VRBAS Media

Kategorija: Vijesti

  • Đokić: RS i BiH treba i dalje da uvoze rusku naftu uprkos sankcijama EU

    Đokić: RS i BiH treba i dalje da uvoze rusku naftu uprkos sankcijama EU

    Republika Srpska i BiH i dalje treba da nabavljaju rusku naftu, uprkos tome što EU želi da uvede sankcije na ovaj energent iz Rusije, rekao je Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS.

    On je, međutim, takođe rekao da RS ne nabavlja samo naftu iz Rusije, već sa svih destinacija u zavisnosti od kretanja na berzi i poslovnih dogovora, te da tako treba da bude i ubuduće.

    “Ja ne vidim razloga da se RS i BiH uvedu sankcije na nabavku ruske nafte imajući u vidu da BiH nije uvela sankcije Rusiji i da niko nema pravo da uvodi sankcije nego to može da radi samo država”, rekao je Đokić.

    Što se tiče evropskih država koje uvode sankcije na rusku naftu, Đokić je rekao da je to njihov izbor, ali da vjeruje da će te zemlje platiti skupu cijenu zbog te odluke.

    “Vidljivo je da je od nastanka ukrajinske krize došlo do vidljivih poremećaja u snabdijevanju, prije svega hranom a vidite da su u Njemačkoj podivljale cijene hrane”, rekao je on i dodao da postoje i očigledni poremećaji u snabdijevanju energentima.

    Đokić je mišljenja da je rješenje krize da se pronađe dogovor s Ruskom Federacijom.

    “Ruska Federacija je još uvijek jedna od planetarnih velikih sila, a velike sile uvijek nađu način da štite svoje interese kako je to uvijek bilo u istoriji, poput Amerike ili Rusije, sada Evrope ili Kine”, rekao je on.

  • “Zapad svjesno gura pod tepih istinu o Jasenovcu”

    “Zapad svjesno gura pod tepih istinu o Jasenovcu”

    Istoričar Aleksandar Raković ocijenio je da se na Zapadu istina o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u Jasenovcu svjesno gura pod tepih, a ta praksa je zaživjela devedesetih godina prošlog vijeka, kada je Srbe trebalo označiti kao agresore u ratu u Hrvatskoj.

    Raković je naglasio da je Jasenovac tada postao tabu tema i da je sklonjen iz zapadnih medija zbog stavljanja stigme na srpski narod, što je nastavljeno do danas.

    O tome, kaže, svjedoči i nedavna poruka italijanske Ambasade u Hrvatskoj, u kojoj je izbjegnuto da se pomene da su u tom zloglasnom logoru stradali Srbi, Jevreji i Romi.

    Raković je za televiziju “Pink” rekao da u zapadnoj javnosti od izbijanja ukrajinske krize ne može da se čuje ništa što se kosi sa zvaničnim stavovima tamošnjih vlada, pa se krši pravo na slobodu misli i govora, a to se pokušava progurati i na zapadnom Balkanu.

    “Zapad želi da nam nametne da mislimo kao što oni misle. U BiH su, kako se priča, sasovci zbog toga brutalno kidnapovali ljude. Meni su zabranjivali da uđem u Crnu Goru, a drugim intelektualcima u BiH”, podsjetio je Raković i dodao da ta praksa nije urodila plodom.

    Prema njegovim riječima, Srbi su uspjeli da vrate srpsku nacionalnu ideju u glavni tok i uzdignu ponos i nacionalni identitet, što su pokazale litije u Crnoj Gori, kao i proslave Dana srpskog jedinstva i Dana Republike Srpske.

  • Srpski logoraši nezadovoljni radom pravosuđa BiH

    Srpski logoraši nezadovoljni radom pravosuđa BiH

    Preživjeli srpski logoraši iz Odžaka nisu zadovoljni radom pravosuđa BiH na procesuiranju odgovornih za mučenja, silovanja i ubijanja u dva odžačka logora u proljeće 1992. godine, jer već pet godina nema podignutih novih optužnica.

    Ove godine, 8. maja, obilježiće 30 godina od kako su odvedeni u odžačke kazamate, osnovnu školu i fabriku “Strolit” gdje su bili izloženi stravičnim mučenjima, nad njima su primijenjene 132 metode.

    Tu je bilo zatvoreno 1.294 Srba, među kojima je bilo 326 žena i 104 djece.

    Pripadnici HVO-a i regularne Hrvatske vojske su u ova dva logora, kao i u onima koji su bili u tadašnjem Bosanskom i Slavonskom Brodu, ubili 42 logoraša.

    Žene su, prema iskazima, vratili kućama u selo Novi Grad, gdje je po više njih bilo raspoređeno. Tamo su takođe bile izložene torturama, neke su silovane. Odvođene su u Posavsku Mahalu, gdje su, prema potresnim svjedočenjima datim nakon izlaska iz zatočeništva, govorile o onome šta su preživjele.

    Silovano je 60 Srpkinja, od kojih je najmlađa bila djevojčica od deset godina.

    Udruženje “Odžak `92” za silovanja krivi pripadnike jedinice “Vatreni konji”. Neki su i procesuirani, međutim, u Udruženju nisu zadovoljni tempom rada sudova.

    Iz Udruženja navode da su, kada je riječ o pravosuđu BiH, nezadovoljni jer su iz Tužilaštva BiH nižerangirani predmeti predmeti prebačeni na kantonalna tužilaštva u Federaciji BiH, pa tu stoje.

    Stoje i predmeti u Tužilaštvu BiH oni koji se odnose na pojedince iz vojnog komandnog kadra 102. brigade HVO i krizni štab, kažu preživjeli logoraši.

    Kako ističu, već pet godina nije podignuta nijedna nova optužnica koja se odnosi na ova stradanja srpskog naroda.

    Do sada je, na ukupno 70 godina zatvora, zbog zločina nad Srbima sa područja Odžaka osuđeno sedam pripadnika HVO-a, od kojih dva zbog seksualnog zlostavljanja žena i djevojčica u logorima.

    Nezadovoljni su, ističu, i time što je Sud BiH izrekao mali broj osuđujućih presuda, kazne su vremenski veoma male, a proces vođenja sudskih postupaka je dug.

    Ukazuju da su, pored pretrepljene fizičke i psihičke torture, imali i veliku materijalnu štetu, jer je nekoliko desetina kuća zapaljeno.

    Ekipa radnika Stanice javne bezbjednosti je zajedno sa predstavnikom kriznog štaba iz Odžaka 11. maja 1992. godine obišla Novi Grad i Donju Dubicu i konstatovala da je više od 30 objekata zapaljeno, samo tri dana od odvođenja Srba u logore. U Donjoj Dubici je, prema tom spisku, potputno izgorjelo 35 porodičnih kuća.

    Radilo je na psihičkom i fizičkom uništavanju svakog pojedinca, seksualnom zlostavljanju, pokušaju da izbrišu i materijalne tragove. Tokom proteklih 30 godina umrla su 384 logoraša, koja su preživjela torture odžačkih logora, kažu u Udruženju logoraša “Odžak `92”.

  • Kojić: Optužnica je podignuta, ali ne vjerujemo pravosuđu BiH

    Kojić: Optužnica je podignuta, ali ne vjerujemo pravosuđu BiH

    Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je danas da podignuta optužnica o zločinima u “Dobrovoljačkoj ulici” ali i da postoji ogromno nepovjerenje u pravosudne institucije BiH.

    Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je danas da podignuta optužnica o zločinima u “Dobrovoljačkoj ulici” ali i da postoji ogromno nepovjerenje u pravosudne institucije BiH.

    “Podignuta je optužnica, ali je još nije potvrdio Sud BiH, jer taj sud očigledno služi da pere ratne krvave biografije Bošnjaka i to je dokazao na bezbroj primjera ranije”, istakao je Kojić.

    On je ocijenio da to nije samo priča, nego da to dokazuju fakti i činjenice.

    “Sud je u sprezi sa postupajućim tužiocim oslobodio /Dragana/ Vikića i druge u predmetu ‘Veliki park’, tako da ne gajimo veliku nadu kada je u pitanju Sud BiH”, rekao je Kojić novinarima u Istočnom Sarajevu, prije odlaska u Dobrovoljačku ulicu, gdje je danas položeno cvijeće i zapaljene svijeće, 30 godina nakon zvjerskog ubistva pripadnika JNA, koji su se mirno povlačili uz garancije UNPROFOR-a iz kasarne Druge armijske oblasti na Bistriku.

    On je istakao da je važno da se uspjelo zajedno sa postupajućim tužiocem doći do optužnice i da se utvrdi na taj način osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo ratnog zločina nad civilnim stanovnicima, ratnim zarobljenicima, napad na sanitet…

    “To je bio zločin koji je dobro isplaniran i koordinisan politički, a sprovela ga je vojska i policija i po komandnoj odgovornosti nisu preduzete nikakve mjere da se spriječe oni koji su izvršili zločin, a kasnije kada su ga izvršili niko nije kažnjen”, pojasnio je Kojić.

    On je istakao da postoji i komandna i individualna odgovornost, te da postoje činjenice.

    “Jedina sudska pravedna presuda i ispravna jeste osuđujuća, ali ne vjerujemo Sudu jer nažalost odlučuju oni kojima ne vjerujemo”, zaključio je Kojić.

    U Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu pripadnici “Zelenih beretki” i Teritorijalne odbrane BiH su, prema naredbama člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića, na današnji dan 1992. godine napale kolonu vozila JNA koja je, prema dogovoru Alije Izetbegovića i Unprofora, napuštala tadašnju Drugu vojnu oblast.

    Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno.

    Tužilaštvo BiH je tek nedavno podiglo optužnicu za zločine nad pripadnicima JNA počinjene u Dobrovoljačkoj ulici.

  • “Dobrovoljačka ulica – vječno mjesto strašnog zlodjela”

    “Dobrovoljačka ulica – vječno mjesto strašnog zlodjela”

    Zločin nad nevino stradalim vojnicima i civilima koji su bili u službi bivše JNA 2. i 3. maja 1992. godine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici bio je klasični zločin protiv mira i dokaz da je tadašnje muslimansko rukovodstvo željelo i izazvalo ratni sukob u BiH da bi ostvarili svoje maksimilističke zahtjeve i političke ciljeve, izjavio je Srni srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

    Dodik je istakao da su pucnji u nevine ljude, mlade vojnike koji su u koloni pokušali da napuste Sarajevo nakon postignutog dogovora, predstavljali su pucnje u mir i slobodu, te potvrdili šta za muslimansko rukovodstvo znači dogovor i data riječ – ništa.

    “Ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, ratni pokliči, pucnji i paljenja u Dobrovoljačkoj ulici, presretanje vozila JNA na Skenderiji, napad na Dom JNA i sve kasarne u Sarajevu, brutalno strijeljanje zarobljenih vojnika JNA u Velikom parku, Tuzlanska kolona… – svi ti zločini počinjeni nad nevinim ljudima, nad mladošću, jesu zločini protiv mira i pucanj u slobodu”, naglasio je Dodik.

    On je rekao da je razotkrivanje laži bivšeg i sadašnjeg muslimanskog rukovodstva o navodnoj srpskoj agresiji i agresiji bivše JNA na BiH ključni zadatak institucija Republike Srpske, te da se samo plasiranjem istine, argumentima i dokazima, kulturom sjećanja i podsjećanja na brojne zločine nad srpskim narodom jasno potvrđuje ko je želio rat u BiH i ko se spremao i naoružavao za ratni sukob.

    “Tadašnje muslimansko rukovodstvo jasno je poručilo ne samo Srbima u BiH, već i cijelom svijetu da ne žele mir u BiH i normalan život u ostatku tadašnje Jugoslavije, te da su spremni na sve. Željeli su rat i to su jasno pokazali, dok se taj isti svijet pravio i nijem i gluv i slijep optužujući Srbe”, naveo je srpski član Predsjedništva BiH.

    On je podsjetio da uporno decenijsko odbijanje Tužilaštva BiH da procesuira odgovorne za ove zločine predstavlja više nego jasan dokaz da ta neustavna i nelegalna pravosudna institucija od dana kada je nametnuta odlukom visokog predstavnika predstavlja instrument muslimanske i politike dijela međunarodne zajednice u BiH.

    Za svakoga ko želi i hoće da vidi, rekao je Dodik za Srnu, jasna je uloga i odgovornost muslimanskog političkog, vojnog i policijskog rukovodstva, osim za tužioce, kako domaće tako i strane, čiji je zadatak bio da zataškaju zločine i prebace navodnu odgovornost za izazivanje krvavog građanskog rata u BiH na Srbe.

    “I danas, dvije i po decenije nakon zločina sjetili su se da podignu optužnicu za zločin u Dobrovoljačkoj. Zašto sada!? Za pranje biografija!? Savjest im sigurno nije proradila. To je krajnje licemjeran i manipulatorski potez pravosuđa BiH. Naše povjerenje u rad nametnutih pravosudnih institucija na nivou BiH davno je izgubljeno i ne može ga ništa vratiti, jer smo svjedoci brojnih pristrasno vođenih i katastrofalno sramotnih presuđenih predmeta koji se tiču zločina nad Srbima”, naglasio je Dodik.

    On je naveo da dosadašnja praksa rada pravosudnih institucija u BiH, nažalost, pokazuje da se preko optužnica i presuda pokušava definisati karakter rata u BiH prema kojem je srpski narod isključivo odgovoran za sve, a muslimani navodne nevine žrtve.

    “Uprkos svemu, kad-tad istina će izaći na vidjelo, a sarajevska Dobrovoljačka ulica ostaje zapisana kao mjesto strašnog zlodjela i vječna sramota onih koji su to učinili, kao i onih koji ništa nisu uradili da zločinci i počinioci pravovremeno odgovaraju”, zaključio je Dodik.

    U Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu pripadnici “Zelenih beretki” i Teritorijalne odbrane BiH su, po naredbi člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića, 3. maja 1992. godine napale kolonu vozila JNA koja je, prema dogovoru Alije Izetbegovića i Unprofora, napuštala tadašnju Drugu vojnu oblast.

    Dan ranije, 2. maja 1992. godine, pripadnici “Zelenih beretki”, “Patriotske lige”, MUP-a i Teritorijalne odbrane napali su Dom JNA i Komandu Druge vojne oblasti u Sarajevu.

    Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno.

    U Istočnom Sarajevu i Sarajevu danas će, u organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova, biti obilježeno 30 godina od zločina paravojnih muslimanskih formacija i radikalnih islamističkih falangi nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici.

  • Vrhovac: Originalna dokumentacija IRB-a sto odsto sačuvana

    Vrhovac: Originalna dokumentacija IRB-a sto odsto sačuvana

    I dalje traje uviđaj nadležnih organa, a razlog požara u IRB-u još uvijek nije poznat, rekao je vršilac dužnosti direktora IRB-a Dražen Vrhovac.

    “U zgradi u kojoj smo mi vlasnici samo određenog dijela, stradao je drugi dio sprata, odnosno sektor računovodstva”, rekao je Vrhovac.

    Vrhovac je apelovao da se vjeruje institucijama Srpske koje pravovremeno obavljaju svoj posao.

    Kako Vrhovac navodi, nije im dopušten ulazak u zgradu dok je uviđaj u toku.

    “Ono što javnost najviše interesuje jeste arhiva IRB-a, koja je 100 odsto neoštećena. Kompletna arhiva je sačuvana u potpunosti, jer se čuva u protivpožarnim ormarima”, izjavio je Vrhovac za RTRS.

    Vrhovac navodi da se svi poslovi koje IRB-e i svi radnici obavljaju se snimaju i čuvaju.

    “Ne postoji šansa da se dokumentacija ošteti. Najviše štete imamo na imovini, ali ona je osigurana. Na nivou etažnih vlasnika zgrade u kojoj se nalazi i IRB, svi protiv požarni sistemi su ispravni”, saopštio je Vrhovac.

    Sprat koji je zadesio požar će biti izmješten kako bi bio omogućen nesmetan rad.

    “Nemoguće je da je dokumentacija oštećena i obavještavamo javnost ovom prilikom da je sve sigurno”, navodi Vrhovac.

    S obzirom da u javnosti svako plasira dezinformacije, Vrhovac apeluje na tužilaštvo da što prije završi postupak.

  • Poljuljano 30 fotelja u “Šumama Srpske”

    Poljuljano 30 fotelja u “Šumama Srpske”

    “Šume RS” formirale su komisiju koja je počela da češlja svih 30 organizacionih dijelova tog javnog preduzeća, a rukovodioci koji ne budu imali opravdan razlog za iskazani gubitak ili manju dobit od očekivane u prošloj godini ostaće bez funkcija.

    “Glas Srpske” je ranije objavio da su “Šume RS” prošlu godinu završile sa dobiti od svega 44.991 marku, te da je devet organizacionih dijelova poslovalo sa gubitkom.

    Najveći minus iskazao je Centar za sjemensko-rasadničku proizvodnju iz Doboja i to od milion maraka. Na drugom mjestu je Šumsko gazdinstvo “Zelengora” iz Kalinovnika sa gubitkom od 990.000, a na trećem “Čemernica” iz Kneževa, koja je imala minus veći od pola miliona KM.

    Direktor “Šuma RS” Slaven Gojković rekao je “Glasu” da su formirali komisiju koja je počela da češlja poslovne knjige svih organizacionih dijelova, a poseban akcenat biće stavljen na one koji su iskazali gubitak u poslovanju ili manju dobit od očekivane.

    “Dobili smo i izvještaj nezavisnog revizora i radićemo najviše na osnovu toga. Tek krajem ovog ili početkom idućeg mjeseca mogli bismo imati neke rezultate o tome ko je neopravdano, a ko opravdano imao gubitak u poslovanju u prošloj godini. Neće samo šumska gazdinstva koja su poslovala sa minusom biti predmet kontrola već i ostali. Oni rukovodioci za koje bude utvrđeno da su odgovorni za loše poslovanje snosiće odgovornost”, naveo je Gojković.

    Pojasnio je da će komisija utvrditi da li ima onih šumskih gazdinstava koji su poslovali sa minusom iz nekih opravdanih razloga.

    “Imamo mi i onih gazdinstava koja su godinu završila sa malom dobiti, a taj rezultat nije opravdan i trebalo bi da bude mnogo veći sa takvim kvalitetom šuma i svega ostalog. I njih će komisija pročešljati”, kazao je Gojković.

    Kada je riječ o poslovanju ove godine, Gojković je istakao da bi “Šume” trebalo, ako sve bude išlo po planu, da imaju na kraju 2022. bolji rezultat.

    “Razmatrali smo izvještaj za prva tri mjeseca. I on je bolji u odnosu na isti period lani. Ima pomaka. Međutim, sve će zavisiti od proizvodnje, odnosno od onoga koliko ćemo mi do kraja godine uspjeti da usiječemo i realizujemo”, naveo je Gojković i podsjetio da je plan proizvodnje u prošloj godini podbačen za 13 odsto, što je pad finansijskog prihoda za 26 miliona maraka.

    Gojković je dodao da su početkom godine preuzeli korake na pitanju stimulacije izvođača radova koji sijeku i izvoze šumu, kako bi proizvodnju digli na viši nivo.

    “Međutim, sva ova dešavanja u svijetu dovela su do rasta cijena energenata, ali i svega ostalog, što je na neki način pokvarilo naše planove. Ali nadamo se svakako da će biti bolje i da ćemo nastaviti ovim tempom”, zaključio je Gojković.

    “Jahorina” ima novog direktora
    “Šume RS” su u petak imenovale i novog direktora šumskog gazdinstva “Jahorina” Pale.

    “Direktor koji je upravljao tim šumskim gazdinstvom ispunio je uslove za penziju i na njegovo mjesto postavljen je Nemanja Milinković, dosadašnji tehnički direktor tog gazdinstva”, rekao je Slaven Gojković.

  • Odata počast stradalima u “Dobrovoljačkoj”

    Paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća delegacija Narodne skupštine Republike Srpske i preživjeli obilježili su u Sarajevu danas 30 godina od stradanja pripadnika Jugoslovenske narodne armije u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici.

    “Poslije 30 godina ovo je dobar put da se ostvare neke odnosi u Sarajevu i BiH, jer sam zadnji put bio na ovom mjestu 2018. godine kada nam je cvijeće bačeno u Miljacku. Žalosno je što je do sada za stradanje pripadnika JNA u Sarajevu početkom devedesetih optužnica podignuta samo za dešavanja 3. maja. Optužnica nije obuhvatila period od 20. aprila do 23. maja kada se desilo posljednje ubistvo u kasarni Maršal Tito. Mi živimo u nadi da će se podići optužnica i za te događaje”, rekao je Željko Pantelić, preživjeli iz Dobrovoljačke ulice.

    Milenko Perić je 3. maja ranjen u napadu Teritorijalne odbrane i “Zelenih beretki” na kolunu JNA koja se povlačila iz Sarajeva.

    “Ranjen sam na ovom mjestu, izvučen iz kamiona i pucano mi je u noge. Poslije toga prebačen u Centralni zatvor i to dovoljno govori o humanosti onih koji tvrde da su tog dana branili Sarajevo” , rekao je Perić, komentarišući da je na istom mjestu nešto ranije danas organizovano okupljanje i pripadnika Udruženja “Zelenih beretki” u znak sjećanja, kako su naveli, na dan odbrane grada Sarajeva.

    Delegacija Narodne skupštine Republike Srpske predvođena ministrom rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Duškom Milunovićem stigla je u nekadašnju Dobrovoljačku ulicu u Sarajevu praćena jakim policijskim snagama.

    “Kao rođeni Sarajlija koji danas sa svojom porodicom živi u Istočnom Sarajevu danas sam se osjećao kao Rus u Ukrajini ili kao Palsetinac u Izraelu. Bilo je neprijatno i neugodno doći na odavanje počasti sa ovolikim bezbjednosnim mjerama. Poražavajući je ovoliki stepen bezbjednosti za odavanje počasti. Jednostavno u Sarajevu je takva atmosfera da Srbi ni nakon 30 godina ne mogu mirno odati počast svojim žrtvama”, rekao je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Aleksandar Glavaš.

    Ministar rada i boračke zaštite Republike Srpske Duško Milunović podsjetio je na dešavanja početkom 1992. godine.

    “Ovdje je ubijeno devet vojnika JNA i 26 ranjeno. Kasnije je 206 zarobljeno i mučeno. Napadi na JNA su počeli u aprilu. Pamtimo da su u Hrasnom u kafiću 20. aprila ubijena dva pripadnika vojske dok su igrali bilijar. Nakon toga 22. aprila uhvatili su osmoricu pripadnika i pobili ih u Velikom parku i da pri tome niko nije odgovorao. Napade na JNA masovno su počeli vršiti pripadnici “Zelenih beretki” i Patriotske lige. Drugog maja desio se najveći broj ubistava, a 3. maja bilo je dogovoreno da se kolona mirno povuče iz Sarajeva. To je bila posljedica sporazuma koji je Alija Izetbegović potpisao u Skoplju”, rekao je Milunović.

    Poslije nekoliko obustavljanih istraga, pravdajući se nedostatkom dokaza, Tužilaštvo BiH je nakon 30 godina tek prošle sedmice podiglo optužnicu protiv 11 lica političkog i vojnog rukovodstva iz Sarajeva u tom periodu, ali vezano samo za događaje 3. maja.

    “Mi ovaj datum obilježavamo da odamo pomen i da podsjetimo javnost da za ovaj zločin niko nije odgovarao. Ohrabruje činjenica da je podignuta optužnica protiv 11 lica, ali ostaje da se vidi kako će se to odvijati. Očekujem da pravda bude dostižna za sve”, kazao je Milunović.

    U Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Miljevićima u Istočnom Sarajevu jutros je služen i parastos za ubijene pripadnike JNA.

  • “Čudno kako vatra baš hoće na ugovore i papirne dokaze”

    “Čudno kako vatra baš hoće na ugovore i papirne dokaze”

    Čudno kako požari baš hoće na ugovore i papirne dokaze, poručio je predsjednik PDP, Branislav Borenovioć.

    Povodom razornog požara u zgradi Investiciono-razvojne banke Republike Srpske u Banjaluci, Borenović se oglasio na Tviteru.

    – Požar u IRB! Kažu „izgorio dio dokumentacije, ali ima sve na serverima“. Čijim, od koga? Šta je sa ugovorima Farmland, Energolinija, Niskogradnja, Kaldera…? Čudno kako požari baš hoće na ugovore i papirne dokaze! Pamtimo požar u banjalučkom sudu 2010! Sve istražiti, detaljno – poručio je Borenović.

    Podsjećamo, u požaru u objektu IRB nastala je ogromna materijalna šteta, ali nije bilo povrijeđenih. Mada vatra navodno nije izbila u prostorijama IRB, nego se samo na njih proširila, opozicija poziva istražne organe da ispitaju sve sumnje u ovom slučaju.

  • Srpski narod ne zaboravlja užase u Jasenovcu

    Srpski narod ne zaboravlja užase u Jasenovcu

    Ono što ni jedno dijete ne bi smjelo doživjeti pamti sada osamdesetšestogodišnji Slavko Milanović. Sa majkom i mlađom sestrom, koja mučenje nije preživjela, u logor smrti u Jasenovac odveden je sa nepunih šest godina. Priča da se mnogih užasa nagledao, ali da ga je od još veće nesreće spasila majka.

    „Ustaše su odvajale djecu od majki, ali majka moja je nas krila. Mi smo dolje sjedili na zemlji, a ustaše kada su prolazile ona je mene i sestru, koja je bila mlađa godinu ipo dana i koja je umrla u Jasenovcu, pokrije sa nekim krpama dok ustaše prođu. Kako danas, tako i sutra, tako da sam ostao neodvojen od majke, a sestra je nažalost umrla majci na rukama“, priča Slavko Milanović, bivši logoraš.

    Da oda poštu svojim precima, dug put iz Beograda, prešla je i Mara Maša Narančić. Dva imena na koja je ponosna nosi po svojim nastradalim bakama. One nisu jedini članovi njene porodice kojima je život okončan u ovom zloglasnom logoru.

    „Otac moga oca je, po onome što smo saznali, skončao u Jasenovcu. Njegova mala sestrica sa 12 godina je umrla u Zagrebu u dječijoj bolnici. A ja sam rođena poslije“, rekla je Mara Maša Narančić, potomak žrtava.

    20 kilometara od Gradine nalazi se selo Gašnica iz koga su u jednom danu u Jasenovac odvedeni očevi, majke, djedovi, bake, sinovi i kćerke. Malo ko je iz njega izašao. Mnogi su bili članovi Milanove porodice.

    „Moje selo Gašnice je nekada brojalo uz sam rat oko 1200 stanovnika, a 777 njih je nestalo. Ovo nema definiciju, bez obzira što to mogu biti književnici, teolozi, ovo i ono, reći nešto o tom događaju i poruku neku poslati, ali ja mislim da odavde nema nikakve poruke koja može stati u svije obične ljudske riječi“, kaže Milan Golić, potoma žrtava.

    Gotovo da nema ni jednog doma iz Potkozarja iz koga barem jedan ukućanin nije stradao u Jasenovcu. Pamti to vrlo dobro čitav srpski narod, ali pamte i djeca. Posebno ona sa ovog područja, jer priče o stradanju svojih predaka od malih nogu slušaju od roditelja.

    „Kad zamisliš da su vršnjaci tvoji ovdje proživljavali tako nešto, onda je naprosto jezivo“, rekla je Marija Piljić.

    „Pisao sam pjesmu na temu sjećanja na Jasenovac. Opet je nebo nekako sivo, nad nama kruže sive ptice. Idite negdje drugdje letite, vi ni ne znate čitati ćirilice“, recituje Lazar Trmošljanin.

    Na obali Save svoje kosti je ostavilo preko 700.000 ljudi. Zato je Jasenovac najbolnija srpska rana i najskuplja istorijska lekcija.

    Da nam prošlost to ne govori sadašnjost nikada ne bi ni naslutila da su ove sada zelene livade, nekada bile crvene i natopljene krvlju. Donja Gradina nije jedino, ali je najveće stratište u okviru zloglasnog logora Jasenovac. Samo ovdje pronađeno je 105 masovnih grobnica, u kojima se nalazilo preko 366 hiljada nedužnih žrtava.