Kategorija: Kultura

“Openhajmer” je osvojio sedam Oskara i ovaj film je apsolutni pobjednik ovogodišnje dodjele “Oskara”.

Važio je za velikog favorita, imao je 13 nominacija, te je imao svakako i najviše šansi za ovakav uspjeh.

“Openhajmer” je odnio sve najznačajnije nagrade, počev od one za najbolji film, potom za najboljeg glavnog glumca (Kilijan Marfi) za najboljeg sporednog glumca Robert Dauni Džunior) kao i za najbolju režiju (Kristofer Nolan).

Irski glumac Kilijan Marfi koji je dobio nagradu Oskar za najbolju mušku ulogu u ovom ostvarenju naglasio je da je zajedno sa ekipom snimio film o nastajanju atomske bombe.

“Živimo u atomskom svijetu i moramo da mislimo na mir i kako da ga sačuvamo” kazao je Marfi u Dolbi teatru.

Birtanski reditelj Nolan je ponio Oskara za najbolju režiju i u svom govoru se zahvalio svima iz svog okruženja, od porodice do producentkinje filma, prenosi b92.

Ovaj tročasovni film istražuje lik i djelo Džeja Roberta Openhajmera, takozvanog oca atomske bombe, a zasnovan je na knjizi Kai Bird i Martina J. Šervina, nagrađenoj Pulicerovom nagradom.

Film je tokom cijele prethodne godine privlačio veliku pažnju javnosti iz cijelog svijeta, a o tome svjedoči i zarada od milijardu dolara.

Takođe sedam Oskara prošle godine osvojio je film “Sve u isto vrijeme”.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je večeras da je Sveti Sava čovjek koji je ugradio svoj život u temelje vjere, pismenosti, identiteta i okupljanja srpskog naroda.
Dodik je, nakon što je u Banjaluci otvorio izložbu “Sveti Sava, Svetogorac i Hilandarac. Savremeni umetnički izraz” Svetogorskog doma iz Soluna, istakao da je neophodno da se Srbi okupe oko učenja Svetog Save da pokažu jedinstvo i privrženost njegovim vrijednostima.

“Zato je važno što u Banjaluci imamo ovu izložbu, koja je došla iz Soluna i Beograda, a koja je posvećena ulozi Svetog Save u stvaranju i formiranju Svete Gore i njegovom životnom putu”, izjavio je Dodik novinarima nakon otvaranja izložbe.

On je naveo da je to veliki dar za Banjaluku i stanovnike Republike Srpske, te zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli da izložba bude otvorena u Banskom dvoru.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić rekao je da se srpski narod nikada neće odreći Svetog Saveg i svega što je on sačuvao, kao što se ni Sveti Sava nije odrekao mača svoga oca i mudrosti svoga pera.

Stevandić je napomenuo da graditelji i njihova djela nikada ne umiru, dok rušitelji bivaju brzo zaboraveni.

“Najveći dokaz da su djela graditelja, mislilaca i pregalaca velika i da rastu poslije njihove smrti jeste Hram Svetog Save na Vračaru. Na tom mjestu je Sveti Sava spaljen i pretvoren u pepeo, a kasnije je to mjesto zaokupio cijeli srpski rod, dok turski Sinan-paša, koji ga je spalio, nema mjesta ni u istoriji Turske kao velika osoba”, rekao je Stevandić.

Kustos izložbe i direktor Svetogorskog doma Anastasios Duros rekao je da je izložba nastala 2019. godine kao proizvod kulturnog programa posvećenog Svetom Savi, u okviru programa Svetogorskog doma povodom 800 godina od hirotonije Svetog Save za prvog srpskog arhiepiskopa, a na inicijativu visokoprepodobnog arhimandrita Metodija, kao igumana manastira Hilandar.

“Izložba je 2019. godine postavljena u Solunu, a nakon toga je gostovala i u Beogradu, te i u Velikom Trnovu, gdje se upokojio Sveti Sava. Cilj je da se, prije svega, Grci upoznaju o djelima Svetog Save, kao i kakva je on bio poveznica Soluna, Svete Gore sa Srbijom”, rekao je Duros.

Duros je istakao značaj izložbe jer predstavlja i različite tehnike kojima su ta djela prikazana – od klasičnih slika ikona do digitalnih djela poznatog slikara Jorgisa Kordisa.

“Interesantna su i djela igumana Atanasiosa sa Svete Gore, koji je kroz 26 svojih djela prikazao čitav život Svetog Save”, rekao je Duros.

Šef Predstavništva Republike Srpske u Grčkoj Jelena Jovanović rekla je da srpski narod treba da se vodi učenjem Svetog Save, a to su jedinstvo i zajedništvo.

“Samo ujedinjeni možemo da prevaziđemo sve prepreke. To je ono što je Sveti Sava uradio sa svojom braćom – uticao je da prestanu da se svađaju, pa tako i mi treba da se prestanemo svađati i da se ujedinimo u našem pravoslavlju, srpstvu i vjeri”, rekla je Jovanovićeva.

Otvaranju izložbe prisustvovao je i predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.

U okviru izložbe predstavljena su umjetnička djela o Svetom Savi rađena tehnikama jajčane tempere, emajla, duboreza, veza, digitalne slike, akvarela na kamenu iza kojih stoje savremeni ikonopisci i slikari.

Izložbu u Banskom dvoru posjetioci će moći da pogledaju do 23. februara.

Stevo Grabovac dobitnik je 70. jubilarne NIN-ove nagrade za roman “Poslije zabave” u izdanju izdavačke kuće Imprimatur, saopšteno je danas na konferenciji za novinare.
U najužem izboru NIN-ove nagrade pored banjalučkog pisca Grabovca bilo je još četiri autora: Vladimir Pištalo: “Pesma o tri sveta” (Agora), Vladan Matijević: “Pakrac” (Laguna), Srđan Srdić: “Autosekcija” (Partizanska knjiga) i Ljubomir Koraćević: “U zemlji Franje Josifa” (Književna opština Vršac).

U žiriju NIN-ove nagrade za najbolji roman objavljen prošle godine radili su Milena Đorđijević, Žarka Svirčev, Violeta Stojmenović, Tamara Mitrović i Goran Korunović (predsjednik).

Pred proglašenje dobitnika, Milan Ćulibrk zatražio je minut ćutanja za preminulog Gorana Petrovića.

Na ovogodišnji konkurs za NIN-ovu nagradu pristiglo je 188 romana.

Nismo prekršili zakon, niti smo učinili išta što bi bilo na sramotu ove institucije i građana Republike Srpske, poručio je na konferenciji za medije glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Aleksandar Stojković. Konferenciju su sazvali predstavnici Narodnog pozorišta zbog brojnih rasprava u javnosti nakon gostovanja Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) na 25. Teatar festu “Petar Kočić” u Banjaluci.
“Da li vi smatrate da bi meni kao borcu prve kategorije Vojske Republike Srpske, trebao da bude zabranjen svaki nastup u Federaciji”, istakao je on, objašnjavajući zašto je SARTR nastupao u Banjaluci.

Pored nastupa pomenutog sarajevskog pozorišta, tema rasprave ovih dana bila je zastava Republike Srpske, koja tokom trajanja festivala nije bila istaknuta na zgradi pozorišta.

“Moramo da iznesemo stvari na čistac, ovo je festival međunarodnog karaktera. Na ovakvim festivalima, ukoliko je zastava zemlje pozorišta domaćina istaknuta na zgradi tokom festivala, onda se postavljaju i zastave zemalja gostiju”, istakao je Stojković.

O zastavi je govorila i Dijana Grbić, direktorka Narodnog pozorišta, koja je istakla da je zastava, tokom trajanja festivala bila istaknuta u holu zgrade.

“Zastava Srpske nikada nije skinuta, ona je stajanja u holu i stajaće dok god je ove institucije”, istakla je ona i dodala da ne smatra da je učinila išta loše, kao i da stoji iza svojih poteza.

Pored navedenih pitanja, Narodno pozorište posljednih dana u centru je pažnje i zbog istaknutog logoa sportske kladionice na zgradi, a direktorica dodaje da je to neophodno za prikupljanje finansijskih sredstava.

“Od Vlade Republike Srpske smo dobili 60 hiljada maraka, a 140 hiljada maraka je potrebno za održavanje festivala”, istakla je Grbićeva.

Pod pokroviteljstvom predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenada Stevandića večeras je u Narodnoj skupštini promovisana knjiga „Promena epoha i Zapad na raskršću“ prof. dr Bogdane Koljević Grifit.

O knjizi su govorili prof. dr Željko Budimir, prof. dr Srđan Perišić, Siniša LJepojević, Aleksandar Pavić i autor.

Obraćajući se velikom broju prisutnih na promociji u Maloj sali Narodne skupštine, predsjednik Stevandić rekao je da je ponosan što je Narodna skupština ponovo domaćin porodici Koljević, koja je od njenog stvaranja do danas uz Republiku Srpsku. Dodao je da srpski narod može intelektualno da parira velikim silama, da je ono što je odštampano na srpskom jeziku neprolazno i aktuelno, te da će Republika Srpska, uprkos promjeni epoha, uvijek ostati ista.

Autorka knjige Bogdana Koljević izrazila je zadovoljstvo što je prva promocija održana upravo u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ističući da ova institucija predstavlja mjesto okupljanja i sabornosti srpskog naroda. Koljevićeva je naglasila da se knjiga „Promena epoha i Zapad na raskršću“ bavi temom kraja jedne epohe neoliberalizma koja, pokušavajući da se održi, uništava samu sebe.

Prof. dr Željko Budimir rekao je da je knjiga Bogdane Koljević ustvari dnevnik međunarodne politike i da bez obzira što opisuje ono što se desilo, ono ostaje aktuelno štivo.

„Sve to služi kao upozorenje koje se nažalost relativizovalo, jer uviđamo da danas ne postoje nikakve međunarodne garancije, već postoji vladavina idealizma“, rekao je prof. Budimi.

Prof. dr Srđan Perišić rekao je da knjiga Bogdane Koljević ukazuje na sukob globalizma i suverenizma, te da postavlja pitanje položaja srpskog naroda u tom sukobu.

Novinar Siniša LJepojević smatra da knjiga „Promena epoha i zapad na raskršću“ predstavlja enciklopediju nepromjenjivih činjenica u dobu bombardovanja prolaznih informacija, ali i upozorenje da je Evropa prestala biti kreator istorije, već njena žrtva.

Aleksandar Pavić rekao je da autorka svojevrsnim predviđanjima preko sjajnih analiza govori o pokušaju stvaranja jedne nove političke realnosti.

Promociji knjige prisustvovali su brojni predstavnici akademskog, političkog, kulturnog i javnog života Republike Srpske.

Malo je pisaca koje doživljavamo kao svoje savremenike, prisnije da kažem – koje osjećamo živim ispisnicima našeg trajućeg, ljudskog vijeka. Uz Šantića, Dučića, Zmaja i Ćopića to je na prvom mjestu Petar Kočić. To su pisci koji su ušli u naše narodno predanje. Koji su naša svakidašnja usmena predaja. I opomena.

Ovim riječima započeo je svoju besjedu Anđelko Anušić, ovogodišnji dobitnik Kočićeve nagrade, koju mu je u Stričićima na svečanoj akademiji 57. “Kočićevog zbora”, uručio Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke i predsjednik organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora”,

Svečana akademija, podsjećamo, premještena je u rodno selo Petra Kočića iz Banjaluke, gdje se održavala u prethodnim zborovanjima.

Tri dana ovogodišnjeg Kočićevog zbora nazvani su simbolično danima istine, slobode i otadžbine. O ovim Kočićevim idealima govorio je i Anušić.

“Ideale Slobode, Istine, Pravde i Otadžbine koje je Kočić zasvagda etički visoko postavio i tematizovao na estetski način, kao polje smisla, ljepote i dostojanstva čovjekovog bivstva – tim idealima vrijeme ne prolazi. Niti će. Naprotiv”, rekao je Anđelko Anušić.

On je naglasio da smo u društvu sa knjigama Petra Kočića uvijek tamo gdje vazda treba da budemo: u svojoj kući, na svome gruntu, sa živima i mrtvima na okupu; uspravni i bodri kao one jelike i omorike u njegovim pjesmam u prozi; pri starostavnoj svojoj riječi, a u neprestanom razgovoru, kako sa sobom samima o vječnim ljudskim zapitanostima, jednako tako i sa svojim precima i savremenicima, razgovoru sa najčistijem književnom jeziku u nas.

“Danas kad se sjećamo Petra Kočića i njegovog nezalaznog životnog djela, kada ga se opominjemo o Uspeniju Presvete Bogorodice, u ovaj blagodarni dan koji je težak dva milenijuma i jedno stoljeće, dužni smo prizvati u pamćenje jednu bitnu Petrašinovu podsjetnicu: ‘Naš narod je hrabar, zna strašno prolijevati krv za drugoga, samo nažalost, nije nikada znao za sebe ništa učiniti.’ Pa učinimo, konačno, nešto i za sebe! Zaustavimo, makar, naše kulturno stradanje koje je u toku”, završne su riječi Anušićeve besjede.

Podsjećamo, žiri koji je odlučivao o Kočićevoj nagradi radio je u sastavu Jovanka Stojčinović Nikolić i Predrag Bjelošević, članovi, te Duško Pevulja, predsjednik.

U ime žirija dio obrazloženja je pročitao Duško Pevulja, a Anušić se prisutnima, pomenutom besjedom, obratio pri kraju svečane akademije, koja je počela intoniranjem himni “Moja Republika” i “Bože pravde”. Himne je izveo Kamerni hor “Kerubini” Konfucijevog instituta Univerziteta u Banjaluci pod dirigentskom palicom Dušana V. Uroševića. Pomenuti hor izveo je i kompozicije Vlade Miloševića “Pjesme sa Zmijanja” i “Slobodi” na Kočićeve riječi i zmijanjsku kajdu, a u toku programa čule su se i kompozicije “Bosanski pastorale” Milana Prebande u izvođenju Marije Pilipović na flauti, te “Kapris” Nikola Paganinija u izvođenju Milana Stojanovića na klarinetu.

Besjedu svečane akademije pod nazivom “Kočić i sloboda” napisao je Borivoje Milošević, profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Banjaluci, a novina ovogodišnjeg Kočićevog zbora je ta da sam besjednik nije govorio.

Njegovu besjedu pročitala je glumica Jelena Jandrić.

“Generaciji Srba Krajišnika stasalih između 1900. i 1918. godine ideal oslobođenja bio je prvi i najpreči od svih ideala. Narod Zmijanja, Kočićevog rodnog kraja, dugo izolovan od stranih uticaja, uporno je čuvao svoje stare tradicije, težnju za slobodom, te je snažno držao do ponosa, nacionalne časti i vjere u budućnost. U takvom podneblju rastao je Petar Kočić, upijajući u sebe još kao dijete predanja o narodnim junacima i njihovim podvizima koja su u njemu raspaljivala duboku ljubav ka slobodi”, početak je besjede profesora Miloševića.

On je dodao da je za Petrom Kočićem kao za zastavom išla njegova generacija, a potom i ona druga, mlađa, koja je dala Gavrila Principa.

“Kočićev list ‘Otadžbina’ predstavlja jedinstvenu pojavu u istoriji srpske štampe. Otadžbina je lepršala, od ruke do ruke, i objavljivala i prijateljima i neprijateljima, da se još jedna svježa i odmorna grupa mladih, oduševljnih ljudi srčano zalijeće u borbu za dobro i sreću naše potištene zemlje, naših pogaženih građanskih i političkih prava i sloboda”, istaknuto je u besjedi Borivoja Miloševića.

U danu otadžbine 57. Kočićevog zbora, profesor Milošević podsjeća kako je Petar Kočić u listu ‘Otadžbina’ upozoravao na značaj obrazovanja.

“Bez kulture, bez prosvjete nema ni opstanka i napretka nijednom narodu na zemlji, a jedan narod to postati može jedino pomoću škole, (…). Jedino škole učiniće, da se osnažimo, da se podignemo, pa da ne samo odolimo najezdi tuđinaca, već i da ljepšu svoju budućnost zasnujemo”, riječi su Petra Kočića na koje je upućeno u besjedi profesora Miloševića.

Program svečane akademije vodio je glumac Velimir Blanić koji je takođe s vremena na vrijeme podsjećao na Kočićeve rečenice zapisane u časopisu “Otadžbina”.

“Blago onom narodu, čiji su građani odani Otadžbini! On je silan i moćan; u njega je jedna duša, te radi svom snagom svojom, samoživost mu nimalo ne smeta”, interpretirao je Blanić britke misli Petra Kočića.

Tokom svečane akademije 57. Kočićevog zbora u Gradskom šatoru “Kod Jablana” u Stričićima, prisutnima su se, ovim redom, pozdravnim govorima obratili Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke i predsjednik organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora”, Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH i Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske.

Svečana akademija završena je kompozicijom “Zemlja” u izvođenju vokala Milkice Marjanović, a uz pratnju Adrijana Bašića na gitari i Kamernog hora “Kerubini”.

Prije svečane akademije, u devet časova u hramu Uspenja presvete Bogorodice u Stričićima služena je liturgija, a u 11 časova položeni su vijenci na spomenik poginulim borcima Odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Posljednjeg dana manifestacije “Kočićev zbor” biće organizovane i sportske igre. Na zborištu će biti organizovano nadmetanje u narodnim vještinama i sportovima, a planiran je i drugi dio bodljavine bakova i uručenje nagrade “Jablan”.

Petru Kočiću u čast u subotu uveče u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor održano je i književno veče na kojoj su učestvovali književnici: Anđelko Anušić, Predrag Bjelošević, Vidak Maslovarić, Duško M. Petrović, Milko Grbović, Laura Barna, Majo Danilović, Ranko Pavlović, Živko Vujić, Miladin Berić, Đorđe Vuković, Jelena Glišić i Uglješa Kesić.

Stanivuković: Kakvo bi danas bilo Kočićevo “Ideš li rode”
“Pomaže Bog, braćo i sestre, kako ide po narodnom običaju nazdravljam za sve nas. Ovo je zbor i valja nazdraviti za zdravlje, kao onomad naš narod kada se okupljao kada je ovo zborovanje i kada su ostala zborovanja i počinjala. Pedesetsedmu godinu zaredom slavimo Petra Kočića, našeg književnika, tribuna i čovjeka koji nas je sve okupio i okuplja sve ove godine. Pitam se kakvo bi danas bilo ono čuveno Kočićevo pitanje ‘Ideš li rode’, i koliko vremena treba proći da damo jasan i glasan odgovor na ovo pitanje – da idemo, složno, pravedno, jedinstveno. Otadžbina je ona nit, ona veza koja nas sve spaja, koja spaja nas prošle, sadašnje i buduće i naša je obaveza da je čuvamo”, kazao je gradonačelnik Banjaluke i predsjednik organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora” Draško Stanivuković, između ostalog, u svom obraćanju, ljubazno pozdravivši sve prisutne, uključujući i svoje političke protivnike.

Stanivuković je govoreći o otadžbini u danu otadžbine “Kočićevog zbora”, prisutne podsjetio šta su o istoj mislili kako Kočić, tako i Ljubivoje Ršumović, Aleksa Šantić i Đura Jakšić. Njegova poruka je da bi uvijek trebalo da idemo prema naprijed i da na tom putu, kao narod, ne smijemo iznevjeriti Petra Kočića.

Dodik: Od Kočića možemo naučiti mnogo
Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, govor je počeo pozdravljajući Draška Stanivukovića, predsjednika organizacionog odbora 57. “Kočićevog zbora”, zahvalivši na organizaciji, kako je rekao, divne manifestacije.

“Razmišljajući o otadžbini i kako je o njoj pisao i govorio Petar Kočić, razmišljajući kako se borio, pomišljam da smo u istoj situaciji kao on koji se morao boriti na satiričan način kroz književnost, vatrenim govorima i izuzetnim zalaganjima kroz politiku. Od Kočića možemo naučiti mnogo. Naše okolnosti su gotovo nemoguće za preživljavanje. Od nas se traži da se odreknemo Kočića u cjelini, da ne budemo privrženi običajima, krsnoj slavi, sopstvenom identitetu i svemu onome što nas obilježava, a ne bi trebalo da smeta nikome drugome. Kočić je tu da nam pomogne da ostanemo istrajni. Iz ove priče idemo ili ne idemo. Mogu samo da kažem da Republika Srpska ide ka svojoj nezavisnosti. U ovom trenutku to nije moguće, ali prestanemo li misliti i govoriti o tome, taj cilj ni u budućnosti neće biti moguć”, kazao je u svom govoru Dodik.

Cvijanović: Kočić svoj život i djelo uložio u temelje Srpske
“Okupili smo se u Stričićima oko lika i djela Petra Kočića. Malo je književnika koji mogu da okupe toliko ljudi kao Petar Kočić, možda zbog toga što je on bio mnogo više od književnika, što je bio narodni tribun i glas tog naroda. Kočić je bio spreman da podnese žrtvu za slobodu svog naroda. To je i uradio ne dočekavši 40. rođendan. Petar Kočić je svoj život i djelo uložio i u temelje Republike Srpske. Zbog toga ne možemo dozvoliti da nam neki novi Kalaj kroji sudbinu”, istakla je u svom govoru Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske.