Kategorija: Vijesti

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić izrazio je saučešće porodicama i prijateljima planinara iz BiH stradalih prilikom uspona na planinski vrh Elbrus u Ruskoj Federaciji.

„Duboko me potresla vijest o tragičnoj nesreći na planini Elbrus u kojoj je živote izgubilo pet planinara iz BiH. Upućujem izraze iskrenog saučešća njihovim porodicama, prijateljima i svima koji tuguju zbog ovog nenadoknadivog gubitka.” naveo je Stevandić.

Stevandić je povrijeđenim članovima ekspedicije poželio uspješan oporavak i brz povratak svojim porodicama.

Petoro planinara iz Zenice stradalo je prilikom uspona na najviši planinski vrh Evrope – Elbrus, dok su dvojica članova sedmočlane ekspedicije preživjela.

Predsjednik Miilorad Dodik izjavio je za Srnu da je najveći poraz čovječanstva mučenje i ubistvo djece, a jedan takav poraz je svirepo ubistvo 12-godišnjeg Slobodana Stojanovića, dječaka koji nije znao za rat i mržnju, ali je život izgubio od najgorih krvnika.

“Slobodan je bio dječak čije je djetinjstvo prekinuto na početku građanskog rata u BiH, u ljeto 1992. godine, jednim sasvim običnim, ali kobnim povratkom iz izbjeglištva kući po svog psa. Bio je dijete kao i sva druga djeca koji je volio životinje i nije imao nikakve veze sa ratnim sukobima, dijete koje je na život gledalo drugačijim očima, punim ljubavi, nade i vjere, ali su monsturmi sve to ugasili i krvlju ispisali najteže stranice njegove kratke biografije”, istakao je Dodik.

Svako dijete ima pravo na mir, osmijeh, igru i budućnost, rekao je Dodik, ali Slobodan očito voljom neljudi i krvnika nije imao na to pravo i njegovo do tada bezbrižno djetinjstvo nasilno je prekinuto rukom monstruma, i što je još poraznije rukom žene monstruma Elfete Veseli.

Umjesto zagrljaja svog psa, kaže Dodik, Slobodana je dočekalo svirepo mučenje, nož, bol i okrutna smrt.

“Slobodan nije bio vojnik, nije nosio oružje, nije predstavljao prijetnju nikome. Bio je dijete, simbol nevinosti, nade i budućnosti. Upravo zato njegovo stradanje predstavlja jedan od najstrašnijih zločina počinjenih nad srpskom djecom tokom proteklog rata”, naglasio je Dodik za Srnu povodom obilježavanja 34 godine od svirepog ubistva dječaka Slobodana Stojanovića.

On je istakao da bi Slobodan danas bio zreo čovjek, imao porodicu, živio i radio slobodno u svojoj Republici Srpskoj, ali monstrumi su mu odredili drugačiju sudbinu.

“Slobodanova sudbina ostaje jedno od najpotresnijih svjedočanstava stradanja nevine djece i trajni podsjetnik da krvnici ne biraju žrtve. Samo jedno im je bilo važno – jedan Srbin manje”, istakao je Dodik.

On je dodao da je njegova nevina dječija duša ugašena na najsvirepiji način, ostavljajući iza sebe bol i tugu koje traju i trajaće zauvijek.

Dodik je rekao da je obaveza svih nas da njegovo ime izgovaramo sa posebnim pijetetom i da čuvamo istinu od zaborava, a njegove mučitelje i ubicu neka progoni nevini dječiji pogled pun ljubavi ne samo za ljude već i za životinje.

“Ime Slobodana Stojanovića je simbol stradalništva i nevinosti. Danas, poruke povodom ovog svirepog zločina nose u sebi tugu za jednim tek započetim životom, prekinutim djetinjstvom i ugašenim nevinim i čistim osmijehom, ali i poruku o važnosti čuvanja uspomene na svaku našu nevinu žrtvu, posebno dječiju zarad naše i budućnosti sve druge djece u našoj Republici Srpskoj”, poručio je Dodik.

Haris Adilović, jedan od dvojice preživjelih planinara, govorio je za ruske medije i kazao da je tragedija na Elbrusu u kojoj je život izgubilo njegovih pet kolega posljedica pogrešne vremenske prognoze, a ne nedostatka pripremljenosti grupe.

On je istakao da je tim bio dobro obučen, ali da su se vremenski uslovi pokazali težim nego što se očekivalo.

Prema pisanju ruskih medija, a kako je kazao Adilović, poteškoće su se javile od početka uspona. U početnoj fazi jedan od učesnika je počeo da se smrzava, što je navelo jedan tim da se okrene.

Grupa odustala od uspona nakon pogoršanja uslova

“Drugi tim je nastavio penjanje, ali poslije oko 100-150 metara, i mi smo odlučili da odustanemo od penjanja. Kada smo osigurali konopce na jednom dijelu rute i popeli se više, vidjeli smo da je situacija na vrhu još gora. Odlučili smo da se vratimo”, rekao je on.

Adilović je napomenuo da su svi članovi tima iskusni i da se dobro poznaju.

“Dakle, nije se radilo o nedostatku pripremljenosti. Mislim da je glavni razlog bila pogrešna vremenska prognoza”, rekao je on, prenose iz.ru.

Podsjećamo, petoro planinara iz Zenice poginulo je u subotu, 25. jula, tokom uspona na planinu Elbrus u Rusiji, dok su samo dvije osobe, iz grupe koja je krenula osvojiti ovaj vrh, preživjele.

Živote su izgubili Meliha Čaušević, Alma i Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam. Dvoje od njih su bili članovi Gorske službe spašavanja Zenica, a troje članovi Planinarskog društva “Vedro”. Preživjeli su Haris Adilović i Kemal Vidimlić.

Naime, kako su javili u nedjelju ruski mediji, planinari su ostali zarobljeni na nadmorskoj visini od približno 5.100 metara.

U potragu za njima bilo je uključeno 16 spasilaca, međutim, u jednom trenutku evakuacija tijela je morala biti obustavljena zbog lošeg vremena.

Vrijeme se brzo promijenilo

Prema pisanju ruskih medija, iako su vremenski uslovi u početku uspona bili povoljni, situacija se ubrzo promijenila. Vjetar je dostizao brzinu od 45 kilometara na sat, a kasnije je pojačao na oko 70 kilometara na sat, što je dodatno otežalo boravak na planini.

Ruski Istražni komitet za Kabardino-Balkariju saopštio je da je jedan od alpinista uspio sići i prijaviti kako je dvojici članova grupe pozlilo na visini od oko 5.100 metara.

Nekoliko dana prije tragedije, jedan od stradalih na svom Facebook profilu objavio je fotografiju na kojoj se nalaze članovi ove grupe uz opis: “Hiljade kilometara iza nas, jedan vrh ispred nas i samo jedan san. Korak po korak, sve do krova Evrope”.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine sutra, 27. jula, donijeće odluku o proglašenju Dana žalosti, a Nermin Nikšić, premijer FBiH, najavio je da će se Vlada uključiti maksimalno kako bi obezbijedili transport tijela stradalih planinara, kao i povratak dvojice preživjelih.

“S velikom tugom primio sam vijest o tragičnoj pogibiji pet naših planinara na Elbrusu. Razgovarao sam s Dinom Ahmetovićem, predsjednikom Gorske službe spašavanja Zenica, čija su dva člana među stradalima. Teško je pronaći riječi koje mogu opisati bol porodica, prijatelja i svih koji su ih poznavali. Ovo nije tragedija samo za Zenicu i planinarsku zajednicu, već za cijelu Bosnu i Hercegovinu”, kazao je Nikšić.

On je porodicama stradalih uputio iskreno i najdublje saučešće.

“Dvojici preživjelih planinara želim da se uspješno oporave i pronađu snagu nakon svega što su preživjeli”, dodao je on.

Prema njegovim riječima, u ovakvim trenucima je obaveza biti uz porodice stradalih i pružiti konkretnu pomoć.

“Vlada Federacije Bosne i Hercegovine uključit će se maksimalno kako bi osigurali transport tijela naših stradalih planinara u Bosnu i Hercegovinu, kao i za povratak dvoje preživjelih. Našli smo se u obrnutoj situaciji, da mi trebamo pružiti pomoć pripadnicima Gorske službe spašavanja koji svakodnevno, često rizikujući vlastite živote, spašavaju tuđe. Njihova humanost, hrabrost i požrtvovanost zaslužuju naše trajno poštovanje i podršku”, napisao je Nikšić i dodao:

“Neka počivaju u miru, a njihovim porodicama želim snagu da izdrže sva iskušenja i nenadoknadivi gubitak”.

Podsjećamo, petoro planinara iz Zenice poginulo je u subotu, 25. jula, tokom uspona na planinu Elbrus u Rusiji, dok su samo dvije osobe, iz grupe koja je krenula osvojiti ovaj vrh, preživjele.

Živote su izgubili Meliha Čaušević, Alma i Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam. Dvoje od njih su bili članovi Gorske službe spašavanja Zenica, a troje članovi Planinarskog društva “Vedro”. Preživjeli su Haris Adilović i Kemal Vidimlić.

Naime, kako su javili u nedjelju ruski mediji, planinari su ostali zarobljeni na nadmorskoj visini od približno 5.100 metara.

U potragu za njima bilo je uključeno 16 spasilaca, međutim, u jednom trenutku evakuacija tijela je morala biti obustavljena zbog lošeg vremena.

Vrijeme se brzo promijenilo
Prema pisanju ruskih medija, iako su vremenski uslovi u početku uspona bili povoljni, situacija se ubrzo promijenila. Vjetar je dostizao brzinu od 45 kilometara na sat, a kasnije je pojačao na oko 70 kilometara na sat, što je dodatno otežalo boravak na planini.

Ruski Istražni komitet za Kabardino-Balkariju saopštio je da je jedan od alpinista uspio sići i prijaviti kako je dvojici članova grupe pozlilo na visini od oko 5.100 metara.

Garavice kod Bihaća predstavljaju jedno od najvećih, ali i najduže prećutkivanih i skrivanih stratišta srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata, istakao je predsjednik Milorad Dodik.

Povodom sutrašnjeg obilježavanja 85 godina od ustaškog zločina nad 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece, u Garavicama kod Bihaća, Dodik je rekao za Srnu da je ovaj zločin nad srpskim življem, koji su izvršile ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, dio njihovog sistemskog monstruoznog plana o potpunom istrebljenju ili protjerivanju Srba sa ovog prostora.

“O kakvom zločinu je riječ najbolje govore istorijski podaci prema kojima su uništena cijela srpska sela u i oko Bihaća, a kompletne porodice brisane iz knjiga rođenih da bi se sakrio svaki trag srpskog postojanja.

O brutalnosti i masovnosti ovog stravičnog zločina nad Srbima u Garavicama govori i podatak da je kompletan kraj za samo par sedmica ostao bez srpskog stanovništva”, naglasio je Dodik, dodavši da su i njemački vojnici bili zgroženi brutalnošću ustaša i njihovom spremnošću na razna zvjerska mučenja i ubistva nedužnih srpskih civila, posebno djece.

On je dodao da su dželati tjerali svoje žrtve da prije pogubljenja sami sebi kopaju grobnice, mučili i klali djecu pred majkama, roditelje pred djecom što potvrđuje da krvnicima ništa nije bilo sveto, čak su uživali u masovnom mučenju i ubijanju srpske nejači, žena i staraca.

“Nakon Drugog svjetskog rata prošle su decenije i decenije ćutanja i prikrivanja ovog zločina. Razmjere ove strašne tragedije nad srpskim narodom su skrivane u ime navodnog ‘bratstva i jedinstva’, jugoslovenske ideologije koja je skrivala i minimizirala srpske žrtve”, rekao je Dodik.

I opet su, kaže on, Srbi bili naivni i ćutali, prihvatajući istoriju koju su pisali komunisti, a u kojoj se nije jasno govorilo ko su žrtve, a ko dželati, nego se sve kvalifikovalo kao “žrtve fašističkog terora”, “stradali u Narodnooslobodilačkoj borbi”, “stradali za slobodu”…

Ti stradali, kaže Dodik, bili su Srbi, a njihov identitet se krio, a upravo zbog svog identiteta su i ubijani, mučeni, zaklani, živi spaljivani.

“Prava istina se prećutkivala, istorija falsifikovala, a srpske žrtve zanemarivale. I to nije bio slučaj samo u Garavicama, već na svim mjestima gdje su žrtve bile ko drugi nego Srbi – i u Jasenovcu, i Starom Brodu, Jadovnu, Prebilovcima… Sva ta mjesta koja smo danas oživjeli i otrgli od zaborava su srpske grobnice nevinosti, mjesta teških i najstrašnijih svjedočanstava stradanja našeg naroda i to samo zbog identiteta. Ni za šta nisu bili krivi, osim za to što su hrišćani, pravoslavni Srbi”, istakao je Dodik.

On je naglasio da nijedan Srbin nema pravo na zaborav svojih stradalih predaka, jer zaboraviti znači ponovo ubiti i pristati na to da zločin pobjeđuje život.

“Mi moramo očuvati sjećanje, moramo obilaziti mjesta stradanja i čuvati uspomenu. Hrišćanski je praštati, ali nije zaboraviti. Srpski narod je kroz vijekove mnogo propatio, mnogo izgubio i zato moramo i možemo njihovu žrtvu da sačuvamo od zaborava. Ne smijemo ih ponovo ubijati, jer su oni naša vječna opomena da čuvamo svoju Republiku Srpsku koja je garant naše budućnosti.

Kad god Srbi nisu imali svoju državu, bili su laka meta i plijen za zločince. Ne smijemo biti naivni, jer ta naivnost nas je mnogo puta koštala kako u ranijoj, tako i u skorijoj prošlosti. Zato danas moramo da znamo da samo jaki i jedinstveni možemo da se odupremo svakom zlu i moramo čuvati svoju otadžbinu Republiku Srpsku i njene institucije, te njegovati kulturu sjećanja da bi gradili svijetlu budućnost za sve nas i generacije koje tek dolaze da bi bili dostojni žrtve koja je položena za slobodu”, poručio je Dodik.

Vlada Republike Srpske nastavlja da ulaže u mlade i njihovo obrazovanje

Od akademske 2026/27. godine redovne studentske stipendije Ministarstva za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje biće povećane za 50 odsto – sa 200 KM na 300 KM mjesečno.

Na taj način godišnji iznos stipendije povećava se sa 2.000 KM na 3.000 KM, dok se ukupan budžet za stipendije uvećava sa 2.130.000 KM na 3.195.000 KM.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Министарство за научнотехнолошки развој и високо образовање (@ministarstvo_ntvo)

I pored značajnog povećanja iznosa stipendije, broj korisnika ostaje nepromijenjen – 1.065 studenata nastaviće da ostvaruje pravo na stipendiju.

Pored toga, Vlada Republike Srpske i Ministarstvo nastavljaju da pružaju snažnu podršku studentskom standardu kroz besplatno školovanje za sve redovne studente prvog i drugog ciklusa studija na javnim univerzitetima u Republici Srpskoj, besplatan smještaj u studentskim domovima za više od 3.000 studenata, kao i subvencionisanu ishranu u studentskim menzama.

Planinari iz Hercegovine su za RTRS naveli da su zbog nevremena morali odustati od najvišeg vrha Elbrusa i da su se vratili u bazu, odakle su u povratku u Gruziju saznali za tragediju planinaara iz Zenice.

– Ekspedicija iz Hercegovine se 14. jula uputila sa ciljem penjanja Kazbeka (5.054 m), u Gruziji i Elbrusa (5.642 m), u Rusiji. Nakon uspješnog uspona na Kazbek prelaze u Rusiju sa krajnjim ciljem najvišeg vrha Evrope. Zamisao je bila da 23. jula pristupe do doma na visini 4.040 metara. Međutim, zbog loših vremenskih uslova, taj dan nije bio dozvoljen pristup toj visini – navode planinari.

Naredni dan, 24. juli, pristupaju visini 4.040 metara.

– Svi penjači u grupi su se dobro osjećali na toj visini zahvaljujući prethodno dosegnutoj na Kazbeku. Prilikom dolaska na visinu od 3.800 metara, susreću se sa grupom iz BiH, iz Zenice. Prijatna riječ zemljaka se pretvorila u razgovor pun smijeha. Njihov plan je poći na završni uspon istu noć u 1.00 čas poslije ponoći. Obostrane riječi uspješnog i srećnog uspona – navode planinari za RTRS.

Hercegovačka ekspedicija odučuje tu noć, 24. jula krenuti na završni uspon. Polazak je planiran za 22.00 časa pošto od lokalnog vodiča saznaju da se od šest časova ujutru vremenski uslovi pogoršavaju.

Hercegovačka ekspedicija kreće u 22.00 časa.

– Temperatura je niska i vjetar prisutan. Kako se doseže visina, temperatura postaje niža, a vjetar jači. Ekipa se osjeća dobro i penje i brže od predviđenog. Dolaskom do 5.000 metara ispred njih je jedna veća grupa alpinista koja im usporava kretanje. Vremenski uslovi se pogoršavaju. Magla biva gušća, a jačina vjetra do 70 kilometara na čas. Krećući se po tim uslovima, dolaze do 5.400 metara i jednoglasno odlučuju da se vrate zbog sve lošijih vremenskih uslova koji se velikom brzinom mijenjaju. Spuštaju se bezbjedno do doma na 4.040 metara pakuju stvari i obavljaju silazak u Terskol. Napuštaju Rusiju i u jutarnjim satima, u Gruziji, saznaju vijest o tragičnom stradanju ekipe iz Zenice – navode planinari iz Hercegovine.

Foto: RTRS/Ustupljena fotografija

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić ocijenio je da je aktuelni saziv parlamenta Srpske, uprkos svim izazovima, očuvao istinsku volju srpskog naroda u BiH, ustavni status Republike Srpske i njenu imovinu.

Stevandić je rekao novinarima u Banjaluci da je dobro što je narod davao snagu parlamentu čiji se aktuelni saziv zavrašava pobjedonosno.

– Sve je sačuvano i u ove četiri godine najmanje je toga došlo u pitanje. Čak i kada smo povlačili zakone, dokazali smo da ih ne može srušiti Ustavni sud BiH ako ih ne povučemo – istakao je Stevandić.

Za nas su, kaže, i dalje najvažniji volja srpskog naroda, institucije i ono što izglasamo u Narodnoj skupštini.

– Ovaj saziv je pored teškog i turbulentnog vremena u kome je radio pokazao čvrstinu, odlučnost i dostojanstvo u očuvanju interesa Srpske – zaključio je Stevandić.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić prisustvovao je danas u mjestu Durale u banjalučkom naselju Prijakovci polaganju vijenaca na na spomenik u Duralama povodom obilježavanja 85 godina od stradanja 30 Srba iz ovog naselja, te Dragočaja i Ramića u ustaškom pokolju.

Predsjednik Stevandić tom prilikom istakao je da nijedan zločin nad Srbima, ma kakav i koliki bio, ne smije biti sakriven.

“Od nastanka Republike Srpske govorimo istinu i brišemo ranije laži o našem narodu. Srpska je obrisala sve laži i otkrila sve istine. Ona nam omogućava da njegujemo sjećanja na svoje žrtve kao što je to danas u Duralama”, naveo je Stevandić.

On je naglasio da Srbi treba da shvate da su sve podjele besmislene.

“Jedina naša obaveza je da budemo zajedno. Srpska postoji radi toga da naša buduća pokoljenja budu sačuvana od ovakvih nemilih stvari koje su se desile u Duralama”, rekao je Stevandić novinarima.

On je ukazao na to da mnogi iz političkog Sarajeva i sa sličnih adresa priželjkuju da Srbi u BiH žive kao Srbi na okupiranom Kosovu, ali da Republika Srpska to neće dozvoliti.

“Srpska je zavjet naše sloge i budućnosti. Sve podjele među nama su besmislene i naše namjere da sačuvamo Srpsku treba da budu sve jače”, poručio je Stevandić.

Vijence i cvijeće na spomenik u Duralama položili su Stevandić, predstavnici Vlade, potomci žrtava, delegacije SUBNOR-a, BORS-a, Gradske uprave Banjaluka i drugi.

Parastosu na mjestu stradanja u Duralama prethodila je liturgija u Crkvi vaznesenja gospodnjeg u Prijakovcima.

U mjestu Durale u noći između 1. i 2. avgusta 1941. godine ustaše su svirepo ubile 30 srpskih civila iz Prijakovaca, Dragočaja i Ramića.

Ovaj zločin bio je jedan od prvih masovnih ustaških pokolja na području Krajine u Drugom svjetskom ratu.

Kako saznaje portal „Avaz“, na planinarenju na Elbrusu u Rusiji stradali su dr Meliha Čaušević, Alma i Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam.

Svi stradali planinari bili su iz Zenice, dok su preživjeli Haris Adilović i Kemal Vidimlić.

Meliha Čaušević bila je specijalista maksilofacijalne hirurgije i veliki ljubitelj planinarenja.

Drama na najvišem vrhu Evrope počela je juče, kada je sedmočlana grupa krenula u uspon. Iako su vremenski uslovi u početku bili povoljni, situacija se ubrzo promijenila. Vjetar je dostizao brzinu od 45 kilometara na čas, a do jutra je pojačao na oko 70 kilometara na čas, što je dodatno otežalo boravak na planini, prenosi Avaz.

Jedan od preživjelih uspio je sam da siđe sa planine i pozove pomoć, dok su drugog pronašli spasioci. Obojica su prevezena u bolnicu, gdje im je ukazana ljekarska pomoć.