Autor: INFO

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo je otvorio pitanje stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini.

Dok hrvatski politički lideri u BiH, prije svega predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, godinama izbjegavaju čak i pomen takve ideje, vjerovatno zbog reakcije međunarodne zajednice, Dodik, sudeći po njegovim nastupima, tih obzira nema.

– Budućnost BiH je u tri entiteta, Bošnjaci su nesposobni napraviti bilo kakvu državu. Vjerujemo da je budućnost BiH u tri entiteta, da se Federacija BiH podijeli na dva entiteta – poručio je Dodik nakon sastanka s Čovićem.

Ovo, međutim, nije prvi put da Dodik istupa u ime hrvatskih političkih interesa. On je i ranije, više puta, iznosio stavove i inicijative koje su izazvale pitanje – u čije ime, zapravo, govori. Jedan od primjera datira iz 2019. godine, kada je, kao srpski član Predsjedništva BiH, od Narodne skupštine Republike Srpske zatražio pokretanje mehanizma zaštite vitalnog interesa zbog izgradnje Pelješkog mosta.

Sličnu pažnju izazvao je i slučaj kada je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u Derventi odlikovao pripadnike 103. brigade HVO, odgovorne za teške zločine nad Srbima u Posavini. Zvanične reakcije iz Republike Srpske tada su gotovo potpuno izostale.

Iako Dodik i Čović već godinama održavaju partnerstvo, položaj Srba u kantonima s većinskim hrvatskim stanovništvom ostao je nepromijenjen – bez prava na obrazovanje na svom jeziku i pismu.

Član Glavnog odbora SDS-a, Darko Babalj, smatra da Dodik odavno djeluje kao “agent hrvatskih interesa” u BiH.

– Uporno zalaganje za stvaranje hrvatskog entiteta sasvim je očekivano od čovjeka koji je jasenovačku građu predao Hrvatima i koji svakim danom pokazuje da radi isključivo za hrvatske interese. Ono što treba da zna je da nikad nećemo dozvoliti da se i jedan pedalj Republike Srpske preda onima koji su počinili najstrašnije zločine nad Srbima, što u NDH, što u posljednjem ratu – istakao je Babalj.

Lider Liste Za pravdu i red, Nebojša Vukanović, ocijenio je da SNSD i Milorad Dodik “već decenijama vode izdajničku i prohrvatsku politiku”, kojom se, kako kaže, još i ponose.

– Dovoljno je reći i to da je onaj koga je Dodik imenovao za vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske i dao mu ovlaštenja, samo nekoliko dana kasnije otišao u Brod i odao počast hrvatskoj vojsci koja je tamo prešla iz Slavonskog Broda uz ustaške pjesme, te nazivao Vojsku Republike Srpske “neprijateljskom”. Činjenica je i da je Željka Cvijanović, kao srpski član Predsjedništva BiH poluhrvatica, a da je budući kandidat za predsjednika Republike Srpske, Siniša Karan, takođe poluhrvat. Ne ulazim u brojanje krvnih zrnaca, ali je nevjerovatno da je Dodik na sve ključne funkcije postavio Hrvate i Zagrebu lojalne ljude – rekao je Vukanović.

Prema njegovim riječima, Dodik “na sve načine urušava Republiku Srpsku – ekonomski, moralno i demografski”.

– Doveo nas je u podređen položaj, napravio da nemamo ni predsjednika ni vladu. Istovremeno, on se bori za treći hrvatski entitet i dozvoljava da se prave spomenici kod Dervente s jasnim ustaškim obilježjima. Prosto je nevjerovatno koliko je izmanipulisao srpski narod. Kad dođete na područje bivše Herceg-Bosne ne možete vidjeti nijedno selo u kojem table s ćiriličnim natpisima nisu išarane, a najmanje na polovini je nacrtano slovo “U”. Mislim da je razlog svemu nabrojanom to što je Dodik kontrolisan od strane hrvatske obavještajne službe i zato ima političku podršku Plenkovića, Milanovića, kao i svake vlasti u Hrvatskoj. On odrađuje ključne poslove za Hrvate i njihove interese, a na štetu Srba i Republike Srpske – tvrdi Vukanović.

Predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, kaže da je “zastupanje hrvatskih interesa u BiH jedna od rijetkih Dodikovih politika koje imaju kontinuitet”.

– Dodikova politika ima kontinuitet u laži kad su u pitanju srpski nacionalni interesi, jer ih on mijenja bukvalno na dnevnoj osnovi, dok kontinuitet podilaženja hrvatskim interesima ima jak kontinuitet. Nebrojeno puta sam rekla da je Dodik agent hrvatskih interesa, što sam potkrepljivala konkretnim primjerima – navodi Trivićeva.

Ona podsjeća i na predaju jasenovačke građe, kao i slučaj Pelješkog mosta, koji je, iako očigledno ne spada u vitalne interese Republike Srpske, proglašen upravo takvim.

– Pelješki most je u Narodnoj skupštini Republike Srpske uveden kao vitalni interes, iako se to nikako ne može proglasiti vitalnim interesom Republike Srpske. Ustaški spomenik u Modranu kod Dervente takođe ne može da ima opravdanje, isto kao ni dolazak Zorana Milanovića u Derventu i odlikovanje 103. brigade HVO. To je Milanović mogao da uradi negdje u Hrvatskoj, ali to je suštinski bila poruka Srbima da oni na teritoriji Republike Srpske mogu da rade šta hoće. Za takve stvari nema opravdanja, kao i za niz drugih konkretnih primjera – poručila je Trivićeva.

Govoreći o aktuelnoj Dodikovoj izjavi o trećem entitetu, Trivićeva naglašava da se takva ideja ne može ostvariti bez zadiranja u dio teritorije Republike Srpske.

– Tu govorimo o dijelovima Dervente i Posavine. Nevjerovatno je da je neko za koga ima toliko primjera da je podilazio hrvatskim interesima već ovoliko godina bio predvodnik srpskog naroda – zaključila je Trivićeva.

Advokat Goran Bubić rekao je da se posljednjih dana svjedoči nastavku javnog progona i diskreditovanja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da ne može biti predsjednik SNSD-a, naglasivši da tumačenje zakona u saopštenjima za javnost Suda BiH predstavlja potpunu eroziju vladavine prava.
Goran Bubić – Foto: RTRS
Goran BubićFoto: RTRS
Bubić, branilac predsjednika Srpske, pojasnio je da se proizvoljno se tumače pravne posljedice osude mimo svrhe i cilja odredaba Krivičnog zakona BiH, zanemarujući da se krivične norme tumače gramatički i usko, a ne ekstenzivno.

On je napomenuo da su političke stranke političke stranke udruženja građana i da bilo koja funkcija u stranci, uključujući i predsjednika stranke, ne može predstavljati vršenje vlasti, odnosno vršenje “službene dužnosti”, polazeći od svrhe i cilja pravnih posljedica osude iz Krivičnog zakona BiH.

Saopštenje Bubića Srna prenosi u cijelosti

Posljednjih dana svjedoci smo nastavka javnog progona i diskreditovanja predsjednika Milorada Dodika proizvoljnom “argumentacijom” da ne može biti ni predsjednik političke stranke – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Više nije riječ o sudskim odlukama već kompilacijama “javnih saopštenja” i navodnih “odgovora na upit” Suda Bosne i Hercegovine (BiH) dostavljenih agresivnim portalima, kao što je tekst “Raport donosi eksplozivno tumačenje Suda BiH: Dodik ne može biti ni predsjednik SNSD!”, od 14.10.2025.godine, objavljen od strane Raport.ba. Nije riječ samo o navedenom portalu, već činjenici da su tekst preuzeli i objavili brojni mediji ne samo u BiH već u čitavom regionu.

Proizvoljno se tumače pravne posljedice osude mimo svrhe i cilja odredaba Krivičnog zakona BiH, zanemarujući da se krivične norme tumače gramatički i usko, a ne ekstenzivno.

Komunikacija sudova s javnošću je nužna i važna zbog povjerenja koje javnost treba imati u pravosuđe. Ali kada “saopštenja za javnost”, umjesto obavještenja javnosti o činjenicama i događajima u radu ustanove, sadrže tumačenje zakona (prava) onda je to nedopuštena improvizacija koja ozbiljno narušava princip vladavine prava, a time i autoritet suda. Tumačenje zakona daje se samo u sudskim odlukama. Ovo se prihvata kao aksiom u pravu i ključna premisa nezavisnosti sudija u pojedinačnim predmetima. Štaviše, napušten je zakonodavni okvir koji je omogućavao zauzimanje “opštih pravnih shvatanja” kod tumačenja zakona, od strane krivičnih, građanskih, upravnih odjeljenja sudova ili opšte sjednice sudija. Međutim, u krivičnom postupku, kao i postupku oduzimanja mandata predsjednika Republike Srpske Miloradu Dodiku to se zanemaruje. Pravo se tumači u “saopštenju za javnost” za šta opravdanje ne može biti okolnost da pravne posljedice osude nisu materija za sudsku odluku, već nastupaju po samom zakonu (ex lege).

Politički motivisan obračun nelegitimnog gosp. Šmita sa predsjednikom Dodikom neistiniti visoki predstavnik preselio je u Sud BiH kako bi se progon kvalifikovao kao pravni postupak za navodno krivično djelo i instrument za oduzimanje mandata, mimo Ustava Republike Srpske . A time i mimo Ustava BiH jer je Ustav RS usaglašen sa Ustavom BiH i prema stavu Venecijanske komisije. Kako sad vidimo, preko tumačenja zakona javnim saopštenjima Suda BiH dugotrajna neprijateljska medijska kampanja evoluirala je u neku vrstu hajke protiv živog čovjeka. Sada je cilj potpuna građanska smrt.

Zanemaren je pravni status političkih stranaka, tj. njihov karakter kao subjekata privatnog, a ne javnog prava. Kao što je poznato društvo, pa i BH društvo, organizovano je u tri sektora, prvom – javnom, te drugom i trećem – privatnom. Najopštije, prvi sektor predstavljen je vršenjem vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), drugi sektor je tzv. neprofitni i predstavljaju ga udruženja građana i treći sektor je profitni, predstavljen u preduzetničkoj djelatnosti (privredna društva, samostalni preduzetnici). Društvo je stabilnije ako je raspodjela moći između tri sektora uravnoteženija.

Politička stranka, pa i SNSD, prema svojoj pravnoj prirodi je udruženje građana i time privatno-pravni subjekt. Pravne posljedice osude, kako su formulisane u KZ BiH tiču se zabrane vršenja funkcije u prvom sektoru, u vlasti (bilo kojoj od tri grane vlasti), kao zabrana vršenja “službene dužnosti”. Službena dužnost se ne proteže na drugi i treći sektor, na bilo koje poslove/funkcije u udruženjima građana ili privrednim društvima. U ovoj situaciji nije relevantno pitanje prestanka radnog odnosa, ko posljedica osude, jer predsjednik Milorad Dodik nije lice zaposleno u SNSD.

Da je politička stranka udruženje građana i subjekt privatnog prava zaključuje se iz brojnih odluka Ustavnog suda BiH, kao i Evropskog suda za ljudska prava.

Tako Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U-13/05 (PDP protiv BiH, odluka od 26. 5. 2006.) konstatuje: “Političke stranke su oblik ostvarivanja slobode udruživanja građana radi artikulisanja političkih ciljeva i učešća u političkom životu zemlje. One nisu organi vlasti, ali predstavljaju nezaobilazan element u ostvarivanju demokratskog poretka i volje birača” (stav 29 odluke). Јasno se odvaja politička stranka od javne vlasti – ona je udruženje građana (privatno lice).

Istovrsno stanovište se ponavlja u predmetu AP-953/05 (SNSD protiv BiH, odluka od 02. 02. 2007.) gdje se navodi: „Činjenica da političke stranke imaju važnu ulogu u izbornom procesu i u funkcionisanju demokratskog poretka ne čini ih organima vlasti. One su, međutim, dužne poštovati zakone kojima se uređuje njihovo finansiranje i javno djelovanje“ (stav 23 odluke). Dakle, stranka ima privatnopravni status, ali javne obaveze (transparentnost, zakonitost finansiranja).

Za našu temu važno je i stanovište u predmetu AP-368/10 (SDP BiH protiv CIK-a BiH, odluka od 27. 01. 2011.) koje glasi: „Političke stranke nisu javni organi u smislu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Stoga se odredbe tog zakona ne mogu primjenjivati na njihovo djelovanje, osim u dijelu u kojem javna sredstva podliježu nadzoru u skladu sa zakonom“ (stav 22 odluke).

U navedenim odlukama Ustavni sud BiH samo je recipirao praksu ESLjP, kao npr. u slučaju United Communist Party of Turkey and Others v. Turkey (1998), br. 19392/92, gdje se navodi: „Političke partije su oblik udruživanja privatnih osoba, ali imaju suštinsku ulogu u pravilnom funkcionisanju demokratskog sistema. Bez njih sloboda udruživanja bi bila bez stvarnog značenja u demokratskom društvu (stav 25).

Slično stanovište se iznosi u predmetu Refah Partisi (The Welfare Party) and Others v. Turkey (2003), Veliko vijeće, br. 41340/98 i dr. i glasi: “Političke stranke su oblik udruživanja od posebnog značaja u demokratskom društvu. Iako su subjekti privatnog prava, njihova svrha osvajanje vlasti kroz izbore i učešće u javnim poslovima daje im ustavni značaj” (stav 98).

U predmetu ESLJP Partidul Comunistilor (Nepeceristi) and Ungureanu v. Romania (2005), br. 46626/99 navodi se: „Političke stranke spadaju u sferu slobode udruživanja zajamčene članom 11 Konvencije. Država može zahtijevati registraciju, ali svaka zabrana njihovog djelovanja mora biti izuzetna i proporcionalna“ (stav 27). Dakle, ESLJP stranke eksplicitno smatra udruženjima građana ne javnim institucijama.

Isto tako ESLJP iznosi stav: “Iako političke partije obavljaju funkcije od javnog značaja, one zadržavaju status udruženja privatnih osoba i ne mogu se tretirati kao državni organi“ (predmet Christian Democratic People’s Party v. Moldova (2006), br. 28793/02, stav 56).

Slijedi da se izvan razumne sumnje može zaključiti da su političke stranke udruženja građana (subjekti privatnog prava), te da bilo koja funkcija u stranci, uključujući i predsjednika stranke, ne može predstavljati vršenje vlasti, odnosno vršenje “službene dužnosti”, polazeći od svrhe i cilja pravnih posljedica osude iz KZ BiH.

Uslov da se subjekt/stranka potpuno ni djelimično ne finansira iz javnih sredstava je bespredmetan s obzirom na bespogovorno izvršavanje volje gosp. Šmita, o zabrani finansiranja SNSD. Iako je zabrana finansiranja suprotna ne samo zakonima već i Ustavu BiH, očigledno se u ovoj situaciji predsjednika Dodika vratila kao bumerang progonitelju. Ko drugom jamu kopa u nju će sam upasti (kad-tad).

Odnosi Milorada Dodika prema Evropskoj uniji često djeluju promjenjivo poput vremenske prognoze – čas obasjani suncem, čas potopljeni oblacima. Ako je suditi po njegovim posljednjim izjavama, trenutno vlada vedro raspoloženje.

U samo nekoliko mjeseci, lider SNSD-a uspio je da pređe put od tvrdnji da se Evropska unija urušava, do obećanja da je Republika Srpska čvrsto na evropskom kursu. I taman kad se čini da je taj stav konačan, Dodik ponovo zaokrene u suprotnom pravcu.

Poslije sastanka sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, Dodik je poručio da njegova stranka ne usporava evropske procese. Ipak, zanimljivo je da bi glavnu ulogu u pregovorima sa Briselom mogla preuzeti upravo Ana Trišić Babić – dugogodišnja saradnica Dodika – i to u ime institucija koje vode dijalog sa unijom koju je njen šef nedavno nazivao „projektom u raspadu“.

Samo nekoliko sedmica ranije, kada je za mandatara predložio Savu Minića, Dodik je vrlo jasno dao do znanja da EU ne treba da bude politička orijentacija.
– Molim vas da smanjite bilo kakve orijentacije koje se tiču tog puta – rekao je tada Dodik Miniću.

Dosljednost nikada nije bila njegova jača strana, pa se česte promjene stava više i ne doživljavaju kao iznenađenje. No, postavlja se pitanje – zašto do tih promjena uopšte dolazi?

Predsjednik Odbora za evropske integracije i regionalnu saradnju NSRS, Slaviša Marković, smatra da Dodikove riječi više ne nose nikakvu političku težinu.
– Svaki dan imate izjave koje su suprotne onim ranijim. Bivši predsjednik pokušava na razne načine da spasi svoju poziciju, zanemarujući interese Republike Srpske i naroda. Postavlja se pitanje u svojstvu koga ili čega se on predstavlja, s obzirom na to da su priznali izbore i pravosnažnost presude!? – rekao je Marković, dodajući da je nejasno da li je Dodik uopšte relevantan sagovornik za ozbiljna politička pitanja.

On ističe da Dodik mijenja ton onako kako dobija informacije o svojoj političkoj budućnosti.
– Vidjeli ste da je jedna od osnovnih strateških odluka Milorada Dodika, u vrijeme kada se formirala nova Vlada Save Minića, bila da se zaboravi evropski put. A prije dva dana govori da on pokušava da nastavi evropski put… – podsjetio je Marković.

Prema njegovim riječima, Dodikove izjave više ne prate odluke institucija Republike Srpske, pa ni sopstvene partije. Kao primjer navodi i neusklađenost u odnosima sa međunarodnim predstavnicima.
– Vidjeli ste da smo imali situaciju da se nekorektno ophodio prema britanskom ambasadoru koji je dolazio u Banjaluku, govorio je da će ga protjerati, a onda se direktor UIO Zoran Tegeltija sastane s njim – podsjeća Marković, zaključujući da se Dodik pogubio i da više nije sposoban donositi strateške odluke.

Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, smatra da promjenjivost Dodikovih stavova nije slučajna pojava.
– U ozbiljnom svijetu, oscilacije takve politike ne mogu i ne smiju biti velike, ali u neozbiljnom, mogu. Milorad Dodik odavno igra na više stolica i to radi relativno vješto, ali samo u svoju korist – rekao je Šoja.

On podsjeća da se Dodik često ponaša u skladu s publikom:
– Kad je sam ili kod Milomira Marića, onda voli sebi dati oduška i prirediti radikalski igrokaz koji je redovno bolje ne slušati. A kad se nađe s Čovićem, obojica se uvijek dogovore kako je najbolje nastupiti da i jedan i drugi dobiju prolaznu ocjenu Brisela – objašnjava Šoja.

Šoja smatra da je Dodikov cilj da zadrži kontrolu nad procesom izbora glavnog pregovarača sa Evropskom unijom, ali i da njegova dvosmislenost odgovara i samom Briselu.
– Briselu čak odgovara da u Bosni i Hercegovini situacija nastavi biti komplikovana, jer njima nije uopšte stalo do našeg ulaska u EU, pa je uvijek lakše da krivica za nepostojanje napretka uvijek bude naša. Zato se niko iz velikih zemalja EU ne uzbuđuje mnogo oko onoga što izluđuje naše ljude – rekao je Šoja.

Na kraju dodaje da je bolje ne pridavati preveliku pažnju političkim “igrokazima” i kontradiktornim porukama domaćih lidera.
– Ako treba izvući neku pouku iz ovoga, onda je bolje da i mi ne prepričavamo nebuloze naših političara do kojih, svakako, niko ozbiljan ne drži, pa ne moramo ni mi – zaključio je Šoja.

Predstavnici SDS-a i PDP-a održali su danas sastanak posvećen razgovorima o mogućoj podršci kandidatu SDS-a, Branku Blanuši, na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske.

Ipak, lider PDP-a Draško Stanivuković ponovo je odložio odluku o toj podršci, čime je dodatno zakomplikovao poziciju opozicionog kandidata u predstojećoj kampanji.

Kao razlog za čekanje, Stanivuković je naveo da želi sačekati formiranje novog političkog pokreta, koji bi, prema njegovim riječima, trebalo da zauzme konačan stav o podršci. Taj argument djeluje slabo, s obzirom na to da su pojedini ključni članovi tog budućeg pokreta već javno stali uz Blanušu.

Jedan od njih je i bivši gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić, koji je otvoreno podržao kandidata SDS-a, istakavši da Republici Srpskoj treba političar kakav je Blanuša. Upravo zato je nejasno zašto Stanivuković, koji je donedavno bio dio istog opozicionog fronta, nastavlja da odgađa odluku o podršci.

Prema saznanjima portala Klix.ba, Stanivuković zapravo nastoji da kroz neformalne dogovore osigura određene političke ustupke, među kojima je i obećanje da mu SDS neće praviti konkurenciju na narednim Opštim izborima.

Na nedavne izjave bivšeg lidera SDS-a Milana Miličevića, koji je poručio da će ta stranka imati svoje kandidate i za Predsjedništvo BiH i za predsjednika RS, Stanivuković je reagovao s očitim nezadovoljstvom. Upravo zato je, prema izvorima, i uticao na to da Miličević bude smijenjen sa čela stranke. Sada, međutim, pokušava usloviti podršku Blanuši tražeći garancije koje SDS teško može dati.

Te garancije su naročito upitne jer SDS ne može govoriti u ime drugih opozicionih subjekata, poput pokreta Za pravdu i red Nebojše Vukanovića ili Narodnog fronta Jelene Trivić.

Po svemu sudeći, kako Stanivuković ni danas nije donio odluku o podršci, a izborna kampanja ulazi u završnu fazu, jasno je da SDS nije pristao na njegov zahtjev. Tražiti takvu vrstu obećanja, uostalom, djeluje prilično ambiciozno — da ne kažemo i nerealno.