Kategorija: Politika

I danas postoje brojne sličnosti sa događajima iz početka devedesetih godine, rekao je danas u Potočarima predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović.

Karadžić i njegovi saradnici su govorili BiH nemoguća država, to danas govore zvaničnici Republike Srpske. “Velikosrpske politike” su 1992. govorili da je cilj “velika Srbija”, predstavnici Srpske govore da im je cilj Velika Srbija uprkos zločinima – naveo je Bećirović u svom govoru.

Kaže da je potrebno efikasnije braniti BiH.

– Za budućnost BiH su od presudne važnosti dvije poruke. Samo nas država i institucije mogu zaštiti – smatra Bećirović.

Profesor ustavnog prava Siniša Karan ukazao je da je – Republika Srpska u stvari bila država sa punim kapacitetom u periodu 1992–1995. godine.

U kolumni za Srnu profesor Karan je podsjetio da je Republika Srpska dva puta priznata kao samostalna država u periodu nakon raspada SR BiH do Dejtona – prvo priznanje je plan Torvalda Stoltenberga i Dejvida Ovena, predložen 1993. godine, prema kojem se BiH dijelila na tri republike u konfederalnom odnosu.

Drugo priznanje Republike Srpske kao države je Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i bošnjačko-hrvatske federacije u BiH, kao dio ukupnog aranžmana u procesu stavaranja Federacije BiH, stvorene Vašingtonskim sporazumom od 18. marta 1994. godine, i kao takva ulazi u BiH.

– Samoopredjeljenje nije otcjepljenje, nego je univerzalno pravo svih naroda svijeta, a može biti sadržano u ustavnim i društvenim okolnostima koje to opravdavaju. Na kraju krajeva i Republika Srpska i BiH su nastale po principu samoopredjeljenja – ukazao je Karan.

Prema njegovim riječima, Amerika svojom arogantnom spoljnopolitičkom politikom lažne brige i balansa, opravdavajući se da nisu protiv muslimana, zloupotrebljavajući sve načine uticaja kao oruđe protiv Srba, kontinuirano gradi muslimansku državu u BiH.

– Njihova rušilačka, ratnohuškačka, antisrpska i antidejtonska politika neskrivno se zalaže da lažnom brigom muslimanima podari muslimansku unitarnu BiH. Nedostatak ove spoznaje kod sadašnjih Bošnjaka, čije ime i ima funkciju stvaranja muslimanske države, predstavlja ozbiljnu prijetnju miru – naglasio je Karan.

Budućnost BiH, konstatovao je Karana, jedino je moguća eliminacijom svakog uticaja SAD, ali i Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke sa ovih prostora i život tri naroda u federalnoj BiH po federalnim pravilima: podjela nadležnosti, paritet u sastavu institucija saveznih organa i konsenzus donošenja odluka.

– Poremećaj bilo kog od ova tri principa u skladu ne samo normativnog ustavnopravnog poretka, nego i društvenog neminovno vodi ka raspadu – upozorio je Karan.

Kolumnu profesora ustavnog prava Siniše Karana Srna prenosi u cijelosti:

KAKO SE RASPALA SFRЈ I SR BiH I KAKO SU NASTALE REPUBLIKA SRPSKA, FBiH I BiH?

Priroda državnog uređenja BiH koja je Ustavom na netipičan način dobila i prvi put postala složena federalna država kao izraz kompromisa u multietničkoj zajednici

Dejtonski mirovni sporazum je međunarodni ugovor, akt međunarodnog prava. Od 11 aneksa ovog ugovora, može se mijenjati Aneks 4 – Ustav BiH, i to uz saglasnost sva tri konstitutivna naroda, dvotrećinskom većinom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Ostali aneksi i sam sporazum se ne mogu mijenjati, oni se moraju primjenjivati, saglasno poznatom pravnom pravilu – Pakta sunt servanda (ugovori se primjenjuju, a ne mijenjaju).

Ustavom se u BiH definitivno prekida ustavnopravni i politički kontinuitet, uspostavlja novi politički poredak federalnog modela, pri čemu entiteti nisu određeni kao države, (iako imaju sve elemente države poput država u SAD), niti su posebno definisani u Ustavu. Oni imaju pravo sklapati međunarodne ugovore (uz saglasnost Parlamentarne skupštine BiH) i uspostavljati posebne specijalne odnose sa susjednim državama.

Ustavno, BiH ima labavu federalnu strukturu sa elementima konfederalizma. Entiteti, federalne jedinice, su primarni subjekti unutrašnje strukture BiH sa visokim stepenom samostalnosti, svojom teritorijom i mnogim elementima državnosti. Entiteti, kao političko-teritorijalne jedinice su osnovni princip organizacije vlasti u BiH, dopunjen sa formulom konstitutivnosti naroda.

Danas je BiH federalna država sa podarenim Ustavom, najkraćim ustavom na svijetu, sa brojnim ustavnim prazninama, nedorečenostima, dvoznačnostima, zbog čega je i bez formalne ustavne izmjene, tumačenjem, bez promjene teksta, “zahvaljujući” moći međunarodnih faktora u političkom životu postala jedna vrsta međunarodno protektirane države.

DRŽAVNI SUVERENITET PODIЈELjEN ЈE IZMEĐU DRŽAVE I FEDERALNIH ЈEDINICA, OSNOVNI NOSIOCI SUVERENOSTI U BiH SU KONSTITUTIVNI NARODI I ENTITETI

U federalnoj državi suverenitet je podijeljen između države i federalne jedinice čime se obezbjeđuje da nijedan nivo vlasti ne može da naruši ovlašćenja drugog.

Prema Ustavu BiH, osnovni nosioci suverenosti su konstitutivni narodi i entiteti kao federalne jedinice u svim pitanjima, osim onih koji su Ustavom BiH utvrđeni kao nadležnosti njenih institucija.

Entitetska suverenost ispoljava se kroz samostalno organizovanje entitetske strukture, stvaranje pravnog poretka i vršenje vlasti u okviru svakog entiteta ponaosob. Entiteti imaju dio državne vlasti kroz ovlašćenje da donose obavezne odluke i da ih izvršavaju, a da za to nisu ovlašćeni od trećeg lica. Imaju svoj ustav, zakonodavstvo, sudstvo, upravu i finansije.

Dakle, entiteti vrše funkcije vlasti koja proizlazi iz sopstvenog prava, a takođe na osnovu određenog stepena suverenosti mogu preuzeti vršenje prava i obaveza u međunarodnom pravu.

Entiteti imaju svu vlast na unutrašnjem planu, odnosno posjeduju takozvani unutrašnji suverenitet, dok BiH ima uglavnom spoljni suverenitet za pitanja koja se odnose na međunarodna i spoljna pitanja.

RASPAD SFRЈ, BiH NOVOFORMIRANA DRŽAVA NASTALA MEĐUNARODNIM UGOVOROM OD DVA DRŽAVOTVORNA ENTITETA

Disolucija, raspad Јugoslavije predstavlja faktičku činjenicu koja još do danas nije dobila kompetentno tumačenje, ali su prepoznati uzroci raspada prevashodno u konstitutivnim elementima države i unutar državnog uređenja.

Slovenija, Hrvatska i Makedonija su obrazovale nove države secesijom, Srbija i Crna Gora obrazuju novu državu Saveznu Republike Јugoslaviju, dok je BiH novoformirana država nastala međunarodnim ugovorom od dva državotvorna entiteta.

Formalno-pravno, političke institucije BiH nisu mogle donijeti bilo kakvu odluku o istupanju republike iz sastava Јugoslavije, jer bi to bilo u suprotnosti sa, tada još važećim, Ustavom SFR Јugoslavije. Referendum o nezavisnosti, dakle, nije imao ni najmanje pravno utemeljenje.

Novi problem se pojavio kada je Јugoslavija faktički prestala da postoji.

BiH VEĆ KRAЈEM 1991, A NAЈKASNIЈE POČETKOM 1992. FAKTIČKI PRESTALA DA BUDE DRŽAVA

U BiH već krajem 1991, a najkasnije početkom 1992. godine više nije postojala suverena vlast. Time je BiH faktički prestala biti država, jer njene institucije više nisu efektivno djelovale nad cjelokupnom teritorijom BiH i zato se njeno konstituisanje odvijalo od 1992. do 1995. godine.

Već krajem 1992. godine, na teritoriji BiH egzistirale tri državotvorne cjeline: Republika Bosna i Hercegovina (muslimanski dio), Republika Srpska (srpski dio) i Herceg-Bosna (hrvatski dio). Sve tri cjeline imale su obilježje nacionalne države, svaka sa svojom teritorijom, vojskom, policijom, organizacijom vlasti, vlastitom monetom i drugim državnim institucijama i obilježjima.

Međunarodna zajednica je znala da je priznanje BiH 1992. godine samo politički čin (SR BiH se raspala) zbog čega je nastavljen proces pronalaženja najpovoljnijeg modela državnog uređenja BiH.

NIЈEDAN PLAN MEĐUNARODNE ZAЈEDNICE NE PREDVIĐA UNITARNU BiH

Mirovni prijedlozi uvažavaju činjenicu postojanja tri države i iznalaze rješenja konfederalnog odnosa ili oblika federalne, savezne države. Nijedan plan ne predviđa unitarnu BiH.

Prvi prijedlog mirovnog plana za BiH, takozvani Kutiljerov plan, sačinjen je sredinom 1992. godine. Prema ovom planu, BiH bi bila država sa tri konstitutivne jedinice, koje bi činile Saveznu Republiku BiH.

Naredni pokušaj rješenja uređenja BiH bio je plan izaslanika Ujedinjenih nacija Sajrusa Vensa i lorda Dejvida Ovena, izaslanika Evropske unije. Oni su u martu 1993. godine predložili mirovni plan, prema kome bi BiH bila federacija sa 10 kantona.

Treći pokušaj rješenja državnog uređenja u BiH, bio je plan ambasadora Stoltenberga i lorda Ovena, predložen 1993. godine, prema kojem se BiH dijelila na tri republike u konfederalnom odnosu. Konfederacija nije država već savez država. Ovo je najbolji pokazatelj faktičkog priznanja Republike Srpske kao države.

Drugo priznanje Republike Srpske kao države je Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i Bošnjačko-hrvatske federacije u BiH, kao dio ukupnog aranžmana u procesu stavaranja Federacije BiH stvorene Vašingtonskim sporazumom od 18. marta 1994. godine.

Četvrti plan za rješenje krize u BiH bio je plan Kontakt grupe 1994. godine, prema kojem se BiH dijelila na dvije jedinice: Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Konačni prijedlog za BiH je Dejtonski mirovni sporazum, prema kojem je ona konstituisana kao složena konfederalno-federalna država od dvije državotvorne jedinice, koju su prihvatila sva tri naroda i ovjerila međunarodna zajednica.

BiH SE NIЈE MOGLA TRANSFORMISATI U SAMOSTALNU DRŽAVU, A POGOTOVO NE U UNITARNU

BiH se nije mogla transformisati od federalne jedinice bivše SFRЈ u samostalnu, pogotovo ne unitarnu državu, iz jednostavnog razloga što je svaki od tri konstitutivna naroda u BiH imao različit pristup tome pitanju.

Republika Srpska od Dejtonskog sporazuma nije više država sa punim kapacitetom, zadržala je unutrašnji suverenitet, a vanjski je pripao BiH.

VISOKI PREDSTAVNICI POČINjU SA TEMELjNOM NEUSTAVNOM REVIZIЈOM USTAVA BiH, KOЈA ЈE DE FAKTO POSTALA OKUPIRANA ZEMLjA

Erozija i napad na dogovorenu dejtonsku strukturu počinje odmah. Nemogućnost proširenja nadležnosti institucija na nivou BiH u redovnoj parlamentarnoj proceduri nadomještena je ulogom visokog predstavnika i Ustavnog suda.

U periodu od 1997. do 2007. godine visoki predstavnici su donijeli ukupno 99 odluka koje se odnose na državne simbole i stvari na nivou BiH i ustavne potrebe, te ukupno 88 odluka u vezi sa pojedincima koji su osumnjičeni za ratne zločine počinjene na prostorima bivše Јugoslavije. Istovremeno političke deklaracije za primjenu mira u BiH, visokom predstavniku daju političke smjernice i praktično vrši temeljnu neustavnu revizija Ustava BiH.

Tako je BiH de fakto postala okupirana zemlja. Neustavan prenos nadležnosti je poprimio takav oblik i kvantum da se slobodno može konstatovati da Ustava više i nema i da je zamijenjen faktičkom neustavnošću.

PROCES KONSTITUISANjA REPUBLIKE SRPSKE

Nakon raspada SR BiH, Republika Srpska je nastala kao izraz volje naroda i univerzalnih prava konstitutivnog naroda prema kojima svaki narod ima pravo na svoju državu, bilo da je sa punim ili ograničenim suverenitetom i bilo da je samostalna ili udružena u složenu državu bilo kojeg oblika, kao savez država, uniju, konfederaciju ili federaciju.

Konstitutivnost naroda znači da narod ima svoju samoniklost, samorodnost, starosjedilaštvo, odnosno specifičnu kulturu i istorijsko-vjerske, nacionalne i druge posebnosti.

Pravo naroda na samoopredjeljenje izričito utvrđuju mnogobrojni međunarodni akti: Rezolucija Londonskog kongresa još iz 1896. godine, Program Internacionale iz 1903, Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945. koja je ozakonila pravo na samoopredjeljenje. Godine 1976. godine donosi se Pakt o ekonomskim, socijalnim, političkim i drugim pravima u kome se, već u prvom članu, utvrđuje pravo naroda na samoopredjeljenje.

Proces formiranja Republike Srpske tekao je paralelno sa procesom rješavanja statusa BiH, s tim što se Republika Srpska konstituisala već 1992. godine, a BiH tek 1995. godine.

Republika Srpska stvarana je stvarno i normativno, to jeste de fakto i de jure. Stvarno je stvorena jer je imala teritoriju, stanovništvo i organizovanu vlast. Normativno je proces konstituisanja i donošenja ustavnih akata započeo u jesen 1991. godine.

Doneseni su bitni akti konstitutivnog (ustavnog) karaktera. Prvi akt bila je Odluka o osnivanju Skupštine srpskog naroda u BiH 24. oktobra 1991. godine. Drugi akt je Odluka o ostajanju srpskog naroda BiH u zajedničkoj državi Јugoslaviji. Odluku je donijela Skupština 24. oktobra 1991. godine, a potvrdili su je građani na plebiscitu 9. i 10. novembra iste godine.

Treći akt je Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda BiH. Četvrti akt bio je Ustav Srpske Republike BiH (kasnije Republike Srpske) koji je Skupština srpskog naroda u BiH donijela 28. februara 1992. godine.

Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Republike Srpske, takođe je jedan od bitnih akata ustavnog karaktera. Šesti konstitutivni akt bila je Deklaracija o državnom i političkom uređenju države, usvojena 12. avgusta 1992. godine, koja ima karakter ustavnog akta, a naročito svojstvo ustavnog zakona ili ustavnih amandmana. Deklaracija utvrđuje novo ime Republike, koja se više ne zove Republika srpskog naroda BiH, već Republika Srpska, utvrđuje državne simbole: himnu, zastavu i grb. Sva tri ova znamenja su tradicionalna, to jeste himna “Bože pravde”, trobojna zastava (crveno-plavo-bijelo) i grb Nemanjića.

Dakle, Republika Srpska je u stvari bila država sa punim kapacitetom u periodu 1992–1995. godine.

Međutim, državotvorni – pravni status Republike Srpske danas je određen mjestom i ulogom kao federalne jednice u okviru složene federalne multietničke BiH.

Zbog odredaba Dejtonskog sporazuma, izvjestan je scenario po kojem delegat PDP-a Nenad Vuković nikad neće preuzeti mandat u Domu naroda BiH.

Naime, pisci Dejtonskog sporazuma unijeli su, vjerovatno s namjerom, odredbe po kojima se imenovanja na državnom nivou mogu obaviti veoma lako, ali su smjene gotovo nemoguće.

Podsjećanja radi, žrijebom Centralne izborne komisije BiH, nakon što je Ustavni sud BiH po žalbi PDP-a poništio mandat Snježane Novaković Bursać iz SNSD-a, određeno je da taj mandat pripadne PDP-u.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, jasno je poručio da Vuković, što se tiče SNSD-a, neće položiti zakletvu za delegata u Domu naroda BiH i da on može da glumi šta hoće.

Dodik je istakao da je Vuković pristao da igra izdajničku ulogu i da to treba samo razumjeti kao smanjivanje snage Republike Srpske i srpskog naroda.

“Dakle, nema nijednog dokaza da je naša strana zloupotrijebila bilo šta, ali je uporno branila našu poziciju u parlamentu. Pošto im je to smetalo, onda su smislili priču sa kuglicom koju su držali u frižideru da izaberu delegata PDP-a dvije godine nakon izbora”, rekao je Dodik, prenosi Srna.

Aleksandra Pandurević, članica Predsjedništva SDS-a, smatra da SNSD, prema propisima iz dejtonskog Ustava, ima mogućnost da se jednostavno ne pojavi na sjednicama Doma naroda na kojima bi trebalo da se završi procedura s preuzimanjem petog mandata u Klubu Srba ovog tijela i na taj način spriječi taj scenario.

Pandurevićeva procjenjuje da će upravo zbog mogućnosti koje pruža dejtonski Ustav SNSD uspjeti spriječiti da dođe do ove promjene.

“SNSD ima mogućnost da blokira redovne sjednice, njihova tri delegata ne dođu na sjednicu i nema kvoruma. Ono što im bude potrebno, usvajaće na hitnim sjednicama Doma”, rekla je ona za “Nezavisne novine”.

Pandurevićeva se slaže da je namjera pisaca Dejtona bila da se spriječi da, recimo, Srbi i Hrvati mogu smijeniti Savjet ministara tako što bi razriješili Hrvata.

Zato se ovo tijelo bira u Predstavničkom domu, a smjenjuje u oba doma.

Što se tiče spekulacija o smjeni Savjeta ministara BiH, koje su se otvorile nakon dodjeljivanja mandata u Domu naroda PDP-u, ona smatra da su to pokrenuli federalni mediji, ali da se radi o, kako smatra, neozbiljnoj priči.

“Nema ni kombinatorike ni matematike, a krajnjoj liniji, ne postoji ni želja, makar u SDS-u, da idemo u te kombinacije. Sve je to potpuno besmisleno”, smatra ona.

Ona je rekla da SDS očekuje od Dodika da ispuni obećanje i pokrene smjenu Elmedina Konakovića, ministra spoljnih poslova BiH, zbog rezolucije o Srebrenici.

“To je smjena na kojoj mi insistiramo i koju ćemo podržati. Ostalo su besmislice”, rekla je.

Branislav Borenović, predsjednik PDP-a, indirektno je naznačio da je PDP i dalje zainteresovan za smjenu saziva Savjeta ministara.

“Ovo je najlošiji saziv Savjeta ministara BiH, i kako god bilo, zaslužuje čistu jedinicu i smjenu. Da li će se to desiti, vrijeme će pokazati, mada mislim da su aktuelnoj vlasti bitnije funkcije od programa. Naš mandat u Domu naroda je poruka da su sada svi smjenjivi, pa i SNSD”, rekao je Borenović za “Nezavisne novine”.

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Konsolidovani izvještaj o izvršenju budžeta Republike Srpske za prošlu godinu.

Narodna skupština primila je k znanju Specijalni izvještaj Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH – Analiza realizacije preporuka ombudsmana za ljudska prava.

Usvojena je Informacija o aktivnostima institucija Republike Srpske i predstavnika iz Republike Srpske u zajedničkim institucijama BiH u vezi sa namjerama Hrvatske da odlaže radioaktivni i nuklearni otpad na lokaciji Trgovska gora, kao i Odluka o proglašenju Crkve Svetog arhanđela Mihaila Manastira Moštanica u Kozarskoj Dubici spomenikom kulture – nepokretnim kulturnim dobrom od izuzetnog značaja.

Narodna skupština Republike Srpske, na prijedlog Komisije za izbor i imenovanje, izabrala je Јelenu Majkić, diplomiranog ekonomistu iz Banjaluke, za člana Upravnog odbora Radio-televizije Republike Srpske iz reda srpskog naroda.

Narodna skupština razriješila je Zorana Sorajića funkcije zamjenika pravobranioca Republike Srpske u Sjedištu zamjenika Trebinje, zaključno sa 21. junom ove godine.

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država oglasila se povodom defilea kadeta Vojske Srbije u Prijedoru.

Iz Američke ambasade su istakli da građani BiH imaju pravo da s poštovanjem odaju počast svim nevinim žrtvama prošlih ratova.

“To uključuje žrtve užasnih zločina i masakra, koje su počinile snage Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i nacista nakon ofanzive partizana na Kozaru 1942. godine, kao i žrtve genocida počinjenog u Srebrenici i oko nje od elemenata Vojske Republike Srpske (VRS) u julu 1995. godine”, navodi se u saopštenju Ambasade.

Napomenju da svi imaju obavezu da priznaju istinu o ovim i drugim ratnim zločinima počinjenim na teritoriji BiH, kao i da odaju počast žrtvama. Dodaju da se to posebno odnosi na bošnjačke, hrvatske, srpske i ostale zvaničnike, na svim nivoima vlasti.

“Nažalost, neki zvaničnici Vlade RS odlučili su da instrumentaliziraju posjetu srbijanskih policijskih i vojnih kadeta BiH 6. i 7. jula, kako bi podigli tenzije i dodatno podijelili narod u BiH. Namjerno provokativna retorika i aktivnosti, posebno u Prijedoru, tokom iste sedmice obilježavanja genocida u Srebrenici, bile su neodgovorne i potkopavaju napore da se promoviše pomirenje”, navode iz Ambasade, piše Klix.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je za Srnu da su se sarajevski političari pretvorili u najobičnije drekavce koji horski kidišu na Srbiju, Republiku Srpsku i Srbe.

Na pitanje Srne da prokomentariše histeriju bošnjačkih političara i medija u vezi sa defileom 30 mladića i djevojaka kadeta Vojne akademije u Beogradu koji su prisustvovali obilježavanju genocida nad srpskim narodom na Kozari, Cvijanović je rekla da su svojom histeričnom reakcijom jasno pokazali da im smeta sve što je srpsko, pa makar to bili studenti ili kadeti.

“Oni /sarajevski političari/ su glavni krivci za konstantnu političku krizu i za sve neuspjehe BiH. Pojedini stranci koji vjerno prate njihovu histeriju i mržnju su doprinijeli ovom neizdrživom stanju i sve su doveli do potpunog besmisla”, konstatovala je Cvijanović, prenosi Srna.

Diplomatski je skandal da OHR naređuje krnjem Ustavnom sudu da poništi zakon kojim Republika Srpska namjerava da u zvaničnu upotrebnu vrati himnu “Bože pravde” i grb Nemanjića, rekao je predsjednik Narodne skupštine Srpske Nenad Stevandić. Iz Srpske je ponovljeno da svakako ne priznaju odluke tog Suda. Saglasni su da je jedini cilj osovine OHR-krnji Ustavni sud da naudi Republici Srpskoj.

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić iz Banjaluke jasno je prenijela stav – Deklaracija Svesrpskog sabora nije usmjerena ni protiv kog naroda, a kritikuju je oni koji je nisu ni pročitali.

U OHR-u iznova pokazuju antisrpsko raspoloženje. Smeta im što Narodna skupština ispravlja istorijsku nepravdu i u upotrebu vraća himnu Bože pravde” i nemanjićki grb. Prizivaju Ustavni sud BiH da kao 2006. godine to spriječi. Kako je odavno bez Srba – ima li iko dilemu kako će udružene bošnjačke, hrvatske i strane sudije glasati.

– Na Ustavnom sudu BiH biće da ocijeni ustavnost zakona u svijetlu dosadašnje sudske prakse – rekli su iz OHR-a.

Indikativno da su taktovi “Bože pravde” i dvoglavi orao zasmetali Kristijanu Šmitu tek nakon jučerašnjeg razgovara sa bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Denisom Bećirevićem, jer do tada nije bilo reakcije na tačku 30. Deklaracije Svesrpskog sabora koja te identitetske simbole definiše kao nacionalne i svesrpske.

Stevandić kaže da je “to naknadna pamet građanina Šmita”.

– Diplomatski skandal i sramota da bilo ko naređuje Ustavnom sudu kako će odlučivati. To je dokaz potpunog kolapsa međunarodnog prava u BiH i njihova sramota. O tome će odlučiti institucije Republike Srpske, o tome će odlučiti klubovi i ako Klub Bošnjaka stavi veto, mi ćemo sačekati odluku Ustavnog suda Republike Srpske – istakao je Stevandić.

“Bože pravde” izvodiće se uz zvaničnu himnu Republike Srpske, dok će se uz postojeći koristiti i grb Nemanjića. Istorijski opravdano i utemeljeno na Sporazumu o specijalnim i paralelnim vezama sa Srbijom, što je opet u skladu sa članom 3 Ustava BiH koji entitetima omogućava sveobuhvatnu saradnju sa susjednim državama.

– U skladu sa Sporazumom o specijalnim i paralelnim vezama koristiće se uzajamno grbovi Srpske i Srbije kod nas i kod njih i to niko ne brani ni Federaciji da uspostavi specijalne paralalne veze sa Turskom i Hrtvatskom – ističe poslanik u NSRS Srđan Mazalica.

Poslanik u NSRS Ognjen Bodiroga kaže da su grb Nemanjića i himna “Bože pravde” utemeljeni u srpskom narodu.

– Nama niko ne brani da slavimo i 9. januar i da intoniramo himnu “Bože pravde”, a to što neko zakonski može donijeti suprotno odluku, ne mora značiti da ćemo je poštovati – kaže Bodiroga.

Prozivke bošnjačkih političara, sada i OHR-a da Deklaracija Svesrpskog sabora ugrožava mir u regionu, za zvaničnike Srbije su neutemeljene i nedokazane.

– Sumnjam da ljudi koji to pričaju nisu ni pročitali Deklaraciju. Deklaracija se u velikoj mjeri bavi očuvanjem našeg zajedništva, jezika, pisma srpskog naroda, što je važno za nas, ali nije upereno i usmjereno ni protiv koga i to je ono što rade mnogi drugi evropski narodi – naglašava Brnabićeva.

Najava da će se “Bože pravde” i grb Nemanjića ponovo naći na sudu pokazuje kolika su prava srpskog naroda u BiH. Iako apsolutno većinski u Republici Srpskoj. ne dozvoljava mu se da baštini svoju tradiciju, koristi svoje simbole, a sve po mjeri zapadne demokratije.