Profesor ustavnog prava Siniša Karan izjavio je da protekla sjednica Savjeta za implementaciju mira /PIK/ nije nikakvo vanredno ili istorijsko dešavanje samo po sebi, već još jedna karika u trideset godina dugom lancu sistematičnog urušavanja dejtonske i pokušaja stvaranja unitarne BiH.
Na pitanje da prokomentariše proteklo dvodnevno zasjedanje PIK-a, Karan je rekao da dvije stvari moraju biti jasne od samog početka, i o njima ne smije biti zabune.
– Prvo, PIK ne može imenovati visokog predstavnika, i to nije stvar tumačenja niti političke procjene, to je pravna činjenica. Prema Aneksu 10, visokog predstavnika predlažu strane potpisnice Dejtonskog sporazuma, a strana je i Republika Srpska.
Drugo, odgovarajuća rezolucija Savjeta bezbjednosti nije puka formalnost, ona je suština cijelog procesa. Tom rezolucijom tačno se određuju zadaci visokom predstavniku, i u njoj može pisati samo ono što stoji u Aneksu 10. Ovdje ne treba ništa tumačiti ni dodavati, dovoljno je pročitati”, pojasnio je Karan.
On je naveo da su se strane sporazumjele da će visoki predstavnik biti imenovan kako bi sproveo civilni aspekt mirnog rješenja, izvršavajući zadatke kako mu budu povjereni rezolucijom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Takođe, dodao je profesor Karan, Aneks 10 jasno predviđa da mandat visokog predstavnika podrazumijeva decidno navedene dužnosti: nadgledati provođenje mirovnog rješenja, održavati kontakte sa stranama potpisnicama, koordinisati aktivnosti civilnih organa i tijela u BiH, omogućavati rješavanja bilo kakvih problema koji se pojave u vezi sa sprovođenjem civilnih aspekata, učestvovati u sastancima organizacija koje daju pomoć, periodično podnositi izvještaje o napredovanju sprovođenja mirovnog sporazuma i davati uputstva Komeserijatu i dobijati izvještaje od Komeserijata Međunarodnih snaga.
– Dakle, visoki predstavnik ne nameće, ne donosi zakone, ne smjenjuje izabrane funkcionere i ne oblikuje ustavno uređenje suverene države. Sve što izlazi van okvira njegovog mandata nema pravni osnov u Dejtonskom mirovnom sporazumu, i nikakva konferencija, deklaracija ni smjernica PIK-a to ne mogu promijeniti – naglasio je Karan.
On je podsjetio da PIK ne postoji u Dejtonskom mirovnom sporazumu, te da je konstituisan Londonskom deklaracijom od 8. i 9. decembra 1995. godine, dakle poslije Dejtona.
– Konferencije su se potom nizale jedna za drugom: London, Sintra, Bon, Luksemburg, Madrid, Brisel, i u svakoj od njih gradio se jedan te isti koncept i sa istim ciljem. Uz stalnu podršku međunarodnog faktora stvaralo se političko okruženje u kojem se ovlaštenja visokog predstavnika primjenjuju kao da su oduvijek postojala – rekao je Karan.
Sve što je tokom trideset godina postepeno, ali sistematično transformisalo BiH u pravcu unitarne države, ukazao je on, rađeno je upravo u tom tijelu koje Dejton ne poznaje.
– Kompletan mehanizam koji su stvorili: PIK da nalog, a visoki predstavnik nametne odluku imao je jednu jedinu funkciju – da bude alat kojim će se izgraditi unitarna bošnjačka BiH, i srušiti multietnička federacija u kojoj su tri naroda ravnopravna. To se danas neskriveno potvrđuje od onih koji su taj mehanizam i gradili – naglasio je Karan.
On je ponovio da je BiH ono što žele njena dva entiteta i tri konstitutivna naroda, ima one nadležnosti i funkcije koje su joj Republika Srpska i Federacija BiH dali, i njihova volja po tim pitanjima vidljiva je iz jednog jedinog mjerodavnog dokumenta, Dejtonskog mirovnog sporazuma, a ne iz londonskih deklaracija, bonskih smjernica, i madridskih zaključaka.
– Dejton i ništa drugo – poručio je Karan.
On je dodao da smo danas svjedoci otvorenog sudara dva koncepta. “S jedne strane stoji suverenistički koncept američke administracije pod vođstvom predsjednika Donalda Trampa, koji polazi od toga da je BiH zemlja u kojoj odluke donose domaći lideri, a međunarodni akteri pomažu umjesto da diktiraju, i u kojoj OHR nikada nije ni zamišljen da bude trajan”, pojasnio je Karan.
On je naveo da Republika Srpska tu poziciju podržava u potpunosti, i smatra da je vrijeme da se mandat visokog predstavnika privede kraju i da se budućnost ove zemlje prepusti izabranim predstavnicima naroda, jer to jeste suverenost.
– S druge strane stoji unitaristički koncept čiji su nosioci pojedini evropski centri političke moći koji uporno i bez zaustavljanja nastavljaju graditi bošnjačku unitarnu građansku državu, te za koje je Dejton odavno mrtvo slovo na papiru, a PIK nezamjenjiv alat kojim se ta nova država postepeno oblikuje i nameće – dodao ja Karan.
Pri tom, kaže on, treba reći nešto što sve češće provejava u javnom prostoru – Evropska unija više nije ono što je bila, i više ne počiva na postulatima na kojima je nastala.
– Ona se danas mobilizuje i sve otvorenije pozicionira kao vojni savez, što neminovno nameće pitanje da li i u kojoj mjeri proces evropskih integracija i dalje ima onaj smisao i sadržaj koji mu se pripisuje. I upravo tu dolazimo do onoga što govori sve: postoje oni koji su spremni da se suprotstave i Americi, i Dejtonu, i elementarnoj pravnoj logici, samo da bi sačuvali stanje protektorata koje im odgovara, jer im taj protektorat daje ono što nikada ne bi mogli dobiti na izborima ni kroz legitimne političke procese – zaključio je Karan.
