Kategorija: Politika

Sa rukovodstvom Republike Srpske sagledali smo stanje bezbjednosti i moguće ugrožavanje Srbije i regionalnog mira rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

– Stanje naše vojne moći, odbrambene kapacitete i kapacitete koje tek planiramo nabaviti kako bi te sposobnosti dodatno unaprijedili – kazao je Vučić.

Kazao je da je stanje bezbjednosti u odnosu na januar kompleksnije.

– Zbog djeovanja aktivnosti Tirane, Prištine i Zagreba. Naš cilj je da očuvamo stabilnost – kaže Vučić.

To možemo da sačuvamo samo ukoliko smo, kaže Vučić, jaki i stabilni.

Kaže Vučić da će se narednim danima dogovoriti veliki ugovori za nabavku sredstava za naoružanje i vojne opreme.

Rukovodstvo Republike Srpske održalo je u Beogradu sastanak sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je danas u Beogradu da je Republika Srpska suštinski ugrožena vojnim savezom Hrvatske, Albanije i samoproglašenog Kosova, koji je nazvao savezom protiv srpskog naroda.

– Zabrinuti smo, imajući u vidu da je hrvatska komponenta u BiH usmjerena prema tim koncepcijama. Taj savez mora da bude pod pažnjom nas u Republici Srpskoj i Srbiji. To je remetilački faktor u pogledu regiona – rekao je Dodik.

On je istakao da je cilj saveza ugrožavanje bezbjednosti Srba i da odbrambena komponenta Vojske Srbije garantuje mir srpskom narodu.

Dodik je istakao da je politika Republike Srpske vojna neutralnost i da je sve što Srpska čini usmjereno na odbranu teritorije i naroda.

– U vremenu kada je globalni svijet u ratovima, važno je reći da je posvećenost izgradnji Vojske Srbije impresivna. Nama koji dolazimo iz Republike Srpske ovo je bila prilika da se upoznamo sa odlučnošću, da bude ne samo spremna za dejstva već da bude i odvraćujuća sila – rekao je Dodik nakon na konferenciji za novinare nakon sastanka rukovodstva Republike Srpske sa Vučićem i predstavnicima Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Sastanku su prisustvovali presjednik Republike Srpske Siniša Karan, predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić, premijer Savo Minić, srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, ministar unutrašnjih poslova Željko Budimir i direktor Policije Siniša Kostrešević.

Prisustvovali su i ministar odbrane Srbije Bratislav Gašić, te načelnik Generalštaba general Milan Mojsilović.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i premijer Republike Srpske Savo Minić suočili su se u televizijskoj debati, tokom koje su razmijenili niz optužbi i kritika o radu gradske i republičke vlasti, ali i o političkim ambicijama i ličnim potezima.

Premijer Republike Srpske rekao je da je televizijsko suočavanje nastavak rasprave koja je ranije vođena na trotoaru, ali da ne želi da ulazi u prepucavanja. Naveo je da su njegov nivo ljudi poput poljoprivrednika, lovaca, nastavnika i profesora.
„Ja nemam nivoa u tom smislu riječi“, rekao je Minić.

Stanivuković je istakao da televizijskih debata između predstavnika vlasti i opozicije nije bilo dvije decenije i da bi takva praksa trebalo da postane uobičajena.
„Kada pričamo o nivoima, ko je čiji nivo, neka građani kažu“, poručio je Stanivuković.

Premijer Srpske ocijenio je da je Stanivuković došao u debatu kako bi se promovisao kao kandidat za predsjednika Republike Srpske. Dodao je da je tokom izlaganja gradonačelnika zabilježio, kako je naveo, brojne „laži“.
„Vi niste sposobni da napravite vlast, niti da budete gradonačelnik. Šest godina prodajete slike i video-klipove. Recite mi jedan projekat koji ste osmislili, izgradili i završili, osim vidikovca“, rekao je Minić, dodajući da je sve što Stanivuković radi „performans“.

Stanivuković je odgovorio nabrajajući projekte koje je gradska administracija realizovala, od izgradnje vodovodne mreže do putne infrastrukture. Istakao je i da u Republici Srpskoj postoji veliki broj izrazito nerazvijenih opština.
„Da li znate da je 35 opština u Republici Srpskoj izrazito nerazvijeno“, upitao je Stanivuković.

Gradonačelnik Banjaluke rekao je da je u jednom trenutku razmišljao da ne dođe na debatu, ali da je ipak odlučio da učestvuje. Naveo je i da je akreditacije za novinare organizovala Vlada Republike Srpske.
„Došao sam da napravimo zaokret, jer građani treba da znaju da je sve što vidite u ovom studiju naručeno od kabineta“, rekao je Stanivuković.

Tokom rasprave otvorena su i druga pitanja, uključujući stanje u Banjaluci i rad gradske administracije. Minić je naveo da grad nikada nije izgledao lošije i da Stanivuković nije odgovorio na ključna pitanja.
„Postoji li godišnje doba bez problema u Banjaluci? Grad nikad nije izgledao strašnije“, rekao je Minić.

Stanivuković je, s druge strane, ustvrdio da je javni prevoz u Banjaluci privatizovan za vrijeme vlasti SNSD-a i da je grad „ogoljen“ takvom politikom.

Gradonačelnik je tokom debate otvorio i pitanje memorijalnog spomenika u Donjoj Gradini, navodeći da on nije izgrađen već dvije decenije.
„Zašto 20 godina nema memorijalnog spomenika u Donjoj Gradini? Zar je bitnije dati Serdarovu“, upitao je Stanivuković.

U završnici rasprave Minić je upitao Stanivukovića da li želi da se okume, nakon što je gradonačelnik ranije u više navrata spominjao kumovske veze premijera sa porodicom Dodik.

Zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović izjavio je za Srnu iz Vašingtona da je tokom sastanka u Pentagonu sa pomoćnikom sekretara rata za pitanja međunarodne bezbjednosti Danijelom Cimermanom potvrđeno snažno opredjeljenje za nastavak partnerske saradnje.Goganović je istakao da je tokom razgovora naglasio podršku međunarodnim stabilizacionim snagama u Gazi, koje djeluju pod pokroviteljstvom SAD, te ukazao na značaj realizacije zajedničkih projekata, uključujući nabavku novih helikoptera za Oružane snage.

“Partnerstvo sa SAD za nas je od ključne važnosti, jer doprinosi očuvanju mira, stabilnosti i bezbjednosti svih naroda u BiH. Upravo iz tog razloga Republika Srpska i njeno rukovodstvo nastaviće da podržava projekte koji dodatno jačaju naše odnose i saradnju sa SAD”, poručio je Goganović.

Goganović je dio delegacije Ministarstva odbrane u Savjetu ministara koja službeno boravi u SAD.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković izjavio je danas da sa njegove strane postoji jasna želja za dijalogom sa premijerom Republike Srpske Savom Minićem, ali da on i njegov tim, nemaju nikakve informacije o večerašnjoj debati.

– Moj tim i ja kao gradonačelnik, ništa o večeras ne znamo – rekao je Stanivuković.

Na pitanje novinara da li će se pojaviti na večeras najavljenom TV duelu, Stanivuković je odgovorio da od ambicioznog najavljenog TV duela i našeg pokušaja da to bude TV duel, debata, sučeljavanje, a što podrazumijeva da se obezbijedi produkcija za šta je veoma zainteresovan.

– Međutim, kabinet predsjednika Vlade Republike Srpske nudi pres konferenciju uživo. Moj tim i ja kao gradonačelnik, ništa o večeras ne znamo – rekao je Stanivuković.

Stanivukoviću je očigledno zasmetalo to što će TV emisiju prenositi RTRS, iako naša televizijska kuća obezbjeđuje clean feed RTRS plus program, pomoću kojeg sve druge televizije mogu da dodaju svoj digitalni signal.

Poraz Viktora Orbana na izborima u Mađarskoj nije samo unutrašnje političko pitanje te zemlje. Njegov odlazak sa vlasti otvara i niz dilema za političke aktere u regionu, a posebno u Republici Srpskoj, koja je posljednjih godina u Budimpešti imala jednog od rijetkih otvorenih saveznika unutar Evropske unije.

Orbanova politika suverenizma, praćena izraženim skepticizmom prema briselskim institucijama, u velikoj mjeri je odgovarala političkom diskursu koji dolazi iz Banjaluke. Upravo zbog te ideološke bliskosti, odnosi između rukovodstva Republike Srpske i mađarske vlade razvijani su intenzivnije nego što je to uobičajeno za relacije jednog entiteta i države članice EU.

Zato se promjena vlasti u Mađarskoj sada posmatra i kroz prizmu mogućeg preokreta u tim odnosima. Nije riječ samo o političkoj komunikaciji, već i o ekonomskim projektima, investicijama i političkoj podršci koju je Budimpešta u više navrata pružala Banjaluci u evropskim institucijama.

Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je odlazak Orbana ozbiljan udarac za aktuelno rukovodstvo Republike Srpske. Po njenom mišljenju, riječ je o političaru koji je godinama predstavljao važan oslonac vlastima u Srpskoj, posebno u momentima kada su odnosi sa Briselom bili napeti.

Prema njenoj ocjeni, nova mađarska vlada bi mogla pokazati veći stepen saradnje sa institucijama Evropske unije, što bi automatski značilo i manju spremnost da se politički rizikuje zbog podrške Banjaluci. Istovremeno, dok se u Republici Srpskoj u posljednje vrijeme pojačavaju euroskeptične poruke i kritike na račun EU, politički zaokret u Budimpešti mogao bi dodatno produbiti taj raskorak.

Topićeva procjenjuje da bi u takvim okolnostima moglo doći i do smanjenja intenziteta političkih kontakata koji su bili uobičajeni posljednjih godina. Česte posjete Budimpešti ili dolasci mađarskih zvaničnika u Banjaluku, smatra ona, mogli bi postati znatno rjeđi, dok bi pojedini projekti mogli biti podvrgnuti dodatnim provjerama nove vlasti.

S druge strane, profesor međunarodnih odnosa Miloš Šolaja upozorava da promjena vlasti ne znači automatski i potpunu promjenu državne politike. On podsjeća da države, bez obzira na političke smjene, uglavnom nastoje da očuvaju već uspostavljene međunarodne odnose, naročito kada postoje potpisani ugovori i započeti projekti.

Ipak, Šolaja ne isključuje mogućnost da će nova mađarska vlada drugačije definisati svoje spoljnopolitičke prioritete. Ukoliko se Budimpešta odluči za snažnije usklađivanje sa politikama Evropske unije, prostor za politički manevar kakav je postojao tokom Orbanove ere mogao bi biti značajno sužen.

Takav zaokret, smatra on, mogao bi biti vidljiv i u drugim oblastima – prije svega u odnosima prema Rusiji, ali i u energetskim politikama koje su posljednjih godina bile jedno od ključnih pitanja evropske politike.

Sve to ne znači da će odnosi između Republike Srpske i Mađarske nestati ili biti prekinuti. Realnije je očekivati postepeno redefinisanje saradnje, uz zadržavanje formalnih i institucionalnih veza koje su već uspostavljene.

Drugim riječima, Orbanov poraz vjerovatno neće preko noći izbrisati političke i ekonomske veze između Banjaluke i Budimpešte. Ali je gotovo sigurno da će ih staviti na novi test — i otvoriti pitanje koliko su te veze bile zasnovane na dugoročnim interesima, a koliko na ličnim političkim savezima.

Tražili smo samo saradnju i dogovor, a dobili smo – jednostran pristup. Svako odbijanje održavanja sastanka u vezi sa realizacijom TV debate smatraćemo – odustajanjem, jer organizacija jednog ovakvog TV formata zaslužuje ozbiljan pristup i dogovor. Do tada, poziv ostaje otvoren, poručio je Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke.

Dodao je da je poziv predsjednika Vlade Republike Srpske Save Minića na TV debatu prihvatio odmah, bez kalkulacija i bez uslovljavanja.

“Međutim, od najavljene TV debate došli smo do nečeg potpuno drugog. Umjesto otvorenog sučeljavanja argumenata danas nam se nudi konferencija za novinare uživo, sa novinarima i pitanjima koja akredituje Biro Vlade Republike Srpske. Umjesto ravnopravne debate nudi nam se format u kojem jedna strana kontroliše sve uslove. Jasno je da ovo što nam se nudi nije debata, nego jednostrano definisan format: sa novinarskim pitanjima pod kontrolom, akreditacijama koje odobrava Vlada, bez jasnih pravila, kojim redoslijedom se postavljaju pitanja, koliko traje odgovor, koliko novinara jedna medijska kuća može da akredituje, da li postoji replika i slično”, naveo je Stanivuković.

Napominje da i danas, dan uoči te TV debate – sve je ovo apsolutno nepoznato.

“Jedino što je poznato jeste da bi prenos vršila Radio-televizija Republike Srpske. Sedam dana tražimo da se naši medijski timovi i protokol sastanu da dogovorimo pravila i utvrdimo uslove, da napravimo ono što i jeste po standardima TV debata, ali odgovora nema. Iz svega ovog jasno je da je premijer spreman da govori samo tamo gdje su pitanja kontrolisana, a uslovi unaprijed režirani. Sve mimo toga je za njega neprihvatljiv teren i tu se jasno vidi izostanak i hrabrosti i kapaciteta”, naglasio je Stanivuković.

Navodi da su premijer Minić i on do sada imali zajedničke tri konferencije za novinare, od kojih je jedna bila uživo, gdje su svi novinari, i akreditovani i neakreditovani – mogli da postavljaju pitanja.

“Vjerujem da ćemo ih imati još nakon što neki projekat ili događaj završimo, ali u ovom trenutku četvrta takva konferencija je višak i za javnost nepotrebna, a za nas jednostrana i neprihvatljiva. Još jednom jasno poručujem da sam spreman za TV debatu za stvarno sučeljavanje po oblastima i temama važnim za Republiku Srpsku sa moderatorom oko kojeg ćemo se zajednički usaglasiti i po pravilima i standardima koja važe za debatu u Evropi i svijetu. Do tada, poziv ostaje otvoren”,  poručio je Stanivuković.

Da li je federalna Trojka pred raspadom ili je riječ o još jednoj fazi političkog preživljavanja kakve su u Bosni i Hercegovini postale pravilo, a ne izuzetak? Odnosi unutar koalicije SDP – Narod i pravda – Naša stranka očigledno su ozbiljno uzdrmani, bez obzira na to što njihovi lideri u javnosti sve češće pokušavaju poslati poruku stabilnosti.

Podjele, previranja i napuštanja stranaka sve su učestaliji. Posebno nakon odlaska bivšeg američkog ambasadora u BiH Majkla Marfija, kojeg su politički protivnici Trojke često opisivali kao njen ključni politički oslonac. U političkom prostoru sada se sve češće čuju procjene da bi postojeći odnosi mogli otvoriti vrata novim koalicijama, među kojima se ponovo spominje i SDA.

Da stvari unutar koalicije ne funkcionišu najbolje postalo je vidljivo još nakon tramvajske nesreće u Sarajevu. Neusaglašena priča o eventualnoj ostavci kantonalnog premijera Nihada Uka otvorila je pitanje odnosa unutar Trojke, ali i stvarne političke snage Naše stranke. Javne poruke koje su tada stizale iz ove partije bile su daleko od jedinstvenih – od umirujućih ocjena da nema krize, do otvorenih priznanja da je koaliciji potreban “reset”.

Problemi se ubrzo nisu zadržali samo na kantonalnom nivou. Smjena Dragana Miokovića iz Naše stranke sa mjesta predsjedavajućeg Predstavničkog doma Federacije BiH i uzdržanost zastupnika SDP-a tokom glasanja pokazali su da političko jedinstvo Trojke ima ozbiljne pukotine. Lider SDP-a Nermin Nikšić pokušava održati balans – s jedne strane tvrdi da je Trojka dugoročan politički projekat, a s druge ostavlja otvorena vrata za postizborne kombinacije.

Upravo tu počinje ključna politička dilema. Ako je Trojka zaista strateški projekat, zašto se istovremeno govori o mogućim novim koalicijama? Ako nije, onda je pitanje koliko je ova politička konstrukcija uopšte stabilna.

Priče o mogućem približavanju SDP-a i SDA dodatno su podgrijane usaglašavanjem stavova oko pitanja takozvane državne imovine. Iako zvanično niko ne govori o obnovi takvog saveza, činjenica da se ta opcija uopšte spominje dovoljno govori o političkoj fluidnosti na sarajevskoj sceni.

Istovremeno, lider Naroda i pravde Elmedin Konaković pokušava proširiti politički okvir Trojke. Umjesto tri stranke, sada govori o “četrnaestorki”, podsjećajući na partije koje su podržale kandidaturu Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH. Takvo proširenje političke priče može se tumačiti na dva načina – kao pokušaj jačanja političkog bloka ili kao priznanje da sama Trojka nema dovoljno snage.

Dodatni udarac Narodu i pravdi bio je odlazak Kemala Ademovića, čime je Trojka ostala bez jedinog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Time je koalicija dodatno oslabljena u institucijama u kojima su ionako krhki odnosi presudni za političku stabilnost.

Analitičari već duže vrijeme upozoravaju da Trojka nikada nije bila ideološki homogen blok. Radi se o političkim subjektima koji dijele malo zajedničkih programskih tačaka, ali imaju zajednički interes – ostanak u vlasti. Dok je postojao snažan međunarodni faktor koji je djelovao kao svojevrsni kohezivni element, taj model je funkcionisao. Nakon njegovog odlaska, političke razlike sve više izlaze na površinu.

Ipak, paradoks je u tome što Trojka možda nikada nije bila slabija – ali joj to ne mora automatski značiti i kraj. Upravo suprotno. Svijest da pojedinačno nemaju političku snagu za vlast može biti najjači razlog da koalicija opstane.

U bosanskohercegovačkoj politici takvi savezi često traju ne zato što su stabilni, nego zato što su nužni. Trojka bi tako mogla nastaviti da postoji kao politička konstrukcija koja se stalno ljulja, ali ne pada.

Sve do prvih izbora koji bi mogli pokazati da li je riječ o privremenom savezu interesa ili o projektu koji ima kapacitet da preživi vlastite krize.