Autor: INFO

Republika Srpska je zrela za promjenu, a rezultati prijevremenih izbora pokazuju vidljiv pad podrške vlasti i rast opozicije, ocijenio je Igor Radojičić u intervjuu za „Nezavisne novine“.

Predsjednik Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ i zamjenik predsjednika Pokreta „Sigurna Srpska“ rekao je da mu je žao što kandidat opozicije nije pobijedio na prijevremenim izborima za predsjednika Republike. „Dr Branko Blanuša je dobar i kulturan čovjek i njegova pobjeda bila bi veliki korak u tranziciji vlasti, koja se mora desiti u Republici Srpskoj“, naveo je Radojičić.

On je istakao da je vlast na ponovljenom glasanju „podigla snažnu i dobro organizovanu mašineriju i pobijedila tehnikom na malom frontu“. Ipak, naglasio je da su trendovi drugačiji nego ranije. „Prvi put kandidat vlasti pao je daleko ispod 300.000 glasova, a kandidat opozicije prvi put je dosegao preko 48 odsto glasova“, rekao je Radojičić, dodajući da su vidljivi zamor vladajućih struktura i razočaranje građana.

Govoreći o planovima opozicije pred opšte izbore, Radojičić je naveo da Pokret „Sigurna Srpska“ organizaciono jača i gradi odbore širom Republike. „Od Prijedora do Han Pijeska ili Bileće, svuda je mnogo novih dobrih ljudi u Pokretu“, kazao je on, ističući da su snažna organizacija, tim i jasan program preduslov za uspjeh.

Prema njegovim riječima, Pokret će nastupati sa četiri osnove: patriotskim i nacionalnim programom obnove Republike, vraćanjem demokratskih institucija, socijalnim i razvojnim programima te modernizacijom i digitalizacijom. „U svemu kasnimo za svijetom i najbližim okruženjem“, dodao je.

Radojičić je potvrdio da se nakon prijevremenih izbora otvara prostor za razgovor o zajedničkim kandidatima opozicije. „Jedinstven nastup je pretpostavka uspjeha i svima je to jasno“, rekao je, naglašavajući da treba istaći kandidate koji imaju najveće šanse, a ne voditi se kvotama i formalnostima.

On smatra da opozicija može postići dogovor uprkos ranijim sukobima. „Mora se napraviti most saradnje i pokazati građanima jasnu zajedničku alternativu“, poručio je, dodajući da je ključno pitanje da li postoji stvarna želja za promjenom vlasti.

Komentarišući kandidaturu Branka Blanuše, Radojičić je naveo da on ima ozbiljne simpatije građana, ali da se na terenu sve češće čuje druga poruka. „Svuda čujem istu rečenicu: Draško je budući predsjednik“, rekao je.

On smatra da je prirodno da Draško Stanivuković bude jedinstven kandidat opozicije. „Stanivuković realno predstavlja najjači adut opozicije i u partnerstvu sa SDS-om, Blanušom, Jelenom Trivić i drugima može donijeti prvu pobjedu opoziciji poslije 20 godina“, zaključio je Radojičić, uz ocjenu da postoji potencijal za promjenu i da je pitanje samo trenutka.

Predsjednik Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić poručio je u Bijeljini da je ta stranka postala „stabilizator sistema“ u Republici Srpskoj i da neće dozvoliti slabljenje institucija, najavljujući „veliki politički skok“ u narednim mjesecima.

Obraćajući se Gradskom odboru Ujedinjene Srpske u Bijeljini, Stevandić je istakao da Republika Srpska, kako je naveo, ima „tri brane“ koje čuvaju njen institucionalni poredak – predsjednika Republike, Vladu i Narodnu skupštinu. Prema njegovim riječima, pritisci su bili usmjereni na sve tri tačke sistema.

„Uspjeli su da probuše onu branu gdje je predsjednik Republike, Dodik je morao da se povlači, prvi put u životu nije oboren“, rekao je Stevandić, dodajući da su ranije smijenjeni zvaničnici, poput Radovana Karadžića, Nikole Poplašena i Biljane Plavšić, nakon smjene ostajali bez političkog povratka.

У Градском одбору УС Бијељина. Настављамо припреме за велики политички скок. Неопходни смо као стабилизатор система. Народна скупштина је посљедња брана Српске, не дозвољавам да пукне. Ко год приђе – биће отјеран. Не занима ме маркетинг, него интегритет.https://t.co/d0M7KYN9P2

— Ненад Стевандић (@nenad_stevandic) February 15, 2026

On je naveo da je, nakon izazova oko predsjedničke funkcije, uslijedila i borba za mandat premijera, te da je treća „brana“ Narodna skupština Republike Srpske. „Da je pukla i treća, mi ko zna kako bi to sve završilo“, rekao je Stevandić.

Govoreći o ulozi svoje stranke, poručio je da Ujedinjena Srpska ne gradi politiku na marketingu, već na, kako je rekao, teškim odlukama. „Život je donošenje teških odluka, ako je moguće nekad i da te koštaju“, naveo je, podsjećajući da je, kako tvrdi, bio i na potjernici, ali da nije odustao od političkog djelovanja.

Stevandić je ocijenio da je Ujedinjena Srpska danas parlamentarna stranka na nivou BiH, te da, uz SNSD, ima predstavnike u Parlamentarnoj skupštini BiH. Naglasio je da stranka želi dodatno da ojača organizaciju i infrastrukturu, kako bi bila spremna za brzu mobilizaciju.

„Nismo mi nikakva mala stranka, nego stranka srednje veličine“, rekao je, dodajući da je na ponovljenim izborima Ujedinjena Srpska pokazala „ogromnu snagu“, organizujući skupove u više gradova.

On je istakao da se lično neće kandidovati za predsjednika Republike, navodeći da je važno imati „stabilizatore sistema“ koji će čuvati odnose sa Srbijom, unutrašnju stabilnost i međunarodne pozicije Republike Srpske.

Stevandić se osvrnuo i na rad poslanika Ujedinjene Srpske u Parlamentu BiH, Milana Petkovića, kojeg je nazvao „najobrazovanijim i najboljim srpskim poslanikom“. Prema njegovim riječima, Petković je uspio da sa dnevnog reda skine zakon o imovini, koji je, kako je naveo, predstavljao veliki problem za Republiku Srpsku.

„Neki dan je otišao korak dalje kada je prvi put organ BiH glasao da Šmit nije zakonodavac i nema pravo da mijenja zakon. To se u 30 godina nije desilo“, rekao je Stevandić, dodajući da je stranka ponosna na takve poteze svojih predstavnika.

Zaključujući obraćanje, Stevandić je poručio da se Ujedinjena Srpska priprema za „najveći politički skok do sada“, uz ocjenu da je stranka do sada poziciju u političkom sistemu izgradila „velikim radom“. Pozvao je članove da u narednih sedam mjeseci, kako je rekao, „udarе po gasu“ i dodatno ojačaju stranačku infrastrukturu.

Miloš Ćurković, predsjednik Mladih Ujedinjene Srpske, izjavio je u razgovoru za Vrbas media da ćutanje evropskih institucija na veličanje ustaštva predstavlja, kako tvrdi, svjesnu političku poruku, te poručio da srpski narod u takvim okolnostima odgovor može pronaći jedino u jedinstvu, vjeri i oslanjanju na sopstvene vrijednosti.

VM: Zašto Evropa uporno ćuti na otvoreno veličanje nacizma i ustaštva?

Ćurković:  Nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, gdje se ponovo slavilo ubijanje Srba i prizivao novi sukob, nije se čula nijedna riječ osude iz Brisela. To ćutanje nije propust — to je svjesna politička zaštita. Evropa jasno pokazuje šta joj smeta, a šta podržava.

VM: Šta, po vašem mišljenju, Evropa zapravo podržava?

Ćurković: A podržava hrvatski nacizam — ustaštvo — isto onako kako danas podržava nacizam u Ukrajini kroz veličanje banderovske ideologije. To su isti ideološki korijeni, ista mržnja prema Srbima i isto licemjerje evropskih institucija koje govore o vrijednostima, a tolerišu zločinačke ideologije kada su usmjerene protiv srpskog naroda.

VM: Na čemu zasnivate tvrdnju da je riječ o sistemskom licemjerju Zapada?

Ćurković: Da je riječ o duboko bolesnoj tvorevini bez stvarnog moralnog temelja, pokazalo se i kroz afere poput Epstajn fajlova, koji su razotkrili da su vrhovi zapadnih političkih i društvenih elita povezani sa najmračnijim oblicima zločina ili njihovog zataškavanja. To je sistem koji danas drži lekcije o civilizaciji, a zatvara oči pred ustaškim pokličima.

VM: Gdje, prema vašem stavu, srpski narod može tražiti pravdu i oslonac?

Ćurković: Srpski narod nikada nije dobio niti će dobiti pravdu od svojih dželata. Naša pravda nije na Zapadu koji nas je kroz istoriju progonio, već na pravoslavnom Istoku, gdje su naši saveznici, naša vjera i naša snaga. Gospoda su razbojnikom nazivali upravo oni čija je globalna agenda tada vladala svijetom — isti oni koji i danas pokušavaju da slome i oklevetaju sve koji im se ne pokoravaju.

VM: Ne vučete li previše udesno, imajući u vidu da je Ujedinjena Srpska stranka desnog centra?

Ćurković: Ujedinjena Srpska je stranka prije svega slobodnomislećih ljudi i energične omladine, gdje nema unutrašnjeg verbalnog delikta. Naša snaga nije u etiketiketiranju, već u jasnom stavu, slobodi mišljenja i odgovornosti prema narodu.

VM: Koji je, u takvim okolnostima, odgovor srpskog naroda?

Ćurković: Zato je naš odgovor jedinstvo. Jedinstvo u vjeri, narodu i istini. Sabiranje oko Gospoda nije samo duhovni poziv — to je uslov opstanka u vremenu kada se protiv Srba ponovo podižu iste ideologije mržnje. Samo složni možemo opstati i pobijediti.

VM: Kako biste tu poruku saželi u jednu rečenicu?

Ćurković: Sloga biće poraz vragu.

Član 203a Krivičnog zakona BiH, koji kriminalizuje nepoštovanje odluka visokog predstavnika, biće predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH, a pred sudijama će se naći i mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH da visoki predstavnik nema ustavnu nadležnost da donosi zakone. Rasprava dolazi u trenutku kada se ponovo otvara pitanje odnosa domaćih institucija i OHR-a, ali i legitimiteta odluka koje su nametane bez parlamentarne procedure.

Bivši sudija Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević nije optimista kada je riječ o mogućnosti da Sud potvrdi stav Komisije. „Ali drugi, puno važniji nivo, da se ocijeni kvalitet takve odluke, takvog zakonskog teksta, takvog jednog opšteg stava, da prvi put doživljavamo nakon 100 godina da se odluka jednog pojedinca štiti krivičnim zakonodavstvom“, rekao je Knežević. On je dodao da je, od pada monarhija, ovo prvi put da se krivičnim zakonodavstvom štiti odluka jednog pojedinca.

Ustavni sud BiH je i ranije zauzimao stav da nije nadležan da preispituje mandat i ovlaštenja visokog predstavnika, niti način njegovog imenovanja. Odluke OHR-a tretirane su kao dio domaćeg zakonodavstva, a predsjednik Ustavnog suda Mirsad Ćeman to je ponovio u nedavnom intervjuu, uz poziv Narodnoj skupštini Republike Srpske da imenuje sudije iz Republike Srpske.

„Možda bi nedostajuće kolege iz Republike Srpske doprinijele daljnjoj raspravi na ovu temu i možda pokazali da se ambijent u BiH mijenja nabolje, pa da se onda, kao i međunarodnim sudijama, tako i visokom predstavniku, zahvalimo i kažemo – mi ćemo svoje stvari u punom kapacitetu rješavati“, rekao je Ćeman.

Sudije iz Republike Srpske ranije su, prema navodima sagovornika, mogle da izdvajaju mišljenje, dok su sudije iz reda bošnjačkog naroda zajedno sa stranim sudijama donosile odluke o ustavnosti nametnutih zakona. Zbog toga, kako se navodi, za sada nema najava da će Parlament u Banjaluci imenovati nove sudije, iako odluka Ustavnopravne komisije otvara prostor za širu pravnu raspravu.

„Nadam se da će ovaj zaključak dovesti do zakonodavnog pospremanja BiH, da se stave van snage svi akti koje je donio OHR“, rekao je Marko Romić, spoljni član Odbora za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske.

Komisija se izjasnila na zahtjev Ustavnog suda, nakon apelacije Kluba SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 203a. Predsjedavajući Komisije Albin Muslić rekao je da je postojala mogućnost da se Komisija uopšte ne očituje, ali da je ipak upućen odgovor Sudu.

Političku težinu cijelom slučaju daje i presuda Miloradu Dodiku, koji je osuđen na godinu dana zatvora jer je, prema presudi Suda BiH, prekršio član 203a potpisivanjem ukaza o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH. Taj član nametnuo je 1. jula 2023. godine visoki predstavnik Kristijan Šmit.

Paralelno s tim, otvoreno je i pitanje produženja mandata sudijama Ustavnog suda nakon navršenih 70 godina života. Mirsad Ćeman je krajem prošle godine napunio 70 godina, dok je procedura izbora novih sudija pokrenuta tek nedavno, uključujući i poziciju sudije Valerije Galić.

Knežević smatra da je ustavna norma prekršena odlukom da sudije mogu nastaviti rad do izbora nasljednika. „Tokom mog mandata dvotrećinska većina odbacila je taj prijedlog“, podsjetio je on, dovodeći u pitanje legitimitet odluka koje su donosile sudije sa isteklim mandatom.

Slične dileme iznosi i pravnik Damir Sakić, koji ukazuje da je trajanje mandata sudija uređeno Ustavom BiH. On smatra da se postavlja pitanje da li je, prije izmjene pravila Suda, bilo neophodno amandmanski mijenjati Ustav u proceduri propisanoj samim Ustavom.

U sjeni tih rasprava ostaje ključno pitanje – da li će Ustavni sud BiH ostati pri dosadašnjoj praksi ili će otvoriti prostor za preispitivanje odnosa domaćeg zakonodavstva i odluka visokog predstavnika. Odluka o članu 203a mogla bi imati šire pravne i političke posljedice, kako za krivično zakonodavstvo, tako i za budući položaj OHR-a u BiH.

Rijetko viđen prizor – vlast i opozicija u Republici Srpskoj za istim stolom – ponovo je otvorio pitanje da li je političko jedinstvo moguće ili je riječ o još jednoj epizodi u dugogodišnjem nadmudrivanju bez stvarne namjere da se postigne dogovor.

Na relaciji između dva bloka već godinama lete optužbe o izdaji, dodvoravanju strancima i prodaji interesa Republike Srpske. Retorika je oštra, a nepovjerenje duboko. U takvom ambijentu svaki poziv na dijalog zvuči više kao taktički potez nego kao iskrena namjera da se pronađe zajednički imenitelj.

Nakon ponovljenih izbora za predsjednika Republike Srpske, iz vladajuće strukture stigla je poruka da pobjeda Siniše Karana predstavlja „konačni poraz Kristijana Šmita i Sarajeva“, ali i poraz opozicije koja je, kako je rečeno, bila spremna da pomogne onima koji žele slabljenje Srpske. U istom dahu, međutim, naglašeno je da nije važno ko je vlast, a ko opozicija, već da je najvažnija Republika Srpska i povratak na izvorni Dejton.

Upravo tu počinje suštinsko razilaženje. Opozicija postavlja pitanje kako je moguće nekoga istovremeno proglašavati izdajnikom i pozivati ga na jedinstvo. Branko Blanuša, predsjednik SDS-a, ukazuje da ozbiljan politički dogovor podrazumijeva korektne odnose, a ne javne diskvalifikacije. On podsjeća da se nadležnosti prenesene na nivo BiH mogu vratiti samo konsenzusom sa Hrvatima i Bošnjacima, kroz parlamentarnu proceduru, te upozorava da „raspakivanje Dejtona“ ne bi išlo u korist srpskog naroda.

S druge strane, pravnik Milko Grmuša smatra da prvi put nakon opštih izbora 2022. godine postoji politički konsenzus oko činjenice da je Siniša Karan predsjednik Republike Srpske, te da taj momenat treba iskoristiti za dijalog. Po njegovom mišljenju, radikalno svrstavanje „za ili protiv“ dugoročno šteti i opoziciji i Republici Srpskoj. Grmuša zagovara kraj međunarodnog intervencionizma, gašenje OHR-a, povratak na dejtonski ustavni okvir, ali i novi sporazum sa Bošnjacima i Hrvatima.

Novinar Goran Dakić, međutim, zauzima suprotan stav. On ocjenjuje da vlast i opozicija „niti mogu, niti trebaju za isti sto“, jer je njihova politička uloga po definiciji suprotstavljena. Prema njegovim riječima, ako je Republika Srpska ugrožena, onda je to prije svega iznutra, a pitanje o kojem bi se zaista moglo razgovarati jeste – gdje su pare.

Između optužbi za izdaju, poziva na izvorni Dejton, rasprava o nadležnostima institucija BiH i procjena bezbjednosnih i međunarodnih odnosa, jasno je da se politički jaz ne svodi na jednu temu. Riječ je o dubokom neslaganju oko pravca kojim Republika Srpska treba da ide.

Da li će rijedak prizor zajedničkog stola prerasti u stvarni dijalog ili će ostati samo kratkotrajna politička scena, zavisi od spremnosti aktera da smanje retoriku i preuzmu odgovornost. U suprotnom, jedinstvo će i dalje ostati parola, a ne politička praksa.