosi odluku kojom proglašava postojanje ozbiljnih poremećaja na tržištu, a finansijska sredstva za interventne nabavke obezbjeđuju se u budžetu. Nakon toga, nabavljena roba bi se plasirala tamo gdje je najpotrebnija.

    “Osnovni cilj Plana interventnih nabavki je kreiranje polazne osnove koja ima za cilj da obezbijedi kontinuirano snabdijevanje tržišta RS proizvodima, robom i sredstvima koji su neophodni za zadovoljavanje osnovnih potreba stanovništva i privrede u uslovima ozbiljnih poremećaja na tržištu, a sve s ciljem stabilizacije tržišta i otvaranja mogućnosti za realizaciju drugih mjera koje se preduzimaju s ciljem otklanjanja štetnih posljedica eventualnih poremećaja”, kažu za “Nezavisne novine” u Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske.

    Murisa Marić, izvršna direktorica u Udruženju građana DON Prijedor, kaže da je situacija u kojoj se sada nalazimo dokaz da Srpskoj trebaju robne rezerve.

    “Imamo vrlo veliki broj siromašnog stanovništva i intervencije smo trebali da imamo unazad dvije-tri godine. Imamo veoma mnogo ljudi koji nemaju ni hljeba na tanjiru”, rekla je Marićeva za “Nezavisne novine”.

    Sa druge strane, Suzana Gašić, ministarka trgovine i turizma Republike Srpske, kaže da se plan interventnih nabavki radi u skladu sa potrebama cijele Republike Srpske, odnosno raspoređeno po gradovima, opštinama i svim lokalnim zajednicama.

    “U okviru Plana interventnih nabavki definisano je više od 850 dobavljača, odnosno privrednih subjekata koji mogu biti nosioci snabdijevanja u svim našim lokalnim zajednicama”, istakla je Gašićeva.

    Ona je napomenula da u slučaju bilo kakve potrebe Vlada ima mehanizme i načine da realizuje svaku vrstu interventne nabavke svake vrste proizvoda.

    “Kao što smo imali priliku da vidimo kako da se ponašamo u poplavama, koje su se dešavale u proteklim periodima u zavisnosti od lokaliteta i od zajednice u kojima se može desiti potreba za interventnom nabavkom, ovaj plan se može podijeliti na određene segmente djelovanja za određeni broj stanovnika na određenoj teritoriji”, rekla je Gašićeva.

    Gašićeva je rekla da je Zakonom o interventnim nabavkama predviđeno da se sredstva za eventualne interventne nabavke pronalaze u budžetu Republike Srpske zaključujući da ne postoji bilo kakva sumnja ili nedoumica na koji način Vlada Srpske može da sprovede Plan interventnih nabavki ukoliko dođe do potrebe.

  • Iz svih budžeta u BiH političkim partijama od 2004. do 2019. isplaćeno čak 300 miliona maraka

    Iz svih budžeta u BiH političkim partijama od 2004. do 2019. isplaćeno čak 300 miliona maraka

    U periodu od 2004. do 2019. godine iz budžeta svih nivoa vlasti u BiH političkim strankama je isplaćeno 300,9 miliona KM, podatak je Centralne izborne komisije BiH.

    Uprevodu, stranke su za tih 16 godina prosječno godišnje dobijale 18,8 miliona KM. Poređenja radi, to je više od prošlogodišnjeg pojedinačnog budžeta Suda BiH, Tužilaštva BiH, ili skoro duplo više od budžeta Vlade RS u 2021. godini. Najviše novca dobile su najveće političke partije u BiH.

    Od 2004. do 2008. budžetska izdvajanja za stranke su konstantno rasla, u periodu od 2009. do 2012. bilo je manjih oscilacija, da bi 2013. godine ta izdvajanja pala za 12,27 odsto.

    Međutim, od 2014. do 2018. godine budžetska izdvajanja ponovo rastu u procentima od dva ipo do tri odsto godišnje, dok su 2019. godine porasla za 1,7 procenata u odnosu na sredstva izdvojena u prethodnoj godini.

    U pomenutom periodu od 2004. do 2019. političkim subjektima je iz budžeta Republike Srpske isplaćeno nešto više od 53 miliona maraka, iz budžeta FBiH 50,8 miliona, a najviše iz budžeta optina i gradova u cijeloj BiH, čak 119,3 miliona KM.

    CIK BiH
    U Izvještaju CIK najnoviji podaci su za 2019. godinu, a tada je iz budžeta Republike Srpske političkim subjektima isplaćeno 3,5 miliona maraka.

    U skladu s odredbama Zakona o budžetu institucija BiH, novac se u budžetu obezbjeđuje za finansiranje političkih stranaka, odnosno koalicija političkih stranaka i nezavisnih kandidata zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini i parlamentarnih grupa, odnosno klubova poslanika i delegata u PS BiH. Ukupna sredstva ne mogu prelaziti 0,2 odsto budžeta BiH u kalendarskoj godini.

    Političkim strankama, odnosno koalicijama političkih stranaka, sredstva se raspodjeljuju na način da se: 30 odsto novca dijeli jednako svim političkim strankama i koalicijama koje su osvojile mandate, 60 odsto prema broju poslaničkih, odnosno delegatskih mandata, koje svaka politička stranka, koalicija političkih stranaka, odnosno nezavisni kandidat ima u trenutku dodjele mandata, a 10 odsto raspoređuje parlamentarnim grupama srazmjerno broju poslaničkih mjesta koja pripadaju manje zastupljenom polu.

    U Republici Srpskoj, u skladu sa Zakonom o finansiranju političkih stranaka iz budžeta Republike, grada i opštine, sredstva se izdvajaju iz budžeta za: finansiranje dijela troškova redovnog rada političkih stranaka, koalicija, nezavisnih poslanika odnosno odbornika; pokriće dijela troškova izborne kampanje političkih stranaka, koalicija, nezavisnih lista i nezavisnih kandidata kojima su potvrđene izborne liste; pokriće dijela troškova rada poslaničkih, delegatskih i odborničkih klubova i grupa.

    Sredstva izdvojena za finansiranje troškova redovnog rada političkih stranaka, koalicija, nezavisnih zastupnika, odnosno odbornika ne mogu biti manja od 0,2 odsto ukupnih budžetskih prihoda iz prethodne godine, a raspoređuju se na način: 20 procenata u jednakim iznosima svim političkim strankama i koalicijama koje imaju poslanike u skupštini i nezavisnim poslanicima, a 80 odsto se raspoređuje srazmjerno broju osvojenih mandata.

    Kada je u pitanju novac iz budžeta za izbornu kampanju, on se obezbjeđuje u budžetu za godinu u kojoj se održavaju izbori u iznosu ne manjem od 0,05 odsto ukupnih budžetskih prihoda iz prethodne godine.