Kategorija: Ekonomija

– Na pumpama širom Srpske sve su oskudnije zalihe tečnog naftnog gasa (TNG), kažu stručnjaci iz ove oblasti i ističu da je pred nama zimski period, kada se bilježi povećanje potrošnje ovog energenta, a pored toga postoje već određeni problemi prilikom nabavke gasa.

Naime, kako dodaju, sve dalje prognoze o snabdijevanju, ali i cijeni tečnog naftnog gasa su neizvjesne.

Dragan Trišić, predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore RS, kazao je da su zasad zalihe koliko-toliko zadovoljavajuće, ali da povećanje potrošnje ovog energenta može značajno da utiče na ponudu na tržištu.

“To u praksi znači odmah povećanje cijena i problem sa snabdijevanjem. Inače je u ovom periodu primjetno da se povećavaju cijene iz razloga povećane potražnje, a smanjene ponude, ali imamo takođe problem i sa globalnim tržištem snabdijevanja. Siguran sam da se radi o geopolitičkim interesima ili velikim trejderima”, kazao je Trišić.

Kako je pojasnio, zasad cijene tečnog naftnog gasa stagniraju nakon nedavnog poskupljenja i dodao je da se, prema njegovim informacijama, cijene tečnog naftnog gasa na pumpama kreću od 1,19 do 1,29 KM, zavisno od distributera ili regije.

“Probleme nam pravi nabavka, tako da je moguće da dođe opet do poskupljenja, odnosno do viših cijena u prosjeku od tri do pet feninga po litru”, ističe Trišić.

Milovan Bajić, direktor “Krajinapetrola” iz Banjaluke, u razgovoru za “Nezavisne” potvrdio je da su zalihe tečnog naftnog gasa sve oskudnije jer, kako kaže, probleme imaju pri nabavci.

“Mi trenutno imamo zaliha, a koliko će nam to trajati, ne znamo, a ni na koji način ćemo u narednom periodu vršiti nabavke”, kazao je Bajić.

Kako je rekao, cijena tečnog naftnog gasa je porasla i u narednom periodu očekuje dalji rast jer, kako kaže, TNG je berzanska roba te tržište formira cijene.

“Međunarodni lanci distribucije su opterećeni, na globalnim trgovačkim rutama nedostaje brodova i transportnih kontejnera, tako da je sve to razlog manjak TNG-a na tržištu i viših cijena”, kazao je Bajić.

Kada su u pitanju cijene goriva na pumpama širom Srpske, Trišić ističe da su one na prošlosedmičnom nivou te da nema značajnijeg povećanja.

“Međutim, ponovo na berzi nafta brent ima uzlaznu putanju i dostigla je 665 $ po toni ili 78 $ po barelu, što ukazuje na moguće povećanje ulaznih cijena u narednih desetak dana”, kaže Trišić.

 Dodaje, ako se nastavi trend rasta cijena nafte na svjetskom tržištu, da je sigurno da će se to odraziti i na maloprodajne cijene u Srpskoj u prosjeku za dva do tri feninga.

Sa jedne banjalučke benzinske pumpe kažu da se cijene goriva i gasa nisu mijenjale u posljednjih nekoliko dana.

“Gas sada košta 1,31 KM, dok litar dizela košta 2,28 KM, a litar benzina 2,29 KM”, kazali su s ove pumpe.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, rekla je nedavno da je svaki rast cijena gasa i goriva, ali i drugih proizvoda, udar na novčanike potrošača.

Sjedinjene Američke Države i Kina u prethodnom periodu izmjenjivale su se u snazi globalnog ekonomskog oporavka od pandemije pa se postavlja pitanje da li je Evropa sljedeća.

Evropska ekonomija se oporavila snažnije nego što je očekivano nakon što su ranije ove godine ublažene restrikcije te je izbjegla neke od velikih rizika koji sada zamagljuju izglede za Sjedinjene Američke Države i Kinu.

S&P Global Ratings je prošle sedmice nadogradio svoju prognozu rasta u Evropi za 2021. godinu sa 4,4 na 5,1 posto, navodeći kao razlog brzo poboljšanje ekonomske proizvodnje, tržišta rada i visok nivo korporativnih ulaganja.

Slično mišljenje ima i Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj. Prošle sedmice je rečeno da očekuje rast ekonomije eurozone ove godine 5,3 posto, što je povećanje od 1 posto u odnosu na majsku projekciju.

S&P sada očekuje da se Evropa vrati na nivo BDP-a od prije krize prije kraja ove godine, jedan kvartal ranije nego što je predviđeno.

Ekonomski uzlet podstaknut je kampanjom Evropske unije o vakcinama, koja je krenula sporo, ali je sada jedna od najuspješnijih na svijetu. Prema službenim podacima, više od 72 posto odraslih u EU starijih od 18 godina potpuno je vakcinisano, u usporedbi sa 66 posto Amerikanaca starijih od 18 godina.

Hitna reakcija na koronavirus također je igrala važnu ulogu. Evropska centralna banka odgovorila je na krizu velikim programom otkupa obveznica, a vlade su uvele programe kako bi osigurale platu radnika.

Evropski potrošači su tokom pandemije prikupili više od 300 milijardi eura (350 milijardi dolara) viška novčanih rezervi, prema S&P-u, i oni počinju trošiti, pomažući podsticanje nastavka oporavka usluga.

U isto vrijeme, zemlje EU počinju primati ogromne grantove i jeftine zajmove iz fonda za oporavak bloka u iznosu od 800 milijardi eura (940 milijardi dolara). Prema S&P-u, podsticaj će vjerovatno dodati 3,9 posto BDP-u eurozone do 2026. godine.

Sjedinjene Američke Države i Kina suočavaju se sa “značajnim vjetrovima”.

Postotak ljudi koji su primili barem jednu dozu vakcine u SAD-u je najmanji u G7. OECD je prošle sedmice snizio svoju američku prognozu za 2021. godinu za 0,9 postotnih bodova, na 6 posto.

Kineska ekonomija će ove godine porasti 8,5 posto prema OECD-u. No, rast je možda stao u augustu, prema podacima istraživanja, dok su dužnosnici pokušavali suzbiti širenje epidemije koronavirusa. Opsežni regulatorni zahvati privatnog poslovanja mogli bi dodatno otežati aktivnosti, a zemlja se sprema za potencijalni kolaps Evergrandea.

Pitanje je može li Evropa nadoknaditi nedostatak ako je potrebno.

Njemački Ifo indeks poslovne klime opao je u septembru, što ukazuje na to da oporavak gubi snagu u najvećoj evropskoj ekonomiji. IHS Markit rekao je da je poslovna aktivnost eurozone “porasla po znatno smanjenoj stopi” tokom mjeseca, odražavajući uska grla i zabrinutost zbog pandemije.

Moguće je da će se Sjedinjene Američke Države, Kina i Evropa boriti do kraja godine, donoseći kreatorima politike težak skup odluka, jer inflacija i dalje ostaje visoka.

“Najvjerovatniji ishod je da se globalni oporavak nastavi, iako sporijim tempom, da će inflacija doseći vrhunac u narednim kvartalima prije nego što će se smanjiti sljedeće godine te da centralne banke povlače podršku politike na postepen i dobro signaliziran način”, kazao je Neil Shearing iz Capital Economicsa.

Talas poskupljenja nije zaobišao gotovo nijedan proizvod u Republici Srpskoj, od goriva, preko tehničke robe i građevinskog materijala do osnovnih životnih namirnica, čije su prosječne cijene za posljednjih pet godina drastično skočile.

Tako je, prema podacima Zavoda za statistiku RS, jestivo ulje u avgustu 2016. godine u prosjeku koštalo 2,23 KM po litru, a danas iznosi 2,98 KM. Građani u Srpskoj na prste jedne ruke mogli bi nabrojati ono što nije poskupjelo za ovih pet godina, pa se drastična poskupljenja mogu uočiti i prilikom kupovine povrća jer je prosječna cijena kilograma kupusa u 2016. godini bila 0,54 KM, a prošlog mjeseca dostigla je čak 1,38 KM.

Poskupljenja nisu zaobišla ni namještaj, lijekove, garderobu, pa čak ni usluge fotokopiranja i pranja automobila.

U odnosu na vrijeme prije pet godina, i plate i penzije u Srpskoj su takođe otišle nagore, ali kako kažu zaštitnici prava potrošača, poskupljenja u toj trci nose titulu stalnog pobjednika.

Izvršna direktorica Udruženja građana “Don” iz Prijedora Murisa Marić kaže da su konstantna poskupljenja ogroman udar na džep građana koji ionako imaju tanka primanja.

• Moraju se uvesti ograničenja u maržama jer samo na taj način može se stati u kraj divljanju cijena – kazala je Marićeva za “Glas”.

I predsjednik Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine Jovan Vasilić kaže da rast cijena ne prati rast plata, a penzija još manje.

• Postavlja se pitanje kako ljudi uopšte sastavljaju kraj s krajem – kaže Vasilić.

Stručni saradnik za ekonomska pitanja u Savezu sindikata Republike Srpske Božana Radošević za “Glas Srpske” ističe da poskupljenje goriva diktira i porast cijena ostalih proizvoda i usluga, ali da se, kada dođe do pojeftinjenja naftnih derivata, korekcije ostalih cjenovnika po pravilu ne dešavaju.

• Prošle godine imali smo primjer kada je gorivo značajno pojeftinilo, a to nisu pratile cijene ostalih proizvoda, kao što je slučaj kada gorivo poskupi jer se odmah desi lančani rast cijena svih vrsta robe – kazala je Radoševićeva.

Kako naglašava, evidentno je da cijene u Srpskoj stihijski i neopravdano rastu, što potvrđuje i podatak da je sindikalna potrošačka korpa za avgust dostigla čak 1.935 KM.

• U svim segmentima osjetimo rast cijena, ali najviše se osjeti u dijelu svakodnevne potrošnje životnih namirnica, te su troškovi prehrane dostigli iznos od 747,70 KM, stanovanje i komunalne usluge 560 KM, održavanje domaćinstva 108 KM te odjeća i obuća 143 KM – kazala je Radoševićeva.

Ekonomista Aleksandar Ljuboja kaže da su usljed razvoja neoliberalnog modela kapitalizma koji se kune u tržište, a koji je, kako naglašava, najmanje tržišan, upravo špekulacije velikih multinacionalnih kompanija jedan od osnovnih razloga za povećanje cijena.

• Jednim dijelom imamo i uticaj pandemije i pucanje lanaca snabdijevanja te nedostatak robe, gdje proizvođači koriste priliku da robom koja se traži dižu cijene i ucjenjuju kupce – kazao je Ljuboja. Kako dodaje, kada je riječ o prehrani, bitan faktor “igraju” elementarne nepogode koje se dešavaju širom svijeta, jer proizvođačima se na taj način pruža prilika da usljed nedostatka robe na tržištu povećaju cijene.

Fiskalni račun sa QR kodom neće više biti samo „papirić“ sa kojim ste izašli iz prodavnice i brže-bolje ga bacili u kantu za smeće. Takav račun, predviđen novim sistemom za upravljanje fiskalizcijom u Republici Srpskoj, nemoguće je falsifikovati, a osim inspekcijskih organa i Poreske uprave i svaki građanin ga lako može provjeriti.
Sve je to dio blokčejn tehnologije, tačnije naprednog sistema fiskalizacije koji, prije svega, podrazumijeva bolju kontrolu i suzbijanje „sive ekonomije“, a samim tim i znatno povećanje poreskih prihoda.

Novi sistem koji će se u Nacrtu zakona o fiskalizaciji u utorak naći pred poslanicima nudi dobro rješenje i prilično je siguran i zaštićen, uvjereni su u Uniji poslodavaca Srpske. Planirano je da se podaci iz fiskalnog uređaja preuzimaju putem softverske aplikacije Poreske uprave, na osnovu čega će se upravljati procesorom fiskalnih računa svakog obveznika fiskalizacije od njegovog iniciranja do gašenja i kreiranja analiza i izvještaja. To, između ostalog, znači da ćemo konačno biti u ravnopravnom položaju i suzbiti nelojalnu konkurenciju, smatraju poslodavci.

„Ako vi, kao građanin, u svakom trenutku možete provjeriti da li ste dobili ispravan račun i prijaviti nepravilnost, to znači da će i inspekcijski organi mnogo brže, jednostavnije i efikasnije moći da sve to kontrolišu. Očekujemo da to bude dobra poruka nelojalnim poslodavcima i novi zamah za sve nas“, kaže predsjednik Unije udruženja poslodavaca Saša Trivić.

Trivić ne krije da su poslodavci zadovoljni činjenicom da će novi sistem, ovog puta, ići o trošku države, kao i da on podrazumijeva manje para iz njihovih džepova za održavanje štampača i linkova za vezu sa Poreskom upravom. Istovremeno, očekuje rast poreskih prihoda.

„Svakako se nadamo značajnom rastu tih prihoda, prije svega iz PDV-a. Opet kažem, konačno ćemo biti u ravnopravnom položaju, jer u ovom trenutku određeni dijelovi Srpske uopšte i ne izdaju fiskalne račune“, naglašava Trivić.

Upravo su lažni fiskalni računi i „hvatanje krivina“ u sistemu koji je zastario i sve teže ga je kontrolisati i otvorili prostor za „sivu zonu“ i to je dovoljan razlog za donošenje novog zakona o fiskalizaciji, obrazlažu u Vladi Republike Srpske.

„Postojeći sistem za upravljanje fiskalizacijom zasnovan je na tehnologijama koje su starije od dvije decenije, što znači da su podaci koji se prikupljaju jednom dnevno zbirni i nisu pogodni za detaljniju analizu. Trenutni sistem ne posjeduje napredne algoritme koji bi tražili nelogičnosti radi inspekcijskog nadzora poreskih obveznika. Baza podataka je velika i izuzetno teška za napredna pretraživanja, filtriranja i analizu, a sigurnost postojećeg sistema je veoma upitna“, kažu u Ministarstvu finansija.

Naglašavaju da sistem, između ostalog, nudi i mogućnost veoma lakog uvezivanja sa komponentama drugih sistema u budućnosti. Takođe očekuju da će on omogućiti još jednu važnu stvar – praćenje aktivnosti poreskog obveznika i analizu njegovih obrazaca ponašanja.

„Na taj način sistem jednostavno može da preporuči inspektoru da izvrši nadzor, prvo analizirajući podatke, a onda prema potrebi da vrši inspekcijski nadzor na terenu. Novi sistem treba da prepozna jednostavne oblike prevare i obavijesti kako bi poreski inspektori mogli da istraže slučaj“, naglašavaju u Ministarstvu.

Novi sistem će koštati oko 50 miliona KM, a podrazumijeva i trošak incijalne fiskalizacije kod poreskih obveznika, uključujući nabavku i postavljanje fiskalnog uređaja nove generacije.

Globalne cijene plina nekontrolirano rastu mjesecima: Povećana potražnja u Aziji i sve oskudnija skladišta plina u Evropi dodatno povećavaju cijene. I opet je Nordstream 2 u fokusu.

Cijene su porasle otkako su se ekonomije najvažnijih industrijskih nacija ponovno pokrenule nakon zastoja zbog korone 2020. godine. Globalna glad za robama i uslugama mjesecima je povećavala proizvođačke cijene, a potrošačke su cijene sa zakašnjenjem također značajno porasle.

Međunarodni lanci opskrbe su opterećeni, na globalnim trgovačkim rutama nedostaje brodova i transportnih kontejnera. U mnogim zemljama – i ne samo u Britaniji Borisa Johnsona nakon Brexita – nestale su i stotine hiljada vozača kamiona, piše DW.

Cijene došle do vrtoglavih visina

No, prije svega rastuće cijene energije katapultiraju cijene za proizvođače i potrošače do vrtoglavih visina. Rast cijena prirodnog plina osobito je visok. Samo od januara 2020. cijena na terminskim tržištima naglo je porasla.

Na jednom od najvažnijih tržišta, virtualnoj trgovačkoj platformi Title Transfer Facility (TTF) u Nizozemskoj, cijena prirodnog plina po megavat satu (MWh) izbačena je sa nešto manje od 17 eura 4. januara 2021. na više od 72 eura u posljednje vrijeme. To je bio rekordan porast od više od 320 posto. Za usporedbu: cijena za jedan MWh obično se kreće između 15 i 20 eura u dugoročnom prosjeku.

Međutim, usporedbe s prirodnim plinom prilično su škakljive. Budući da je na tržištima novca, gdje prirodni plin mijenja vlasnika u kratkom roku, povećanje cijena manje dramatično: ovdje je cijena prirodnog plina više nego udvostručena između januara i avgusta. Plus zvuči manje zabrinjavajuće od rasta cijene dionica, koja je u godinu dana porasla za oko 450 posto.

Bez obzira na osnovu na kojoj se trguje prirodnim plinom, izračunata je njegova vrijednost i uspoređen razvoj cijena: Očigledno će biti znatno skuplje za industrijske i privatne kupce i svako daljnje povećanje ruši nove rekorde.

“Nikada nije bilo tako naglog poskupljenja plina u tako dugom razdoblju”, piše Handelsblatt koji citira stručnjaka za energetsko tržište Fabiana Hunekea iz konsultantske tvrtke Energy Brainpool. Prema zagovornicima potrošača, privatna se kućanstva suočavaju s dodatnim troškovima od 150 do 200 eura ako u nadolazećoj zimi moraju zagrijati svoje domove prirodnim plinom.

Industrijski kupci koji se oslanjaju na prirodni plin imaju veći problem. Samo kemijska industrija troši velike količine fosilnih goriva. Taj sektor čini više od trećine industrijske potrošnje. Osim toga, postoje proizvođači čelika koji se oslanjaju na plin za proizvodnju posebnog čelika.

“Čak i dugoročno gledano, potrošači će morati biti spremni na činjenicu da će grijanje na naftu i plin poskupjeti u Njemačkoj, jer će se nacionalna cijena CO2 na fosilna goriva u sljedećim godinama više nego udvostručiti”, upozorava energetska stručnjak Thorsten Storck s portala za usporedbu Verivox. “Dobavljači plina prenose te troškove na svoje kupce.”

Potrošači trpe, Putin ima koristi

Glavni razlog za galopirajuće cijene plina je velika potražnja iz Azije, gdje se nije samo kineska ekonomija ponovo ubrzala nakon pandemije. U međuvremenu, brodovi s američkim prirodnim plinom (LNG) također bi radije krenuli prema Šangaju ili Osaki. Tamo se više plaća za “Freedom Gas” koji je tako snažno reklamirao bivši predsjednik Donald Trump nego u Europi.

Ovaka razvoj odgovara ruskom plinskom divu Gazpromu i njegovim političkim saveznicima u Kremlju. Gotovo nijedna druga zemlja ne profitira toliko od rasta cijena plina kao ogromno carstvo Vladimira Putina. A u Moskvi, političar Zelenih Oliver Krischer također vidi jedan od glavnih razloga visokih cijena plina.
Rusija ove godine u Njemačku izvozi 20 posto manje plina nego 2019., kritizira on. Čini se da je to “umjetna nestašica” jer se mali izvoz u Njemačku kompenzira rekordnim isporukama u Tursku i Kinu. Tome se dodaje velika potražnja iz Njemačke, posebno iz industrije i elektrana na plin.

“Najmanje polovicu povećane cijene plina duguju Gazpromu i Vladimiru Putinu. To je ujedno i taktička igra za potiskivanje odobrenja za plinovod Sjeverni tok 2”, objašnjava Krischer.

Skladišta manje puna nego inače

S dobivanjem dozvola za naftovod, Njemačka klizi u situaciju s potencijalom za ucjenu. Normalno, opskrba je zajamčena zimi s postojećim cjevovodima, čak i ako su skladišta plina puna. Ove godine, međutim, skladišni prostori nisu puni.

Konkretno, njemački skladišni objekti pod kontrolom Gazproma, koji čine 25 posto kapaciteta, jednako su prazni – “i nema znakova da će se stvari promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci”, objašnjava Krischer. “Ako u veljači postane jako hladno, važna skladišta su prazna, a Sjeverni tok 2 nije pušten u rad, mogu se pojaviti regionalna uska grla. Tada stanovi ostaju hladni, a elektrane na plin moraju se isključiti”, upozorava.

Stručnjakinja za energetiku Kirsten Westphal iz Fondacije za nauku i politiku (SWP) ulogu Moskve vidi diferencirano:

“Situacija je definitivno kritična. Međutim, upozoravam da se odgovornost za to ne prebacuje samo na Rusiju. Umjesto toga, tržište sada funkcionira na potpuno isti način na koji je to oduvijek htjela Komisija EU-a “, rekao je Westphal za Handelsblatt.

Skladišta za plin u EU-u trenutno su popunjena oko 71 posto, prema podacima krovne organizacije Gas Infrastructure Europe (GIE). U Njemačkoj je iskorištenost plinskih silosa oko 64 posto. Potrošnja plina nastavit će se povećavati s povećanjem gospodarske aktivnosti i hladnijim temperaturama zimi.

No kako bi dosegli uobičajenu razinu od više od 90 posto, operatori skladišta plina morat će u sljedećim sedmicama – na vrijeme prije sezone grijanja – kupiti skuplji plin. Pritom oni podižu krivulju globalno željenog izvora energije prema gore.

Iako je Hercegovina izrazito kamenjarsko područje i ima veliki potencijal u ovoj oblasti, taj potencijal se tek jednim malim dijelom koristi.

Kako je za Klix.ba kazao Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za poduzetništvo i posao LiNK Mostar, ogromne su rezerve kamena koje Hercegovina ima, a domaće firme ipak uglavnom koriste onaj iz uvoza.

“Preko 20 milijardi KM imaju rezerve granita samo u Jablanici, plus druge vrste kamena u Hercegovini, krečnjaci i ostalo, koje se ne koriste samo za obradu, građevinarstvo i za spomenike, već i za proizvodnju kreča, čak i za paste za zube. Vjerovatno u ostatku Hercegovine ima još dvadesetak milijardi KM rezervi kamena za druge namjene. To je ogromno bogatstvo koje stoji neiskorišteno, a mi plaćamo Kinezima i Italijanima uvezeni kamen, koji je čak i lošijeg kvaliteta od našeg”, kaže Majić.

Mali je broj i onih koji se trenutno ovim poslom u našoj zemlji bave. Zbog toga je Udruženje LiNK još 2018. godine pokrenulo projekt Zvuk kamena – Partnerstvo za zapošljavanje u proizvodnji i preradi kamena, čija je vrijednost bila 50.000 KM.

“Na ovu ideju smo došli kroz razgovor sa kamenjarima iz Posušja, Jablanice, Neuma i Čapljine, formirali smo klaster kamena Hercegovina sa centrom u Jablanici jer je to najjače kamenarsko sjedište u BiH. Kroz razgovore s njima saznali smo da je od ukupne količine kamena koji se koristi u BiH samo 15 posto domaći kamen, a 85 posto je uvozni, iako mi imamo fantastične resurse”, kazao je Majić.

Obuku su proveli u saradnji sa inžinjerom iz Posušja koji je bio predavač, a koji je ranije radio u jednoj firmi koja se bavi kamenom. Ostvarili su i saradnju sa Srednjom strukovnom školom u Posušju, a sve s ciljem da obuče kadar koji će se na domaćem tržištu baviti obradom i preradom kamena.

“Tri mjeseca, koliko je obuka trajala, nisu dovoljna da neko postane kamenar, ali dali su dobru osnovu koja im je od velike pomoći u firmama u kojima su nakon toga počeli raditi. Opremili smo radionicu Srednje strukovne škole u Posušju i osposobili njihove predavače za prijenos znanja, a obuku u ovom programu je prošlo 49 polaznika sa službi za zapošljavanje Zapadno-hercegovačkog kantona. Od tih 49 polaznika, njih 20 je otišlo u Dubrovnik, 20 se rasporedilo po Jadranu, a tek devetero njih je ostalo da radi u Zapadno-hercegovačkom kantonu”, istakao je Majić.

Činjenica da su svi koji su završili obuku odmah našli posao pokazuje da za kamenare ima posla, i to ne samo u BiH nego i u susjednim državama. Međutim, kada su krenuli sa ovim projektom u Udruženju LiNK nisu očekivali da će većina polaznika napustiti BiH.

“Problem je što je ispalo da smo osposobili kadar koji smo izvezli, a naš cilj je bio da oni ostanu ovdje. Otišli su zbog novca i boljih uslova rada, ali ni našim poduzetnicima ne fali posla i sasvim su solidne plate u sektoru kamenarstva i u Bosni i Hercegovini, u odnosu na druge industrije. Ono što se pokazalo ovdje jeste da je veliki interes za ovakvu vrstu obuka i prekvalifikacija, ali je žalosno što nismo imali veću pomoć domaćih vlasti, već nam je u ovom projektu dosta pomogla Delegacija EU u BiH. Federalni zavod za zapošljavanje godišnje izdvoji ogromna sredstva za prekvalifikaciju i obučavanje radne snage, a rezultate ne vidimo u praksi. Trebalo bi na tome još raditi, kako bi ovakvi projekti bili podržani i od vlasti, ali i kako bi se podigla svijest o tome da i Bosna i Hercegovina ima dovoljno svog kamena koji se ne koristi, a mogao bi. Tada ne bismo imali potrebu uvoziti ga u ogromnim količinama kao što to sada radimo”, poručio je Mujić.