Deset osoba je poginulo u pucnjavi na sidnejskoj plaži Bondi, javio je portal „Njuz.kom.au“ pozivajući se na izvore.
Prema pisanju australijskih medija, dvojica napadača su otvorila vatru na Hanuka događaju, za koji se sumnja da je bio meta napada koji je planiran mjesecima. Navodno je više od 1.000 ljudi bilo na ovoj manifestaciji.
Prema preliminarnim podacima, jedan osumnjičeni je ubijen, dok je drugi ranjen i nalazi se u pritvoru, prenosi Sputnjik.
Njemački kancelar Fridrih Merc kritikovao je na stranačkom skupu bivšu kancelarku Angelu Merkel, upoređujući njenu politiku sa politikom britanskog premijera Nevila Čemberlena iz 1938. godine.
“Trebalo je da znamo u kakvom vremenu živimo čak i prije 24. februara 2022. – dana kada je Rusija pokrenula veliku invaziju na Ukrajinu. Dan kada je trebalo da znamo bio je maj 2014. kada je rat u ukrajinskom Donbasu, koji je u početku tajno vodila Rusija, eskalirao”, rekao je Merc na Kongresu CSU.
Prema njegovim riječima, često se pozivalo na istorijsku analogiju sa 1914. godinom i početkom Prvog svetskog rata, u koji je Evropa “utonula u snu”, kako je napisao australijski istoričar Kristofer Klark u svojoj knjizi iz 2012. godine.
“Barem retrospektivno, ovo se pokazalo kao fundamentalno pogrešna analogija”, tvrdi Merc.
“Tačnija istorijska analogija bila bi 1938. godina: Minhenski sporazum, kojim je britanski premijer Nevil Čemberlen dodijelio nacističkoj Njemačkoj čehoslovačku Sudetsku oblast”, naveo je on, prenosi njemački tv kanal NTV.
On je indirektno uporedio ruskog predsednika Vladimira Putina sa nacističkim vođom Adolfom Hitlerom.
“Ako Ukrajina padne, to neće biti dovoljno za ruskog lidera, baš kao što ni Sudeti nisu bili dovoljni 1938. godine. Putinov cilj je fundamentalna promjena granica u Evropi, vraćanje (Rusije) na granice starog Sovjetskog Saveza”, upozorio je Merc.
Merc se obavezao na četiri cilja: kontinuiranu podršku Ukrajini, organizovanje kohezije unutar EU, održavanje NATO-a, “što je duže moguće” i ogromna ulaganja u njemačke odbrambene kapacitete.
“Cilj je da sačuvamo NATO i zapadni savez što je duže moguće, ali i da ulažemo u sopstvene odbrambene kapacitete. NATO je, svojim odvraćanjem i garancijama saveza, obezbijedio najduži period mira i slobode u Evropi. Ne smijemo to da ugrozimo”, naglasio je Merc.
U svom obraćanju Merc je istakao da su ključni ciljevi njegove vlade – obnoviti konkurentnost i odbrambenu sposobnost Njemačke.
On je naveo da se “danas suočavamo sa velikim globalnim izazovima”, a vlada Merkel je, prema njegovim riječima, djelovala kao da nije shvatila “ozbiljnost vremena u kojem živimo”.
Visoki predstavnik EU za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas i komesar za proširenje Marta Kos istakle su da je BiH očuvala svoju otportnost, uprkos političkim preprekama tokom godine, te da je EU spremna obezbijediti mir i stabilnost u zemlji.
Ocijenile su i da politički lideri u BiH treba da se fokusiraju na reforme potrebne za napredak.
Dejtonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu i tim dokumentom je formulisano da je BiH sastavljena od dva konstitutivna entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH i tri naroda Srba, Bošnjaka i Hrvata.
Sporazum je prethodno 21. novembra iste godine parafiran u vojnoj bazi “Rajt-Peterson” u Dejtonu, a njime je okončan troipogodišnji rat u BiH započet aprila 1992. godine.
Dejton nije samo sporazum koji je donio mir, on je donio i ustavni pravni poredak, složenu unutrašnju organizaciju koja je omogućila BiH da tri decenije ostane mirna, uprkos izazovima koje nije stvorila Republika Srpska već međunarodni faktori, rekao je lider SNSD-a Milorad Dodik.
Dodik je u autorskom tekstu za “Politiku” naveo da se mir u BiH ne čuva rezolucijama i pritiscima, nego poštovanjem slova Ustava BiH, koji je uspostavio ustavni poredak da bi se rat zaustavio.
Prema njegovim riječima, svako insistiranje na unitarnim modelima u zemlji sastavljenoj od tri naroda i dva entiteta osuđeno je na neuspjeh, jer ignoriše samu suštinu njenog postojanja.
Autorski tekst Milorada Dodika Srna prenosi u cijelosti:
Tri decenije kasnije, jasno je da BiH funkcioniše samo kada se poštuje izvorni Dejton. Kada se institucije grade na sporazumu, a ne na nametnutim rješenjima. Kada se uvažavaju entiteti, a ne pokušavaju zaobići. Kada se odluke donose konsenzusom, a ne preglasavanjem. BiH nije zemlja koja pada zato što je složena, nego zato što neki uporno pokušavaju da je naprave nemogućom.
Trajnu stabilnost može donijeti samo povratak načelima i odredbama izvornog Dejtonskog sporazuma: ravnopravnosti, saglasnosti i jasnog poštovanja ustavnih nadležnosti. To podrazumijeva realnost da su entiteti, a posebno Republika Srpska, ključni stubovi poretka, a ne prepreka napretku.
U političkom smislu to podrazumijeva i dijalog, ali dijalog u kojem se odluke ne donose zato što to očekuju ambasade, nego zato što su naša potreba. Јer država koja čeka instrukcije sa strane nije država – to je administrativna zona.
Republika Srpska je u minulih 30 godina pokazala da je politički zrela zajednica koja zna da čuva mir i razvija institucije. Ona nije remetilački faktor, već garant stabilnosti – upravo zato što insistira na onome što je potpisano, a ne na onome što je kasnije pokušano da se nametne.
Republika Srpska nije problem u BiH – ona je razlog što Bosna i Hercegovina tri decenije nije imala novi rat.
Srbija se kao zemlja potpisnica i garant Dejtonskog mirovnog sporazuma svih ovih 30 godina zalagala za njegovo dosljedno sprovođenje. Svaki potez Srbije bio je usmjeren ka stabilizaciji odnosa, izgradnji poljuljanog povjerenja među državama i saradnji u okviru regiona zapadnog Balkana.
Evropa je i prema Srbiji pokazala licemerje isključujući je iz Savjeta za implementaciju mira – mada nikome nije jasno zbog čega ovo neformalno telo uopšte postoji.
Istina je jednostavna: kada god je BiH poštovala Dejton, imala je mir. Kada ga je rušila – imala je krizu.
Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma vrijeme je da se na ovaj dokument ponovo pogleda bez strasti, bez ideoloških magli i bez političkih eksperimenata koji su ga godinama razgrađivali.
Dejton nije samo sporazum koji je donio mir, on je donio i ustavni pravni poredak, složenu, unutrašnju organizaciju koja je omogućila BiH da tri decenije ostane mirna, uprkos svim izazovima koje nije stvorila Republika Srpska, već uglavnom međunarodni faktori sa promjenljivim političkim agendama.
Za Republiku Srpsku, Dejtonski sporazum je međunarodni sporazum koji je potvrdio temelj njenog političkog postojanja i garancija njenih nadležnosti.
To nije jednostavna interpretacija, nego jasno ispisana ustavna arhitektura: Republika Srpska ima sve nadležnosti osim onih koje su uređene Ustavom BiH za popunu na zajedničkom nivou.
Tokom proteklih 30 godina ta ustavna norma je sistematski potkopavana, otimanjem nadležnosti. Visoki predstavnici strana potpisnica Aneksa 10, koji se izvitoperio u lažnog stranog gaulajtera kao antidejtonska hibridna pojava, mimo međunarodnog prava i bez saglasnosti domaćih institucija, sprovodili su političke zahvate koji nisu bili u skladu sa slovom Dejtona.
Umjesto čuvanja sporazuma, stvaran je paralelni sistem vlasti koji je krhku ravnotežu narušio, a ne ojačao. Zato danas treba jasno reći: najveći problem BiH nisu entiteti, već oni koji misle da mogu biti iznad Ustava i međunarodnog prava, a pogotovo oni koji na to pristaju.
Uprkos svemu tome, Republika Srpska je ostala dosljedna stvarnom Dejtonu – onom kakav je potpisan 1995. godine, a ne naknadno prepravljenim verzijama. Od te dosljednosti, ma koliko je pojedini krugovi osporavali, zavisi i stabilnost BiH i njen opstanak.
Ne zato što tako želi jedan politički akter, nego zato što je to jedini okvir koji uvažava političku realnost i jednakost naroda. A politička realnost je neumoljiva: bez saglasnosti Srba – nema odluke u BiH. To nije pretnja, to je dejtonska činjenica.
Danas, tri decenije kasnije, jasno je da BiH funkcioniše samo kada se poštuje izvorni Dejton. Kada se institucije grade na sporazumu, a ne na nametnutim rješenjima. Kada se uvažavaju entiteti, a ne pokušavaju zaobići. Kada se odluke donose konsenzusom, a ne preglasavanjem.
BiH nije zemlja koja pada zato što je složena, nego zato što neki uporno pokušavaju da je naprave nemogućom.
Stabilnost BiH nikada nije bila proizvod centralizacije, kako se često pogrešno tvrdi, nego ravnoteže. Nejednakost u odlučivanju nije donijela efikasniju državu, već produbila nepovjerenje.
Svako insistiranje na unitarnim modelima u zemlji sastavljenoj od tri naroda i dva entiteta osuđeno je na neuspjeh, jer ignoriše samu suštinu njenog postojanja. Dejton je uspješan kad ga poštuju svi, a problematičan samo kad ga neko pokušava “popraviti”.
Umjesto toga, trajnu stabilnost može donijeti samo povratak načelima i odredbama izvornog Dejtonskog sporazuma: ravnopravnosti, saglasnosti i jasnog poštovanja ustavnih nadležnosti.
To podrazumijeva realnost da su entiteti, a posebno Republika Srpska, ključni stubovi poretka, a ne prepreka napretku. U političkom smislu to podrazumijeva i dijalog, ali dijalog u kojem se odluke ne donose zato što to očekuju ambasade, nego zato što su naša potreba. Јer država koja čeka instrukcije sa strane nije država – to je administrativna zona.
Republika Srpska je u minulih 30 godina pokazala da je politički zrela zajednica koja zna da čuva mir i razvija institucije. Ona nije remetilački faktor, već garant stabilnosti – upravo zato što insistira na onome što je potpisano, a ne na onome što je kasnije pokušano da se nametne.
Danas, kada se ponovo otvaraju rasprave o budućnosti BiH, krajnje je vrijeme da se ta činjenica uvažava i u Sarajevu i u međunarodnim krugovima.
Republika Srpska nije problem u BiH – Republika Srpska je razlog što BiH tri decenije nije imala novi rat.
Dejtonski sporazum je omogućio prestanak rata i uspostavio okvir za politički mir. Njegova snaga je u ravnoteži, a ne u sili. U dogovoru, ne u pritisku. U uvažavanju realnosti, ne u pokušajima da se ona zameni birokratskim željama opadajućih centara moći.
Mir se u BiH ne čuva rezolucijama i pritiscima, nego poštovanjem slova Ustava BiH, koji je uspostavio ustavni poredak da bi se rat zaustavio.
Zato obilježavanje 30 godina Dejtona nije samo sjećanje na dan kada je rat prestao nego i podsjećanje da mir traje samo onoliko koliko se poštuje sporazum koji ga je uspostavio.
Republika Srpska ostaje posvećena tom sporazumu – jer od toga ne zavisi samo njen položaj nego i budućnost BiH kao sistema koji može da opstane jedino ako se temelji poštuju, a ne potiru.
Dejton je jedini razlog što BiH još postoji, a za Republiku Srpsku on je mnogo više od pravnog okvira – on je potvrdio našu Republiku kao mesto mira i stabilnosti za srpski narod, u koju smo u Odbrambeno-otadžbinskom ratu ugradili najvrednije što imamo.
Za neke u BiH, međutim, isti taj sporazum predstavlja “ludačku košulju”, što samo pokazuje da ih ne vodi briga za BiH, nego mržnja prema Republici Srpskoj i srpskom narodu.
Upravo zbog takvih poriva, Republika Srpska uvek mora biti budna, postojana i spremna da odbrani sebe i svoje mjesto u poretku koji je Dejton stvorio.
Podmetnuti narativi da je evropski put BiH ujedno i put centralizacije BiH je lažan i antidejtonski, on je ujedno i antievropski.
To je najbolje vidljivo sada kada je EU u ozbiljnoj sistemskoj krizi, krhka kao zajednica, bez liderstva, ideologije, ugrožene budućnosti i perspektive, društveno i socijalno razorena zbog migracija, okrenuta militarizaciji i novim ratovima, čije su vrijednosti propale, a ekonomija se survala.
EU ne nudi više ništa, osim nestabilnosti, nesigurnosti i potpune neizvjesnosti.
Dozvoliti da nama uzima suverenitet zbog nekih njihovih dalekih ciljeva može da bude samo utočište za naivne.
Srbija se kao zemlja potpisnica i garant Dejtonskog mirovnog sporazuma svih ovih 30 godina zalagala za njegovo dosljedno sprovođenje. Svaki potez Srbije bio je usmjeren ka stabilizaciji odnosa, izgradnji poljuljanog povjerenja među državama i saradnji u okviru regiona zapadnog Balkana.
Evropa je i prema Srbiji pokazala licemjerje isključujući je iz Savjeta za implementaciju mira (mada nikome nije jasno zbog čega ovo neformalno telo uopšte postoji).
Ruska Federacija istrajava na Dejtonskom sporazumu, zbog čega je i sama imala problema sa onim što se do sada zvalo kolektivni Zapad. U stavovima Ruske Federacije se najbolje može spoznati šta je izvorno slovo Dejtonskog sporazuma. Ruska Federacija nikada nije radila za račun jedne strane nauštrb drugih u BiH.
Trampova Amerika je Amerika mira i saradnje, uvažavanja interesa drugih. Stavovi predsjednika Trampa da Amerika neće graditi tuđe države (mi čitamo BiH), da neće graditi tuđe nacije (mi čitamo da neće graditi Bosance kao naciju), da Amerika neće intervenisati u unutrašnje stvari drugih zemalja (mi čitamo BiH), predstavljaju afirmaciju istinskih odredbi Dejtonskog sporazuma.
Najnovije odredbe predsjedničke strategije SAD za nacionalnu bezbjednost sve to potvrđuju, afirmišu prava naroda (mi čitamo i srpskog) da odlučuje o svojim interesima ravnopravno sa drugima – mi to vidimo kao svjetlo na kraju mračnog Klintonovog, Obaminog, a pogotovo Bajdenovog tunela.
– Želim Vam u ime Vlade Republike Srpske i u svoje ime da Hanuku proslavite u miru i radosti. Obilježavajući Hanuku, praznik slobode, svjetlosti i nade, Јevreji se sjećaju istinskih vrijednosti na kojima počiva njihova duhovnost, istorijska i kulturna baština. Neka praznična svjetlost obasja Vaše domove i ispuni ih toplinom i radošću, a Vaša srca vjerom u bolju budućnost koju gradimo zajedno. Srećna Hanuka – stoji u čestitki premijera Minića.
– Ne možete očekivati od čovjeka koji ima prosječna primanja, da ugrađuje filter, koji je tri puta skuplji od samog njegovog ložišta, to nije izvodljivo – dodaje Gvero.
Ističe da svi moraju biti realni, priznati da postoji problem, te da posljedice snose svi.
– Resursi koji vode u pravcu smanjenja dimnjaka i zagađenosti, ne smiju se ignorisati. Sad je kasno da se naprave drastične mjere, ali je pravo vrijeme da se aktiviraju svi mehanizmi. Treba da se shvati da je ovo problem koji je mučan, ali i da se može riješiti na nekoliko različitih nivoa. Svaki put kad danas udahnete čestice zagađenog vazduha, one neće izaći iz vaših pluća dok ste živi, zato je ovaj problem poguban – kaže Gvero.
Ističe da je priča alarmanta, te da se pod hitno mora riješiti ova situacija.
Dodaje da se samo sveobuhvatnim rješenjem ovaj problem može ukloniti, te da nikakvi ad hok prijedlozi nisu od pomoći.
– BiH je dobila prije nekoliko godina dokument koji se ove tipologija zgrada, tim dokumentom se vrlo jednostavno može napraviti procjena koliko možete da smanjite emisiju, ukoliko biste mjere podrške usmjerili ka građanima, u vidu izolacije, stavljanja novih prozora, na individualne kuće. Radili smo po primjeru banjalučkog naselja Lazarevo, to je u principu 50 odsto promjena, samo ako zamijenite stolariju i uradite fasadu – kaže Gvero.
Stevandić je Јevrejima poželio da Hanuku proslave u miru, blagostanju i u krugu najmilijih.
– Neka dani svjetlosti, koji se praznuju kao uspomena na oslobođenje Јerusalima i ponovno osvećenje Hrama, osvijetle put jevrejskom narodu i u godinama koje dolaze – naveo je Stevandić u čestitki.
Јevrejski praznik svjetlosti Hanuka ili Hag haurim, praznik slobode i svjetlosti počinje sa zalaskom sunca. Svečanost traje osam dana i za to vrijeme u jevrejskim porodicama se pali osmokraki svijećnjak sa osam glavnih i jednim pomoćnim krakom.
Hanuka se slavi u znak sjećanja na trogodišnji oslobodilački rat i oslobođenje Јerusalima 165. godine prije nove ere.
Ministar finansija Republike Srpske Zora Vidović izjavila je da je predloženi budžetski okvir za narednu godinu od 7,409 milijardi KM veći za 659 miliona KM ili 9,8 odsto nego ovogodišnji, te poručila da je urađen na osnovu analize stanja u Srpskoj, a ne nečijih želja.
– Da je to spisak želja, kao što su već počeli da tvrde pojedini, onda bi daleko veći bili procenti rasta prihoda. Oni su, zaista, niski i zato smo jednim djelom otišli u deficit. Očekujemo da vidimo kakav će biti rast prihoda, a sigurno će biti veći nego što smo predložili – istakla je Vidovićeva.
Ona je naglasila da budžet Republike Srpske nikada nije bio spisak bilo čijih želja, jer se sve planirano uvijek i izvrši.
– To je konstantna priča opozicije, kao što je i konstantna priča da ćemo bankrotirati, a vidi se da nismo. Nikome ko živi u Republici Srpskoj i ko je voli nije do toga – kaže Vidovićeva.
Ona je naglasila da je Republika Srpska stabilna, da su iz ovogodišnjeg republičkog budžeta izmirene sve obaveze, kao i one po osnovu zaduženja, te isplaćena sva prioritetna davanja definisana Zakonom o budžetskom sistemu.
Govoreći o Prijedlogu budžeta za 2026. godinu koji će se naredne sedmice naći na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, Vidovićeva je navela da su planirani budžetski prihodi od 5,588 milijardi KM, što je više za 116 miliona KM ili 2,1 odsto od ovogodišnjih, dok su rashodi 5,76 milijardi KM i veći su za 337 miliona KM ili 6,2 odsto.
Kada je riječ o planiranim budžetskim prihodima za narednu godinu, Vidovićeva je istakla da su poreski prihodi projektovani na 5,2 milijarde KM, a neporeski na 410 miliona KM.
NAЈVEĆI RASHODI ZA PENZIЈE I BORAČKO INVALIDSKU ZAŠTITU
Osvrćući se na budžetske rashode, Vidovićeva je ukazala da su najveći iznosi planirani za penzije i boračko invalidsku zaštitu.
– Za iduću godinu penzije se povećavaju za 6,55 odsto, jer je tolika bila računica po Zakonu o PIO, te je planirano da se za te namjene izdvoji 2,163 milijarde KM, što je za 10 odsto više nego u ovoj godni – navela je Vidovićeva.
Ona je istakla da je velika je stavka i na troškovima planirana na 1,407 milijardi KM i da su ta izdvajanja veća za 86 miliona ili 6,5 odsto nego ove godine.
– Kod budžetskih korisnika nisu povećavane plate, izuzev prosvjete. I kod osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja, te kulture, svi radnici su dobili povećane plate linearno po 100 KM, kako smo odlučili prije tri godine, i to je usklađivanje plata prosvjetnih radnika sa administracijom. Sada taj period izlazi i to usklađivanje plata iznosi, prema prijedlogu, 21 milion KM – precizirala je Vidovićeva.
Ona je napomenula da su povećane plate za sudije i tužioce jer se isplaćuju po Zakonu o platama sudija i tužioca i automatski se koriguju sa rastom prosječne plate u Republici Srpskoj, te da je to povećanje teško ukupno 4,3 miliona KM.
Kada su u pitanju boračka davanja, kaže Vidovićeva, ukupno je za narednu godinu planirano da bude isplaćeno 579,2 miliona KM ili 97 miliona KM više nego ove godine ili u procentima izrženo više za 25 odsto.
Vidovićeva je navela da su u okviru tih izdvajanja najveća ona za borački dodatak i iznose 295,5 miliona KM, što predstavlja povećanje od 60 miliona KM, dok je za invalidnine predviđeno 230 miliona KM, i to je povećanje od 28,5 miliona KM ili 14,1 odsto.
– Imamo i unapređenje materijalnog položaja boraca za šta je predviđeno 9,6 miliona KM i više je za 3,6 miliona KM ili za 60,8 odsto nego ove godine. Za odlazak boraca u banje planirano je 1,5 miliona KM i više je za 100 odsto nego ove godine. Za zdravstvenu zaštitu boraca koja se iz budžeta plaća Fondu zdravstevnog osiguranja namijenjeno je 24 miliona KM, što je više za 9,5 miliona KM – kaže Vidovićeva.
POVEĆANA IZDVAЈANjA ZA ZDRAVSTVO I SOCIЈALNU ZAŠTITU ZA 14 MILIONA KM
Ona je istakla da je za zdravstvo i socijalnu zaštitu za 2026. predviđeno ukupno 662 miliona KM ili 14 miliona KM više nego ove godine.
– Za Fond zdravstevnog osiguranja biće izdvojeno 277 miliona KM, odnosno 13,6 miliona KM više ili za 5,2 odsto u odnosu na ovu godinu. Za Univerzitetski klinički centar /UKC/ Republike Srpske planirana su izdvajanja 70 miliona KM, kao što je to i u ovoj godini – rekla je Vidovićeva.
Prema njenim riječima, za investicije u zdravstvu predviđena su 62 miliona KM ili manje za oko 2,5 miliona KM nego u ovoj godini, jer se završava dio investicija.
Ona kaže da će za socijalnu zaštitu i lične invalidnine iz budžeta biti izdvojeno više od 70 miliona KM ili za pet miliona KM više nego u ovoj godini, dok je za nezaposlene roditelje koji imaju četvoro i više djece namijenjeno 70 miliona KM.
– Za Fond dječije zaštite izdvaja se 45 miliona KM, plus doprinos koji taj fond naplaćuje, što je na nivou kao i ove godine. Procjena je da će Fond moći izmiriti sve svoje zakonom propisane obeveze, a, ako dođe do manjka sredstava, budžet odmah povećava svoj iznos, kako bi se te obaveze uredno izvršile – rekla je Vidovićeva.
Ona je navela da je za obrazovanje, učenički i studentski standard, bez plata zaposlenih, previđeno je 85,3 miliona KM, stipendije 5,2 miliona KM, sufinansiranje školarine četiri miliona KM, nabavku udžbenika 6,3 miliona KM, te prevoz učenika 4,8 miliona KM.
ZA PRIVREDU VIŠE OD 450 MILIONA KM
Vidovićeva je istakla da je Prijedlogom budžeta za narednu godinu za privredu predviđeno 457 miliona KM ili 5,5 miliona KM više nego u ovogodišnjem.
– Za podsticaj za povećanje plata radnika predviđeno je 12,6 miliona KM, što se odnosi na one poslodavce koji povećaju plate radnika gdje budžet vraća iznose za poreze i doprinose. To je manje u odnosu na prethodni period za 33 odsto jer je Ministarstvo privrede i preduzetništva izmijenilo svoj pravilnik, prema kojem se ne subvencionišu porezi i doprinosi za banke, kao i priređivače igara na sreću – rekla je Vidovićeva.
Među podsticajima u privredi, budžetom za narednu godinu planirana su 23 miliona KM, a za nove tehnologije i unapređenje privrednih aktivnosti namijenjena su dva miliona KM, što je kao i u ovoj godini.
Ona je navela da je za “Vode Srpske” predviđeno 15 miliona KM, za “Željeznice Republike Srpske” 10 miliona KM, zatim za “Aerodrome” dva miliona KM, a za “Pošte Srpske” jedan milion KM.
Prema njenim riječima, nije se mijenjala predložena visina podsticaja za poljoprivredu koji ostaju na 180 miliona KM.
Ona je napomenula da će za Zavod za zapošljavanje biti usmjereno 10 miliona KM za podršku zapošljavanju, a da je isti iznos namijenjen i za Fond solidarnosti.
– Odjek bratoubilačkog sukoba i danas izaziva bol u srcima onih koji su izgubili svoje najmilije i svoja ognjišta. Rat je odnio preko 100.000 života i primorao više od dva miliona ljudi da napuste svoje domove. Žalimo za brojnim žrtvama, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili versku pripadnost. Na tragičnu prošlost podsjećaju i tenzije u međuetničkim i međuverskim odnosima, koje traju do danas. Veliki dio teritorije Bosne i Hercegovine još je miniran, pa nedužni ljudi i dalje stradaju – istakao je šef ruske diplomatije u autorskom tekstu za “Politiku”.
Kako je Lavrov rekao, Dejtonski sporazum nije postao lijek za sve nedaće i nesuglasice koje su zapljusnule društvo u BiH odmah nakon raspada federativne Јugoslavije. Njegova glavna zasluga je, ipak, to što je zaustavio krvoproliće i omogućio povratak mirnom životu.
Pritom Dejton predstavlja rezultat kako mukotrpnih posredničkih napora međunarodne zajednice, tako i teških kompromisa koje su snagom svoje volje napravili lideri sukobljenih strana. Time što su učinili ozbiljne ustupke, oni su dobili neuporedivo više zauzvrat: mir i nadu u prosperitetnu budućnost. Upravo ovakav pristup, koji podrazumijeva potrebu za postizanjem obostrano prihvatljivih, konsenzualnih rješenja, definiše ‘duh Dejtona’, naveo je Lavrov.
Sporazumom, kojim su postavljeni temelji državnog uređenja BiH, bili su utvrđeni fundamentalni principi jednakosti između tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) i dva entiteta – Republike Srpskei Federacije BiH – kojima su data najšira ustavna ovlašćenja, podseća ruski ministar.
– Pored toga, jasno su razgraničene sfere nadležnosti između različitih nivoa vlasti i potvrđena autonomija entiteta u okviru izrazito decentralizovane administrativne i institucionalne arhitekture zemlje. Pažljivo osmišljen sistem kontrole i ravnoteže, koji predviđa da se važne opštedržavne odluke donose isključivo putem konsenzusa i kompromisa između triju strana u BiH, ostaje temelj njihovog mirnog suživota. Ruska Federacija, kao svjedok potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, postala je jedan od njegovih međunarodnih garanata kojima je pripala uloga da štite postulate Dejtona – rekao je Lavrov.
Kako je naveo, vodeće zapadne zemlje tada su djelovale kao partneri u obezbjeđivanju sprovođenja Dejtona i promovisanju postkonfliktnog rješenja.
– Međutim, vođene svojim koristoljubivim interesima, one su gotovo odmah krenule da uništavaju konstrukciju Dejtonskog sporazuma. Na žestok otpor u zapadnim prestonicama naišla je želja Republike Srpske da dosljedno brani svoja legitimna prava i poseban autonomni status svog entiteta, kao i da se odupre planovima za uvlačenje Bosne i Hercegovine u NATO protiv volje njenih naroda. Pritom je Banjaluka koristila – i nastavlja da koristi – isključivo one instrumente koji su predviđeni mirovnim sporazumom. Zapad je, u međuvremenu, pokrenuo višestruku kampanju protiv Srba, ciljajući na reformatiranje zemlje putem njene unitarizacije koja podrazumijeva oduzimanje Srbima i Hrvatima njihovih dejtonskih prava – istakao je Lavrov.
Kako analizira, pod izgovorom navodnog obezbjeđivanja funkcionalnosti državnog aparata Bosne i Hercegovine, nameće se takozvani građanski koncept s predumišljajem da se razvodni identitet konstitutivnih naroda.
– Pravi cilj, međutim, jeste stvaranje uslova u kojima političke elite samo jednog od triju naroda BiH mogu nesmetano da sprovode spolja diktirani plan na štetu interesa ostalih strana u Bosni i Hercegovini. Takve nepromišljene avanture imaju duboko negativan uticaj na situaciju u regionu. Podsjetimo se da je upravo jednostrano proglašenje nezavisnosti od Јugoslavije od strane vlasti Republike Bosne i Hercegovine – zaobilazeći stav Srba u BiH – dovelo do početka građanskog rata – rekao je ruski diplomata.
Institucija visokog predstavnika, kako tvrdi, postala je jedan od glavnih izvora nestabilnosti u Bosni i Hercegovini.
– Zamišljena kao pomoćni mehanizam za međunarodni nadzor civilnih aspekata rješavanja krize, ona se postepeno razvila u marionetsku strukturu, omogućavajući zapadnim manipulatorima skoro neograničeno uplitanje u unutrašnje poslove BiH. Umjesto svoje neposredne dejtonske funkcije – doprinosa dijalogu između strana u Bosni i Hercegovini – visoki predstavnici, koji svi do jednog predstavljaju zapadnu zajednicu, vrše pravno nasilje nad suverenom zemljom. Namjerno izazivaju unutrašnje političke turbulencije kako bi opravdali potrebu za održavanjem protektorata nad BiH. Istovremeno, odgovornost za krizu, bez ijednog dokaza, prebacuju na Republiku Srpsku – naveo je.
Maske su, tvrdi”, bile konačno skinute nakon tajnog “imenovanja” penzionisanog nemačkog političara Kristijana Šmita na poziciju visokog predstavnika uz kršenje svih procedura, bez bilo kakvog pokušaja da se sačuva makar privid legalnosti. To je bilo sasvim u duhu ozloglašenog “poretka zasnovanog na pravilima”. Pravno beznačajni “dekreti” samoproglašenog „visokog predstavnika”, koji nema mandat Savjeta bezbjednosti UN, u suprotnosti su s demokratskim principima i nanose nepopravljivu štetu unutarbosanskom dijalogu.
– Nema sumnje da prvi korak ka normalizaciji stanja u Bosni i Hercegovini treba da bude hitno i bezuslovno zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika (OHR). To je bilo očigledno i prije 20 godina – međunarodna zajednica je donijela principijelnu odluku u tom smislu još 2006. godine. Samo postojanje takvog kolonijalnog instrumenta u suverenoj državi članici UN u 21. vijeku je nezamislivo. Već davno je došlo vrijeme da narodi BiH steknu istinski suverenitet i nezavisnost, da sami odrede svoju budućnost i sudbinu svoje države. Zapadnjaci, ipak, čine sve što mogu da se suprotstave ukidanju kontrole spolja – istakao je.
Osim toga, tvrdi Lavrov, u pokušaju da zaobiđe ključnu ulogu Savjeta bezbjednosti UN u procesima stabilizacije u Bosni i Hercegovini, Zapad stalno pokušava da “privatizuje” pitanje rješavanja krize, kao i da zamijeni SB UN alternativnim formatima za “posmatranje” situacije, u kojima se ne bi čuo glas onih koji se ne slažu.
Dešavanja u BiH samo jedan od primjera nepoštovanja međunarodnog prava – uočavaju se opasni trendovi na Balkanu
– Ono što se dešava u Bosni i Hercegovini, kao što znamo, daleko je od jedinog primjera nepoštovanja međunarodnog prava. Tu spada i sabotiranje od strane kijevskog režima i njegovih evropskih kuratora, Berlina i Pariza, sprovođenja Minskog ‘paketa mera’, koji je odobrio Savjet bezbjednosti UN – rekao je.
Zapadni pokrovitelji Prištine, kako tvrdi, dugi niz godina ignorišu odredbe Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN, koja predstavlja temelj za rješavanje kosovskog pitanja i kojom se garantuje teritorijalni integritet Srbije.
– Priznavši jednostrano proglašenu ‘nezavisnost’ pokrajine, oni nastavljaju da podstiču srbofobično bezakonje koje čini prištinska ‘vrhuška’ uključujući korake ka stvaranju ilegalne kosovsko-albanske ‘vojske’. Pored toga, iniciraju formiranje vojnih saveza u kojima Priština učestvuje ravnopravno sa suverenim državama. Uočavaju se opasni trendovi povećanja vojnog potencijala i pomjeranja ravnoteže snaga na Balkanu. Smatramo da je ovo istovremeno i direktno kršenje Dejtonskog sporazuma, posebno onih odredbi koje se sadrže u aneksima 1-A ‘O vojnim aspektima mirovnog rješenja’ i 1-B ‘O regionalnoj stabilizaciji – istakao je.
Ubjeđeni smo, jasan je ruski ministar, da se isključivo na međunarodnoj pravnoj osnovi Dejtona može postići trajno međuetničko pomirenje u Bosni i Hercegovini i osigurati stabilnost na cijelom Balkanu. Bilo kakve izmjene Dejtonskog sporazuma mogu biti sprovedene samo na osnovu konsenzusnih odluka koje samostalno donose svi narodi Bosne i Hercegovine – u okviru dijaloga uz međusobno poštovanje, bez spoljnog mešanja i striktno u skladu s utvrđenim ustavnim procedurama.
– Rusija, kao stalna članica Saveta bezbjednosti UN i odgovorna učesnica u regulisanju situacije u BiH, principijelno i dosljedno podržava Dejtonski sporazum i njegove temeljne principe koji predviđaju jednaka prava za tri konstitutivna naroda i dva entiteta sa širokim ovlašćenjima u praksi. Pozivamo i međunarodnu zajednicu, kao i sve strane u Bosni i Hercegovini, da ga takođe podrže u interesu uspješnog i održivog razvoja BiH i oba njena entiteta, te prosperiteta i blagostanja svih građana ove zemlje i uspostavljanja stabilne bezbjednosti na Balkanu – zaključio je Lavrov.