Vasil je bio nekoliko kilometara unutar ruske teritorije kada je čuo fijuk približavajućeg drona napunjenog eksplozivom. Imao je sekunde da reaguje.
“Bilo je vrlo brzo. Potrčali smo prema drveću i onda se, na metar-dva od mene, čuo prasak”, rekao je ukrajinski vojnik.
“Pogledam dolje i vidim da imam gelere u nozi. Stavio sam podvez i pokušao da pobjegnem”, rekao je Vasil (ratnog nadimka Bumbar) za CNN u gradu Sumi, gradu na sjeveru Ukrajine u kojem se oporavlja od povreda.
Kijev je u avgustu pokrenuo iznenadni napad na rusku regiju Kursk, brzo napredujući nekih 30 kilometara od granice. Međutim, kampanja se usporila, a u četvrtak je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio da je Rusija pokrenula kontraofanzivu. Rusko ministarstvo odbrane saopštilo je da su ruske snage prodrle u regiju Kursk i zauzele 10 naselja.
U danima koji su prethodili ovom kontranapadu, CNN je razgovarao sa 14 ukrajinskih vojnika iz pet različitih jedinica koje su bile raspoređene u Kursku. Četvorica su ranjena u operaciji i trenutno se oporavljaju u bolnicama u Ukrajini, dok ostalih 10 još uvijek boravi u Rusiji.
Svih 14 su rekli da je napad na Kursk bio teška operacija, a neki su čak doveli u pitanje odluku o ovoj akciji u vrijeme kada se Ukrajina muči sa odbranom ključnih mjesta i gradova na istoku zemlje.
“Biće sve teže. Biće više artiljerijske vatre, više teških bitaka, ali moramo učiniti sve što možemo. Ukrajina želi mir, ali mir kada pobijedimo, a ne kada izgubimo”, rekao je Vasil i dodao: “Rusija šalje mnogo trupa i artiljerije na Kursk. Imamo puno mrtvih i puno uništene opreme.”
Ukrajinski zvaničnici kažu da je Moskva poslala oko 30.000 vojnika u područje Kurska. Navodno, pojačanja uključuju vojnike iz raspuštene privatne kompanije Vagner, koji su premješteni iz zapadne Afrike.
Ukrajinski vojnici koji se bore u Kursku kažu da se Vagnerovi borci razlikuju od drugih ruskih jedinica jer imaju bolju opremu i bolje su obučeni.
Čečenski lider Ramzan Kadirov takođe je nedugo nakon početka upada tvrdio da se tamo nalazi čečenska specijalna jedinica Ahmat.
Dmitro, komandant ukrajinskog bataljona Slavuj, rekao je CNN-u da je njegova jedinica pronašla Vagnerove zastave i oznake.
Operacija Kursk dala je Ukrajincima veliki moralni podsticaj, kao prvi veliki strateški dobitak Kijeva od oslobađanja Hersona u novembru 2022. Gotovo svi vojnici s kojima je CNN razgovarao rekli su da je osvajanje ruske teritorije bilo vrijedno žrtava.
“Bio je to dobar osjećaj. Rusija je jedna od najvećih zemalja na svijetu i ima nuklearne bombe. Mi nemamo mnogo ljudi i u ratu smo već 10 godina, a uprkos tome, cijelom svijetu smo pokazali da možemo da napadnemo teritoriju Rusije,” rekao je Vasil.
Dmitro je dao jednostavnu ocenu: “Da, j****e! Takav je bio osjećaj kad sam vidio naše tenkove kako pucaju na ruske položaje. Digli su ruke uvis, zarobili smo ih mnogo.”
Ofanziva iznenadila i neke od najbližih saveznika
U intervjuu za CNN prošlog vikenda, vrhovni komandant ukrajinske vojske Oleksandr Sirski dao je dosad najdetaljnije objašnjenje razloga za upad. Rekao je da je cilj bio da se zaustavi Rusija da koristi Kursk za novu ofanzivu, da se odvrate moskovske snage s drugih područja, spriječi prekogranično granatiranje civila, uzmu ratni zarobljenici i ojača moral ukrajinskih trupa i nacije.
Ukrajina je bila pod pritiskom na istočnom frontu tokom ove godine i još se oporavlja od velikih neuspjeha uzrokovanih kašnjenjima u isporuci američke vojne pomoći prošle zime i u proljeće.
Ofanziva na Kursk, koja je bila iznenađenje čak i za neke od najbližih saveznika Ukrajine, pozdravljena je od strane zapadnih zvaničnika. U subotu je direktor CIA Bil Burns nazvao to značajnim taktičkim postignućem:
“To nije bio samo podsticaj ukrajinskom moralu. To je razotkrilo neke ranjivosti Putinove Rusije i njene vojske.”
Jedan vojnik (nadimka Fin) s kojim je CNN razgovarao rekao je da su ruska utvrđenja izgrađena vrlo dobro, uz razne odbrambene mere, kao što su mine ispod protutenkovskih prepreka.
Finova ekipa od četiri vojnika bila je među prvima koja je ušla u Rusiju, s zadatkom razminiranja i demontiranja odbrane prije nego što su stigle ostale ukrajinske jedinice. Proveli su dvije nedjelje u Kursku, radeći neprekidno, s povremenim snom, uvijek na oprezu.
Jedan vojnik je pokazao na svoje čizme i rekao da se s njih može uzeti mnogo DNK uzoraka: “Ukrajinskih DNK uzoraka, nažalost.”
Fin je rekao da je činjenica da su djelovali na stranoj zemlji, u području koje nisu poznavali, učinila njihovu misiju posebno izazovnom. Većina jedinica koje su učestvovale u operaciji Kursk preraspoređena je s drugih dijelova ratišta, područja koja su izuzetno dobro poznavali.
Jedan član posade oklopnog transportera rekao je da je njegova jedinica stigla iz Časov Jara, sa istočne linije fronta, gdje je mogao “voziti vezanih očiju s jednog položaja na drugi”. U Kursku su se izgubili.
“Na kraju smo otišli u ruski grad Sudžu, gdje smo morali čekati da nas naš komandant pronađe”, rekao je ovaj vojnik, dodajući da su loša vidljivost i nepoznavanje terena učinili navigaciju izuzetno teškom.
Navigacija i komunikacija između jedinica i komandanata bili su veliki problem u Kursku. Ukrajinci se oslanjaju na internet uslugu Starlink, ali komunikacija uopšte ne funkcioniše u određenim dijelovima regije Kursk.
Osim toga, ovo područje je sušno već nekoliko mjeseci, što dodatno otežava kretanje teškim vozilima koja dižu prašinu. Član posade oklopnog transportera i njegov komandant razgovarali su s CNN-om u sjevernoj Ukrajini, gdje su se oporavljali od povreda zadobijenih kada su se dva ukrajinska oklopna vozila sudarila zbog vrlo loše vidljivosti.
Ako linija ostane uglavnom nepromijenjena, bitka u regiji Kursk mogla bi uskoro početi da liči na dijelove bojnog polja u istočnoj Ukrajini, uz ukopavanje i žestoke borbe za svaki pedalj zemlje.
“Ovo je dio velikog plana”
Govoreći za CNN, Vasil je rekao da nije previše razmišljao o misiji ili činjenici da je u njoj povrijeđen: “Ovo je rat. Mi smo vojnici i moramo učiniti sve što možemo da zaštitimo svoju zemlju. Ovo je dio velikog plana i nisam se pitao zašto sam ovdje.”
Sjedeći na klupi u Sumiju, s ispruženom nogom u zavojima i intravenskom iglom koja viri blizu lakta, Vasil kaže da je na frontu bilo prepuno eksplozivnih ruskih bespilotnih letjelica na dan kada je ranjen. “Došli su momci iz druge jedinice i rekao sam im da budu oprezni jer je tamo kao u klanici… I baš te sekunde, bum,” rekao je Vasil, dodavši nekoliko psovki.
Prijatelji su mu rekli da je imao sreće što je preživio. Njegov komandant, koji mu je među prvima prišao nakon eksplozije, pohvalio je njegovo smireno ponašanje nakon napada.
Vasil je rekao da mu je takva priroda: “Kada ste jako uplašeni, važno je zadržati kontrolu. Ako možete kontrolisati svoj strah, sve će biti u redu.”
Ljekari su mu rekli da je prerizično izvaditi neke gelere. Vasil nije ni trepnuo na ideju da će živjeti ostatak života s djelićima ruskog eksploziva u sebi.
