Protekle nedjelje je u franačkom turističkom gradiću Neustadt an der Eisch, u srcu izbornog okruga Kristijana Šmita, održan simpozijum pod nazivom Evroatlanske perspektive BiH, koji je organizovao Njemačko atlansko društvo (Deutsche Atlantische Gesellschaft), kojim predsjedava ovaj sada visoki predstavnik u BiH.
Skupu se, nakon uvodnog Šmitovog govora, putem video-konferencije obratio predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je istakao da je evroatlanska perspektiva kljucni spoljnopolitički prioritet BiH ali da političke blokade onemogućavaju nesmetan evroatlanski put BiH.
Stoga je on zatražio odlučan i nedvosmislen diplomatski odgovor na blokade, naglašavajući da svako tolerisanje političkih snaga u BiH koje predano rade na destabilizaciji države predstavljaju opasnost ne samo za regiju već i čitavu Evropu.
„U Predsjedništvu imate partnera koji će predano raditi na ispunjavanju međunarodno preuzetih obaveza države BiH, uprkos tome što jedan od članova Predsjedništva BiH te obaveze smatra najblaže rečeno fakultativnim”, naglasio je Komšić i izrazio uvjerenje da OHR može biti faktor koji će pomoći BiH ukoliko Šmitov angažman “bude prožet dosljednom primjenom pozitivnog nasljeđa OHR-a, koje se prije svega ogleda u setu zakona koji su omogućili minimum demokratije u BiH”.
Potom je mikrofon uzeo predsjednik Bundestaga, prethodno ministar finansija Wolfgang Schäuble.
„Od avgusta vi se bavite najkoplikovanijim političkim sistemom na svijetu”, rekao je on obraćajući se Šmitu.
“Stupili ste na funkciju visokog predstavnika u vrijeme rastućih napetosti, u fazi koju poznavaoci odavno opisuju kao izuzetno opasnu jer je karakterišu tendencije otcjepljenja koje se ne odnose samo na neobičnu entitetsku konstrukciju BiH već i na cijeli Balkan, a to znači i na evropski kontinent. Zato je funkcija visokog predstavnika od Dejtonskog sporazuma i dalje neophodna”, rekao je ovaj istaknuti njemački političar (CDU), koji je u niz mandata, posebno u vrijeme Helmuta Kohla, bio na raznim ministarskim funkcijama.
Muslimansko ostrvo sa konfliktnim potencijalom
Schäuble smatra da je, za razliku od dramatične propasti politike Zapada u Afganistanu, u BiH intervencijom Zapada i Dejtonom ponešto i ostvareno. Održao se makar i krhak mir mada su problemi ogromni. Razmišljanje u kategorijama etničke pripadnost kod Bošnjaka, Srba i Hrvata sve više dominira, centrifugalne sile djeluju pod uticajem susjednih zemalja i prijete da rastrgnu fragilnu državnu tvorevinu.
„U tom slučaju bi ostalo muslimansko ostrvo sa znatnim konfliktnim potencijalom i kao stalni izvor nemira – tim prije što je tu i samoproklamovana zaštitnica Turska.
” Jasno je, podvlači dalje Schäuble, da je EU napravila velike greške geostrateške prirode. Zato je sada na potezu Evropa, jer skretati pogled više ne može. “Nedostajalo je političke volje da se riješe političke blokade u BiH. Kratkovidna politika EU nije olakšala rad ni visokog predstavnika. Sada bi EU te greške morala, koliko je to moguće, korigovati. Mi moramo biti bolji čuvari na Balkanu i bolje dorasti svojim zadacima i odgovornošću i to u interesu sopstvene stabilnosti i blagostanja”, rekao je Schäuble podvukavši kako „politička stabilnost na periferiji Evrope zahtijeva dug i istrajan angažman”.
A na tu stabilnost sve više utiče Rusija a u regionu je itekako prisutna i Turska. Za Šmita je zamislivo da Turska i Rusija u BiH postanu dio rješenja.
“Njihovo prisustvo ne mora neizostavno biti problem”, podvukao je novi šef OHR-a a u tome ga je podržao i Schäublea. Šmit je pomenuo i kako ga je Erdogan, tokom svog boravka u Sarajevu (27.8.21.), pozvao da naredne sedmice posjeti Ankaru.
Kome pripada BiH? I u kojem omjeru?
26 godina nakon početka rada OHR-a BiH je i dalje etnički podijeljena, konstatovala je njemačka istoričarka i profesorica sa Univerziteta u Minhenu Marie-Janine Calic i dala svoje viđenje konflikta. U osnovi se, dijagnostifikovala Calic, radi o “problemima nacionalnog identiteta i političke legitimnosti”.
Dejton ih, prirodno, nije mogao riješiti. Ta pitanja objašnjavaju zašto konfrontacija sa prošlošću napreduje tako sporo i zašto nije moguće pomirenje.
“Srbi odbijaju da događaje u Srebrenici nazovu genocidom. Zašto? Jer je Srebrenica metafora za visoko politička pitanja i jer otvara pitanja ko je odgovoran za rat i masovne zločine, kako shvatamo svoju srpsku naciju i kako definisemo našu prošlost?” Konflikt se, po njenim riječima, vodi oko starog spora: Kome pripada BiH ? I u kojem omjeru? Bošnjaci traže više centralizma a jedan dio i ukidanje entiteta, bosansko-srpski političari traže svoju državu a nacionalistički Hrvati treći entitet”.
,Nacionalistički orjentirani Bošnjaci su”, nastavlja Marie-Janine Calic, “od Srebrenice napravili „zabranu traumu”. Srebrenica takvima do danas služi kao argumenat da „kategorički isključe podjelu vlasti i pomirenje sa Srbima”.
No, ova pitanja se, po njenom mišljenju, ne mogu razjasniti odozgo. “Ona su istorijski rasla i emocinalno su nabijena”, kaže njemačka istoričarka.
„Kada bi međunarodna zajednica iznenada napustila BiH, država bi brže kolabirala nego što to mnogi mogu i da zamisle.”
Njemački predstavnik „rođeni ekspert” za pitanja konfrontacije sa prošlošću
Marie Janin Calic je tokom diskusije o nedovoljnoj konfrontaciji sa prošlošću i značaju međunarodnog prava podvukla da je uloga Haškog suda i pored svih kritika, bila od neprocjenjive vrijednosti ali da je ovaj sud osudio „velike ribe” među kojima Karadžića, Mladića, generale JNA ali ne i hiljade “malih riba”koji su bili uključeni u zločine. Oni i dalje, kako je rekla, šetaju slobodno ili se nalaze na značajnim funkcijama iako bez njih ne bi bilo moguće izvršiti zločine u toj dimenziji.
“Presude Međunarodnog suda su bile važne ne toliko da bi se kaznili počinioci već da bi se priznale žrtve ali i da bi se zločini individalizovali kako se ne bi moglo reći: svi Srbi su bili zločinci. Isto tako, nisu ni svi Hrvati uništavali spomenike kulture, niti provodili etničko čišćenje.
Šmit je ukazao kako je upravo njemački predstavnik „rođeni ekspert” za ova pitanja i da i u Njemačkoj, nezavisno od Nirnberških procesa, pravosuđe 50 i 60-tih godina sve do velikih suđenja za Aušvic, nije baš bilo od pomoći u utvrđivanju istine.
“Kada je u pitanju tema ratnih zločina mi smo taj proces na izvjestan način okončali. Naravno imali smo američku pomoć, reedukaciju i procese denacifikacije. Ali, pitanje je kako postići da prošlost u BiH ne određuje budućnost?”, rekao je Šmit.
Kako odgojiti mlade generacije da prekinu narative svoje etničke grupe
Drugo odlučujuće pitanje za ovog njemačkog političara je „kako odgojiti mlade generacije u BiH da ne razmišljaju u istorijskim narativima svoje etničke grupe” i da svojim roditeljima počnu postavljati neugodna pitanja, naprimjer „šta su radili tokom rata, koje smo mi svojima postavili?”. To je za njega nešto, na što za sada nema odgovor. Stoga je on “češke kolege zamolio da mu pošalju u OHR nekoga ko se bavio (češko-njemačkim) pomirenjem”. Schmidt međutim oklijeva upotrijebiti riječ pomirenje kada je u pitanju BiH, jer se tu, kako kaže, postavlja pitanje gdje i od koje tačke sa pomirenjem započeti.
To su po riječima Marie-Janine Calic najteža pitanja, a jedno od njih je Schmidtu u nasljeđe ostavio njegov prethodnik Inzko donošenjem Zakona o zabrani negiranja genocida, za koji se njemačka istoričarka pita kako će ga Schmidt uopšte sprovesti.
„Ako pogledamo na Afganistan, onda takva pitanja ne možemo rješavati izvana i to je povezano sa „nation building” , rekla je Marie-Janine Calic. Ali šta realno možemo uraditi u BiH, koji bi bio međucilj”, zapitala je ona visokog predstavnika Šmita
“Za mene to može biti samo put ka evropskim standardima, koje definiše Evropa a koji ne iziskuju neposredan odgovor na pitanja koja se postavljaju između etničkih grupa već se rješavaju u dijalogu sa Evropom. Tu su posljednje godine bile, prije bi se moglo reći, izgubljene. Razlog tome je što EU politički nije bila načisto s tim šta želi. Sve je to lijepo i krasno sa ovih 14 preporuka EU ali na instrumentima i polugama za njihovo ostvarivanje u BiH se još mora raditi. Tu ja mogu odraditi dio reprezentativnog posla za EU ali same odluke, proistekle iz dijaloga sa EU, moraju doći iz zemlje”, rekao je Šmit.
Više Bonskih ovlaštenja ili i dalje “ownership”
Hoće li biti promjene politike sa Šmitom kao visokim predstavnikom, više provovođenje Bonskih ovlaštenja ili će se pak ostati na dosadašnjoj politici „ownershipa”, upitala je Marie-Janine Calic ?
Po Šmitovom mišljenju “Owenership” bi se morao ponovo definisati.
„Ownership” bi trebao značiti da ljudi u zemlji snose više odgovornosti a ne da, kako to neki shvataju, “pojedinci sebi pune džepove parama”. “Moramo jačati mjere povjerenja po pitanju prihvatanja države i entiteta, u suprotnom bi to moglo voditi u pravcu primjene Bonskih ovlasti – naravno u saradnji sa SAD i koliko je moguće sa EU”, rekao je Šmit.
Komšić, Čović i problem Izbornog zakona
Naslijedio je, kaže, i problem Izbornog zakona. Iz BiH posebno odlaze Hrvati, a mnogi od njih imaju hrvatski pasoš, što je pasoš EU. To, dodaje, jača zabrinutost njihovih političkih predstavnika, s obzirom da njihovo učešće u komplikovanoj političkoj strukturi BiH nije dovoljno osigurano. A onda se Schmidt osvrnuo na Komšića.
„Govornik na simpoziju g. Komšić je predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu mada je izabran glasovima Bošnjaka a ne toliko Hrvata. To pokazuje koliko je sve komplikovano. Istinski predstavnik Hrvata Čović je izgubio protiv Komšića. Sada je pitanje kako organizovati Izborni zakon a da se zemlja ne podijeli na 3 entiteta.
Ako do toga dođe bi, i to je ono što me zabrinjava, teritorijalni integritet BiH mogao biti doveden u pitanje. Ja međutim moram očuvati teritorijalni integritet BiH sa sredstvima koja su mi na raspolaganju. Taj zadatak mi je dala međunarodna zajednica. Hrvatima zato moramo dati mogućnost da se osjećaju dovoljno zastupljeni i da ne idu u bojkot izbora. Tako da će puno toga zavisiti od Izbornog zakona”, zaključio je Šmit na kraju simpozijuma o Evroatlanskim perspektivama BiH, održanim na jugu Njemačke.
