Ugostiteljstvo i turizam su sektori najteže pogođeni korona krizom, ali niko nema pouzdane i potpune podatke o tome koliko je konobara, kuvara, recepcionera i sobarica u BiH, od marta prošle godine ostalo bez posla.
Hiljade radnika u ovoj branši su za sistem nevidljivi, jer su i prije pandemije radili na crno.
Uz to, pojedine korona mjere svjedoče da su funkcionerima na vlasti često preči interesi odabranih biznismena, nego spasavanje radnih mjesta.
Na to je ukazalo i Udruženje sarajevskih ugostitelja, tvrdeći da ih je i kantonalna i federalna vlada, usred krize, ostavila na cjedilu.
– Pomoć za uplatu doprinosa i isplatu minimalnih plata konkursima je ponuđena svim branšama, osim ugostiteljima. Iz federalnog budžeta je podijeljeno 30 miliona KM, i to netransparentno i po čudnim kriterijumim. Neki hoteli i agencije, koji nemaju ni dva zaposlena, dobijali su i do pola miliona maraka, a mi ništa, iako ugostitelji pune budžet i zapošljavaju najviše radnika – tvrdi potpredsjednik ovog udruženja Amar Trbović.
Kada je proljetos uveden novi lokdaun, Trbović, koji je vlasnik dva lokala u Sarajevu, stavio je ključ u bravu i otpustio sve radnike.
– Dugo sam se borio, vjerovao državi, čak sam planirao povećati broj zaposlenih, ali ove godine nisam dobio ni marke za plate i doprinose. Jednostavno, nisam imao kud – kaže Trbović za Srpskainfo.
Dodaje da je nedavno vratio radnike i obnovio posao, nadajući se „kakvoj takvoj ljetnjoj sezoni“.
Propao posao sa krofnama
Profesor kulinarstva, Predrag Tošić, nije se mogao izboriti sa izazovima krize.
Sa puno entuzijazma i pozamašnim kreditom on je, zajedno sa suprugom, pokrenuo mali porodični biznis za proizvodnju krofni.
Zbog korone Tošići su još prošlog proljeća otpustili troje, od ukupno devetoro zaposlenih. Ni ove godine nije im krenulo na bolje, pa su na kraju morali otpustiti i sami sebe i zatvoriti radnju.
– U korona krizi je teško opstati, pogotovo jer su i pekare i prodavnice počele prodavati krofne, a narod je osiromašio, pa štedi svaku marku – kaže Tošić.
A osiromašili su mnogi, naročito ugostiteljski radnici, koji su godinama radili na crno ili po ponižavajućim kratkotrajnim ugovorima, da bi usred pandemije ostali na ulici.
Čak ni oni koji su uredno prijavljeni, nisu pošteđeni. Kako svedoče sindikalni aktivisti, nisu bili rijetki slučajevi da, zbog drastičnog pada prometa, otkaz dobiju radnici sa 20 ili 30 godina staža u ugostiteljstvu, turizmu ili hotelijerstvu.
Nije lako ni onima, koji su su s teškom mukom sačuvali svoj težak i loše plaćen posao. Mnogima od njih su drastično srezane plate. Najčešće je to izvedeno tako što bi im gazde ukinule famoznu „kovertu“ i ostavili ih naminimalcu, koji u Federaciji BiH iznosi 406 KM, a u Republici Srpskoj 520 KM.
– Nažalost, ogromna većina radnika ne zna da je dio plate “u koverti” nezakonit i da ga ne mogu potraživati na sudu. Njima je to plata, oni od toga žive i plaćaju svoje kredite, a to im poslodavci mogu ukinuti kad god im padne na pamet – kaže za Srpskainfo Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih delatnosti BiH.
Prijavljeni na pola radnog vremena
Često su ugostiteljski i turistički radnici prijavljeni na pola radnog vremena, iako u stvarnosti rade po osam, 10 ili čak 12 sati.
Tako „na banku“ dobiju pola minimalca, što u Srpskoj iznosi 260, a u Federaciji BiH 203 KM. Dio koji bi trebalo da dobiju „na ruke“ kasni, ili se mjesecima ne isplaćuje.
– Tako je bilo i prije korone, sad je još gore. Ugovore potpisujemo svaki mjesec, znači uvijek nam otkaz visi nad glavom – kaže mladi konobar zaposlen u kafiću u jednom malom mjestu na istoku Republike Srpske.
Svadbeni saloni su bili zatvoreni mjesecima, a u svakom od njih vikednom radilo je najmanje desetak radnika, kojima su ti povremeni poslovi bili jedina šansa da zarade koju marku, kako bi preživjeli.
Ipak, niko u BiH ne zna koliko je tačno radnika u oblasti turizma i ugostiteljstva ostalo bez posla ili bez povremenih radnih angažmana.
Zvanične statistike su parcijalne, pogotovo što u ovoj branši radi veliki broj „nevidljivih“ radnika, koji nisu prijavljeni i nema ih ni u jednoj evidenciji.
Jasne podatke nemaju ni sindikati, jer u ovoj branši radnici najčešće nisu sindikalno organizovani.
Izgubljeno 20.000 radnih mjesta
– Ekonomski eksperti procjenjuju da je zbog kovid krize u BiH izgubljeno najmanje 20.000 radnih mjesta. Vjerujem da su među otpuštenima najbrojniji upravo radnici u ugostiteljstvu i turizmu – smatra Mersiha Beširović.
U Republici Srpskoj udruženja i sindikati procjenjuju da je bez posla u od marta prošle godine ostao oko 2.000 ugostiteja i turističkih radnika.
Mada BiH nije neka turistička sila, značajan broj građana zarađuje hljeb upravo u ugostiteljskom i turističkom sektoru.
Prema Agenciji za statistiku BiH, uoči korona krize u ovoj branši je, zvanično, bilo zaposleno više od 43.000 radnika.
Doda li se tome „siva brojka“, odnosno armija konobara, kuvara i pomoćnih radnika koji rade na crno ili obavljaju povremene poslove, te seoska domaćinstva i porodice koje izdaju apartmane, procjenjuje se da je broj onih koji su, do marta prošle godine, živjeli od turizma i ugostiteljstva bio bar duplo veći.
Kada je u pitanju samo broj zvanično zaposlenih, dakle prijavljenih radnika, za godinu dana, od marta 2020. do marta 2021. u BiH u ovoj branši je, prema Agenciji za statistiku, izgubljeno oko 7.700 radnih mjesta.
Sindiklaci, međutim, tvrde da je u stvarnom životu situacija mnogo gora, jer su se prvi na „na odstrelu“ našli neprijavljeni radnici, a zatim oni koji su radili na određeno.
Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva i turizma RS, tvrdi da je paradoksalno što su upravo poslodavci, koji nisu prijavljivali radnike, često bili najglasniji kada su se našli u problemu zbog korona pandemije.
– Oni traže krivca u državi, zaboravljajući da nisu izvršavali svoje zakonske obaveze – kaže Savanović.
Tvrdi da su se sindikati borili koliko su mogli.
– Početkom korona krize uspjeli smo da se sa mendžmentom banjskih centara u Višegradu i Tesliću dogovorimo da zadrže sve radnike, koji su radili na određeno. Ovi primjeri potvrđuju da je za radnike spas, ako su sindikalno organizovani i ako uspostave dobar socijalni dijalog sa poslodavcem – kaže Savanović.
Priznaje, međutim, da je to bila i posljednja dobra vijest u doba korone.
Prve mjesece krize ugostitelji su, kako tako, preživjeli, zahvaljujući pomoći iz budžeta, ali je pred kraj prošle krenula je sezona otkaza.
– U malim kafićima i restoranima otkazi su padali kao kruške. Radnici u tim objektima nisu sindikalno organizovani, a mnogi rade na crno. U takvoj situaciji teško im je pomoći – kaže Savanović.
Dodaje da je sada, kada se život vraća u normalnu, a mnogi ugostiteljski objekti ponovo otvaraju vrata, prava prilika da se uvede red u ovoj oblasti. Apeluje na inspekcije da provjere ko radi za šankom, u kuhinjama i na recepcijama i da li su ti radnici prijavljeni.
Zbog rada na crno, loših uslova i malih plata mnogi ugostiteljski i turistički radnici su, upozorava Savanović, čim su korona mere malo popustile, pohrlili u Sloveniju, Austrju, Njemačku.
Drugi pakuju kofere i spremaju se za sezonski rad u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
– Naši hoteli i ugostiteljski objekti već godinama ostaju kvalitetnih profesionalaca i u njima rade samo oni koji ne mogu naći drugi posao. To je porazno za razvoj turizma – kaže Savanović.
Sa ovom ocjenom saglasan je i Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS, ali on za katastrofalnu situaciju u branši krivi i sindikate i državu.
Željko Tatić
– U Banjaluci imamo hotele bez ijednog zaposlenog konobara i kuvara. Kako je to moguće? Je li to po zakonu? I gdje su inspektori – pita Tatić.
On procenjuje da su rad na crno i kršenje radničkih prava postali „redovna pojava“, ali država to toleriše.
– Na šta to liči, kada premijer RS Radovan Višković javno kaže da radnici koji su prijavljeni na četiri sata, rade puno radno vrijeme. Pa kad to zna, zašto ne pošalje inspekciju da to riješi – poručuje Tatić.
Na sve ove probleme, još na samom početku korona pandemije, ukazala je Fondacija “Fridruh Ebert” u BiH.
U aprilu prošle godine izdali su ikonografiku, kojom je na vrlo pristupačan način radnicima objašnjeno koja su njihova prava najugroženija i kako ih odbraniti.
Kako su zaključili eksperti iz sindikata i ove Fondacije, ugostitelji i turistički radnici spadaju među najugroženije kategroje radnika, a mnogi od njih nisu ni svesni da, na primjer, imaju pravo na uvećanu platu, zbog toga što su se, tokom posla, susretali sa velikim brojem ljudi i tako rizikovali da budu zaraženi.
Istaknuto je takođe da da poslodavac ne može prinudno odustvo radnika sa rada, zbog zatvaranja objekata, odnonso lokdauna, radnicima računati kao godišnji odmor. A mnogi su to činili.
Gazde zabranile sindikat
Sindikalni lideri u oba entiteta BiH priznaju da je stepen sidikalizacije u ugostiteljstvu i turizmu katastrofalan.
– Većina poslodavaca zabranjuje sindikalno organizovanje. Radniku koji spomene sindikat slijedi ekspresan otkaz. Tako na Jahorini, koja je jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija, nijedan hotel nema sindikalnu organizaciju, a izuzetak je jedino Olimpijski centar – kaže Goran Savanović.
Još početkom korona krize i Savez sindikata RS i Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti u Federaciji BiH ponudili su pomoć svim radnicima, pa i onima koji nisu članovi sindikata.
– Javilo nam se oko stotinu radnika iz ugostiteljstva i turizma, najčešće zbog otkaza. Ko god nam se obratio, ostvario je pravo na otpremninu, zaostale plate i naknadu za slučaj nezaposlenosti, naravno, ako je bio prijavljen – kaže Goran Savanvić.
Mersiha Beširović navodi da se Sindikatu trgovine u Federaciji BiH u 2020. obratilo 461 radnik, od čega čak 231 je iz sektora ugostiteljstva i turizma.
– Nažalost, radnici nam se za pravnu pomoć najčešće obraćaju kad su već pokušali sve druge opcije i kad je za neko efikasno rješenje već prekasno – kaže Beširevićeva.
Iz Agencije za mirno rješavanje radnih sporova RS kažu da su im se lani za pomoć obratila čak 624 radnika iz realnog sektora, ali nisu mogli precizirati iz kojih oblasti.
Za nezaposlene 620 evra
– Naši konobari, koji rade u Sloveniji, a zbog korone su ostali bez posla, od države dobijaju 620 evra naknade za nezaposlene. A kod nas se poslodavci žale da nema kvalitetnih konobara. Ima konobara, ali ih treba platiti i poštovati njihov rad – kaže Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS.
Boris Perš, izvršni sekretar Nezavisnog sindikata radnika Slovenije, kaže da radnici iz BiH koji su do korona krize radli u Sloveniji, zaista, jednako kao i radnici Slovenci, dobijaju naknadu od 620 evra, ali samo ako ispune propisane uslove.
– Pravo na ovu naknadu imaju samo radnici koji su u Sloveniji radili najmanje devet mjeseci, naravno ako su bili uredno prijavljeni. Tu naknadu primaju samo tri mjeseca – kaže Perš.
