Čik pogodite da li će Srpska proglasiti otcijepljenje tek 28. juna ili već 23. marta? Ova alarmantna glasina, proširena je u diplomatskom koru Hrvatske i BiH, a vjerovatno i u ostalim ex yu republikama – piše profesor Nenad Kecmanović u kolumni portala “Sve o Srpskoj” koju prenosimo u potpunosti.
„Kada to sa oznakom „hitno i strogo pov.“ iz zapadnih ambasada stacioniranih na sedam lokacija bivše Јugoslavije ova informacija dođe do njihovih vlada, ostaviće se utisak da se priče poklapaju i da njihove vlade moraju hitno reagovati“ „Postoji neposredna opasnost od raspada BiH!“ „Nezbježno je prelivanje konflikta na okruženje!“„Ugroženi su mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu“. I bla, bla, bla.
Alarmiraće Vašington, Brisel, London, Berlin, odakle je glasina vjerovatno i odaslata, da preventivno izvrše pritisak na Srpsku (sankcije, izolacija, zabrane, smjene i sl.) kako bi zaustavili Dodika i spasili Bosnu.
Secesija se dakle podrazumijeva kao već zakazana. Јedino je sporan datum. Dakle, treba djelovati brzo i snažno.
U verziji za inostrane diplomate u Hrvatskoj, Srpska će preduzeti konkretne akcije za Vidovdan 28. 06, kad će policija uz 180.000 lovaca, stati na entitetske granice, i na čelu sa Dodikom krenuti u akciju.
Zaboravili su da dodaju i vatrogasce, poštare, bolničare, željezničare, vozače GSP, inkasante i ostale uniformisane pripadnike javnih služni koji su za policajcima marširali kroz Banjaluku na proslavi 9. januara i salutirali vrhovnoj komandantici Željki Cvijanović.
U verziji iste priče za Sarajevo, nema Udurženja lovaca, a za datum secesije uzima se 23. mart, kada će Dodik podići barikade na entitetskoj liniji.
„Barikade“ bi veterane Zelenih beretki trebalo da podsjete na one koje je srpska strana postavila u Sarajevu sutradan pošto je jedan od njih ubio Nikolu Gardovića u koloni srpskih svatova pred Starom pravoslavnom crkvom.
Da bi ova fantazmagorija u obe verzije dobila na ozbiljnosti, spominje se telefonski razgovor Dodik-Lavrov u kome je za „ranije pripremljenu akciju“ Putin potvrdio termin.
Elem, pravi se negativni transfer sa „zloćudnog Putina“ na „zločestog“ Dodika, sa velikog Rusa na „malog Rusa“, sa države Ukrajine koja nestaje na Bosnu koja nikada država nije ni postala.
Srećom, to su sve prisluškivali čestiti zapadni borci za istinu i pravdu u Iraku, Libiji, Siriji i ostalim dijelovima planete, te moraju da drže na oku i uhu i prijatelje koliko i neprijatelje.
Što je najvažnije „info strogo pov.“ ne potiče iz kuhinje šarlatanskog MIP-a BiH odnosno ministrice Turković koju ne bendaju ni njeni diplomatski službenici.
Autorstvo i distribucija, osnovano ili ne, pripisuju se britanskim ambasadama u Zagrebu, Sarajevu i regionu, pa sve treba uzeti za ozbiljno.
Pošto se samoisključilo iz evropskih poslova, Ujedinjeno Kraljevstvo se koncentrisalo na zemlje van EU i van NATO, konkretno na BiH i Srbiju, gdje praktično zamjenjuje prezauzete SAD i obuzdava Njemačku da se ne razmaše.
Uostalom, sa te adrese obično dobro obaviješteni Dejan Јović je neposredno nakon Bregzita izjavio da će „prema nekim novim studijama, UK svoj strateški interes u Evropi graditi na prostoru izvan EU, od Balkana do Ukrajine, pa ne čudi što su toliko aktivni baš u BiH. Nedavno su samoinicijativno uvećali prisustvo SAS-ovaca u EUFOR-u, poslali su, takođe nepozvanog, specijalca i obavještajca generala Piča.
Sa kolonijalnim iskustvom i poznavanjem lokalnog terena, oni su majstori za takve „montaže i atrakcije“.
U priču se uključio i Gardijan, specijalizovan za ovakve smicalice, u kome je objavljena izjava Šefika Džaferovića: „Dodikovo ponašanje ohrabruje Rusija koja želi pokazati da još može destabilizovati meko okruženje EU i NATO“.
E, tu sa Šefikom konstrukcija već počinje da se klima, jer formulaciju „destabilizirati meko okruženje…“ on nije mogao da smisli sam. Ali, ima i krupnih nelogičnosti. Secesija se proglašava u Skupštini, uz prethodni referendum, ili samo rezolucijom velike većine poslanika, a ne mobilizacijom lovačkih udruženja.
Angažovanje bilo kakve naoružane formacije na entitetskoj granici bilo bi smislenije na bošnjačkoj strani, jer BiH u cjelini tretira kao ekskluzivno svoju zemlju. Srpsku smatra „privremeno okupiranom teritorijom“, prijeti da će „otcjepljenje spriječiti silom“.
Što se pak tiče Dodikovog telefonskog razgovora sa Lavrovom i potvrde dogovora sa Putinom, promućurniji analitičar bi prije protumačio kao njegovu provokaciju da malo „protrese gaće“ komšijama i strancima koji su se beli osilili u BiH i to baš kad im vrijeme više nije.
Srbi danas imaju naklonost prostranijeg i mnogoljudnijeg dijela međunarodne zajednice. A poslije 16 godina na vlasti Dodik je naučio barem toliko da mu je i kućni klozet natrpan prisluškivačima bar pet-šest obavještajnih službi.
Iako rat u Ukrajini, kako reče srpski član Predsjedništva BiH, nema nikakve veze sa BiH, moglo bi se reći naći analogija u jednakom odnosu Amerikanaca prema Bošnjacima i prema Ukrajincima.
One prve su još dok su bili jedina supersila gurnuli u rat sa jačim protivnicima, a kada su bili pred kapitulacijom pomogli su mirovnim sporazumom kojim su dobili pola od polovine BiH, odnosno manje nego što su im komšije nudile bez ispaljenog metka.
Ove druge su već u fazi rapidnog opadanja moći gurnuli u unaprijed izgubljen rat protiv Rusije, a sada kažu da ne mogu da im pomognu sem u oružju da bi valjda što duže i što više stradali.
Najnovija epizoda igre bez granica u BiH svodi se na to da će Hrvati dobiti izbornu jedinicu i Srbi vratiti nekoliko nadležnosti, a Zapad će za hator Bošnjacima spriječiti obnovu Herceg-Bosne i secesiju, što ovi nisu ni tražili ni namjeravali, a kamoli preduzimali.
Kao što su vraćanje nadležnosti hokus-pokus pretvorili u pripreme za otcjepljenje, tako će u sljedećem koraku otcjepljenje pretvoriti u planiranje agresije na bošnjački dio Federacije.
SAD, UK, EU će tako „spriječiti“ nešto što niko nije ni planirao da učini. I to dupliranjem kontingenta EUFOR na granicama BiH, a sve kako bi „dobri Bošnjani“ mirno spavali i snivali o evroatlantskim integracijama koje samo što nisu.
No, nije da Bošnjaci i sami ne participiraju na nivou „opštenarodne odbrane i društvene samozaštite“.
Dok se Britanci nadmeću sa Nijemcima kome će Amerikanci povjeriti dalje kaznene mjere protiv Srpske, njenog rukovodstva i Dodika, Bošnjaci prave sanitarni koridor prema Srbiji.
Mudri vođa Bakir odavno je rekao da „Bosni sve zlo dolazi iz Beograda“, a to se posebno odnosi na sveštenike SPC koji legalno dolaze iz beogradske patrijaršije u lokalne parohije i maligno činodejstvuju na obje obale Drine. Odnedavno je otkriven još jedan subverzivni esnaf, a to su profesori koji švrljaju tamo-amo preko granične rijeke u okviru saradnje Beogradskog univerziteta sa univerzitetima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu, a u okviru specijalnih i paralelnih veza Srpske i Srbije, koje su definisane i garantovane Dejtonskim sporazumom.
Prvi od takvih, prof. dr Miloš Ković, onomad je zaustavljen na granici na Drini. Da li u koordinaciji sa drugosrbijancima, koji mu na katedri u Beogradu koče izbor za redovnog profesora, ili sa Milom Đukanovićem, koji je njegovom kolegi Čedi Antiću bio zabranio pristup u Crnu Goru.
I Čedo i Miloš su profesori istorije, jedne maligne nacionalne discipline koja je ustanovila da su Crnogorci mahom istovremeno i Srbi i da su Bošnjci potomci islamizovanih pravoslavaca. Elem, da i tamo i ovamo živi isti narod koji tvori jedan Srpski svijet.
U pravu je granična služba BiH, kada u obrazloženju sankcije za Kovića piše da njegova predavanja ugrožavaju suverenitet i integritet države. Zaista, da u BiH žive sve sami Bošnjani, ili Bosanci, najbolje – Bošnjaci, onda bi BiH bila jedinstvena, a ne iznutra podijeljena. Ali, eto, po belaju, nije tako, pa opstaje zahvaljujući protektoratu.
Da bošnjačka ONO i DSZ nije bila budna, nedavno bi se u posjetu Andrićgradu provukao Prilepin, u svijetu najprevođeniji savremeni ruski pisac, i eto ti ruske agresije na Bosnu prije nego što je počela u Ukrajini.
Sada bi se opet prošvercovao Ković i u pauzi između predavanja okačio o rame lovačku pušku, učlanio se u Udruženje lovaca RS, koje sprema barikade na obližnjoj entitetskoj granici na Vracama.
Ovo sa Kovićem je dokaz da Bošnjaci revnosno slijede kolektivni Zapad.
Brisel je zabranio Kusturici da diriguje vojnim orkestrom u Rusiji, Sarajevo Koviću da predaje u Srpskoj.
Neka se pripreme svi koji vole da jedu rusku salatu i blagovremeno pređu na francusku salatu. Sličnog je ukusa, a zašto da rizikuju.
Šta bi tek snašlo Milorada Dodika, koji ponavlja kako je „Srpska zagledana u Srbiju“ i kako „srpski narod vjekovima sanja o ujedinjenje sa maticom“, da ga prilikom čestih putovanja u Beograd, odnosno natrag, ne štiti državljanstvo i imunitet kolektivnog šefa BiH.
No ni to mu nije bila dovoljna zaštita da se i u ovoj priči ne nađe kao prvooptuženi komandir vatrogasaca, poštara, saobraćajaca, te ostalih secesionista.
Profesor Ković je valjda viđen kao delegat Vrhovnog štaba iz matice.
No, kraju šala! Na ovu tragikomičnu budalaštinu muslimanskog Sarajeva, oslonjenu na providnu inostranu podvalu, treba reagovati proširenjem liste ustavnih nadležnosti koje Srpska treba da vrati u skladu sa izvornim Dejtonskim sporazumom. Uz pravosuđe, poreze, obavještajnu službu i vojsku, valja dopisati i granične prelaze.
Po slovu Ustava ili Aneksa 4, Srpska je nadležna za dijelove granice BiH koji se nalaze na njenoj entitetskoj teritoriji. U početku je i bilo tako dok i to nije oteto.
Uostalom, Srpska je zadržala policiju i kada vrati vojsku kolege iz Federacije biće čisti višak koji zauzima radna mjesta.
Poslije toga Srpska – čak i da je zaista radila na secesiji, mogla da je otkaže, a OHR i EUFOR na čelu sa generalom Pičom da odu svojoj kući.
