Obilježavanje Dana nestalih i poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu je trenutak duboke ljudske boli, ali i poziv na nepokolebljivu istrajnost u traganju za istinom i pravdom, istakao je predsjednik Milorad Dodik.
“Datum 30. avgust je od republičkog značaja jer je to dan kada tišina govori više od bilo koje riječi, kada je neizvjesnost sve veća, a sjećanje jedina najjača veza i nit sa onima koji ni 31 godinu od završetka Odbrambeno-otadžbinskog rata nisu našli svoj smiraj u vječnoj kući na tlu Republike Srpske”, naglasio je Dodik u izjavi za Srnu povodom današnjeg obilježavanja Dana nestalih i poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu kod Manastira Svetog Nikole na Ozrenu u opštini Petrovo.
On je podsjetio da Republika Srpska i dalje traga za 1.616 lica, od kojih su 981 civili i 10 djece.
“Zamislite roditelja, brata, sestru koji još nisu našli posmrtne ostatke svojih najmilijih!? Oni i dalje preživljavaju bol i tugu, a u njima gori vječna rana koja ne zarasta, jer nestanak nije otići i vratiti se. Ovo je mnogo gore, ovo je nestanak pun neizvjesnosti, godina i decenija čekanja.
Nestanak najdražih je vječita neizvjesnost koja pritišće dušu porodica. NJihov život je, nažalost, osuđen na čekanje vijesti koje se pretvara u decenije života između nade i surove stvarnosti”, istakao je predsjednik Dodik.
On je ukazao da svako ime na spisku nestalih nije samo broj 1.616 ili obična statistika, to je nečiji otac, majka, sin, kćerka, brat ili sestra, komšija, prijatelj, drug, sugrađanin.
“Iza svakog imena krije se jedan život, jedan dom koji čeka. Majka koja je gledala kroz prozor, otac koji se nadao povratku, a danas možda više nisu među živima i otišli su u grob sa vječnom ranom. Ostala je možda supruga, sestra, brat koji čuvaju uspomene i koji se nadaju ili dijete koje je odrastalo bez oca, sa slikom i vječnim pitanjem: ‘Zašto se tata nikada nisi vratio kući?'”, rekao je Dodik.
On je naveo da godine prolaze, ali čekanje ne prestaje, nada pomiješena sa tugom još postoji da će jednog dana pronaći trag svojih najmilijih i mjesto na kojem će moći dostojanstveno prislužiti svijeću.
“To su bili ljudi sa svojim snovima, nadama i planovima koje je nasilno prekinuo rat. Nakon što su život dali za Republiku Srpsku i ugradili je u njene temelje, 31 godinu traje njihovo ponovno ubijanje, ubijanje iz dana u dan, a svaki dan je nova nada za porodicu da će biti pronađeni posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Ta neizvjesnost dodatno razara ne samo njihove duše, već i svih nas koji živimo u Republici Srpskoj”, naglasio je Dodik.
Obilježavajući ovaj dan, kaže Dodik, ne govorimo samo o prošlosti, već i sadašosti i budućnosti i moraloj obavezi svakog stanovnika Republike Srpske da se ne zaboravi, da se nastavi potraga i konačno sazna sudbina svakog našeg čovjeka, svakog borca i civila.
“Sve dok postoji i jedan čovjek koji nema grob ili za čiji grob se i dalje ne zna, ni mi ne možemo i ne smijemo biti mirni. Ne smijemo i ne možemo posmatrati naše sunarodnike kako žive život pun neizvjesnoti, a sa druge strane pun nade da će pravda nekada biti zadovoljena.
I ono što je najvažnije, što je ljudski i hrišćanski, ne smijemo dozvoliti da vrijeme učini najgoru stvar – da prekrije zaboravom ono što se zaboraviti ne smije”, poručio je Dodik.
Danas kada se klanjamo sjenama naših nestalih junaka, rekao je on, istovremeno pružamo i ruku i riječi utjehe onima koji su najviše izgubili, a koji i danas, sa vjerom i strpljenjem, ne gube nadu da će dočekati trenutak spokoja.
“Zato neka nas ovaj dan opomene na neprocjenjivu vrijednost života, na bol gubitka i na odgovornost da čuvamo istinu. Traženje naših nestalih mora biti nastavljeno, iako je ono u ovoj kvazi državi od BiH već odavno postalo političko i selektivno kada je riječ o Srbima”, ukazao je Dodik.
On je rekao da u prilog ovoj činjenici govori i podatak da je 2009. godine od ukupno 1.207 identifikovanih lica njih samo 22 bilo srpske nacionalnosti, 2008. godine 10 i 2007. identifikovano je 11 lica srpske nacionalnosti.
Ako Institut za nestala lica nastavi ovom “dinamikom” da radi kada je riječ o pronalsku nestalih osoba srpske nacionalnosti, trebaće im više od 150 godina da pronađu i identifikuju njih 1.660 koje tražimo.
On je rekao da porodice nestalih imaju pravo da dobiju odgovore, bez obzira na to koliko je vremena prošlo i koje su nacionalnosti, ali ovakvim ponašanjem i odnosom prema srpskim žrtvima Institut za nestala lica po ko zna koji put potvrđuje da je to politička institucija, iako je njen zadatak izuzetnog humanog karktera u koju sa zebnjom gleda svaka porodica koja traži svoje najdraže.
“Ali, uprkos svemu, Republika Srpska i njene institucije neće odustati, jer mi ne zaboravljamo, ne odustajemo i tražimo istinu. U tom se ogleda i značaj očuvanja kolektivnog sjećanja i nastavka potrage za svim nestalim licima, kao i potrebe da se porodicama omoguće istina, pravda i dostojanstvo”, naveo je Dodik.
Istakao je da za porodice koje decenijama žive u neizvjesnosti i iščekivanju pronalazak nestalih je životno pitanje koje se ne može mjeriti ni sa čim i ono za nas sve ostaje jedno od najvažnijih pitanja, ali i trajna obaveza da se njihova sudbina i njihovih nestalih ne prepusti zaboravu.
“Vrijeme prolazi, ali sjećanje ne smije proći. Naša je obaveza da čuvamo uspomenu na one koji se nisu vratili svojim domovima, da poštujemo njihove porodice i da budućim generacijama prenosimo istinu i kulturu sjećanja”, poručio je Dodik.
Obilježavanje Dana nestalih kao događaj od republičkog značaja organizuje Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.
Dan nestalih i poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu od 2021. godine u Republici Srpskoj se obilježava 30. avgusta, kada je i Međunarodni dan nestalih ustanovljen u znak sjećanja na žrtve ratova, zločina protiv čovječnosti i kršenja ljudskih prava.
