VRBAS Media

Kategorija: Svijet

  • WSJ: Vojska SAD i CIA tajno izvlače građane van Kabula

    WSJ: Vojska SAD i CIA tajno izvlače građane van Kabula

    Američke oružane snage i CIA izvode tajne operacije s ciljem da evakuišu svoje građane van kabluskog aerodroma, objavio je “Vol strit džurnal” (WSJ).

    Prema pisanju američkog lista, CIA je pokrenula nekoliko tajnih operacija kako bi evakuisala Amerikance iz Kabula, ali i sa ostalih lokacija, koristeći vojne helikoptere.

    Osim toga, američke trupe, zajedno sa saradnicima, posebno sa Britancima i Francuzima, izvode operacije na zemlji u kojima izvlače zemljake, kao i Avganistance sa zelenom kartom i specijalnim vizama, ali je prioritet dat američkim građanima, prenijela je agencija TASS.

    Nakon što je administracija predsjednika SAD Džozefa Bajdena objavila kraj vojnog prisustva u Avganistanu i pokrenula evakuaciju, talibani su pokrenuli ofanzivu protiv avganistanske vlade i preuzeli kontrolu nad većim dijelom zemlje 15. avgusta, kada su bez borbe osvojili glavni grad Kabul.

  • Na većinu javnih mjesta u Njemačkoj moguće je samo sa korona-potvrdom

    Na većinu javnih mjesta u Njemačkoj moguće je samo sa korona-potvrdom

    U Njemačkoj od ponedjeljka su na snazi nova pravila za suzbijanje koronavirusa, odnosno “3G pravila” pod sloganom “Geimpft, Genesen oder Getestet” što znači “vakcinisan, oporavljen ili testiran”.

    Prema sporazumu između centralna vlada i savezne države, koje su odgovorne za njenu implementaciju, stanovnici Njemačke koji su primili dvije doze vakcine protiv koronavirusa, preboljeli bolest ili imaju negativan testa sada će se moći kretati u velikoj mjeri slobodno. Nova pravila povećat će pritisak na one koji još nisu vakcinisani.

    Dugo su ljudi u Njemačkoj bili zbunjeni Covid pravilima koja su se razlikovala od regije do regije. Međutim, od ovog ponedjeljka svako ko želi ići u zatvoreni restoran ili kafić, u kino ili posjetu u bolnicu ili staračkom domu mora biti potpuno vakcinisan ili pokazati dokaz da se oporavio od Covida odnosno imati negativan test.

    Od sada će stvari biti kompliciranije za one koji se još nisu vakcinisali. Treba im negativan test na koronavirus, koji ne može biti stariji od 24 sata. Oni koji žele odsjesti u hotelu, a nisu vakcinisani ili imaju dokaz da su se oporavili od infekcije morat će obaviti novi test svaka tri dana.

    Gdje će se primjenjivati ​​pravilo 3G?

    Ljudi u Njemačkoj morat će se naviknuti na češće pokazivanje dokaza o vakcinaciji, oporavku ili negativnom testu na koronavirus.

    Mogu postojati male razlike među državama, ali općenito potvrde će trebati za ulazak u kino, pozorište, zabavni park, muzej ili galeriju. Isto tako, građani neće moći boraviti u zatvorenom prostoru restorana ili kafića, odlaziti u teretanu ili kod frizera bez bez potvrde ili negativnog testa.

    Pravilo 3G neće se primjenjivati ​​na trgovine, benzinske pumpe, apoteke, kao i na lokalni i međugradski javni prijevoz.

    Nova pravila ravila za hotele i drugi smještaj

    U sklopu novih pravila koja su stupila na snagu, nevakcinisani ljudi morat će pokazati negativan test prilikom boravka u hotelima i ponavljati to svaka tri dana.

    Također, će postojati posebna pravila za klubove u većini regija. Prema novim ograničenjima Sjeverne Rajne-Vestfalije, svakome ko želi ići u klubove ili diskoteke bit će potreban negativan PCR test ako nije vakcinisan ili nema potvrdu o prebolovanoj bolesti.

    Država Hessen i Baden-Württemberg također dozvoljavaju nevakcinisanim ljudima da uđu u klubove sa PCR testom.

    Sve države će imati sistem u funkciji, a do sada je u mnogim regijama bio potreban 3G dokaz, ali se proširuje i prelazi na nacionalnu regulativu.

  • Kina će u svoj nacionalni školski kurikulum uvesti političku ideologiju kineskog predsjednika

    Kina će u svoj nacionalni školski kurikulum uvesti političku ideologiju kineskog predsjednika

    KIna je odlučila da u kurikulume osnovnih i srednjih škola kao i univerziteta integriše političku ideologiju nazvanu “Misao Xi Jipinga”. Ovo je posljednji napor predsjednika Xija da učvrsti ulogu vladajuće Komunističke partije Kine u različitim područjima društva.

    “Misao Xi Jinpinga” pomoći će “tinejdžerima u utvrđivanju marksističkih uvjerenja”, tvrde iz Ministarstva obrazovanja Kine (MOE) u novim smjernicama.

    U saopćenju, MOE je navelo da ima za cilj “njegovanje graditelja i nasljednika socijalizma sa svestranom moralnom, intelektualnom, fizičkom i estetskom utemeljenošću”.

    Smjernice uključuju radničko obrazovanje “za njegovanje njihovog vrijednog duha” i obrazovanje o nacionalnoj sigurnosti.

    Godine 2018, kinesko najviše tijelo je u Ustav unijelo “Misao Xi Jinpinga”. Od tada je uveden na nekim univerzitetima i među političkim omladinskim krilima koja drže vannastavne aktivnosti i škole.

    Misao Xi Jinpinga ima 14 glavnih principa koji ističu komunističke ideale i također poziva na “potpunu i duboku reformu” i “nove ideje u razvoju”, obećava “skladan život između čovjeka i prirode” te naglašava “apsolutni autoritet stranke nad narodnom vojskom ” itd.

    Nove smjernice, međutim, bit će znatno opsežnije.

    “Osnovne škole usredotočit će se na njegovanje ljubavi prema zemlji, Komunističkoj partiji Kine i socijalizmu. U srednjim školama fokus će biti na kombinaciji perceptivnog iskustva i proučavanja znanja, kako bi se učenicima pomoglo u oblikovanju osnovnih političkih sudova i mišljenja,” objavio je državni medij Global Times.

    “Na fakultetu će biti veći naglasak na uspostavljanju teorijskog mišljenja”, dodaje se.

    Ministarstvo također radi na uključivanju tema kao što su stranačko vodstvo i obrazovanje u oblasti nacionalne odbrane u nastavni plan i program, rekao je Tian Huisheng, zvaničnik ministarstva obrazovanja.

    Prethodni kineski lideri osmislili su svoje političke ideologije koje su ugrađene u ustav ili mišljenje stranke.

    Ipak nikome, osim osnivaču stranke Mao Cedongu, njihova ideologija nije opisana kao “misao”, koja je na vrhu hijerarhije, a samo su Mao i Deng Xiaoping svoja imena vezali za svoje ideologije.

  • Koja koalicija bi se mogla domoći vlasti u Njemačkoj?

    Koja koalicija bi se mogla domoći vlasti u Njemačkoj?

    Multidisciplinarna organizacija “Novi treći put”, think tank iz Srbije, koja se između ostalog bavi političkom analizom u nedavno objavljenom tekstu tematizira pitanje formiranja buduće vladajuće koalicije u Njemačkoj.

    Ovogodišnja izborna kampanja dosta se vodi oko ličnosti koje bi trebalo da nasljede odlazeću kancelarku Merkel, a manje oko programskih detalja. Uprkos fokusu na mane i vrline potencijalnih nasljednika, nerijetko se ignoriše jedno važno pitanje. To pitanje su potencijalne vladajuće koalicije, koje budućim kancelarima mogu ograničiti ili proširiti polje delovanja, navodi se u analizi.

    Zahvaljujući velikom broju relevantnih partija i komplikovanom izbornom sistemu, parlamentarna matematika često postaje komplikovana. Podrška između partija je trenutno prilično ravnomjerno raspoređena, te pravljenje koalicija između samo dvije stranke postaje sve teže. Za mjesec dana, u Bundestagu će glavne vijesti biti pregovori i dogovori stranačkih lidera. Nakon prethodnih izbora 2017, iako je podrška partijama bila dosta koncentrisanija, sastavljanje vlade je bio veoma dug proces.

    Iz tog razloga, analiziranje potencijalnih postizbornih koalicija zaslužuje naročitu pažnju. Koliko god podrška između stranaka flukturiala od januara ove godine do avgusta, postoje jasne granice između stranaka koje mogu ili ne mogu da sarađuju i u teoriji. S obzirom da relevantnih partija koje će izvesno završiti u Bundestagu ima čak šest, broj međusobih mogućih kombinacija je veliki.

    Ko sa kim može da sarađuje?

    Koliko god politika bila vještina mogućeg, određene političke saradnje ostaju u domenu fantastike. Iako se nekada matematički koalicije mogu lako sklopiti, vrijednosne razlike između partija mogu biti značajna brana takvom sabiranju. Trenutno postoje dvije relevatne partije u Nemačkoj sa kojima je politička saradnja kontroverzno pitanje za javnost i birače.

    Prva takva stranka je svakako Alternativa za Nemačku (Afd), koja je postala parlamentarna nakon izbora 2017. U pitanju je stranka tvrde desnice, koja se istakla po antimigrantskoj retorici, najvećim dijelom zaslužnoj za njen ubedljiv ulazak u Bundestag prije četiri godine. Međutim, sa ovom antisistemskom partijom ostale stranke ne žele da sarađuju, s obzirom da je kontroverzna i da politička pozicija tvrde desnice u Nemačkoj budi dodatne alarme.

    Druga partija, koja je značajno prihvatljivija za saradnju, ali ipak kontroverzna, je Ljevica (Linke). Ova stranka svoje porijeklo vodi iz Istočne Nemačke i vladajuće komunističke partije u jednopartijskom DDR-u. Iako reformisana i pojačana brojnim autentičnim ljevičarima iz Zapadne Nemačke, poput Oskara Lafontena, predstavlja politički uteg za koalicione partnere. Ona se često ne slaže sa spoljnopolitičkim konsenzusom, ima radikalne prijedloge, a određeni funkcioneri imaju profesionalno porijeklo u istočnonjemačkom zloglasnom Štaziju.

    Ljevica zbog navedenih razloga je nemoguć koalicioni partner za partije desno od centra, kao što su liberalni FDP ili demohrišćanski CDU/CSU. Ljeve stranke, kao što su socijaldemokrate (SPD) ili zeleni, mogu da sarađuju sa ovom strankom, ali radije izbjegavaju. U regionalnim parlamentima, kao što su Bremen, Berlin ili Tiringija, zajedno čine vladajuću većinu, međutim na nacionalnom nivou nisu najpopularniji partner.

    Ostale partije mogu međusobno sarađivati, ali sa određenim programskim rezervama i kompromisima. Kada se analiziraju prethodni redovi, može se zaključiti da najveći koalicioni potencijal imaju zeleni i socijaldemokrate, nešto manji liberali i demohrišćani, mali Ljevica, a gotovo nikakav desničarska Alternativa za Nemačku.

    Moguće koalicije

    Ukoliko bismo potencijalnu kompoziciju Bundestaga gledali u odnosu na aktuelne ankete, dvočlane kombinacije partija bi bilo korisno isključiti. Iako je ova forma bila najčešći oblik vlasti od 1945. do danas, zbog političke fragmentacije je sve manje moguća. Kombinacija demohrišćana i socijaldemokrata, demohrišćana i liberala ili socijaldemokrata i zelenih, trenutno djeluju neizvodljivo. Iako je prva bila garant stabilnosti, a druge dvije su ideološki najlogičnije i najkompatibilnije, u svakoj od njih bi falio barem jedan partner. Trenutno isto važi za kombinaciju zelenih i demohrišćana, koja je zastupljena u regionalnom parlamentu u Baden-Vitenbergu.

    Prva zaista moguća koalicija je takozvana “Jamajka koalicija”, nazvana po bojama zastave ove države. Crni (demohrišćani), žuti (liberali) i zeleni (zeleni) su ovoj formi koalicije već na vlasti u Šlezvig-Holštajnu i djeluje da ta koalicija na regionalnom nivou funkcioniše. Međutim, pregovori o ovoj formi koalicije propali su 2017, nakon što su liberali na čelu sa Kristijanom Lindnerom napustili pregovore.

    Problem u ovom sastavu bi bili značajno suprotni interesi pro-biznis FDP-a i pro-ekološke Zelene stranke, gde CDU/CSU više naginje poziciji liberala. Ova vlada bi mogla biti pro-EU koalicija, koja želi brzu tehnološku transformaciju i koja bi kroz tehnologiju bila usmjerena i na smanjenje zagađenja. Međutim, tenzije između liberala i zelenih ne bi trebalo isključiti kao teret.

    Druga moguća koalicija bi bila takozvana “Semafor koalicija”, nazvana po bojama svjetala na semaforu. Ovaj sastav bi podrazumijevao crvene (socijaldemokrate), žute (liberale) i zelene (zeleni) i nije nepoznanica, jer u regionu Rajna-Palatinat socijaldemokratska premijerka Malu Drajer već uspješno vlada na ovaj način. Na nacionalnom nivou ova koalicija još nije isprobana, ali ne bi predstavljala veliko iznenađenje, jer će matematički biti izvjesno moguća.

    Ukoliko bi se sastavila, karakterisao bi je također jasan proevropski stav, ali i izvesno izraženo usklađivanje sa američkom spoljnom politikom, naročito oko ruskog pitanja i ljudskih prava u Kini. Ono što bi također predstavljalo prepreku je suviše ljevičarski sastav koalicije za program i birače FDP-a. Njemački liberali više vole da se pragmatično pomjeraju ka desnici i tako prikupljaju razočarane glasače CDU/CSU, poput bogatijih slojeva ili preduzetnika. U ovom sastavu trpjeli bi ozbiljne kritike desne opozicije, a verovatno bi svoj protržišni i fiskalno odgovorni program morali da razvodnjavaju zbog koalicionih partnera.

    U opticaju je također i neobična koalicija demohrišćana, socijaldemokrata i zelenih, gde bi se aktuelni vladajući sastav dopunio ekolozima. Ovaj slučaj bi predstavljao vladu konsenzusa koja teži reformama uz veliku parlamentarnu većinu, ali bi izvjesno doveo do brzog rasta raznorodne opozicije zbog političke kartelizacije. Predstavlja veliki rizik, s obzirom da je tzv. “velika koalicija” CDU-SPD već dovela do pada podrške obje stranke.

    Ne bi trebalo u potpunosti isključiti i mogućnost da se sastavi koalicija socijaldemokrata, zelenih i Ljevice, ukoliko parlamentarni mandati to dozvole. Za dovoljan broj mandata kroz ovakvo sabiranje šanse su nešto manje, ali nisu u potpunosti nemoguće. Problem sa ovom kompozicijom parlamentarne većine bi bila spomenuta kontroverznost Ljevice, naročito u sferi spoljne politike. Ova stranka predstavlja veliki problem u odnosima sa Briselom i Vašingtonom, te će verovatno biti posljednja opcija u parlamentarnoj matematici.

    Šta je moguće očekivati?

    Ukoliko aktuelne ankete posmatramo kao hipotetičke izborne rezultate 26. septembra, brojne matematičke mogućnosti su u igri. Čak i kada se u razmatranje uključi ideološka srodnost i sposobnost za koalicionu saradnju, mogućnosti su široke.

    Ono što se odmah može zaključiti je da ukoliko dođe do promjene odnosa snaga i dvočlane koalicije postanu moguće, one će biti prvi izbor. Ovaj vid udruživanja je najlakši za dogovaranje, svakodnevno funkcionisanje i sprovođenje predizobrnih obećanja u djelo. Tročlane koalicije, koje uključuju i partije ljevice i partije desnice, komplikuju sva tri navedena elementa udruživanja i zajedničkog rada. Ukoliko koalicije demohrišćana i zelenih ili socijaldemokrata i zelenih dobiju dovoljnu potrebnu većinu, ne bi trebalo imati dilemu da će odmah biti sastavljene.

    Trenutno dosta realističniji scenario su pak tročlane koalicije, koje bi kombinovale neke od stranaka ljevice (SPD, Zeleni, Levica) sa nekim od stranaka desnice (CDU/CSU i FDP). Među ovim mogućim kompozicijama vlasti, najrealističnije ipak djeluju “Semafor” i “Jamajka” koalicije, u kojima očigledno fukcionalna vlada ne bi bila moguća bez zelenih i liberala, ironično solidnih programskih rivala.

    Ukoliko se jedan od ova dva scenarija dogode, na nemačkoj političkoj sceni će se desiti novina. Tri partije će imati vlast i moraće da se dokažu da uprkos razlikama mogu voditi Njemačku napred, a da ne razočaraju svoje različite birače i njihove interese. Djeluje kao težak cilj, ali ne bi trebalo imati previše pesimizma, jer i njemačke partije i njemački birači zaista polažu nade u kompromis, a ne u preveliku polarizaciju i ideološki puritanizam.

  • Amerikanci i Britanci upozorili na moguće terorističke napade talibana na kabulskom aerodromu

    Amerikanci i Britanci upozorili na moguće terorističke napade talibana na kabulskom aerodromu

    Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici pozvali su danas civile da se odmaknu od aerodroma u Kabulu zbog prijetnje terorističkim napadom talibana, dok zapadne trupe žure da evakuiraju što je više moguće Afganistanaca prije roka za 31. august.

    Pritisci da se dovrši evakuacija hiljada stranaca i Afganistanaca koji su pomagali zapadnim zemljama tokom 20-godišnjeg rata protiv talibana pojačali su se, a sve američke i savezničke trupe napustit će aerodrom sljedeće sedmice.

    U upozorenju objavljenom u srijedu navečer, Američka ambasada u Kabulu savjetovala je građane da izbjegavaju putovanje na aerodrom i navela da bi oni koji su već na kapijama trebali odmah otići, navodeći kao razlog “sigurnosne prijetnje”, prenosi Reuters.

    U sličnom savjetu, Velika Britanija je rekla ljudima u zoni aerodroma da se “maknu na sigurnu lokaciju”.

    “Postoji stalna i velika prijetnja od terorističkog napada”, navodi se u saopćenju britanskog Ministarstva vanjskih poslova.

    Australija je također pozvala svoje građane i vlasnike viza da napuste to područje, upozoravajući na “vrlo veliku prijetnju od terorističkog napada” na aerodromu.

    Upozorenja su stigla zbog haotične pozadine u glavnom gradu Kabulu i njegovom aerodromu, gdje je u toku masovno prebacivanje stranih državljana i njihovih porodica, kao i nekih Afganistanaca otkad su talibani zauzeli grad 15. augusta.

    Dok su zapadne trupe na aerodromu grozničavo radile na evakuaciji što je brže moguće, talibanski borci čuvali su perimeatar napolju, kojem su prilazile hiljade ljudi koji su pokušavali pobjeći iz glavnog grada.

  • Rusi u Kabul šalju četiri vojna transportera

    Rusi u Kabul šalju četiri vojna transportera

    Četiri transportera ruske vojne avijacije spremna su za polijetanje ka aerodromu u Kabulu, zbog evakuacije ruskih ali i drugih državljana.

    Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu organizovao je, kako navode ruski mediji, evakuaciju preko 500 državljana Rusije, ali i državljana zemalja članica Organizacije kolektivne bezbjednosti (CSTO) i državljana Ukrajine.

    Podsjetimo, evakuacija stranih državljana odvija se ubrzano od kako su talibani zauzeli Kabul 15. avgusta, ali i od kako su talibani zaprijetilli da će biti ozbiljnih posljedica ukoliko se evakuacija – čiji kraj je predviđen za 31. avgust, produži.

  • DW: Greške u koracima Angele Merkel

    DW: Greške u koracima Angele Merkel

    Angela Merkel odlazi u penziju i ostavlja teško nasljeđe u odnosima s Ukrajinom. U Kijevu joj mnogi s pravom prebacuju i blokiranje ulaska u NATO, i izgradnju gasovoda Sjeverni tok 2, pišu mediji.

    Neobično velike zastave Njemačke i Ukrajine koje su postavljene za konferenciju za novinare Angele Merkel i Vladimira Zelenskog u nedjelju u Kijevu, trebalo je da simbolišu veliko prijateljstvo. Kancelarka je ukrajinskom predsjedniku direktno rekla: “Mi smo prijateljski povezani”.

    Pa ipak, to prijateljstvo je na kraju političke karijere Angele Merkel stavljeno na veliko iskušenje.

    Ukrajina ovog utorka slavi tri decenije nezavisnosti od Sovjetskog Saveza. Više od polovine tog vremena Merkel je bila kancelarka. Zelenski bi sigurno volio da ona prisustvuje proslavi, ili da je u ponedjeljak bila na samitu Krimske platforme – novog foruma čiji je cilj da aneksiju ukrajinskog poluostrva vrati u centar međunarodne pažnje.

    Ali ne, Merkel je smišljeno došla dan ranije. To nije poseban gest prema Rusiji, već njen oprobani politički stil – da se nikad ne odredi do kraja.

    Ukrajina ima mnogo da zahvali kancelarki. Razumije se da je od Zelenskog dobila “Orden slobode”. Tokom njenog mandata Ukrajina je doživjela najteže trenutke svoje mlađe istorije – aneksiju Krima i rat u Donbasu. Kao kancelarka najuticajnije zemlje EU, Merkel je igrala glavnu ulogu u uvođenju sankcija Rusiji.

    No, ukupni bilans njene istočne politike je šarolik. Na kraju njime prije može da bude zadovoljan Vladimir Putin. Tokom kancelarkinog mandata nisu ispunjene baš sve Putinove želje po pitanju Ukrajine, ali mnoge jesu.

    Na samitu NATO 2008. u Bukureštu, Merkel se, zajedno s tadašnjim francuskim predsjednikom Nikolom Sarkozijem, izjasnila protiv prijema Ukrajine u alijansu. U Kijevu joj s pravom prebacuju da time na nju pada dio krivice za kasnije događaje na Krimu i u Donbasu. Rusija je shvatila signal da NATO neće štititi Ukrajinu.

    Pod posredstvom Merkel i idućeg francuskog šefa države Fransoa Olanda, u Minsku su 2015. potpisani mirovni sporazumi koje je Rusija, s izvjesnim pravom, proglasila za svoju pobjedu. Tokom prošlonedjeljnih posjeta Moskvi i Kijevu, Merkel je rekla da se ti sporazumi ne poštuju, da i danas ginu ukrajinski vojnici. Stanje na istoku Ukrajine uporedivo je s tempiranom bombom.

    Na kraju, baš pred političku penziju kancelarke, zaoštrila se svađa o gasovodu Sjeverni tok 2 koji kreće u rad. Njime Rusija zadaje težak ekonomski udarac Ukrajini, jer novi gasovod čini izlišnim tranzit gasa preko susjedne zemlje. Sjeverni tok 2 je vjerovatno najveća greška Angele Merkel u politici prema evropskom istoku.

    Kancelarka je podržavala projekat i nikad nije htjela da ga upotrijebi kao najjače sredstvo prinude protiv Rusije. Za to su postojali razlozi, poput istorijske odgovornosti – na to je Merkel podsjetila kad je položila vijence na grobove Neznanih vojnika u Moskvi i Kijevu.

    Ulogu su imali i poslovni interesi i Socijaldemokrate kao koalicioni partneri u Vladi. Berlin stalno pokušava da ostane u kontaktu s Moskvom, kako bi se lakše rješavale krize širom svijeta. U Kijevu su tu činjenicu dugo potcjenjivali i nadali se da će gasovod biti stopiran.

    Takve njemačke posebnosti u Kijevu mnogi ne razumiju, uključujući i predsjednika Zelenskog. Zato stalno traže isporuke oružja od Njemačke, i stalno bivaju odbijeni. Istorijska odgovornost Njemačke tu ne ostavlja manevarskog prostora zvaničnom Berlinu.

    Ironija je u tome što baš Rusija iz kancelarkinih ruku dobija moćno oružje u vidu Sjevernog toka 2 – oružje koje se može upotrijebiti ne samo protiv Ukrajine, već i protiv cijele Evrope. Tu je Zelenski nesumnjivo u pravu.

    Berlin je, doduše, obećao Vašingtonu da će upravo to sprečiti, i da će obezbijediti da dio ruskog gasa i dalje ide preko Ukrajine kada isteknu aktuelni ugovori 2024. godine. Ali, do ovog trena to još nije siguran posao.

    Stoga je razumljivo kada Zelenski na konferenciji za novinare jedva može da sakrije razočarenje. Kad Merkel ode, Kijev će se nadati ustupcima Njemačke, posebno kod pitanja članstva u NATO. Ali te nade će biti uzaludne.

    Ko god da naslijedi Merkel u Kancleramtu, teško da će raskinuti s tradicijama njemačke spoljne politike. Isto važi i za sankcije protiv Moskve, nepriznavanje aneksije Krima i nastavak tranzita gasa preko Ukrajine.

  • Svjetska banka obustavila finansiranje u Afganistanu

    Svjetska banka obustavila finansiranje u Afganistanu

    Svjetska banka obustavila je finansiranje projekata u Afganistanu nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad zemljom, javlja BBC.

    Navodi se zabrinutost oko toga kako će talibanska vlast uticati na “razvojne izglede zemlje, posebno za žene”.

    Taj potez dolazi samo nekoliko dana nakon što je Međunarodni monetarni fond (MMF) obustavio plaćanja Afganistanu.

    Bidenova administracija također je zamrznula u SAD -u imovinu afganistanske Centralne banke.

    “Pauzirali smo isplate u našim operacijama u Afganistanu i pomno pratimo i procjenjujemo situaciju u skladu s našim unutrašnjim politikama i procedurama”, rekao je glasnogovornik Svjetske banke za BBC.

    Od 2002. godine, ova finansijska institucija sa sjedištem u Washingtonu, izdvojila je više od 5,3 milijardi dolara (3,9 milijardi funti) za projekte obnove i razvoja u Afganistanu.

    Svjetska banka je u petak obavijestila osoblje da je njen tim sa sjedištem u Kabulu sa užim porodicama sigurno evakuiran iz Afganistana u Pakistan.

    Odluka Svjetske banke da obustavi plaćanja Afganistanu posljednji je u nizu finansijskih udara novoj talibanskoj vlasti.

    Afganistan je od 23. augusta trebao imati na raspolaganju oko 440 miliona dolara novih monetarnih rezervi.

    Također u danima nakon što su talibani preuzeli kontrolu nad Kabulom, Bijela kuća je saopćila da sva sredstva koja Centralna banka Afganistana ima u SAD-u neće biti stavljena na raspolaganje talibanima.

    Afganistanska banka ima rezerve od približno devet milijardi dolara, od čega se većina drži u SAD-u.

  • Bennett: Tokom mog mandata Izrael neće uspostaviti palestinsku državu

    Bennett: Tokom mog mandata Izrael neće uspostaviti palestinsku državu

    Premijer Izraela Naftali Bennett govorio je za New York Times uoči prvog sastanka s američkim predsjednikom Bidenom te se između ostalog dotakao teme uspostavljanja palestinske države.

    U intervjuu za američki list, Bennett je rekao kako sastav izraelske vlade na čijem je on čelu ne razmišlja o anektiranju palestinskih teritorija, ali ni o uspostavljanju palestinske države.

    “Ova vlada neće anektirati niti formirati palestinsku državu, to svi razumiju. Ja sam premijer svih Izraelaca i ono što radim sada jeste pronalaženje sredine u odnosima. Na taj način, možemo se fokusirati na ona pitanja oko kojih se slažemo”, rekao je Bennett.

    Bivši premijer Izraela Benjamin Netanyahu tokom svoje vladavine ugrozio je i odnose između Izraela i Demokrata u američkom Kongresu s obzirom da je pokrenuo proces aneksije dijelova Zapadne obale što je naišlo na negodovanje SAD-a.

    Za razliku od Netanyahua, Bennett je izjavio kako ne namjerava nastaviti Netanyahuovu politiku, ali da će nastaviti s “prirodnim rastom” jevrejskih naselja na Zapadnoj obali.

    Tokom intervjua, Bennett je nekoliko puta ponovio kako Jerusalem može biti samo prijestolnica Izraela što su slični stavovi koje su imali i njegovi prethodnici na ovoj poziciji.

    “Jerusalem je glavni grad Izraela. To nije glavni grad drugih nacija”, rekao je Bennett za New York Times.

    Premijer Izraela se također dotakao i nuklearnog sporazuma s Iranom te je rekao kako se i dalje protivi Bidenovim nastojanjima da pononovo uspostavi nuklearni sporazum s Iranom te je naglasio kako će svoje stavove otvoreno obrazložiti na sastanku s američkim predsjednikom.

  • Investitori u Afganistanu u dilemi: Odreći se uloženih milijardi dolara ili sarađivati s talibanima

    Investitori u Afganistanu u dilemi: Odreći se uloženih milijardi dolara ili sarađivati s talibanima

    Dok se strane vlade, institucije za pomoć i kompanije bore za evakuaciju osoblja iz Afganistana, nameće se ključno pitanje, treba li se povezati s vladajućim talibanima ili napustiti godine ulaganja u zemlju i 38 miliona Afganistanaca?

    Talibani su u prošloj sedmici obećali prijateljske odnose s drugim zemljama, ženska prava i nezavisne medije, međutim neki bivši diplomati i akademici kažu da je tvrdokorna grupa boraca jednako brutalna kao i prije dvije decenije.

    Talibani su u prošlosti ženama zabranjivali rad, djevojkama školu i ubijali ili unakazivali neistomišljenike u javnosti. Također su pomagali Al-Qaidu, koja je planirala i izvršila napade 11. septembra 2001. na New York i Washington koji su izazvali invaziju pod vodstvom SAD-a.

    Za strane agencije za pomoć situacija predstavlja “paradoks”, rekao je Robert Crews, profesor historije sa Univerziteta Stanford.

    “Ako ste pomoćni radnik u državnoj bolnici, služite režimu čiji je legitimitet na izmaku. Međutim, ako svi odu kući, hoće li se država raspasti?”, rekao je Crews.

    Budžet afganistanske vlade 70 do 80 posto finansiraju međunarodni donatori, uključujući i američku Agenciju za međunarodni razvoj, rekao je Michael McKinley, koji je bio ambasador u Afganistanu 2015. i 2016. godine.

    Zemlja se suočava s ekonomskim kolapsom bez te pomoći.

    “Talibanima će biti potrebno značajno vanjsko finansiranje, osim ako se ne povuku na ono što su radili od 1996. do 2001. godine, što je suštinski dovelo vladu do minimalističkog nivoa”, rekao je McKinley.

    Neuspjeh međunarodne zajednice u uspostavljanju odnosa s talibanima mogao bi izazvati još veću krizu, upozoravaju neki.

    “Bit će ogromno iskušenje samo izvući utikač i otići, ali to smo učinili 1989., a 11. septembar se dogodio 12 godina kasnije”, rekao je Daniel Runde, stručnjak za razvoj u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.

    Dok strane vlade i grupe za pomoć evakuišu hiljade ljudi, oni ostavljaju milijarde dolara u projektima koji vise na koncu, većim dijelom preko Fonda za obnovu Afganistana.

    SAD su izdvojile 145 milijardi dolara za obnovu Afganistana od 2002. godine, pokazuje izvještaj specijalnog generalnog inspektora za obnovu Afganistana od 30. jula.

    Svjetska banka doprinosi više od 2 milijarde dolara za financiranje 27 aktivnih projekata u Afganistanu, od hortikulture do automatiziranih sistema plaćanja, dio od više od 5,3 milijardi dolara koje je zajmodavac za razvoj potrošio na razvoj i obnovu zemlje.

    Pozivajući se na nejasan pristup svojih članova u pogledu priznavanja afganistanske vlade, MMF je suspendovao pristup Afganistana sredstvima Fonda, uključujući oko 440 miliona dolara novih monetarnih rezervi koje je MMF dodijelio u ponedjeljak.

    Ryan Crocker, koji je bio ambasador u Afganistanu 2011. i 2012. godine i koji je oštro kritikovao izlazak američke vojske iz zemlje, rekao je da povjerenje talibanima ne bi trebalo biti opcija.