Kategorija: Politika

Iako se na prvi pogled čini da među domaćim političarima postoji saglasnost oko uvođenja tehnologije u izborni proces za 2026. godinu, stvarnost pokazuje drugačiju sliku. Napredak je, zapravo, gotovo neprimjetan.

Za mnoge građane BiH, pojam fer izbora i dalje je samo teorija. Dok oni traže da njihov glas bude pošteno zabilježen i precizno prebrojan, politička scena se pretvara u arenu ucjena, manipulacija i institucionalnih kočnica.

U takvom ambijentu, pitanje poštenja gubi tehnički karakter i prerasta u ključni demokratski problem.

Jer, ako se osnovna pravila izbornog procesa moraju braniti kroz političke sukobe, prijetnje i intervencije međunarodne zajednice, postaje jasno koliko je sistem daleko od funkcionalne demokratije.

Posljednjih dana, tema izbornih tehnologija ponovo dominira izjavama političara, ali više kroz političke obračune nego konkretne korake.

Stranke iz Trojke otvoreno su poručile da neće podržati budžet ukoliko se u njemu ne planiraju sredstva za kupovinu skenera i druge opreme za izbore, čija je vrijednost oko 112 miliona KM.

U međuvremenu, sve su glasnije spekulacije da će Kristijan Šmit – kojeg vlasti u Republici Srpskoj ne priznaju – donijeti odluku da se sredstva iz dobiti Centralne banke preusmjere Centralnoj izbornoj komisiji. Ta bi odluka, međutim, mogla dodatno pogoršati političke tenzije.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, već je najavio da bi novi potezi Šmita mogli izazvati ozbiljnu krizu u zemlji.

Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini RS, uvjeren je da samo SNSD još uvijek koči reforme koje bi mogle vratiti povjerenje građana u izbore. Smatra da će se krađa glasova zaustaviti na izborima 2026. godine.

– SNSD želi da Šmit sam nametne rješenje, kako bi to iskoristili za dizanje političkih tenzija do samih izbora – tvrdi Crnadak.

Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, izražava sumnju da će uvođenje skenera uopšte biti realizovano. Prema njegovim riječima, sve su veće šanse da će visoki predstavnik odustati od te mjere kako ne bi narušio odnose s Dodikom.

– Kada Dodik zaprijeti, međunarodna zajednica popušta. Bez podrške zapadnih ambasada, ne bi ni bilo moguće da mu se ukinu mjere poput pritvora, a postavlja se pitanje da li su zauzvrat prodali pravdu i državu – navodi Vukanović, najavljujući masovne proteste ukoliko “stranci” ponovo zažmire pred ustupcima prema vlastima RS.

Damjan Ožegović iz organizacije “Transparency International BiH” ističe da bi uvođenje tehnologije bilo značajan korak ka zaštiti izborne volje građana. Ipak, skeptičan je kada je riječ o političkom dogovoru oko ovih promjena.

– Političke elite su i ranije blokirale reforme koje bi poboljšale izborni sistem. Nema naznaka da će se sada ponašati drugačije – kaže Ožegović.

Upozorava i da bi novo odlaganje moglo dodatno udaljiti građane od izbora.

– Izlaznost je ionako niska, a većinu biračkog tijela čine zaposleni u javnom sektoru i lojalni partijski kadrovi – zaključuje on.

Među “patriotama, izdajnicima, kupljenim, prodanim, preletačima, galamdžijama, borcima, dezerterima, dječurlijom” i ko zna kojim još nepobrojanim frazama kojim se narodni poslanici redovno časte, ne možemo da ne spomenemo da u Narodnoj skupštini RS sjede i “ćutolozi”, odnosno poslanici koji u prethodne dvije i po godine, od kada je konstituisan aktuelni 11. saziv parlamenta, nisu progovorili ni jednu jedinu riječ.

A nije ih malo.

Prema podacima koji su “Nezavisnim novinama” dostavljeni od strane Narodne skupštine Republike Srpske, od novembra 2022. godine pa zaključno sa 30. junom 2025. godine, pet narodnih poslanika nijednom se nije javilo za diskusiju na sjednicama, iako ih je u pomenutom periodu održano čak 36 – 14 redovnih i 22 posebne sjednice.

Među njima su tri poslanika SNSD-a, Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić.

Zanimljivo za Dakića jeste da je poslanički mandat dobio kao kandidat Demosa, a “ćutologiju” iz te stranke uspješno je nastavio i u klupama SNSD-a.

Preostalih dvoje poslanika koji su se pokazali i više nego dobri u ćutanju su Nikolina Šljivić i Predrag Nešić, koji predstavljaju DNS.

A vjerovatno nikoga od njih ova činjenica nije mnogo ni pogodila, pogotovo što, diskutovali ili ne, plata ide redovno, i to ona od po nekoliko hiljada maraka svakog mjeseca.

Uz njih petoro, kažu podaci iz parlamenta Srpske, postoje još dva poslanika koja do kraja juna ove godine nisu iskoristila pravo za diskusiju na skupštinskim zasjedanjima.

To što njih nismo stavili u prvi plan sa gorenavedenim poslanicima, leži u činjenici da su Miodrag Mišić i Boris Šljivić u skupštinske klupe sjeli tek 2025. godine.

Mišić je postao narodni poslanik 25. februara ove godine, umjesto Aleksandra Subotića iz SNSD-a, dok je Šljivić zakletvu položio 20. maja, tako da ni jedan ni drugi nisu imali pretjerano prilika za diskusiju, jer ni sjednice NS RS nisu održavane tako često.

“Ćutologija” u najvišem zakonodavnom domu Republike Srpske nije nešto što je nepoznato.

“Prije nekoliko godina, u jednom od ‘istorijskih saziva’ Narodne skupštine Srpske, kao dio tadašnje koalicije ‘Domovina’, sjedila je i Ivana Lovrić, koja za četiri godine nije progovorila niti jednu jedinu riječ, nije uputila nijedno poslaničko pitanje, nije imala nijednu repliku. Radio sam na kraju njenog mandata intervju s njom i kada sam je pitao zašto se ama baš nijednom nije javila, ona je rekla ‘kako drži do svoje riječi’. I to je otprilike to. Tri hiljade su tri hiljade puta četiri godine. I one liježu na račun govorili vi ili ne, diskutovali ili ćutali”, kaže za “Nezavisne novine” novinar Goran Dakić.

A prateći šta se sve dešavalo u Narodnoj skupštini RS u prethodne dvije i po godine, Dakić smatra da je nekad ćutanje zakon.

“Lakše je nimalo ne raditi nego raditi sasvim malo. Sa druge strane, kad čujete kako pričaju ovi koji ‘imaju’ šta reći, onda shvatite da bi najbolje bilo kada bi svi redom ćutali”, ističe Dakić.

Ali, “ćutolozi” u Narodnoj skupštini RS nisu neko ko je tek tako tu, već neko ko ima veoma važnu i vidljivu ulogu.

“Oni su odani ‘dizači ruku’ kada treba da se podrže stranački interesi”, kaže Mladen Bubonjić, komunikolog.

Takvi ljudi, koliko god to čudno zvučalo, ovdje su i te kako traženi.

“Na izborne liste se nerijetko stavljaju odani ‘klimači glavom’, a ne ljudi koji, kada uđu u parlament, diskutuju o najvažnijim problemima i zastupaju interese svojih glasača. Naravno, postavlja se i pitanje šta su interesi glasača, uzevši u obzir da isti ti poslanici sa sobom nose i određeni broj ‘sigurnih glasova’, tako da je često u pitanju obostrani interes – i stranka dobija glasove, i poslanik mjesto u parlamentu, a glasači su ionako samo broj i stranački alat za dobijanje glasova”, navodi Bubonjić za “Nezavisne novine”.

Uz poslanike koji se dosad nisu udostojili diskutovati o najvažnijim društvenopolitičkim pitanjima, red je da spomenemo ko je bio najagilniji.

Nebojša Vukanović, predsjednik Kluba poslanika Za pravdu i red, poslanik je koji je u aktuelnom sazivu Narodne skupštine RS imao ubjedljivo najviše diskusija, poslaničkih pitanja, replika, prijedloga.

Ipak, njegov način nastupanja u najvišem zakonodavnom domu Srpske nerijetko ga je koštao, pa je, kako je za “Nezavisne novine” rečeno iz Narodne skupštine RS, on poslanik kome je najviše puta izrečena mjera opomene, oduzimanja riječi i udaljenja sa sjednice.

Predsjednik SDS-a Milan Mičević podnio je neopozivu ostavku na tu funkciju, na Izvještajnoj Skupštini stranke, koja se održava u Bijeljini, saznaje RTRS.

Pored Miličevića, ostavke su podnijela i četiri člana Predsjedništva SDS-a, Ognjen Bodiroga, Mirjana Orašanin, Milica Radovanović i Đorđe Milićević.

Kako saznajemo, nezadovoljni načinom vođenja stranke su Sonja Karadžić Јovičević, Darko Babalj, Vukota Govedarica i Marinko Božović. Miličevićev rad podržavaju Nemanja Vasić, Ljubiša Petrović i Aleksandra Pandurević.

Kako saznajemo, na Skupštini je odlučeno da se ide na unutarstranačke izbore.

Inače, više od četiri časa trajalo je usaglašavanje dnevnog reda na kome je trebalo da se nađe i rasprava o povjerenju lideru stranke Milanu Miličeviću, ali i Predsjedništvu SDS-a.

Sjednici prisustvuje oko 400 delegata iz svih krajeva Republike Srpske koji su legitimisani pri ulazu u salu Centra za kulturu u Bijeljini.

Na ulazima u salu u kojoj se održava sjednica nalazi se obezbjeđenje.

Ni delegati, ni novinari nisu dobili dnevni red Izvještajne skuštine.

Prije Izvještajne skupštine zasjedalo je Predsjedništvo SDS-a koje i rukoovodi sjednicom.

Sjednica Skupštine Srpske demokratske stranke (SDS), na kojoj se očekuje rasprava o povjerenju predsjedniku stranke Milanu Miličeviću i Predsjedništvu SDS-a, zapela je već na samom početku, jer prisutni delegati već gotovo četiri sata raspravljaju o dnevnom redu.

Najveće sporenje izazvalo je prisustvo 23 delegata iz Bijeljine, koje je imenovao Ljubiša Petrović, gradonačelnik ovog grada i član Predsjedništva SDS-a. Delegati iz frakcije koja se protivi Miličeviću tvrde da Petrovićeva odluka nije u skladu sa statutom stranke, jer u Bijeljini nisu održani izbori za Gradski odbor SDS-a, niti su formalno izabrani delegati za Skupštinu.

– To nije po statutu stranke. U Bijeljini nisu provedeni izbori za Gradski odbor SDS, niti su izabrani delegati za Skupštinu SDS – navode protivnici aktuelnog rukovodstva.

Petrović, koji podržava Miličevića, na meti je optužbi da je samovoljno imenovao delegate, što dodatno produbljuje unutrašnje podjele unutar SDS-a.

Prema riječima sagovornika Srpskainfo koji učestvuje na Skupštini, rasprava i pored žestine, protiče bez vrijeđanja ili fizičkih incidenata. – Nije stvarno niko nikog napadao ni vrijeđao, nema galame, ali rasprava je žestoka – rekao je jedan od delegata.

Na sjednici, koja se održava u Centru za kulturu “Semberija” u Bijeljini, prisutno je oko 400 delegata iz svih krajeva Republike Srpske. Svi su legitimisani pri ulasku u salu, uz prisustvo fizičkog obezbjeđenja na ulazima.

Ni delegatima ni novinarima nije unaprijed dostavljen dnevni red, što je izazvalo dodatno nezadovoljstvo među učesnicima. Izvještajna sjednica trebalo bi da bude prilika za podnošenje izvještaja Milana Miličevića o radu Predsjedništva i njegovom vođenju stranke, ali suštinska rasprava još nije ni počela.

Skupštinom rukovodi Predsjedništvo SDS-a koje je zasjedalo neposredno prije početka sjednice. Ishod rasprave i potencijalne odluke ostaju neizvjesni, dok se stranački sukobi sve više zaoštravaju.

Malo ko se danas prisjeća da je još 2021. tadašnji (a i sadašnji) gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, ujedno i šef PDP‑a, najavio stvaranje zajedničkog političkog fronta s Jelenom Trivić i Nebojšom Vukanovićem.

Od tada se mnogo toga promijenilo: nekadašnji saborci danas stoje na suprotnim stranama, ali ideja o širokom pokretu nije zamrla – naprotiv, ponovo se rađa, samo u izmijenjenom sastavu.

Prema informacijama do kojih je došla „Srpskainfo“, Stanivuković je 30. juna sazvao sastanak na kojem su, osim njega, bili Igor Radojičić iz Nezavisnog pokreta „Svojim putem“, načelnik Gacka Vukota Govedarica te načelnik Pala Dejan Kojić, inače funkcioner DEMOS‑a.

Razgovarali su, pogađate, upravo o osnivanju novog političkog pokreta. Izvor blizak PDP‑u tvrdi da je ponuda koju je gradonačelnik iznio „teško odbiti“. Iako sve još uvijek nije potvrđeno, u vrhu stranke se šuška da je Stanivuković na nedavnom Predsjedništvu PDP‑a rekao kako pregovori odlično napreduju i da je formiranje pokreta samo pitanje trenutka.

Čak je razmatrana opcija kolektivnog liderstva sa troje kopredsjednika. U toj podjeli snaga, Kojić bi, navodno, ostao bez mjesta u najužem rukovodstvu, pošto se procesu pridružio u kasnijoj fazi.

Novi sastanak istog kruga učesnika zakazan je za 30. jul. Ostaje da se vidi hoće li ovo biti tektonska promjena na opozicionoj sceni Republike Srpske ili, pak, još jedan kratkotrajni politički eksperiment.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da se sistematski pokušava sakriti priča o zločinima nad Srbima u Podrinju, dok se, kako tvrdi, forsira lažna naracija o događajima u Srebrenici iz jula 1995. godine.

Dodik je ukazao da je, prema podacima iznesenim od strane više domaćih i stranih stručnjaka, u Srebrenici počinjen ratni zločin, ali ne i genocid. Kao primjer, naveo je izraelskog istoričara Gideona Grajfa i Efraima Zurofa iz Centra “Simon Vizental”, koji su, prema njegovim riječima, osporili postojanje genocida i ocijenili da je riječ o politički motivisanoj kvalifikaciji pod uticajem tadašnje američke administracije i dijela EU.

“To su direktne riječi jednog od najvećih svjetskih autoriteta za pitanja genocida. On kaže da je to smiješno i da ne može biti održivo”, istakao je Dodik.

Govoreći o stradanju Srba u Podrinju, Dodik je podsjetio na zločine nad srpskim civilima, posebno u selu Zalazje, gdje su 1992. godine, na Petrovdan, jedinice Nasera Orića ubile 69 civila. Naveo je i detalje iz knjige Ibrana Mustafića koji, prema njegovim riječima, opisuju brutalno ubistvo srebreničkog sudije Slobodana Ilića.

„Da li postoji direktnije priznanje za ubistvo i ratni zločin od tih riječi Nasera Orića?“ upitao je Dodik i dodao da Orićevi zločini ostaju nekažnjeni, dok se priča o stradanju Srba potiskuje.

Predsjednik Srpske osvrnuo se i na broj žrtava u Srebrenici, tvrdeći da nikada nije zvanično potvrđen broj od 8.000 ubijenih. Dodao je da su na groblju u Potočarima sahranjene i žrtve poginule u okolnim sukobima tokom čitavog rata, a ne samo tokom jedne sedmice jula 1995. godine.

“To je izmišljotina Pedija Ešdauna koji je, bez ikakvog osnova, lansirao broj od 8.000”, rekao je Dodik.

On je istakao da je Nezavisna komisija formirana od strane institucija Republike Srpske utvrdila da je tokom sukoba u Srebrenici stradalo oko 3.500 muslimana i da se radilo o ratnom zločinu, a ne genocidu.

Komentarišući komemoraciju u Potočarima, Dodik je rekao da je bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović „lažno i bijesno optuživao srpsku stranu“, ignorišući činjenice i presude Međunarodnog suda pravde. Dodik je rekao da Bećirović neprekidno targetira Srbiju i srpski narod, te optužuje za agresiju, iako, kako je rekao, nijedna međunarodna institucija to nije utvrdila.

„Kako je moguće da mi Srbi budemo agresori na svoju zemlju?“ upitao je Dodik, podsjećajući na prisustvo stranih boraca, poput El mudžahedina, koji su, prema njegovim riječima, činili zločine nad Srbima.

Dodik je naglasio da muslimanske žrtve u Srebrenici zaslužuju pijetet, ali da to ne opravdava, kako je rekao, iznošenje neistina i političku instrumentalizaciju događaja.

„U Srebrenici se desio strašan zločin i žao mi je zbog stradanja nevinih. Ali moraju shvatiti da su tamo stradali vojnici u oružanom sukobu, a ne civili“, rekao je Dodik.

Komentarišući govor hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Potočarima, Dodik je poručio da bi bilo pristojno da ne iznosi ocjene o genocidu, s obzirom na, kako je rekao, „nerazjašnjene događaje iz istorije hrvatskog naroda“.

Govoreći o organizaciji samog skupa, Dodik je kritikovao zabranu pristupa medijima iz Republike Srpske i Srbije, ističući da to pokazuje nedostatak spremnosti na dijalog i uvažavanje različitih stavova.

Na kraju, Dodik je rekao da je stav Republike Srpske jasan i utemeljen na nalazima zvanične Nezavisne komisije, te da Srpska dijeli bol porodica svih stradalih, ali da neće pristati na, kako tvrdi, nametanje lažne istorije.