Kategorija: Ekonomija

Parafiskalni nameti segment su koji otežava formiranje novih privrednih društava i obrta, a njihovo ublažavanje ili potpuno ukidanje dovelo bi do poboljšanja ekonomskih prilika u BiH. U Federaciji BiH dva kantona su već pokrenute inicijative za uvođenje tax free modela.

U ovom trenutku Bosna i Hercegovina ima tri puta više parafiskalnih nameta nego Srbija, a dva puta više nego Hrvatska. U odnosu na zemlje Evropske unije nameti su puno veći, što BiH pored svih drugih prepreka ne pozicionira kao dobro mjesto za poslovne poduhvate. Zbog takvog ambijenta, u BiH je potrebno napraviti određene izmjene u cilju poboljšavanja ekonomskih prilika.

U Tuzli i Sarajevu žele tax free model

Vlada Tuzlanskog kantona prije nekoliko dana je usvojila inicijativu Mirele Trepanić-Grbešić, zastupnice Naše stranke u Kantonalnoj skupštini, u vezi s ublažavanjem parafiskalnih nameta pri osnivanju privrednih društava i obrta u ovoj regiji naše zemlje. To će, kako navodi Trepanić-Grbešić, poduzetnicima i obrtnicima omogućiti uštede, ali istovremeno će dovesti do povećanja budžetskih prihoda.

“Naplata različitih parafiskalnih nameta u TK povećava troškove registracije privrednih društava za 470 KM i obrta za 200 KM. S obzirom na to da se iz budžeta Tuzlanskog kantona svake godine izdvajaju značajna finansijska sredstva kao poticaji privredi, jedan od poticaja može biti zamjena direktnih poticaja indirektnim kroz smanjivanje troškova osnivanja privrednog društva i obrta. Analiza pokazuje da bi se na svakih 1.000 registrovanih preduzeća i obrta u Tuzlanskom kantonu, primjenjujući tax free model, uplate u budžete smanjile za 670.000 KM”, pojašnjava Trepanić-Grbešić.

S druge strane, zapošljavanje u novoosnovanim preduzećima bi rezultiralo dodatnim prihodima na osnovu plaćanja doprinosa za zdravstveno, penziono i invalidsko osiguranje.

“Ako pretpostavimo da bi hiljadu novoosnovanih preduzeća zaposlilo dvije hiljade radnika sa prosječnom mjesečnom neto plaćom od 600 KM, uplatit će se godišnje 3.624.000 KM prema Zavodu zdravstvenog osiguranja, 5.064.000 KM u budžet FBiH po osnovu doprinosa za PIO i 432.000 KM po osnovu doprinosa za nezaposlenost”, dodaje Trepanić-Grbešić.

Dodatni efekt je povećanje potrošnje kroz nova zapošljavanja i povećanje naplate PDV-a.

“Ako bi dvije hiljade radnika imalo prosječnu plaću od 600 KM, njihova ukupna godišnja potrošnja bi iznosila 14,4 miliona KM, od čega bi se 17 posto, odnosno 2,5 miliona KM odnosilo na plaćanje PDV-a, a dio ovog novca bi također bio vraćen u budžet Tuzlanskog kantona i budžete općina”, naglašava ona.

Isti prijedlog, početkom ove godine kroz skupštinu inicijativu uputila je i Vildana Bešlija, zastupnica Naše stranke u Kantonu Sarajevo. Ona za Klix.ba kaže da je, shodno posebnoj težini godine iza nas za privredu, inicijativu predložila u svrhu stvaranja bolje poslovne klime u Kantonu Sarajevo, nakon zakašnjelih mjera viših nivoa vlasti i prošlog saziva Kantonalne vlade, čija se inercija, očekivano, negativno odrazila na ovogodišnje poslovne tokove.

“Njena primjena, kako sam i navela u obrazloženju, bi se morala sprovoditi minimalno dvije godine, a primjena u dužem periodu bi obezbijedila značajno poboljšanje uslova za započinjanje biznisa i za dinamičniji razvoj privrede u Kantonu Sarajevo”, navodi Bešlija.

Iako je inicijativa upućena 5. januara ove godine, njena implementacija, odnosno konkretno ublažavanje parafiskalnih nameta do danas nije implementirano.

“Nažalost, nemam zvaničan odgovor po pitanju inicijative o ukidanju parafiskalnih nameta pri osnivanju privrednih društava i obrta u Kantonu Sarajevo. S tim u vezi, ne znam u kojoj je fazi, odnosno da li se nešto radi po ovom pitanju, ali ću svakako na narednoj sjednici tražiti informaciju o tome. Iskreno se nadam da ćemo uskoro u Kantonu Sarajevo napraviti korake ka ovom vidu rasterećenja potencijalnih privrednika i obrtnika prilikom registracije”, dodaje Bešlija, istaknuvši zadovoljstvo da je ova inicijativa, nedavno predložena od njene stranačke kolegice Trepanić-Grbešić u Tuzli već usvojena od Kantonalne vlade.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić tax free model ocjenjuje inovativnim prijedlogom kojim bi se mogle premostiti postojeće zakonske barijere i nedostatak političke volje za ukidanjem parafiskalnih nameta.

“Teret ovih nameta bi prešao na kantonalno ministarstvo, a što bi se moglo predstaviti kao drugačiji tip subvencije (za konkretnu radnju, u ovom slučaju osnivanja biznisa). Mišljenja sam da ovo ne bi bio pretjeran šok za kantonalni budžet jer vjerovatno da značajan broj poduzetnika ne bi koristio ovo pravo. Svejedno, postojanje ovakve opcije znači izuzetan iskorak u odnosu na postojeće prakse ekonomske politike u Bosni i Hercegovini”, smatra Čavalić.

Postojeći model destimulirajući za poduzetnike

U Bosni i Hercegovini postoji više od tri hiljade parafiskalnih nameta, koji u kontinuitetu otežavaju poslovanje domaćih kompanija.

“Razlog zašto imamo ovoliko parafiskalnih nameta jeste diskreciono pravo lokalne samouprave i kantona u FBiH da uvedu vlastiti parafiskalni namet, a s ciljem ostvarivanja dodatnih budžetskih prihoda. Suprotna praksa – ukidanja parafiskalnih nameta je veoma rijetka i uglavnom se dešava shodno djelovanjima viših nivoa vlasti, naprimjer izmjenom kantonalnog ili entitetskog zakona koji je omogućavao nižem nivou da implementira dati parafiskalni namet”, dodaje Čavalić.

Pored navedenog, kako kaže naš sagovornik, Bosna i Hercegovina je propustila nekoliko šansi za digitalnu transformaciju privrede, društva, ali najvažnije javne uprave. On dalje navodi da se čak odustalo i od dugo najavljivanog modela “one stop shop”.

“Sve ovo uslovljava postojeći model otvaranja biznisa koji je destimulirajući za poduzetnike. Ovo je prepoznala i Svjetska banka pa je tako na prošlogodišnjem izvještaju o lakoći poslovanja ‘Doing Business 2020.’ Bosna i Hercegovina zauzela 90. mjesto. Ovaj izvještaj, između ostalog prati procedure u vezi otvaranja biznisa. Ono što je bitno navesti da je i funkcionalan proces zatvaranja biznisa isto toliko bitan kao i onaj koji se odnosi na otvaranje, a što se često zanemaruje u javnosti. Poduzetnik mora znati da može vrlo jednostavno napustiti dati biznis ako se isti pokaže neuspješnim, a statistika pokazuje da su veće šanse da propadnete, nego li uspijete u poduzetništvu, bez obzira u kojoj zemlji živjeli. Domaći problem je što ovo dodatno otežavamo”, nadovezuje se ekonomski analitičar iz Tuzle.

Ukidanje parafiskalnih nameta pri osnivanju privrednih društava i obrta predstavlja kratkoročni varijabilni trošak za budžet, međutim, kako nam je kazao Čavalić, dugoročno bi došlo do povećanja budžetskih prihoda, unapređenja ekonomskih indikatora, zatim pada učešća sive ekonomije, većeg potencijala ekonomskog rasta, povećanja zaposlenosti…

“Mjera nije popularna za domaće vlasti jer u kratkom roku gube. Zato očekujem da će istu u potpunosti implementirati samo one vlade koje imaju na raspolaganju viška budžetskih sredstava, poput Sarajevskog i Tuzlanskog kantona, ako to vlada prihvati. Razumijevajući prirodu parafiskalnih nameta, ovu mjeru je samo moguće parcijalno implementirati, po kantonima”, naglašava Čavalić.

Kada je riječ o Republici Srpskoj, Čavalić zaključuje da je taj bh. entitet ranije uradio dobru stvar, definisanjem osnivačkog kapitala od jednu marku za d.o.o., što je već u startu dalo izuzetnu prednost ovom entitetu, barem po pitanju osnivanja biznisa.

Uprava Elektroprivrede Bosne i Hercegovine početkom oktobra mogla bi kreirati prijedlog ekspertnih rješenja za izlazak iz aktuelne situacije u vezi s izgradnjom Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli koja je zaustavljena i prije početka radova, potvrđeno je za Klix.ba.

Bosna i Hercegovina još uvijek nije odustala od izgradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, koja je ugrožena shodno povlačenju iz projekta kompanije General Electric, podizvođača radova koji se shodno EPC ugovoru obavezao za proizvodnju potrebne opreme, odnosno kotla, turbine i generatora.

Kineski konzorcij koji učestvuje u ugovoru predložio je njegovu izmjenu, koju nije moguće tako jednostavno izvršiti, a shodno posljednjem zauzetom stavu Kolegija Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, odluku o daljoj sudbini Bloka 7 donijet će Federalna vlada koja je, kako je potvrđeno za Klix.ba, sada zadužila upravu Elektroprivrede BiH da kreira moguća rješenja za izlazak iz aktuelne situacije.

“Prijedlog kineske strane suštinski mijenja ugovor, a sada će biti teško doći do odgovora kako dalje. Vlada FBiH je upravu i Nadzorni odbor Elektroprivrede BiH obavezala da predložimo moguće zaključke, odnosno izlaske iz ove situacije, koje ćemo uputiti prema Federalnom parlamentu. Sada se razrađuju stavovi koji će biti predmet rasprave na upravi, nadzornom odboru, a potom i vladi te parlamentu koji se konačno mora izjasniti o našim prijedlozima”, kazao je za Klix.ba predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH Izet Žigić.

Kada je riječ o vremenskim odrednicama, prema Žigićevim riječima, početkom idućeg mjeseca mogao bi biti kreiran prijedlog ekspertnih rješenja o kojima će raspravljati prvenstveno uprava i nadzorni odbor Elektroprivrede BiH, nakon čega će dokumenti biti upućeni vladi i parlamentu na dalje razmatranje.

Nerazumljive izjave Kineza

Kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je ove sedmice da će njegova zemlja prekinuti podršku izgradnji novih termoelektrana na ugalj u inozemstvu. On nije odredio vremenski rok za okončanje tog finansiranja, a sada je nepoznanica da li će se i kako ova odluka odraziti na Blok 7 Termoelektrane u Tuzli.

“Mi još uvijek ne znamo tačno šta je kineski predsjednik smatrao pod svojom izjavom i sada očekujemo tačno pojašnjenje. Naš projekt je ugovoren i faktički započet s kineskom stranom, a da li njegova izjava znači stavljanje van snage postojećih ugovora, mislim da odgovor nema ni naša diplomatija”, osvrnuo se Žigić.

Za Energetsku zajednicu Blok 7 je ekonomska katastrofa

S druge strane, direktor Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kopač Blok 7 Termoelektrane u Tuzli ocjenjuje ekonomskom katastrofom prije svega za FBiH zbog taksi za CO2, kazavši da je, u vrijeme kada se govorilo o izgradnji tog termoenergetskog objekta, se predviđalo da će ona biti sedam eura po toni i da će BiH ovu taksu uvesti tek 2035. godine. Međutim, prema njegovim riječima, shodno aktuelnim prilikama do toga će doći mnogo prije i po znatno skupljoj cijeni.

Upravo i ovaj segment predmet je analize i kreiranja adekvatnih rješenja koje priprema Elektroprivreda BiH za federalnu vladu, ali i parlament.

“Projekt Bloka 7 predstavlja prijeratnu priču kao zamjenskog bloka za stare blokove, ugovor je postignut 2014. godine i tada su okolnosti bile drugačije. Svakako u svemu se mora uvažiti i mišljenje Evropske zajednice o taksama koje mogu biti veoma opterećujuće za cijeli ta projekat. To ćemo potpuno uzeti u obzir prilikom analize koji spremamo za federalnu vladu i parlament”, navodi Žigić.

Predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH smatra da je čim prije potrebno pokrenuti izgradnju Bloka 7, uz postizanje ekonomske opravdanosti kao što je to bilo 2014. godine.

“Taj blok bi činio stabilnost sistema jer se mi ne možemo osloniti samo na vremenske prilike, bilo da je riječ o suncu, kiši, jezerima ili vjetru. Mi nemamo nuklearnih centrala koje bi nam sigurno davale energiju, tako da bi bilo veoma bitno da imamo stabilan sistem i pomoću termoenergije”, zaključio je Žigić.

Drvoprerađivači u Bosni i Hercegovini muku muče sa manjkom sirovina koje teško nabavljaju i smatraju da je najbolje rješenje za ovaj problem zabrana izvoza trupaca van BiH.

Lazo Šinik, sekretar Udruženja šumarstva i prerade drveta u Privrednoj komori RS, istakao je da je osnovni koncept da se sva količina šumskih sortimenata podijeli na pravičan način.

“U posljednje tri godine imali smo zajedničku inicijativu entitetskih ministarstava, kao i komorskih udruženja za preradu drveta i šumarstvo i usaglasili mjere koje su trebale ići na Savjet ministara BiH. Tada je došlo do promjene vlasti, kao i pandemije i to je stavljeno u zapećak, ali smo opet pokrenuli to pitanje. Predloženo je da se na dvije godine ograniči izvoz trupaca van BiH, što bi doprinijelo poboljšanju stanja, ali i destimulacijama taksi proizvoda niskih faza prerade drveta”, objasnio je Šinik za “Nezavisne”.

Naglasio je da je kompletna količina šumskih sortimenata koja se usiječe godišnje u Republici Srpskoj oko dva miliona kubika te da su od toga milion kubika trupci, a ostalo drugi šumski sortimenti.

“Ključno rješenje je da se, pored svega što se preduzima u zaštiti drvoprerađivača, takođe ništa od šumskih sortimenata ne odliva izvan RS i BiH. Postoje i zloupotrebe, kao što je ta da neki koji su na spisku kupaca u Republici Srpskoj kupuju od “Šuma Srpske” sortimente, ali ne prerađuju ih, nego ih prodaju po višim cijenama, što je izričito zabranjeno. Takođe, ne postoji zabrana izvoza trupaca za onaj dio koji potiče iz privatnih šuma, a te količine bi bile dragocjene”, kazao je Šinik.

Vildan Hajić, predsjednik Grupacije šumarstva i drvne industrije pri Privrednoj komori FBiH, smatra da treba biti obazriv kada je u pitanju donošenje odluke o zabrani izvoza trupca kroz zakone.

“Svakako mislim da treba zabraniti izvoz trupaca izvan države, ali da se i povede računa da ova sirovina koju imamo bude na neki način subvencionirana kao prioritet prodaje na domaćem tržištu, a tek onda da se ostavi prostor da ljudi mogu izaći na slobodno tržište i prodavati ih po tržišnim cijenama”, pojasnio je Hajić.

Dodao je da se dosta rezane građe koja se može potrošiti u BiH izvozi i koristi kao poluproizvod.

“Trebalo bi na neki način podstaknuti drvoprerađivače da pokušaju da se ta roba prodaje i ponudi domaćim firmama, posebno sa finalnim proizvodima, kako bi imali dovoljnu količinu drveta za preradu”, kazao je Hajić.

Nikolina Savić, operacioni menadžer u “Delfin trgotransu”, preduzeću za preradu drveta iz Čelinca, kazala je da problem manjka sirovina rješavaju licitacijama u Hrvatskoj i kupovinom iz privatnog sektora.

“Ovo je nešto što je samo privremeno rješenje, jer nikada ne znamo kolika će količina biti ponuđena, a troškovi su veći nego kada nabavljamo od “Šuma Srpske””, navela je Savićeva.

Prema njenim riječima, najbolje rješenje bi bilo kada bi se mogle obezbijediti veće količine od “Šuma Srpske”.

“U zajedničkom interesu svih drvoprerađivača jeste da se inicira zabrana izvoza trupaca van BiH, jer mi ne možemo sami nabaviti onolike količine kolike su potrebne”, istakla je Savićeva.

U statičnom javnom aparatu kakav je naš, PDV sistem jedan je od onih koji se najmanje mijenjaju. I pored brojnih zahtjeva i incijativa za njegovu promjenu, od njegovog uspostavljanja 2005. godine sistem je ostao skoro nepromijenjen.

I sada postoji samo jedna stopa, plaća se i obračunava na identičan način, a ni raspodjela nije bitno promijenjena. Težište reformi u vezi s indirektnim porezima treba da bude na drugoj, redistributivnoj funkciji, smatra ekonomski analitičar Admir Čavalić.

“Konkretno, u vezi raspodjele prihoda po osnovu ovih poreza i to: odnos učešća jedinica lokalne samouprave spram viših nivoa, zatim odnos u raspodjeli između različitih kantona u entitetu FBiH, te u konačnici odnos između dva entiteta, a razumijevajući ukupne ekonomske odnose. Jedinice lokalne samouprave bi trebale imati više procentualno učešće u raspodjeli, i to naročito u FBiH”, kaže Čavalić za Klix.ba.

On kaže kako je potrebno kontinuirano izjednačavati koeficijent raspodjele među kantonima, dok raspodjela na nivou entiteta treba da odražava “stanje s terena” u smislu prihodovne funkcije.

“Naravno, ključno pitanje se odnosi na namjenu datih sredstava, naročito kada govorimo o akcizama koje se koriste apsolutno nenamjenski (dok u teorijskom i praktičnom smislu treba da bude suprotno). PDV predstavlja centralnu komponentu sistema indirektnih poreza u BiH, odnosno ‘zlatnu koku’ ukupnog fiskalnog sistema. Postojeći sistem, pritom, najviše koristi samoj državi i zbog toga je politički interesantno kako je UIO uglavnom izvan dometa dnevne politike, što je dobro”, izjavio je.

Ako izuzmemo 2020. godinu, imamo kontinuitet rasta prihoda po osnovu indirektnih poreza.

“Na bazi ovih trendova rasta naplate prihoda po osnovu indirektnih poreza (za 660 miliona KM za osam mjeseci ove godine) moguće je planirati neke druge reforme – npr. smanjivanja fiskalnog opterećenja na rad, rekonstrukcije velikih socijalnih sistema, ili pak navedenog unapređenja Zakona o PDV-u, odnosno izmjena akciznih politika. Posebno aktuelna je ona koja se odnosi na duhan i duhanske proizvode jer smo, shodno rezultatima, prešli tačku Lafferove krive koja garantuje povećanje fiskalnih prihoda”, smatra on.

Kada je riječ o PDV-u, najbolja reforma postojećeg sistema bi se odnosila na uvođenje sistema obračuna PDV-a kojim bi obaveza plaćanja PDV-a nastala nakon naplate isporučenog dobra ili izvršene usluge, navodi on.

“To bi unaprijedilo ukupnu likvidnost u našem sistemu i naročito pomoglo malim i srednjim poduzećima koja čine većinu domaće privrede. Pored toga, pomjeranjem roka za uplatu PDV-a na kraj mjeseca (umjesto do 10. dana) bi se znatno pomoglo privredi. Na ovaj način PDV sistem postaje inkluzivniji, što na dugi rok omogućava više prihode. Postojeći sistem u ovom obliku je uglavnom ekstraktivne prirode – osnovni cilj je brza ekstrakcija sredstava iz privrede, a kako bi se omogućila postojeća budžetska potrošnja”, kaže on.

Dodaje kako su ostali prijedlozi reformi uglavnom populistički i proizvod su djelovanja određenih lobija – npr. diferencijacija stopa PDV-a, povećanje ukupne stope ili pak oslobađanje pojedinih grupacija – sve navedeno bi pogodovalo partikularnim interesima i ciljevima (dijelovima industrije, državi, kriminalnim grupacijama i slično), a ne opštem, društvenom.

“Bosanskohercegovački sistem jedinstvene stope PDV-a je, slično kao i institucija Valutnog odbora, produkt međunarodnih intervencija, a ne domaćih zagovaranja. Kao takvog ga treba čuvati, uz nužne izmjene koje bi olakšale funkcionisanje privrede”, zaključio je Čavalić.

Obim robne razmjene Republike Srpske sa inostranstvom od januara do kraja avgusta ove godine iznosio je 6,207 milijardi maraka, a rast izvoza domaćih proizvoda za 29,2 odsto potvrda je da, uprkos brojnim izazovima koje nameće pandemija virusa korona, privreda stoji na čvrstim temeljima.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, za osam mjeseci ove godine ostvaren je izvoz u vrijednosti od 2,705 milijardi maraka, od čega se čak 2,342 milijarde KM odnosi na plasman proizvoda prerađivačke industrije.

U istom periodu na domaće tržište stigli su proizvodi vrijedni 3,457 milijardi maraka, tako da je uvoz za osam mjeseci ove godine povećan za 20,4 odsto u odnosu na isti period lani.

Statističari su izračunali da je pokrivenost uvoza izvozom u navedenom periodu iznosila 79,6 odsto. Najviše je izvoženo u Hrvatsku i Srbiju, a najviše proizvoda na police marketa u Srpskoj stizalo je iz Srbije i Italije.

Statistika pokazuje da industrijska proizvodnja u Srpskoj u posmatranom periodu bilježi rast od 14,7 odsto. Osim toga, povećan je i broj zaposlenih u toj grani privrede u avgustu ove godine za 0,4 odsto u odnosu na isti mjesec lani.

Portparol Privredne komore RS Vladimir Blagojević rekao je za “Glas Srpske” da su ovi podaci ohrabrujući.

• Veoma je važno da je nastavljen pozitivan trend oporavka, koji je započeo krajem prošle godine stabilizacijom situacije prouzrokovane pandemijom virusa korona kako na domaćem, tako i na nama najvažnijim tržištima. Posebno ohrabruju pozitivni rezultati koje bilježi industrijska proizvodnja, konkretno prerađivačka industrija, i nadamo se da će ovaj trend biti nastavljen do kraja godine kako bi bar djelimično sanirali gubitke iz prošle godine – istakao je Blagojević.

Naglasio je da sve veći broj preduzeća ima poteškoće u poslovanju zbog rasta broja zaraženih radnika, zbog čega se i Privredna komora RS aktivno uključila u proces kolektivne imunizacije.

• Cilj nam je, prije svega, zaštita zdravlja stanovništva, odnosno radnika, zbog čega organizujemo vakcinaciju zaposlenih u privredi Srpske – poručio je Blagojević.

Rekordna plata

Prosječna mjesečna plata nakon oporezivanja u Srpskoj isplaćena u avgustu ove godine iznosila je 1.025 KM i najviša je do sada. U Republičkom zavodu za statistiku kažu da je prosječna plata u avgustu u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno veća za 6,5 odsto, a realno za 4,3 odsto.

Najviša prosječna plata nakon oporezivanja isplaćena je u području finansijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja i iznosila je 1.501 KM, dok je najniža u području djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i posluživanja hrane, hotelijerstvu i ugostiteljstvu – 743 KM.