VRBAS Media

Kategorija: Politika

  • Dodik: Žene stub svih pobjeda

    Dodik: Žene stub svih pobjeda

    Žene su stub svih pobjeda SNSD-a u proteklih 20 godina, rekao je organizacioni sekretar stranke Igor Dodik.

    Dodik, koji prisustvuje osmomartovskoj proslavi gradskog Aktiva žena ove stranke, istakao je da su veliki doprinos pobjedama SNSD-a dale i članice iz Doboja.

    “Žene su stub porodice, društva i SNSD-a izjavio je večeras u Doboju organizacioni sekretar SNSD-a Igor Dodik.

    Predsjednik Aktiva žena dobojskog SNSD-a Dijana Kalenić ukazala je na značaj ove dobro organizovane organizacije i istakla da zahvaljujući povjerenju predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Obrenu Petroviću žene obavljaju odgovorne funkcije u lokalnim i republičkim institucijama, kao i na nivou BiH.

    Ona je ukazala da žene čine polovinu odbornika SNSD-a u Skupštini grada Doboj.

    Zamjenik predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Doboj Danijel Jošić rekao je da je večerašnja osmomartovska zabava oko 1.000 žena SNSD-a iz 64 mjesna odbora ujedno i proslava izborne pobjede kao i početak izborne kampanje za opšte izbore u oktobru.

     Foto: Srna

  • Špirić: Srpska nije kočničar, ali bez razgovora nema rješenja problema u BiH

    Špirić: Srpska nije kočničar, ali bez razgovora nema rješenja problema u BiH

    Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić izjavio je da Republika Srpska nije kočničar i da se nijedan problem u BiH ne može riješiti bez ozbiljnog razgovora.

    Špirić je rekao da je danas bio treći pokušaj da se okonča redovna sjednica tog doma sa 133 tačke dnevnog reda, među kojima su i 12 zakona iz oblasti intelektualne svojine, kao i zakoni o Sudu BiH, VSTS-u, regulatoru tržišta i izmjenama i dopunama Zakona o platama.

    On je istakao da predstavnici srpskog kluba nisu imali rezervu ni prema jednoj tački i da su insistirali da se sjednica privede kraju, a da se o drugim otvorenim pitanjima nastavi razgovarati.

    Špirić je naveo da je problem nastao jer je Klub bošnjačkog naroda zatražio posebnu sjednicu sa prijedlogom izmjena Zakona o platama kao prvom tačkom, iako je ta tema već bila 11. tačka dnevnog reda redovne sjednice.

    – Oni su došli na sjednicu da se ona ne održi, nismo mi. Maske moraju da padnu – poručio je Špirić.

    On je ocijenio da većina u bošnjačkom klubu želi da većinu srpskog i hrvatskog kluba pretvori u “publiku, a ne faktor odlučivanja”, i dodao da se za to koristi i podrška opozicije iz Republike Srpske.

    Špirić je naglasio da je politička atmosfera u BiH “previše zagušljiva” i da se problemi ne mogu rješavati ukoliko politički akteri odbijaju razgovor.

    – Nijedan problem BiH se neće riješiti bez ozbiljnog razgovora. Ako neko kaže da neće sa ovim ili onim političarem, postavlja se pitanje gdje je onda rješenje za državu – rekao je Špirić.

    On je ocijenio da je neodržavanje današnje sjednice nanijelo štetu svima u BiH, ističući da su na dnevnom redu bile i tačke važne za evropski put BiH.

    Govoreći o drugim pitanjima, Špirić je naveo da se pitanje Plana rasta mora rješavati na adresi koja je za to nadležna, dok je za situaciju u BHRT-u poručio da rješenje mora biti u poštovanju zakona i institucionalnom okviru BiH.

    – Mi smo jedina zemlja gdje je svaki sporazum uvod u nesporazum – zaključio je Špirić.

  • Čović žestoko o Forti: Ministar koji ništa ne radi, trebao bi riješiti probleme BHRT-a

    Čović žestoko o Forti: Ministar koji ništa ne radi, trebao bi riješiti probleme BHRT-a

    Lider HDZ-a Dragan Čović obratio se novinarima nakon što je zatražena pauza na samom početku sjednice doma Daroda PS BiH. Bez navođenja imena, citirao je ministra komunikacija i transporta u Savjetu ministara Edina Fortu i žestoko ga iskritikovao.

    Na pitanje da li se u Domu naroda ili u klubovima razgovara o rješavanju problema BHRT-a, Čović je odgovorio: “Ne razgovara, a trebalo bi. Mi smo kao Kolegijum trebali shvatit da je to jedno od vitalnih pitanja BiH – javni RTV servis. Nismo razmijenili nijednu riječ izuzev što populistički izađemo i pričamo kako treba, umjesto da smo riješili to pitanje – definisali i usvojili zakon. Tu bi se pokazalo imamo li ili ne parlamentarnu većinu.”

    Na red nije došao ni Plan rasta, a prema Čovićevim riječima, zbog rasprava i dopuna dnevnog reda- zadugo i neće.

    – Čuo sam od jednog ministra juče da je rekao da postoji prešutni dogovor između neke dvije političke opcije da se ništa ne radi do izbora. Kaže uvaženi kolega ministar koji ništa ne radi. On bi trebao riješiti pitanje televizije i probleme vozača – to je njegov resor. Što ne rješava? Zašto ne izađe sa inicijativama u Savjetu ministara o tome?- upitao je Čović.

  • Košarac: Podrška inicijativi Dodika o prekidu odnosa sa Iranom, to je pitanje naše bezbjednosti

    Košarac: Podrška inicijativi Dodika o prekidu odnosa sa Iranom, to je pitanje naše bezbjednosti

    Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac istakao je da je srpski narod bio žrtva borbe protiv hrišćanstva, inspirisane “Islamskom deklaracijom” Alije Izetbegovića, koja je muslimanima bila ideološka vodilja u tom ratu, a i dan danas.

    Košarac je rekao da u svjetlu aktuelnih sukoba na Bliskom istoku, želi da podsjeti na ulogu Irana tokom rata u BiH i njihove veze sa Alijom Izetbegovićem, te tadašnjim muslimanskim političkim i vojnim vrhom.

    – Početkom rata u Teheranu je organizovana konferencija, čiji je cilj bio da se islamske zemlje mobilišu u podršci Aliji Izetbegoviću. Tada su odlučili da mu finansijski i vojno pomognu u ratu protiv Republike Srpske i srpskog naroda u BiH. Iran je u tom kontekstu poslao hiljade svojih vojnika, koji su učestvovali u najstrašnijim zločinima nad Srbima. Nikada nećemo zaboraviti monstruozne zločine u Vozući, gde su strani islamski ratnici odsjecali srpske glave – podsjetio je Košarac.

    On je naglasio da upravo zbog svega navedenog danas, kada gledamo nove sukobe na Bliskom istoku, moramo biti svjesni da pripadamo različitom civilizacijskom krugu u odnosu na Iran i da je neophodno preispitati naše diplomatske i ekonomske odnose sa tom državom.

    – Podržavam inicijativu predsjednika /Milorada/ Dodika o prekidu tih odnosa, jer je to pitanje naše bezbjednosti i očuvanja našeg identiteta – rekao je Košarac i upitao hoće li ovu inicijativu podržati političko Sarajevo i znači li ćutanje bošnjačkih političara zapravo podršku Iranu?!

    On je poručio da je Republika Srpska okrenuta ka svojim vrijednostima i saveznicima koji poštuju suverenitet naroda, naš nacionalni i vjerski identitet.

  • Dodik: Nove generacije stručnjaka doprinose očuvanju bezbjednosti i sigurnosti svih građana

    Dodik: Nove generacije stručnjaka doprinose očuvanju bezbjednosti i sigurnosti svih građana

    Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik čestitao je dekanu Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci Predragu Ćeraniću, profesorima, studentima i svim zaposlenima devet godina postojanja i rada ove visokoobrazovne ustanove, ističući da se kroz znanje, istraživanje i profesionalno usavršavanje stvaraju generacije stručnjaka koji doprinose očuvanju bezbjednosti i sigurnosti svih građana.

    “Vaš predan rad na obrazovanju stručnog kadra, razvoju nauke i jačanju bezbjednosnog sistema predstavlja značajan doprinos stabilnosti i napretku našeg društva”, istakao je lider SNSD-a.

    Dodik je ukazao da savremeni bezbjednosni izazovi jasno pokazuju koliki je značaj obrazovnih ustanova, poput Fakulteta bezbjednosnih nauka, i koliko je njihova uloga važna u izgradnji i jačanju perspektive za stabilnu i sigurnu budućnost Republike Srpske.

    “Uz želje za dalji uspješan rad, kontinuiran razvoj i nove akademske i profesionalne uspjehe, neka Fakultet bezbjednosnih nauka i u budućnosti ostane snažan stub znanja, odgovornosti i bezbjednosti našeg društva”, poručio je Dodik.

    Fakultet bezbjednosnih nauka je najmlađa članica Univerziteta u Banjaluci nastala transformacijom Visoke škole unutrašnjih poslova koja je djelovala u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.

  • Stevandić: Svijet srlja u ambis

    Stevandić: Svijet srlja u ambis

    Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i stranke Ujedinjena Srpska, osvrnuo se na aktuelna dešavanja i ratne sukobe širom svijeta, navodeći da svijet srlja u ambis.

    Poručuje da je alternativa mir, a ne novi i veći rat.

    “U svakom ratu svi misle da mogu postići više za sebe a najveće žrtve su uvek civili i nevini.

    Svet srlja u ambis. Veliki dio EU preko Ukrajine je u sukobu sa Rusijom. Na bliskom istoku rat SAD i Izraela sa Iranom je zahvatio već 14 država. Aletnativa je mir a ne novi i veći rat!”, napisao je Stevandić putem svog “X” naloga.

  • Cvijanović u Vašingtonu: U Srpskoj nikada nije bilo kampova za migrante

    Cvijanović u Vašingtonu: U Srpskoj nikada nije bilo kampova za migrante

    Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović rekla je, na panelu “Nacionalni suverenitet i strane migracije” u Vašingtonu, da u Republici Srpskoj nikada nije bilo kampova za migrante, istučići da je time pokazana odgovornost prema građanima.

    – Već imate izazove u svakom društvu. Zašto biste dodali nešto slično? Ovo je način na koji smo se borili protiv toga – istakla je Cvijanovićeva.

    Ona je ukazala da Republika Srpska, koja je 49 odsto BiH, nikada nije primila niti organizovala kampove za migrante.

    – Ali ima nekih problema, kada su govori o Briselu, njihov pristup je bio da svi treba da budemo dobro vaspitani, da budemo fini domaćini i da zapravo treba da pokažemo svoje veliko srce – rekla je Cvijanovićeva u videu objavljenom na društvenim mrežama.


    Ona je istakla da se ne radi o pokazivanju velikog srca, već se o pokazivanju odgovornosti prema svom narodu.

    – Zato što vas je vaš narod izabrao, odgovarate svom narodu. Želite da imate snagu institucija i želite da dokažete da su to jake institucije. Tako smo se s tim nosili – istakla je Cvijanovićeva.

    Cvijanovićeva i srpski delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević učestvovali su na panelu “Nacionalni suverenitet i strane migracije” u okviru samita Saveza suverenih nacija na poziv člana Predstavničkog doma američkog Kongresa Ane Pauline Lune.

  • Đajić: Okružni sud poništio moju smjenu sa čela UKC-a RS

    Đajić: Okružni sud poništio moju smjenu sa čela UKC-a RS

    lado Đajić, bivši generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske u Banjaluci, objavio je da je Okružni sud Banjaluka poništio odluku o njegovoj smjeni sa čela najveće zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj.

    “Povodom nezakonite smjene sa mjesta generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, kao i presude Okružnog suda u Banjaluci poništene odluke o navedenoj smjeni, smatram svojom obavezom da se obratim javnosti”, napisao je Đajić na svom Facebooku nalogu i dodao:

    Đajić: “Ovo nije pitanje jedne funkcije”
    “Ovo nije pitanje jedne funkcije, već pitanje poštovanja zakona, institucija i prava u Republici Srpskoj. Odluka suda jasno pokazuje koliko je važno da se institucije i pojedinci uvijek vode zakon i pravda”.

     

    Đajić je naveo i da kao poslanik u Narodnoj skupštini RS, ali i kao čovjek koji se dosljedno zalaže za poštivanje prava i institucija, misli da je važno otvoreno i odgovorno govoriti o ovoj temi.

    Najavio obraćanje medijima 6. marta ispred NSRS
    Najavio je da če se petak, 6. marta, u 12 časova obratiti medijima ispred Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci.

    “Javnost ima pravo znati istinu, a zakon mora biti iznad svega”, zaključio je Đajić.

    Smjena Vlade Đajića
    Podsjećamo, Vlade Republike Srpske smjenila je Vladu Đajića, nakon kompromitujućeg snimka koji je objavljen, a čiji je akter.

    Prije smjene, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, poručio je da je Vlado Đajić, sam sebe razriješio svih funkcija, a nakon što je u javnosti objavljen video snimak na kojem se vidi kako Đajić razgovara sa jednim muškarcem o narkoticima.

    Nakon njegove smjene, na čelu UKC-a Rs je imenovan Nikola Šobot.

    Đajić je izgubio i funkciju prvog čovjeka banjalučkog SNSD-a, a za predsjednika Gradskog odbora izabran je funkcioner ove stranke Goran Maričić.

  • Tri rezolucije – jedna istina: trenutak da Republika Srpska napiše dokument koji će trajati

    Tri rezolucije – jedna istina: trenutak da Republika Srpska napiše dokument koji će trajati

    U političkom životu Republike Srpske rijetko se događa da različite političke adrese gotovo istovremeno ponude dokumente koji govore o istoj temi i kreću se oko istog političkog cilja. Još je rjeđe da ti dokumenti dolaze iz različitih političkih tradicija – iz vlasti, iz opozicije i iz samog vrha parlamentarne institucije. Upravo zato tri rezolucije koje su predložili SNSD, SDS i kabinet predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenada Stevandića predstavljaju zanimljiv i politički važan trenutak.

    Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da je riječ o tri konkurentska dokumenta koji pokušavaju nametnuti različite političke interpretacije iste teme. Međutim, kada se njihovi tekstovi pažljivo pročitaju i uporede, slika postaje drugačija. Iza različitih formulacija, retoričkih naglasaka i političkih stilova, ove rezolucije otkrivaju nešto što u domaćoj politici nije česta pojava – širok prostor sadržajne saglasnosti.

    Drugim riječima, tri politička centra su, svako na svoj način, pokušala reći gotovo istu stvar.

    U vremenu velikih istorijskih iskušenja, zrelost jednog društva mjeri se upravo sposobnošću da se oko ključnih civilizacijskih pitanja postigne konsenzus. Tema osude ustaške ideologije i jasnog definisanja odnosa prema istorijskom stradanju srpskog naroda upravo je jedno od takvih pitanja. I zato tri ponuđena teksta rezolucija ne bi trebalo posmatrati kao političko nadmetanje, već prije kao tri snažna stuba jedne te iste političke i društvene volje: da se zločinu nikada ne dozvoli zaborav, a ideologiji mržnje povratak u javni prostor.

    Prva stvar koja upada u oči jeste način na koji svaki od ovih dokumenata gradi svoj pristup. Rezolucija SNSD-a ima najizraženiji institucionalni ton. Ona je pisana kao politički dokument koji jasno želi definisati stav institucija Republike Srpske i postaviti okvir u kojem bi te institucije trebalo da djeluju. U takvom tekstu dominiraju formulacije koje naglašavaju politički legitimitet Republike Srpske, pravo njenih institucija da artikulišu stavove i potrebu da se političke odluke donose unutar ustavnih nadležnosti.

    Rezolucija SDS-a, s druge strane, ima nešto drugačiji ritam. U njoj je vidljiv jači istorijski i narativni element. Umjesto da se fokusira prvenstveno na institucionalni odgovor, ona pokušava šire kontekstualizovati temu o kojoj govori. Takav pristup oslanja se na političko-istorijsko objašnjenje i na potrebu da se događaji i procesi sagledaju u širem kontekstu istorijskih činjenica i političkih okolnosti.

    Treći dokument, koji dolazi iz Kabineta predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, ima opet drugačiju strukturu. Njegov ton je najbliži pravnom diskursu. U uvodnim dijelovima dokumenta naglašeno se pozivaju međunarodni pravni akti – od Povelje Ujedinjenih nacija i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima do konvencija koje se odnose na zabranu diskriminacije i kažnjavanje zločina poput genocida.

    Takav pristup jasno pokazuje namjeru da se politička rasprava ne vodi samo unutar domaćeg političkog prostora, nego i unutar šireg međunarodnog pravnog okvira. Time se argument pokušava izgraditi na univerzalnim pravnim principima, a ne samo na političkim stavovima.

    Kada se ova tri pristupa stave jedan pored drugog, razlike su očigledne. Jedan dokument naglašava institucije, drugi istorijski kontekst, treći međunarodno pravo. Međutim, kada se iza tih razlika pogleda suština – postaje jasno da se osnovna politička poruka gotovo ne razlikuje.

    Prije svega, sve tri rezolucije polaze od istog principa: odbacivanja kolektivne krivice i jasnog imenovanja istorijskih zločina. Ono što posebno ohrabruje jeste gotovo potpuna saglasnost u definisanju karaktera zločina počinjenih nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U svim dokumentima jasno se koristi teška, ali istorijski utemeljena riječ – genocid.

    To jedinstvo u terminologiji nije samo pravno pitanje. Ono je prije svega pitanje istorijske istine i kolektivnog sjećanja. Sjećanja na Jasenovac, Jadovno, Pag i brojna druga stratišta duboko su utkana u identitet srpskog naroda i u političku svijest Republike Srpske.

    Druga velika tačka saglasnosti jeste odlučnost da se javni prostor očisti od simbola i ideologije koja je dovela do tih zločina. Sve tri rezolucije snažno osuđuju pokušaje rehabilitacije ustaštva kroz simbole, parole, javne manifestacije ili digitalni prostor. U tom smislu, Republika Srpska se kroz ove dokumente jasno pozicionira kao prostor koji ostaje čvrsto ukorijenjen u antifašističkoj tradiciji.

    Treća važna sličnost odnosi se na potrebu da se moralna osuda pretvori u konkretna institucionalna rješenja. U sva tri dokumenta provlači se ideja da veličanje ustaške ideologije i neofašizma mora imati i pravne posljedice. To pokazuje da postoji jasna politička volja da se kultura sjećanja ne zadrži samo na simboličkom nivou, već da postane dio pravnog i institucionalnog sistema.

    Naravno, razlike između rezolucija postoje i ne treba ih ignorisati. One su prije svega razlike u političkom stilu i naglascima. SNSD naglašava institucionalni odgovor i političku poziciju Republike Srpske. SDS daje snažniji istorijski i narativni okvir. Dokument iz Kabineta predsjednika Narodne skupštine pokušava cijelu raspravu podići na nivo međunarodnog pravnog argumenta.

    Ali upravo te razlike mogu se posmatrati i kao prednost. Umjesto da predstavljaju prepreku, one zapravo čine tri međusobno dopunjujuća pristupa – politički, istorijski i pravni. Kada se spoje, oni stvaraju mnogo snažniji i potpuniji dokument nego što bi to mogla biti bilo koja pojedinačna verzija.

    U političkom prostoru Balkana često dominira utisak da su političke razlike nepremostive i da svaka inicijativa mora završiti u međusobnom osporavanju. Zbog toga ovakav trenutak, u kojem tri različita politička aktera formulišu gotovo identičnu osnovnu poruku, zaslužuje posebnu pažnju.

    Jer najveća vrijednost ovih rezolucija možda nije u tome što su različite, nego u tome koliko su zapravo slične.

    Zato bi najveća greška bila da se cijela tema svede na dnevno-politička prepucavanja ili da ostane samo na polemikama koje se vode oko pojedinačnih provokacija, poput javnih rasprava o nastupima Marka Perkovića Thompsona ili sličnim estradnim incidentima. Takvo sužavanje teme značilo bi svoditi ogromnu istorijsku tragediju i duboku civilizacijsku lekciju na kratkotrajni medijski sukob.

    Suština ovog trenutka je mnogo šira od toga.

    Upravo ovakva situacija otvara prostor da se oko jednog ovakvog pitanja okupe ne samo političke partije, već i šire društvo – akademska zajednica, istorijska struka, institucije kulture i cijela javnost – i da se pokaže ne samo političko, nego i društveno i nacionalno jedinstvo.

    Republika Srpska u ovom trenutku ima rijetku priliku da iz tri postojeća teksta izvuče ono najbolje i objedini ih u jedan snažan, precizan i trajni dokument. Dokument koji će spojiti istorijsku dubinu, političku odlučnost i pravnu preciznost. Dokument koji neće biti napisan za jednu političku sezonu, nego za generacije koje dolaze.

    Takav akt mora biti dovoljno ozbiljan, naučno utemeljen i pravno precizan da izdrži test vremena. Mora biti formulisan tako da ne ostavlja prostor za relativizaciju istorijskih činjenica, ali i dovoljno univerzalan da bude razumljiv i prihvatljiv i izvan naših granica.

    Tek tada će osuda ustaške ideologije postati ne samo politički stav jedne generacije, nego trajna civilizacijska vertikala jednog društva.

    Jer snaga jednog naroda ne mjeri se samo njegovim razlikama, nego i sposobnošću da u ključnim trenucima pronađe zajednički glas. A tri rezolucije koje danas stoje pred Republikom Srpskom pokazuju da taj glas već postoji – potrebno je samo da se iz tri dokumenta pretoči u jedan istorijski tekst koji će trajati.

  • Vukanović tvrdi da je Stanivuković napravio koaliciju sa SNSD

    Vukanović tvrdi da je Stanivuković napravio koaliciju sa SNSD

    Vlast u Republici Srpskoj i u Banjaluci djeluju jedinstveno. Već je postignut dogovor između PSS Draška Stanivukovića i SNSD Milorada Dodika, što je i pokazao sastanak u Banjaluci na kojem su premijer Savo Minić i ministar saobraćaja i veza Zorana Stevanović došli na noge gradonačelniku u Gradsku upravu.

    Poručio je ovo predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, naglašavajući da su Minić i Stevanović, samim tim, dali na značaju Stanivukoviću i pojačali njegovu kampanju nakon što je predsjednik SDS Branko Blanuša potvrdio da je kandidat ove stranke za predsjednika Republike Srpske.

    – Interes režima je da njihov pulen Draško bude kandidat, kako bi bili na sigurnom, a poslije izbora u oktobru napravili veliku koaliciju SNSD-PSS-ostali sateliti i ozvaničili saradnju. I dok se prema Hercegovini i istoku Srpske odnose kao zla maćeha, putevi i sva infrastruktura su u očajnom stanju, a Banjaluka sa svim okolnim mjestima povezana u svim pravcima auto-putevima i dobrim magistralnim putevima. Vlada Republike Srpske nastavlja da gradi gradske puteve i mostove, iako Banjaluka ima najveći budžet u Republici Srpskoj od skoro 300 miliona maraka, i sasvim dovoljno sredstava da rješava infrastrukturna pitanja, gradi puteve, obilaznice i mostove, dok bi Vlada napokon trebala da nešto investira i uradi na zapostavljenom istoku Srpske – naglašava Vukanović.

    Vukanović podsjeća da je, nakon gore pomenutog sastanka, premijer Savo Minić na zvaničnom nalogu saopštio da će Vlada Republike Srpske i Ministarstvo saobraća i veza preuzeti na sebe obavezu rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa oko izgradnje mosta u Docu.

    – Ako Vlada Republike Srpske rješava sve imovinsko-pravne odnose oko famoznog mosta u Docu o kome Stanivuković priča godinama, a za 6 godina vlasti nije završio nijedan most, onda se postavlja jedno vrlo jednostavno pitanje: Zašto je Skupština grada Banjaluka prošle godine izglasala kredit od 5 miliona KM za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za most u Docu? Da li će građani Banjaluke vraćati kredit za nešto što, prema riječima premijera i ministra, rješava Vlada Republike Srpske svojim sredstvima? Ako je tako, gdje će onda završiti ili su već utrošena namjenska kreditna sredstva grada Banjaluka, koja su uzeta prošle godine za rješavanje imovinskih sporova za most u Docu – upitao je Vukanović.

    Vukanović kaže da postoji i zvaničan dokument Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove koji, naglašava, pokazuje nešto sasvim drugo.

    – U tom dokumentu jasno stoji da je zahtjev Grada Banjaluka odbijen, te da je kao vlasnik zemljišta priznato Univerzitetsko-kliničkom centru Republike Srpske (UKC). Drugim riječima, Grad Banjaluka nije vlasnik tog zemljišta. Vlasnik je UKC Republike Srpske. Vlada i ministarstvo ne mogu raspolagati tuđom imovinom bez rješavanja vlasništva. Zato je logično pitanje da li je zemljište psihijatrije uopšte uključeno u onih 5 miliona KM kredita? Građani imaju pravo znati šta tačno plaća Grad Banjaluka, šta rješava Vlada Republike Srpske, i gdje će završiti 5 miliona KM kredita – rekao je Vukanović.

    Ako, nastavlja on, Vlada preuzima rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa, onda kredit od 5 miliona KM nema nikakvog smisla.

    – A ako kredit ima smisla – onda izjava premijera i ministra saobraćaja nije tačna. Treće opcije nema. Lijepo je vidjeti simbiozu i blisku saradnju Stanivukovića, PSS sa Vladom Republike Srpske i SNSD, obrise nove koalicije koja je u tajnosti dogovorena, ali ipak treba da se bolje dogovore, sinhronizuju i usaglase aktivnosti i korake i javnosti odgovore na pitanja koja sam iznio, a koja ostavljaju nedoumice ko će šta da finansira i gradi u Banjaluci, a u sklopu zajedničkih predizbornih aktivnosti i kampanje koja se sprema – kategoričan je Vukanović.