Republika Srpska, jedina u regionu, nema apsolutno nikakvo zakonsko ograničenje, kada je u pitanju otvaranje kladionica i kockarnica u blizini škola: ovi “objekti za zabavu” mogu legalno raditi takoreći pred kapijom školskih dvorišta.
Javna je tajna da mnogi đaci trče na odmoru u kladionice preko puta škola, a čak i osnovci ostaju bez užine, jer novac koji im roditelji daju za hranu potroše na tiket.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković nedavno je objavio da će pokrenuti inicijativu da se, prvo u Banjaluci, a potom i u drugim gradovima i mjestima Republike Srpske zabrani otvaranje kladionica i kockarnica u krugu od 500 metara od škola.
Ako bi ova inicijativa zaživjela, Srpska bi prema kladioničarima bila stroža nego Srbija i Federacija BiH, gdje je, zavisno od vrste objekta, priređivačima igara na sreću zabranjeno da se školama približe na manje od 100, odnosno 200 metara.
Kocka je bačena
– Kocka je bačena da kocka bude odbačena. Za nas je odluka da mlade ljude spasimo ovog poroka imperativ – poručio je Stanivuković u video poruci snimljenoj ispred Gimnazije u Banjaluci, koju je i sam pohađao, a u čijoj neposrednoj blizini punom parom radi jedna kockarnica i jedna kladionica.
Roditelji osnovaca i tinejdžera, sa kojima smo razgovarali, zdušno podržavaju Stanivukovićevu inicijativu. Podržavaju je i stručnjaci, ali sa mnogo više opreza.
– Naravno da je problem što kladionice blješte takoreći na ulazu u školu. Djeca ko djeca, povodljiva su, mora im to privući pažnju i mnogi će pokušati. A kad jednom pokušaju, svašta može da se desi – kaže jedna zabrinuta majka iz banjalučkog naselja Lauš.
Dodaje da se “naježi” i od same pomisli da bi i njeno dijete, umjesto na čas matematike ili fizike, moglo pobjeći u kladionicu preko puta škole i novac za užinu spiskati na tiket.
-Zamislite da dijete šaljete u školu, da postane čovjek, a ono postane kockar – kaže ova majka.
Naravno, njene su brige opravdane i razumljive, ali nije problem samo to što je kladionica đacima bliža od pekare.
Problem je i što zaposleni u kladionicama, bez sumnje po instrukciji gazda, zažmure na oba oka, kada u lokal uđe dijete koje je očigledno maloljetno. Po zakonu dijete ne bi smjelo ni da bude na takvom mjestu, a kamoli da se kladi.
Stručnjaci su saglasni da blizina kladionica jeste veliki, ali ne i jedini, pa ni ključni problem.
Novac bez truda u zemlji siromašnih
Ivana Zečević, profesorica pedagoške i školske psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, podržava inicijativu za zakonsku zabranu otvaranja kladionica u blizini škola.
-Suština je da kladionice i kockarnice djeci ne budu na dohvat ruke, to je neophodna mjera. Živimo u društvu u kojem su mnogi ljudi uskraćeni, čak i siromašni, a iz takvih objekata, koji su djeci pred očima, šalje im se poruka da je moguće lako, brzo i bez napora doći do novca – kaže Ivana Zečević.
Ona, međutim, ističe da su i kladionice, ali i loši primjeri i uzori, djeci pred očima svakog dana, čak i onda kada ne idu u školu.
-U naselju u kojem ja živim, kladionica se nalazi pored igrališta gdje se igraju djeca i okupljaju tinejdžeri. Kladionice su uz ulaze u zgrade, pored prodavnica, parkova, autobuskih stajalištva, svuda gdje ima ljudi, pa i mladih ljudi i djece – podsjeća Ivana Zečević.
Dodaje da su još veći problem poruke koje, kroz vaspitanje i svakodnevni život, šaljemo djeci.
– Ako djecu odgajamo za život bez ikakvog napora, bez padova, bez izazova, ako im u svemu ugađamo, ako se ne cijeni rad, učenje, bilo kakav trud, ako odrastaju uz roditelje koji se i sami klade… sve su to koraci koji djecu vode ka kladionici – kaže Ivana Zečević.
U istraživanju Ombudsmana za djecu Republike Srpske iz 2021. godine, istaknuto je da čak 16 odsto srednjoškolaca u Srpskoj igra igre na sreću, a neki od njih kladionice posjećuju zajedno sa roditeljima.
Iz ove institucije poručuju da podržavaju inicijativu zda se zakonom propiše najmanja udaljenostkladionica od škola, ali dodaju da to to ne smije biti jedina mjera.
“Mi smo društvo kockara”
-Prvo, mi ne znamo kakvi će biti efekti takvog zakona. Nemamo podatke o tome da li se i u kojoj mjeri, nakon uvođenja zabrane rada u blizini škola, u Srbiji ili Hrvatskoj smanjio broj djece koja igraju igre na sreću. I drugo, same zabrane nisu dovoljne – kaže za Srpskainfo ombudsman za djecu Gordana Rajić.
Dodaje da se u Hrvatskoj vodila kampanja da se kladionice i kockarnice udalje čak na kilometar, ne samo od škola nego i od vjerskih objekata, i to zbog toga što se oko takvih objekata okupljaju ljudi skloni nasilju, alkoholu, drogi i neodgovornom ponašanju u saobraćaju.
-Kad je u pitanju opasnost da će djeca i mladi postati ovisnici od kocke i igara na sreću, moramo imati na umu da smo mi društvo u kojem se, generalno, mnogo kocka. Ako dijete odrasta u porodici gdje se kocka svaki dan, neće mu pomoći što će je kladionica udaljena 500 metara od škole: naći će on nju i na drugom kraju grada – kaže Rajićeva.
Podsjeća da djeca najviše uče po modelu i poziva Ministarstvo prosvjete RS da se više posveti edukaciji djece i mladih o opasnostima od bolesti zavisnosti, pa i od kocke.
U preporukama iz 2021. godine institucija Ombudsmana za djecu RS je pozvala i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS da, u skladu sa UN Konvencijom o pravima djeteta i u cilju zaštita zdravlja djece, izradi multisektorski program prevencije od ovisnosti od kocke, uz učešće stručnjaka i uvažavanje stavova djece i mladih.
