Malo je naroda koji su svoju istoriju pisali krvlju, suzama i patnjama. Petar Kočić nije samo ime i istorijska ličnost, nego i istorijska čitanka – rekao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić u obraćanju na 61. Kočićevom zboru na Manjači.
On je naglasio da kroz Kočića vidimo i ono što se danas dešava.
“Ako pogledamo njegov životni put, vidjećemo kako je sam govorio: da se u ropstvu rodio, u ropstvu živio i da će, na žalost, u ropstvu umrijeti. Vidjećemo da nije dočekao slobodu i oslobođenje, ali danas vidimo da ono što je Petar Kočić činio, govorio, i da njegova djela jesu dočekala oslobođenje. I da to oslobođenje mi danas živimo i slavimo, i sa tim oslobođenjem u nama Petar Kočić živi i danas”, dodao je Stevandić. Pošto nikad ne razdvajamo Srpsku i Srbiju, nastavio je Stevandić, treba da vidimo kako je i u tome dobu, i malo prije, Svetozar Miletić nije dočekao ujedinjenje i oslobođenje Vojvodine sa Srbijom, ali njegova djeca i njegova djela jesu.
”Nama je uvijek bilo teže, jer kad se Srbija oslobodila jarma i ropstva turskog, nama je ovdje samo jedno ropstvo zamjenjeno drugim – tursko austrougarskim. O čemu je Petar Kočić lijepo svjedočio, a Bjelošević lijepo govorio. Nama je zato obaveza da, poučeni tom istorijom, ali i onime što smo mi sa svojim očevima i braćom stvorili, ne pokleknemo. Da ne prodamo ni ono što je radio Petar, ni ono što radimo danas, ni ono što naša djeca u slobodi treba da rade sutra”, istakao je Stevandić.
On je podsjetio da je Kočić najbolje opisao taj mentalitet kadije, mentalitet srbomržnje, srbofobije i pokušaja da nismo ono što jesmo, a da budemo ono što drugi žele da budemo.
”Pokazali smo, poučeni Petrom Kočićem, da smo sposobni da otjeramo najvećeg kadiju koji je nosio to naslijeđe uništavanja Srba i njihovih tribuna i predstavnika. I onaj Šmit, najveći kadija, je otjeran odavde zato što smo se naučili od Petra i što smo bili složni i što nismo dozvolili. A onaj koga je kadija htio da vidi zatvorenog se i danas druži s nama. Ali, ostalo je onih malih kadija, onih podmuklih, licemjernih, što čekaju iza svakog ćoška i svake kasabe i koji gledaju da nam i danas na brzinu presude. Da nam ne daju ni da slavimo, ni saučešće da izjavimo, ni da oplakujemo svoje, ni da budemo svoji. I to gdje? U svojoj zemlji koju smo suzama i krvlju pravili i platili”, izjavio je Stevandić.
On je podsjetio da Kočić nije imao sreće da ima potomke, ali da njegova djela imaju potomke.
“I svi smo mi danas potomci borbe koju je počeo, živio i sa njom umro Petar Kočić. A naša djeca i svi potomci naši će živjeti u slobodi koju smo stekli, učeći od narodnih tribuna da ne prodajemo vjeru za večeru, da nismo prelivode. Jer, u svakom dobu, pa i u ovome, konkurs za izdajnike i prodane duše je uvijek otvoren, a vješala za tribune i patriote su uvijek spremna. Nego nema nešto izdajnika, a malo vam je vješala koja ste nam spremili da nas uplašite. Svi smo zajedno poučeni istorijom, zagledani u budućnost, odgovorni i odlučni da nikada više ovdje kadije ne odlučuju o Petru i o svima nama”, zaključio je Stevandić.
