Kategorija: Politika

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prokomentarisao je fotografiju na kojoj se nalaze Kristijan Šmit i ministar odbrane u Savjetu ministara BiH Zukan Helez.

Paradigma BiH u jednoj fotografiji. Srdačan zagrljaj lažnog Šmita i Heleza. Širok osmijeh i odsustvo sramote. Prvi koji se lažno predstavlja kao čuvar mira i drugi koji neskriveno priziva rat. Vjerovatno je ovaj prvi drugome “oštro” saopštio da su prijetnje temelj demokratije, da je prizivanje rata oličenje mirotvorstva, da je mržnja osnov suživota – istakao je Dodik na društvenoj mreži “Iks”.

Kako Dodik navodi, EU put BiH teško da je zaobiđen u tom iskrenom i prijateljskom ćaskanju.

– Sigurno je Šmit posavjetovao Zukana da se od Sarajeva do Brisela najbrže stiže tako što će kao “osvjedočeni mirotvorac”, Atila 21. vijeka, pregaziti sve na tom putu. Put do zvijezda posut je trnjem. A njih dvojica iz najmračnije prošlosti žele da se vinu u visine – dodaje Dodik.

Isitče da je ova fotografija “muzej tamne strane Evrope”.

– Ljudi opasnih namjera, bolesnih ambicija, bez skrupula i moralnih stega. Slika potonuća BiH. Opomena Bošnjacima – napominje Dodik.

Nemamo namjeru da živimo sa onima koji rade na diskreditovanju srpskog imena, rekao je predsjednik Republike Srpske u intervjuu za Јerusalim post, komentarišući rezoluciju o Srebrenici.

Dodik objašnjava zašto nema budućnosti i suživota sa muslimanima u BiH i povlači paralele sa situacijom na Bliskom istoku.

– To što se desilo se ne može nazvati genocidom. Autoritativni stručnjaci koji su posvetili cijeli svoj profesionalni život za proučavanje genocida utvrdili su da se ne radi o genocidu. Svi oni koji imaju autoritet, kažu da to nije bio genocid. Više vjerujem ovim ljudima, nego političarima – rekao je Dodik.

Istakao je da usvojena rezolucija predstavlja političku odluku.

– U prošlosti su rezolucije o međunarodnom danu sjećanja bile usvojene jednoglasno ili dvotrećinskom većinom, budući da je u pitanju važno pitanje. Usvajanje rezolucija o Srebrenici bila je tretirana kao marginalna tehnička stvar, samo zato što su željeli da prođe bez obzira na sve. Dakle, usvojena je rezolucija ovoga puta prostom većinom – 84 zemlje od 193 glasale su za odluku. 109 zemalja nije glasalo za – protivili su se, bili uzdržani ili bili odsutni sa glasanja – naveo je Dodik.

Podsjetio je da je debata u Ujedinjenim nacjama odložena nekoliko puta, jer su pokretači više puta pokušavali da obezbijede većinu.

– Јedini organ u BiH koji ima ovlašćenje da odlučuje o spoljnim poslovima je Predsjedništvo, koje se sastoji od tri člana. BiH nije pokrenula ovu odluku, jer nije bilo odluke od Predsjedništva. Međutim, postupak donošenja odluke u UN je počeo sa inicijativom muslimanskog predstavnika BiH u UN, koji je djelovao bez odluke Predsjedništva – naveo je Dodik.

Predsjednik Srpske ističe da su sada, zbog ove rezolucije, izuzetno teške tenzije, nastale između različitih grupa u BiH.

– Rezolucija je nelegalna, nelegitimna i neobavezujuća – jasan je Dodik.

Naveo je da rezolucija krši Ustav BiH.

– “Razbilo” se i ovlašćenje Predsjedništva. Rezolucija je prouzrokovala i da narodi iz BiH budu više u sukobu, nego ranije. Ne verujem da je to bio cilj inicijatora rezolucije, ali im se ne može oprostiti za pogled na svijet, koji pokušavaju nametnuti građanima BiH. Možda oni misle da će Srbi biti ljuti zbog odluke nekoliko dana i onda se smiri. Ali, potpuno su pogriješili – istakao je Dodik.

Dodik je dodao da ja iza ove inicijative o Srebrenici stoje zemlje koje žele samopročišćenje.

– Muslimani su osvojili Evrope i su postali politički sila u raznim zemljama. Sadašnje vlade Nemačke
i Francuska uzimaju ovu realnost u obzir. Oni to da že udvaranjem muslimanskoj javnosti u svojim zemljama, uspjeti u njihovom smirivanju – rekao je Dodik.,

Rekao je da ga ne vole me na Zapadu, jer ja direktno govori svoje mišljenje.

– Ali ako se osvrnemo na istoriju, nikada nije bilo mirnog suživota između Palestinaca i Јevreji, na isti način na koji suživot nije moguć u BiH između muslimana i Srba – naveo je Dodik.

Ne postoji sporni glasački listić u vezi sa Domom naroda u PS BiH. Taj listić je po pravilima primjenjenim u NSRS za glasanje nevažeći, rekla je za RTRS Snježana Novaković Bursać, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

To što je CIK BiH izašao iz svog okvira i upustio se u tumačenje, a tako i u pokušaj prekrajanja izborne volje Narodne skupštine odnosno građana Republike Srpske, to je još samo jedan dokaz da je to tijelo spremno da ispunjava političke zahtjeve i želje PDP-a, odnosno u širem kontekstu političkog Sarajeva – istakla je Novaković Bursać.

Ona dodaje da je to je potvrđeno i iskazano kroz namjere da u slučaju SNSD, odnosno blok vladajućih stranaka iz Republike Srpske izgubi četvrtog delegata da su oni spremni da uđu u rekonstrukciju Savjeta ministara.

– Međutim, čini se da su se i oni zabrojali i preračunali, niti razumiju mogućnosti daljnjeg poltičkog djelovanja SNSD-a niti institucija Republike Srpske. To samo pokazuje kakvi su oni politički amateri, ali da su željni vlasti, pogotovo one političke u Sarajevu, to i te kako jesu – naglasila je Novaković Bursać.

Novaković Bursać je podsjetila javnost da su kao politički gubitnici bili spremni da mole pred centralom SDP-a i da prirede cjelokupnoj javnosti poniženje takve vrste gdje je grupacija stranaka iz Srpske išla je da moli za ulazak u vlast.

Ona je prokomentarisala i nedavne Helezove izajve u medijima.

– Izjave Zukana Heleza su nerelevantne i nisu vrijedne komenatara. Međutim, vrijedne su samo toliko da se iz njih pročita namjera i to o čemu političko Sarajevo mašta, a očigledno da maštaju da im se vrate PDP i SDS, jer računaju da s njima mogu da ostvare svoje političke ciljeve, a ne da provedu stavove Republike Srpske – zaključila je Novaković Bursać.

Vlast na nivou Bosne i Hercegovine u posljednja tri mjeseca nije postigla nijedan dogovor i, nakon što je Evropska unija otvorila pristupne pregovore sa BiH u martu ove godine, koalicija je praktično prestala da funkcioniše.

Iako je polovina godine, budžet za ovu godinu nije usvojen niti ima naznaka da će se to uskoro dogoditi, a uprkos zahtjevima Evropske unije ni zakon o sudovima, imenovanje glavnog pregovarača i njegovih zamjenika, kako stvari stoje, još dugo neće doći na dnevni red.

Osim toga, već mjesecima, pa i godinu unazad nema dogovora o raspodjeli prihoda koje je po osnovu putarina prikupila Uprava za indirektno oporezivanje, a ni projekti koji decenijama čekaju na realizaciju kao što su gasne interkonekcije nisu pomjereni sa mrtve tačke.

Takođe, pokušaji da se organizuje sastanak lidera koji čine vlast na nivou BiH nisu urodili plodom, a u javnosti se stiče utisak da je Dragan Čović, lider HDZ-a, jedini koji još pokušava da “trojku”, odnosno SDP, NiP, Našu stranku, HDZ i SNSD sastavi za istim stolom.

Čović je prošle sedmice rekao da se nada da će u ovoj biti održan sastanak koalicije, međutim odmah mu je stigao odgovor Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, koji je rekao da od tog sastanka neće biti ništa i to sve dok ne budu smijenjeni Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN, Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova BiH, i Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH.

Prema nezvaničnim informacijama, o smjeni Konakovića ne razmišlja samo Dodik, mada, u ovom trenutku, teško je očekivati da do toga dođe, posebno iz razloga što bi u tom slučaju u vlast trebalo da uđe SDA. Na sve to, trebalo bi da pristane i SDP, što nije nemoguće, ali je daleko od realizacije.

“Imamo situaciju koja savršeno pogoduje vladajućim strankama da u susret općinskim izborima opet pričaju o onome što kao i većina drugih stranaka u BiH najbolje znaju, a to je ugroženost Srba od Hrvata, Hrvata od Srba, Bošnjaka od Srba i tako ukrug. To je savršena pozicija. Koliko god su odgovorne domaće političke snage za takvu situaciju zastoja, jednako, ako ne i više, odgovornost imaju i međunarodna zajednica, Ured visokog predstavnika, američka ambasada i svi ostali sudionici procesa”, rekao je Zoran Krešić, novinar “Večernjeg lista” iz Mostara.

On kaže da do poslije lokalnih izbora ne treba očekivati ništa osim još više podizanja napetosti, čemu će, kako kaže, doprinijeti i opozicija kao što su SDA i DF koji će sve cijeniti kao nacionalnu izdaju.

Osim izbora, koji već tradicionalno podignu tenzije u BiH, situaciju kada je riječ o funkcionisanju vlasti dodatno je zakomplikovalo nametanje izmjena Izbornog zakona BiH, kao i Rezolucija o Srebrenici koja je usvojena u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

“Nijedna vlast u proteklih 30 godina nije radila ono što je morala ili trebala. Svi su mandate koristili da bi dijelili fotelje i naknade. Sve što su radili jeste svedeno na brigu kako da ostanu što duže na vlasti, a to uvijek podrazumijeva sukobe i podjele, a ne rad”, rekao je Goran Dakić, novinar.

On kaže da je pitanje da li bi ijedna vlast “ostala na vlasti” kada bi radila ono što je njen posao te da su to stvari pored kojih ne možete da se slikate i stvari koje ne možete da spočitavate političkim protivnicima.

“Nisam siguran ni da kod nas neko zna šta treba da radi osim da zgrće i lupeta. Ministri i direktori šetaju iz resora u resor i ko bi u tim rokadama mogao da očekuje bilo kakvu plemenitu i pametnu akciju? Ja zaista ne znam umije li Staša Košarac da radi bilo šta osim da puši tompus”, rekao je Dakić.

Kako radi koalicija na nivou Bosne i Hercegovine možda najbolje pokazuju dnevni redovi na sjednicama Savjeta ministara BiH i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Na tim dnevnim redovima uglavnom su inicijative, informacije i izvještaji. Osim toga, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, nakon što su Bošnjaci napustili sjednicu u martu ove godine, praktično je blokiran, i do danas nije održao nijednu redovnu sjednicu.

Promjena imena Republike Srpske i četvrti delegat opozicije u Domu naroda, to su želje aktuelnog ministra odbrane u Savjetu ministara BiH Zukana Heleza.

Četvrtom delegatu raduje se zajedno sa PDP-om. Centralna izborna komisija u kojoj sjede ljudi povezani sa strankama opozicije u Srpskoj ponovo je priznala sporni listić liste PDP-a dvije godine nakon formiranja Doma naroda.

Da bi SNSD mogao ostati bez četvrtog delegata Helez moli Boga, prenosi ATV.

– To je dobro. Ima opcija da bi se mogao promijeniti saziv Savjeta ministara. Dobro je jer bi bila prohodnost zakona. Bez obzira ko bi bio u Savjetu ministara, mi bi mogli usvajati zakone. U Predstavničkom domu ima većina, u Domu naroda ima većina. Saziv Savjeta ministara u kome su bili ljudi iz sadašnje opozicije, Mektić, Šarović itd. išlo je. Dobro bi to bilo, molim Boga i ove institucije koje to provode da se desi – poručio je Helez.

On je takođe poručio da bi “sitnicu” koja štiti narode u BiH od preglasavanja trebalo izbaciti i da bi onda sve funkcionisalo. Upravo zbog te “sitnice” došlo je do rata u BiH, ali Helez želi da mijenja Ustav BiH.

– Dejtonski mirovni sporazum i naš Ustav je napravljen tako da može da se blokira. Može čitav mandat da se ne donese zakon. U svakom razgovoru sa predstavnicima međunarodne zajednice insistiram da samo to izmijene. Ništa nam više ne treba, samo da se ukloni taj mali stavak u Ustavu i da otklonimo tu blokadu. Mi bi do sada bili član EU i NATO saveza” – poručio je Helez.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i predsjednik Ujedinjene Srpske, dr Nenad Stevandić osvrnuo se na nedavne izjave bošnjačkog ministra Zukana Heleza, ističući da su one često provokativne i usmjerene protiv Republike Srpske i Srbije, te da takve izjave privlače pažnju javnosti samo kada su usmjerene protiv srpskog naroda.

“Mi znamo ko je Zukan Helez i da nije postao ministar bez podrške Američke ambasade. Njegova politika će ići u smjeru interesa koji podržava ta ambasada. Tvrditi da njegove izjave nemaju uticaja je pogrešno, jer one dobijaju publicitet samo kada napadaju Srbiju ili Republiku Srpsku,” izjavio je Stevandić na televiziji “Informer”

Dalje, Stevandić ukazuje na podršku koju Helez uživa od strane američke politike, te navodi da su takvi potezi često koordinirani sa spoljnopolitičkim interesima Sjedinjenih Država u regionu.

“Američka ambasada u Prištini, Srbiji, Bosni i Hercegovini djeluje u skladu sa zajedničkom politikom SAD. Mi moramo razumjeti te procese i biti svjesni njihovih mogućnosti da izazovu probleme,” izjavio je Stevandić.

Stevandić ističe da, iako američki uticaj nije kao nekada, i dalje može izazvati probleme. On navodi kako američki ambasador u Sarajevu više ne djeluje kao diplomata i često reaguje na način koji odražava nervozu.

“Američki ambasador u Sarajevu često reaguje na događaje koji uključuju Republiku Srpsku, iako ne upravljaju našim životima kao nekada, ali su i dalje moćni,” izjavio je Stevandić.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dalje naglašava da izjave poput Helezovih, koje pozivaju na ukidanje Republike Srpske, predstavljaju ozbiljno kršenje ustavnog poretka i mogu se smatrati ratnohuškačkim.

“Pozivanje na ukidanje Republike Srpske i formiranje dva bosanska kantona je nešto što bi prije 20 godina bilo nezamislivo čak i među Bošnjacima,” izjavio je Stevandić.

Stevandić ukazuje na nejasne motive iza Helezovih izjava, sugerišući da možda iza njih stoje veći politički igrači.

“Ne znamo ko stoji iza Heleza, da li su to Amerikanci, Evropljani ili Britanci. To su procesi kojima moramo pristupiti oprezno,” izjavio je Stevandić.

Govoreći o jedinstvu srpskog naroda, Stevandić ističe da su Srbi postigli visok stepen nacionalnog jedinstva, što predstavlja izazov za bilo koga ko bi pokušao sprovesti geopolitičke interese na njihovu štetu.

“Postigli smo visok stepen nacionalnog jedinstva i kao takvi smo težak zalogaj za bilo koga ko bi pokušao sprovesti geopolitičke interese na našu štetu,” izjavio je Stevandić.

Kao zaključak, Stevandić ponovo naglašava potrebu za oprezom u političkom djelovanju, ističući da Helez možda nije samostalni akter već nečija politička figura.

“Helez je imao nekoliko presuda za lažno svjedočenje, što ga čini pogodnim za manipulaciju. Takvi ljudi se koriste za izazivanje nereda,” izjavio je Stevandić.

Na kraju intervjua, Stevandić odgovara na pitanje da li trenutna situacija potvrđuje tvrdnje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o rezoluciji o Srebrenici kao fazi za dalji pritisak na Srbiju i Republiku Srpsku.

“Vučić je bio u pravu kada je rekao da je rezolucija o Srebrenici faza za pritisak na Srbiju i Republiku Srpsku. On je dobro znao kako će se Helez ponašati,” izjavio je Stevandić.

Stevandić zaključuje da su pritisci na Srbiju i Republiku Srpsku dio šire geopolitičke strategije Zapada, te naglašava važnost srpskog jedinstva i promišljenog djelovanja u narednim godinama.

“Moramo biti čvrsti i jedinstveni, bez nepotrebnih poteza. Srbi često reaguju kafanski, ali moramo učiti da djelujemo strateški,” izjavio je Stevandić.

Ambasada SAD u BiH i njen prvi čovjek, Majkl Marfi, već godinama vode žestoke verbalne sukobe i političke polemike s rukovodstvom Republike Srpske, posebno s liderom SNSD Miloradom Dodikom.

Gotovo da ne postoji nijedna važnija odluka, inicijativa ili namjera političkog rukovodstva Republike Srpske, a da na nju nije stigao ekspresan odgovor i “stručna analiza” američke ambasade.

Zahtjevi iz Banjaluke da se BiH vrati poštivanju izvornog Dejtonskog sporazuma – slijedi reakcija ambasadora Marfija. Pokušaj otimanja imovine Republike Srpske i njenog prenošenja na nivo BiH – opet se kao “vrhovni autoritet” javlja američki ambasador u Sarajevu. Republika Srpska najavljuje referendum o nezavisnosti – Marfi prijeti ukidanjem Srpske. Nedavni zaključci sa Svesrpskog sabora u Beogradu – ambasador SAD u BiH želi da i tom “loncu” budu “poklopac”.

Neobična praksa
Upravo tim povodom, odnosno zbog reakcija iz američke ambasade u BiH na zaključke Svesrpskog sabora, prije nekoliko dana javno se oglasio i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. On je, između ostalog, optužio Ambasadu SAD u Sarajevu za izazivanje krize u BiH.

Gotovo da ne postoji nijedna važnija odluka, inicijativa ili namjera političkog rukovodstva Republike Srpske, a da na nju nije stigao ekspresan odgovor i “stručna analiza” američke ambasade.

Zahtjevi iz Banjaluke da se BiH vrati poštivanju izvornog Dejtonskog sporazuma – slijedi reakcija ambasadora Marfija. Pokušaj otimanja imovine Republike Srpske i njenog prenošenja na nivo BiH – opet se kao “vrhovni autoritet” javlja američki ambasador u Sarajevu. Republika Srpska najavljuje referendum o nezavisnosti – Marfi prijeti ukidanjem Srpske. Nedavni zaključci sa Svesrpskog sabora u Beogradu – ambasador SAD u BiH želi da i tom “loncu” budu “poklopac”.

Neobična praksa
Upravo tim povodom, odnosno zbog reakcija iz američke ambasade u BiH na zaključke Svesrpskog sabora, prije nekoliko dana javno se oglasio i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić. On je, između ostalog, optužio Ambasadu SAD u Sarajevu za izazivanje krize u BiH.

– To je obično vezano za Ministarstvo spoljnih poslova i ono bi, eventualno, moglo ući u takvu vrstu rasprave. U konkretnom slučaju, to bi mogao da bude Stejt department. Međutim, mi ovdje prisustvujemo jednoj neuobičajenoj praksi tako da mi je vrlo teško reći šta je tome razlog? Ta priča trebalo bi da se zadrži na odnosima unutar BiH i ovaj momenat, gdje ambasada SAD u BiH vodi javnu polemiku s predsjednikom Srbije, moram priznati da mi je potpuno nerazumljiv – kaže Aćimović za naš portal.

Granice pristojnosti– Kako, gdje i od kada negdje piše da imovina pripada centralnim vlastima, a ne entitetima – postavio je javno pitanje predsjednik Srbije.

Međutim, umjesto da se na tome završi, iz diplomatskog predstavništva SAD u Sarajevu aktuelnom predsjedniku Srbije odmah je uslijedio odgovor, u kome se, između ostalog, navodi da “nema potrebe za ponovnim razmatranjem dobro dokumentovane pravne istorije i sudskih presuda u vezi s državnom imovinom u BiH”.

– Polazna tačka i dalje je jasna: imovina pripada državi – odgovorili su Vučiću iz Ambasade SAD u BiH.

Nekadašnji ambasador BiH u Briselu, Draško Aćimović, za Srpskainfo ističe da je u diplomatskoj praksi neuobičajeno da ambasada jedne zemlje ulazi u prepisku s predsjednikom druge države.

Stručnjak za međunarodne odnose i bivši karijerni diplomata, Srećko Đukić, s druge strane, smatra da “pravo” koje ambasador SAD u BiH sebi daje kako bi ušao u polemiku s predsjednikom druge države, vjerovatno potiče iz ubjeđenja SAD da su one “ne samo tvorci Dejtonskog sporazuma, već i tvorci BiH, Federacije i Republike Srpske”.

– Budući da se Vašington smatra glavnim arhitektom postdejtonske BiH, procjenjujem da oni smatraju da imaju pravo više nego drugi da se izjašnjavaju o nizu stvari u BiH – kaže Đukić za Srpskainfo.

Ako bi se, kako dodaje, tražila neka diplomatska analogija, ona bi možda mogla da se nađe na primjeru stvaranja Austrije poslije Drugog svjetskog rata.

– Austrija je stvorena jednim državnim ugovorom kojim je kreirana u današnjim granicama i jedna od strana koja je učestvovala u stvaranju Austrije bila je i tadašnja SFRJ. I mi smo se o poziciji Austrije vrlo često izjašnjavali, uključujući i pitanje prava tamošnjih nacionalnih manjina, Slovenaca, Hrvata i Mađara, kao i o neutralnom statusu Austrije – ističe Đukić.

Tvrdi da se SAD, s jedne strane, imaju pravo miješati u unutrašnje stvari BiH, ali da, kako navodi, i tu postoje granice pristojnog diplomatskog ponašanja.

– S druge strane, mislim da bi i Republika Srpska, odnosno njeni zvaničnici, morali da biraju vokabular kad razgovaraju s državom koja ih je stvorila i priznala. Nije mudro da Srpska čak i verbalno ratuje s SAD. To je kontraproduktivno za samu Republiku Srpsku jer ona ne može promijeniti SAD, a Amerikanci mogu mnogo naštetiti Republici Srpskoj – upozorava Đukić.

Inkasiran novac u Narodni front Jelene Trivić težak je skoro 205.000 maraka. Ne čudi što je dugo krila finansijere, jer je teško povjerovati i u ono što je po zakonu morala dostaviti CIK-u.

Uvidom u te prihode, fizička lica su, navodno, donirala čak i do 8.000 maraka. Ipak, nije jasno ko je, zapravo, obezbijedio taj novac. Njegovim porijeklom CIK se nije bavila.

“Vjerovatno obezbijeđena na neki drugi način međutim fizička lica naknadno koja će potpisati te donacije i da to suštinski nisu neki doprinosi zainteresovanih pojedinaca koji žele da pobijedi ideja Jelene Trivić i njena stranka nego da se tu upravo radi o nekim sredstvima, da li od nekih stranih izvora ili od određenih krugova, određenih privatnika”, rekao je Srđan Mazalica, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Samo za mjesečne troškovi, između ostalog i službenog automobila, fotografa, kirije, kancelarije, Jelena Trivić sa platom univerzitetskog profesora, trebala bi magičnom računicom da obezbijedi oko 100.000 maraka. Još čudnije je da tu cifru mogu dostići lica na čija imena je uplaćivan novac za Narodni front.

“Vidite da su to ljudi koji su ratni vojni invalid, pa eto on ima 7.000 maraka da da u kešu nekoj političkoj organizaciji u osnivanju. Tu vidite članove bliske porodici Jelene Trivić, pa i samu Jelenu Trivić, koja daje 7.500 maraka. Mi nemamo, dakle, nikakve informacije otkud novac tim ljudima da oni na takav način izvade, pazite u današnje vrijeme pet, sedam, deset hiljada maraka”, rekao je Ivan Begić, direktor Tok TV-a.

Predsjednik stranke Jelena Trivić o stvarnom porijeklu novca nikada se nije izjasnila, što samo podgrijava sumnje da je tajno obezbijeđen. Odbornik Smiljana Babić Moravac upozorava na interese onih koji su iskeširali novac.

“To nije teško uštimati, ja ne kažem da ona to čini, ali vrlo je simptomatično naravno, pa to treba po meni ispitati ili neka ona sama objasni otkud joj toliki novac. To je zaista čudno, ko danas daje 7.000, ma veće su cifre u pitanju. Ko to daje ako nema nekakav interes”, rekla je Smiljana Babić Moravac, odbornik PDP-a u Skupštini grada Banjaluka.

Jelena Trivić ni danas nije objasnila porijeklo novca, na naše pozive nije bilo odgovora. Još u prošloj kandidaturi Trivićka je digla na noge policiju zbog sumnje da je u automobilima pronađen novac kojim je kupovala glasove.

Ko će kome na crtu za pozicije načelnika i jednog gradonačelnika, na oktobarskim izborima, u hercegovačkim opštinama?

Imena su, dijelom poznata, a najdalje do kraja sedmice trebalo bi da budu obznanjena i u lokalnim zajednicama koje još taje svoje adute ili tvrde pazar sa političkim partnerima.

Istina je da se tamo, gdje se ne izjašnjavaju, sve glasnije pominju personalna rješenja.

Evidentno je da, nekada dominantne stranke SDS i PDP, u pojedinim sredinama, nemaju svoje prijedloge za kandidate.