I kako ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku mijenjaju naš kontinent?
Zovu ih desničarskim strankama. Kažu da su retrogradni. I da ne žele da vode Evropu tamo gdje su oni to zamislili.
To su danas stranke koje pobjeđuju na izborima širom Evrope. Vilders je pobijedio u Holandiji. Mari Le Pen je na pragu vlasti u Francuskoj. Fico u Slovačkoj. Orban je neprikosnoven u Mađarskoj. Melonijeva nije na liniji liberala, a njima je sve što za vrijednosti imaju porodicu, hrišćanske vrijednosti, brak i državu desnica.
Vrlo je vjerovatno da su ratove u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku izazvali upravo ti neoliberali, globalisti. Oni koji žele svijet po svom obliku. Međutim, bumerang ovakve politike u Evropi je veoma jak.
Borba Evrope da stavi pod kontrolu nelegalne migracije i krizu troškova života nije ništa novo. Međutim, ono što je novo jeste rat Izraela i Hamasa, koji raspiruje civilizacijske napetosti u srcu mnogih evropskih zemalja s velikim muslimanskim stanovništvom, kažu analitičari i visoki politički operativci.
Demonstracije se šire u sviom zemljama, a Vilders se zapitao “odakle ovi ljudi i da li je ovo moja Holandija”? Bijesan je zbog protesta narušenih navodnim antisemitskim incidentima. Le Pen se istodobno udvarala zabrinutoj francuskoj jevrejskoj zajednici, bučno podržavajući Izrael i pojavljujući se na maršu protiv antisemitizma, unatoč neslavnoj istoriji svoje stranke. Za to vrijeme, u Švedskoj demokrate poziva na rušenje džamija i novi krstaški rat.
Rat u Ukrajini polako je izašao sa naslovnih strana, a ova zemlja prestaje da postoji. Procjene govore da je polovina stanovništva već napustilo Ukrajinu. Zapadom pomognut Zelenski je odavno izgubio sve konce i pritisnut Amerikancima ne želi pregovore. Rusija mudro vodi ovaj rat i sasvim je sigurno da će da odbrani svoje interese. Ko će da kupuje i za koliko novaca plodne, ali i prazne ukrajinske ravnice nakon toga, biće vrlo brzo poznato. Činjenica da je i ovaj rat promijenio dobranu sliku moderne Evrope. Cijene gasa, struje i namirnica su skočile u nebo. Evropa se zatvara i štedi. Norveška i Njemačka su ušle u recesiju. Sve se to odražava na političkoj sceni. Mnogi ne žele rat na svojim vratima, niti izbjeglice , koje su u prvim mjesecima predstavljali jeftinu radnu snagu. Danas već oni mijenjaju stare evropske navike.
“Stvari su otišle dalje od imigracije, javlja se osjećaj sukoba civilizacija, osjećaj da postoje trvenja između Islama i Zapada. To je strah izražen na desnom krilu konzervativaca, gdje se Islam smatra suprotnim evropskom načinu života i gdje se smatra da je Evropa izgubila kontrolu nad svojim granicama”, rekao je Žan-Iv Kami, stručnjak za krajnje desničarske pokrete u Evropi u Fondaciji Žan Žare u Parizu. Za manje od godinu dana birači će izabrati novi Evropski parlament, a ova opojna mješavina – koja miješa migracijsku krizu s obnovljenim strahovima od političkog Islama – tjera stranke establišmenta da se znoje.
U sedmicama koje su prethodili izborima u Holandiji, Vilders nije vodio kampanju na antiislamskoj platformi, niti je raspirivao bijes protiv propalestinskih protesta u evropskim gradovima, nego se usredotočio na životna pitanja.
Za birače koji su možda zabrinuti za stanovanje i navodni sukob civilizacija, on se pokazao kao očiti izbor.
Stvar je vrlo prosta. Izbor sužen.
Prema Milanu Niču, istraživaču njemačkog savjeta za vanjske odnose, protesti su igrali ulogu u Vildersovoj pobjedi, ali njegova je pažnja zapravo bila usmjerena drugdje. Pokreti krajnje desnice postaju “pametni sa strategijom”, rekao je Nič:
“Ako su uvjereni da neće izgubiti svoje temeljne glasove, pomaknuće se u centar, kako bi dobili nekoliko dodatnih postotnih bodova”.
Nakon Vildersa, najočitiji primjer političarke koja se nada da će iskoristiti dobrobiti svog političkog brenda je Marin Le Pen.
Nakon što je provela mnogo godina upozoravajući na “masovnu migraciju” i “fundamentalistički islam”, ona više ne mora jako da udara po tim retoričkim bubnjevima kako bi biračima dala do znanja kako se osjeća.
“Više ne moramo da budemo da bi se čuli. Vilders nije izveo nikakve velike vratolomije u s kampanji. Što se više približavate moći, to više morate biti realistični, pragmatični”, rekao je savjetnik Marin Le Pen.
I upravo je u ovim riječima sva suština. Neoliberali i globalisti su izgubili tlo pod nogama. Njihovi planovi kao da nisu računali na islamsku filozofiju. Muslimani, zbog teških uslova života, bježe iz svojih zemalja u Evropu, a onda žele da evropske zemlje mijenjaju u islamske.
U Njemačkoj najeklatantniji javni primjeri antimuslimanske i antimigrantske retorike datiraju iz 2016. i 2017. godine, kada je stranka Alternativa za Njemačku usvojila eksplicitno antiislamski manifest. Ali nastojanje da se stranka normalizuje nije zaustavilo njezin uspon. AfD je sada druga najveća stranka u Njemačkoj, daleko ispred socijaldemokrata kancelara Olafa Scholza i iza konzervativnog CDU-a.
Proevropske, centralističke stranke dosad nisu uspjele pronaći pravi odgovor, bilo izbjegavajući teška pitanja ili pokušavajući da oponašaju ekstremnu desnicu. U Holandiji je stranka desnog centra VVD žestoko vodila kampanju na obećanjima o smanjenju imigracije i uvidjela da se njena pozicija u anketama pogoršavala.
“Ako u kampanji ističete pitanja migracija, kako možete da pobijedite Vildersa? A sve druge krajnje desničarske stranke bile su kopije, pa je mogao iz njih isisati podršku”, rekao je Nič iz Njemačkog savjeta za spoljne odnose.
Niko nije optimista više. Evropa mijenja svoje lice, ali i naličje. Dobra vremena su prošla, ali su ostavili slabe ljude. Razmažene, sklone konformizmu, pa su migracije i američko insistiranje na ratu u Ukrajini doveli sukob civilizacija u srce stare dame. Sa kakvim ishodom? To će prije svega da zavisi od odnosa SAD-a i njihovih satelita prema geopolitici. A tamo vladaju oni koji smatraju da su izgubili četiri godine sa predsjednikovanjem Donalda Trampa.
Dolazi zima-rekli bi u Igri prestola.
