Kategorija: Ekonomija

Zbog rasta cijene nafte na svjetskom tržištu u narednom periodu očekuju se opet više cijene goriva na pumpama širom Srpske, a zbog problema u snabdijevanju tečnog naftnog plina na evropskom tržištu doći će i do novih, viših cijene plina na pumpama.

Potvrdio je ovo za “Nezavisne” Dragan Trišić, predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore RS.

“Od prošle sedmice berza je u porastu, odnosno cijena sirove nafte brent je u porastu, i u ponedjeljak je iznosila 621 dolar po toni ili 75 dolara po barelu, što su rekordi u zadnjih dvije godine. Ako se uzmu podaci prošle sedmice, cijena je iznosila 603 dolara po toni ili 72 dolara po barelu”, kazao je Trišić.

Dodao je da nafta brent na berzi visoko kotira, tako da postoji mogućnost da u narednoj sedmici dođe do povećanja ulaznih cijena iz rafinerija i drugih eksternih izvora snabdijevanja, a samim tim i cijena na benzinskim pumpama.

“Dakle, ovo je svakako porast koji će se odraziti na maloprodajne cijene na benzinskim pumpama u Republici Srpskoj u prosjeku za tri feninga po litri u narednom periodu”, pojasnio je Trišić.

Ističe da se trenutno cijene kreću u prosjeku 2,11-2,19 KM za BMB95 i 2,04-2,15 KM za ED5, TNG 1,19-1,29 KM zavisno od distributera i regije.

“Cijene će rasti u narednim danima, ali to svakako zavisi i od ulaznih cijena, po dinamici berzanskih kretanja. Dakle, do povećanja cijena je došlo i u Federaciji BiH, ali ostaje trend da je gorivo u Repubici Srpskoj jeftinije”, ističe Trišić.

Kako je rekao, i cijene tečnog naftnog plina su u porastu zbog drastičnog povećanja ulaznih cijena u zadnjih 15 dana, tako da je na svim benzinskim pumpama u RS došlo do poskupljenja plina u prosjeku pet do sedam feninga po litru.

“Cijene tečnog naftnog plina (TNG) na pumpama se kreću od 1,19 do 1,29 KM zavisno od distributera ili regije, ali trenutno postoje određeni problemi u snabdijevanju na evropskom tržištu, tako da je za očekivati da se nastavi s poskupljenjem TNG-a na benzinskim pumpama”, kazao je Trišić.

Kako je rekao, kretanje cijene nafte zavisi od potražnje i zaliha, ali i kompanija, koje kalkulišu svoje zarade i u skladu s tim reaguju na tržišta.

“Formiraju cijene na dnevnom nivou te stvaraju nestabilnosti i onemogućavaju da se ekonomski parametri vrate na stabilan put s ciljem održivosti”, zaključio je Trišić.

S jedne banjalučke benzinske pumpe rekli su da je već došlo do porasta cijene plina, ali i goriva.

“Prije dva dana cijena plina po litru je iznosila 1,29 KM, a sada je 1,31 KM. Došlo je i do poskupljenja goriva do četiri feninga, tako da sada dizel košta 2,27 KM dok litar benzina iznosi 2,29 KM”, kazali su s ove pumpe.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, rekla je nedavno da je svaki rast cijena plina i goriva, ali i drugih proizvoda, udar na budžete potrošača.

“Ni povećanje plate od 20 KM nije mnogo pomoglo kada svaki dan bilježimo novi rast cijena životnih namirnica i drugog”, rekla je Marićeva.

Vozači u RS kažu da ih je strah proći pored pumpi jer se cijene naviše mjenjaju iz dana na dan, tako da su im novčanici sve prazniji, a rezervoari nedovoljno napunjeni.

Njemačka Kancelarija za statistiku (Destatis) objavila je istraživanje u kojem upoređuje cijene u 36 evropskih država. Uzete su cijene iz jula ove godine, koje pokazuju da je u Evropi najskuplji život u Švicarskoj, dok je najjeftiniji u Turskoj.

“Bilo radi posla, studija ili odmora, međunarodno poređenje nivoa cijena za privatnu potrošnju pomaže pri planiranju vašeg proračuna za boravak u inostranstvu”, navode iz njemačke Kancelarije za statistiku.

Švicarska najskuplja za život u Evropi, Turska najjeftinija
“Troškovi života bili su najskuplji u Švicarskoj u julu 2021. godine. Tamo je nivo cijena bio više od polovine (+51 odsto) viši nego u Njemačkoj. Nasuprot tome, troškovi života u Turskoj bili su gotovo dvije trećine (-64 odsto) niži nego u Njemačkoj, stoga su bili najniži od svih zemalja koje su poređene”, ističu u saopštenju za medije.

Kada je riječ o Hrvatskoj, u njoj je život 36 odsto jeftiniji nego u Njemačkoj.

Osim u Švicarskoj, troškovi života takođe su bili veći u većini njemačkih susjednih zemalja nego u Njemačkoj. U Danskoj su potrošači morali platiti 28 odsto više za kupovinu reprezentativne korpe. U Luksemburgu je nivo cijena bio više za 25 odsto. U Nizozemskoj je razlika u cijeni prema Njemačkoj bila +7 odsto, u Belgiji i Austriji po +5 odsto, a u Francuskoj +4 odsto.

Poređenje s drugim evropskim zemljama pokazuje neke ogromne razlike u troškovima života: oni su bili 40 odsto veći na Islandu i 30 odsto veći u Norveškoj nego u Njemačkoj.

Nasuprot tome, život je u Poljskoj 46 odsto jeftiniji od onog njemačkog, a u Češkoj 28 odsto.

U Hrvatskoj je hljeb samo jedan odsto jeftiniji nego u Njemačkoj
Uopšteno su cijene manje u istočnoj nego u zapadnoj Evropi. U Bugarskoj, Rumuniji i Bosni i Hercegovini troškovi života su oko 50 odsto niži u odnosu na Njemačku. Litvanija i Hrvatska su po 36 odsto ispod njemačkog nivoa cijena, Španija 13 i Italija 9 odsto.

U Hrvatskoj su cijene hrane i pića osam odsto niže nego u Njemačkoj, dok je cijena hljeba samo jedan odsto manja. Meso je 15 odsto jeftinije nego u Njemačkoj, riba 29 odsto, a mliječni proizvodi i jaja pet odsto. Voće i povrće je 16 odsto jeftinije, no zato su alkoholna pića 17 odsto skuplja nego u Njemačkoj.

Nadalje, cigarete su 37 odsto jeftinije, obuća i odjeća 16 odsto, a restorani i hoteli su jeftiniji u prosjeku 19 odsto.

Za kupovnu moć nisu važne samo cijene, već i visina plate
Podaci se temelje na rezultatima Evropskog programa komparacije o paritetima kupovne moći Statističke kancelarije Evropske unije (Eurostat) i proračunima njemačkog Federalnog zavoda za statistiku. U obzir je uzet nivo cijena za 15 kategorija, uključujući hranu i piće, energiju, restorane i hotele.

Pariteti kupovne moći utvrđuju se na temelju nacionalnih istraživanja cijena i predstavljaju kupovnu moć nacionalnih valuta u različitim zemljama. U svom najjednostavnijem obliku pariteti kupovne moći su omjeri cijena za isti proizvod u dvije zemlje u odgovarajućim nacionalnim valutama. Pariteti kupovne moći pokazuju koliko valutnih jedinica određena količina robe i usluga košta u različitim zemljama.

No, da bi podaci o cijenama bili stavljeni u pravi kontekst, treba navesti i koja je prosječna plata u Njemačkoj odnosno u Hrvatskoj. Prosječna mjesečna neto plata u Hrvatskoj je nešto veća od 7.000 kuna, dakle manje od hiljadu evra, dok je u Njemačkoj prosječna mjesečna plata oko 2.500 evra.

Dakle, Hrvati zapravo imanju mnogo manju kupovnu moć od Nijemaca, jer iako imaju većinom niže cijene istih proizvoda u trgovinama, imaju i manje novaca za kupovinu tih proizvoda.

Balkanska politička klackalica često dotiče privrednike, nije izuzetak ni diskusija u posljednje vrijeme o Otvorenom Balkanu. Probosanska politika nije naklonjena tom konceptu ponajviše zbog glavnog incijatora srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića te insistira na zajedničkom tržištu koje se bazira na tzv. Berlinskom procesu.

I gdje su tu privrednici, pitanje je koje se postavlja. Oni se u pravilu ne bave politikom te u svim inicijativama vide ono što njima odgovara, što im treba da unaprijede svoj posao.

Privrednicima je danas potreban slobodan prolaz na granicama, manje smetenje inspekcijskih organa kod uvoza robe, manja čekanja i veća konkurentnost, zbog toga i plebiscitarna podrška svim idejama, pa i Otvorenom Balkanu.

O ovom problemu nedavno je za naš portal govorio Salem Ekmeščić, vlasnik kompanije EZ iz Busovače, koji je kazao kako bi se samo za jednu godinu s otvorenim granicama na Zapadnom Balkanu prodaja njegove kompanije povećala za 30 posto.

“Moje vozilo do Niša ide tri dana, a u predloženim okolnostima bi bilo sve za jedan dan za odlazak i povratak. Ovim su troškovi višestruko veći. Sada su još i okolnosti teže, jer za razliku od vremena kad je bio i za nas se borio gospodin Šarović (bivši ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, op.a.), našu robu sanitarni inspektori tretiraju tako da nam otežavaju trgovinu i čine nas nekonkurentnim. U predloženim okolnostima ni tih kontrola na granicama ne bi bilo, jer bi se priznavale analize iz Bosne i Hercegovine”, kaže Ekmeščić.

Privrednike očito ne zanima politika, zanima ih posao. Otvoreni Balkan ili neki drugi, bitno je samo ono što se dešava na granicama.

Državni sekretar u Ministarstvu vanjski poslova Njemačke Miguel Berger govorio je o stavovima Njemačke prema Zapadnom Balkanu te se osvrnuo na moguće zajedničko tržište na ovom području.

Krajnje je vrijeme za završetak sukoba Kosova i Srbije. Nedostatak napretka utječe na razvoj i stabilnost obje zemlje i cijele regije“, kaže Miguel Berger, državni sekretar u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova.

On naglašava da specijalni izaslanik EU-a Miroslav Lajčak i visoki predstavnik Josep Borrell imaju punu podršku Berlina.

“Na kraju će biti potrebni bolni kompromisi kako bi iz pregovora niknuo obuhvatni, održivi i obvezujući sporazum koji objema zemljama omogućava članstvo u EU-u u perspektivi”, navodi Berger u razgovoru za DW.

Upitan za izjavu kosovskog premijera Albina Kurtija koji je suočavanje s prošlošću postavio kao uvjet za razgovore, Berger kaže kako je važna pretpostavka da se sve strane suoče sa svojom odgovornošću i da je pomirenje samo tako moguće.

“Međutim, suočavanje s prošlošću ne treba biti preduvjet dijaloga, inače do razgovora neće ni doći. Po mom mišljenju, prije je tako da bi uspješni sporazum Kosova i Srbije olakšao suočavanje s prošlošću”, dodaje njemački diplomat.

Za zajedničko tržište regije

“Evropska unija ostaje najbliži i najpouzdaniji partner država Zapadnog Balkana”, dodaje Berger.

On podsjeća na investicijski paket od devet milijardi eura koji EU planira za razvoj u regiji, posebno u vezi s ekološkom i digitalnom reformom, ali je s nedavnog posjeta regiji ponio pomiješane dojmove.

“Postoji određeno razočaranje, ali sam vidio i veliku bliskost i zanimanje za EU. Međutim mi, dakle EU, moramo jasno staviti do znanja da ozbiljno mislimo kad govorimo o putu u EU. Zato je tako važno da pristupni pregovori s Albanijom i Sjevernom Makedonijom počnu što prije”, kaže Berger za DW.

Na pitanje je li možda dobar međukorak zajedničko tržište regije, naslonjeno na EU, on kaže: “Njemačka Vlada vidi budućnost država Zapadnog Balkana u EU. Međurješenja koja se predlažu nisu prava rješenja, i ne žele ih ni vlasti niti ljudi u regiji. Istovremeno vidimo veliki potencijal za regiju u jačanju regionalne suradnje. Napredak na tom polju, recimo izgradnja zajedničkog regionalnog tržišta do 2024. godine, podržava put šest zapadnobalkanskih država u EU”, navodi Berger.

On podsjeća da su na samitima Berlinskog procesa dogovoreni zajedničko tržište i međusobno priznavanje diploma i to naziva važnim uvjetom da se europski investicijski plan uopće provede.

Christian Schmidt ima legitimitet i široku međunarodnu podršku

Tako je Berger još jednom naglasio da službeni Berlin podržava zajedničko tržište (Common Regional Market – CRM), predstavljano kao alternativu inicijativi “Otvoreni Balkan” koju su, pod radnim imenom “Mini-Schengen” pokrenuli lideri Srbije, Albanije i Severne Makedonije.

Berger je boravio u regiji povodom službenog stupanja Christiana Schmidta na dužnost novog visokog predstavnika u BiH. Na pitanje može li on raditi u uvjetima kada ga Republika Srpska ne priznaje, Berger odgovara da Schmidt ima legitimitet i široku međunarodnu podršku.

“Zalažemo se za to da sve strane prihvate da je konstruktivna suradnja s njim u interesu ljudi u BiH i stabilnosti zemlje”, dodaje diplomat.

Primjerom izbora u Mostaru prošle godine on ilustrira da su napreci mogući kada je tu politička volja.

“BiH mora prevladati postojeću blokadu, provesti reforme i napredovati na putu u EU. Ljudi u toj zemlji su to zaslužili. Christian Schmidt će tome doprinjeti”, dodao je.

Iskusni diplomat Miguel Berger rođen je u Madridu 1961. godine. U njemačkoj diplomatskoj službi je više od tri desetljeća. Radio je u Bukureštu, Ciudad de Mexicu i New Yorku, kao i na mnogim pozicijama u službenom Berlinu.

Sindikat trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske ponovo pokreće kampanju za zabranu rada nedjeljom.

Sindikat ovu priču “gura” već tri godine, ali nisu naišli na veliku podršku opština, niti samih poslodavaca. Kako svaka opština uređuje rad na svojoj teritoriji, sada imamo šarenoliku situaciju, pa su tako prodavnice negdje nedjeljom zatvorene, negdje rade do 13, negdje do 16 časova, a u Banjaluci je tržnim centrima dozvoljen rad čak do 22 sata.

Nakon pauze zbog pandemije, predsjednik sindikata Goran Savanović najavljuje da u narednih 15 dana opet kreću s aktivnostima da se reguliše rad nedjeljom u trgovinama, što je velika želja radnika.

– Cilj je da se taj rad potpuno zaustavi ili ograniči u onim opštinama gdje to do sada nije urađeno. Konkretno, razgovaraćemo s opštinama, Savezom opština i gradova i s poslodavcima. Očekujemo da ćemo dobiti podršku, bar je tako najavljeno iz Ministarstva trgovine RS – precizirao je on za Srpskainfo.

Među prvima će, kaže, kontaktirati načelnike koji su se za neradnu nedelju zalagali u svojim predizbornim programima, a ideju još nisu realizovali.

– Po nama, nedjeljom treba da radi minimalan broj djelatnosti, koje su neophodne za život i zdravlje stanovnika. Sve ono što ne mora, i ne treba da radi – kaže Savanović, uz napomenu da se trgovina tu našla na najvećem udaru zbog čega i insistiraju da njihovi radnici nedjeljom ostanu kod svojih kuća.

Sektor trgovine u Srpskoj na drugom je mjestu po broju zaposlenih, sa oko 48.600 radnika, koliko ih je bilo prije početka epidemije. Zalaganje za neradnu nedjelju, pojašnjava Savanović, zalaganje je za porodične vrijednosti.

– Iza tog čina stoji mnogo širi aspekt, važan je društveni život građana, nedjeljni ručak s porodicom, građanima dajete mogućnost da se zadrže na ovim prostorima, da žive normalnim životom, da njihove porodice osjete da ovdje imaju nešto više – zaključio je Savanović.

Unazad godinu dana u Srpskoj su značajno poskupile sve životne namirnice, neke i za više od 50 odsto, dok su primanja penzionerske i radničke populacije tek neznatno povećana.

Sobzirom na to da mnogi građani svojim platama i penzijama već odavno ne mogu da sustignu troškove života, dodatnu glavobolju im zadaju najave novih poskupljenja, koja će, po svemu sudeći, obilježiti i jesen i zimu koje nam predstoje.

A najviše ih pogađa povećanje cijena namirnica koje svakodnevno moraju da kupuju, tako da je za mnoge odlazak u trgovinu, pekaru ili na pijacu, postao prava noćna mora.

Crna lista
Ništa čudno, s obzirom na to da je, na primjer, cijena ulja za godinu dana skočila za čak 75 odsto, pa litar sad ide i do 3,5 KM.

U manjoj ili većoj mjeri porasle su i cijene ostalih životnih namirnica. Tako je kilogram pilećeg filea za godinu dana poskupio sa sedam na 10 KM. Skočila je i cijena brašna, a pekari su, od početka ovog mjeseca, neke svoje proizvode poskupili i do 30 feninga.

Iz Saveza sindikata RS nedavno su upozorili da u posljednjih nekoliko mjeseci na tržištu imamo svakodnevna i značajna poskupljenja goriva i osnovnih životnih namirnica, poput brašna, mlijeka i mliječnih proizvoda, masti i ulja, mesa i mesnih prerađevina. Pozvali su Vladu RS da ta poskupljenja ublaži smanjenjem marži, na što su iz resornog ministarstva poručili da se marže koriguju samo kad dođe do značajnijih poremećaja na tržištu ili vanrednog stanja.

Mlinari
U odnosu na jesenas, drastično su skočile i cijene voća i povrća, a najviše je poskupio krompir – sa 0,6 na čak dvije KM po kilogramu, dok rekord obara i cijena kupusa. Razlog je izuzetno sušna godina i loši prinosi, te činjenica da su ratari ove godine zasijali manje nego lani, pa je potražnja veća od ponude.

– Svo povrće je poskupilo, i to u značajnom iznosu. Vreća krompira je lani bila tri, dok kilogram sada košta dvije KM, a identična situacija je s kupusom. Paradajz je jesenas bio 50 feninga, sad kilogram ide i preko dvije KM – kaže za Srpskainfo poljoprivrednik Vladimir Usorac.

Mlinari poručuju da do kraja godine treba očekivati da će, zbog poskupljenja pšenice, cijena brašna otići u vis do 30 odsto.

Zoran Kos, predsjednik Udruženja mlinara RS, ističe da je u ovo doba 2020. vreća brašna koštala 18, a sad 20 KM, te da se očekuje dalji rast cijena.

– Pšenica u Srbiji košta između 220 i 230 evra po toni, a lani je to bilo 160-170 evra. U Mađarskoj je cijena pekarske pšenice oko 245 evra, a najkvalitetnija košta i do 280 evra po toni. Ovoliki skok cijene pšenice ne prati cijene brašna, ali i one idu postepeno na gore. Mlinari još imaju zaliha, ali će poskupljenja neminovno biti – ističe Kos za Srpskainfo.

Jedna vrećica – 30 KM

Zbog poskupljenja repromaterijala, pekari su i početkom ovog mjeseca podigli cijene većine svojih proizvoda, ali najavljuju da će poskupljenja još biti.

– Konstantno rastu cijene ulja, masnoća, šećera, brašna, goriva. Zato i mi moramo da poskupljujemo svoje proizvode, ako želimo da opstanemo. Od početka septembra, od 10 do 40 odsto porasle su cijene skoro polovine pekarskih proizvoda, a riječ je o poskupljenju između 10 i 30 feninga – ističe za Srpskainfo vlasnik pekare „Bodaxco“ iz Bijeljine, Njegoslav Zagorac.

Mirjana V. iz Banjaluke kaže da ne pamti da su poskupljenja bila tako česta kao ove godine.

– Šta da vam pričam, kada me je sitna kupovina u piljari koštala devet maraka. Svratila sam samo po povrće, da spremim ručak za taj dan, uzela sam malu tikvicu, dvije paprike, kilogram krompira i još pride kilogram jabuka. Bukvalno sam ostala zatečena kada mi je prodavac rekao cijenu, jer me je to ranije koštalo pet maraka. Vidim i u prodavnici da je sve poskupilo; svaki dan ostavim po 30 KM, a izađem samo s jednom kesom. A plate i penzije rastu tek sporadično – navodi naša sagovornica.

Statistika pokazuje da su od početka ove godine penzije ukupno povećane za pet odsto, što na prosječnu penziju iznosi oko 20 KM. S druge strane, prosječna plata u RS je, od januara do jula, povećana za 57 KM.

Prosječna penzija u RS iznosi 405, a prosječna plata 1.119 KM, dok  sindikalna potrošačka korpa košta 1.929, od čega je trošak za hranu 742 KM.

Na Wall Streetu je u četvrtak S&P 500 indeks u opreznom trgovanju blago pao, a gubici su ublaženi nakon objave podatka da je u SAD-u potrošnja u maloprodaji neočekivano porasla.

Dow Jones oslabio je 63 boda ili 0,18 posto, na 34.751 bod, a S&P 500 0,16 posto, na 4.473 boda. Nasdaq indeks ojačao je, pak 0,13 posto, na 15.181 bod.

Cijelo trgovanje ti su indeksi proveli u negativnom području, pri čemu je zbog pada cijena nafte pod najvećim pritiskom bio energetski sektor, nakon snažnog rasta dan prije.

Ulagači su oprezni zbog naznaka usporavanja oporavka ekonomije od korona-krize i očekivanja da će do kraja godine američka središnja banka početi smanjivati monetarne poticaje.

Ipak, u drugom dijelu trgovanja ulagače je ohrabrio bolji nego što se očekivalo podatak o prometu u trgovini na malo. U augustu je taj promet porastao 0,7 posto u odnosu na prethodni mjesec, dok su analitičari u prosjeku očekivali pad od 0,8 posto.

“To je vrlo pozitivna vijest jer se pokazalo da se oštro usporavanje rasta ekonomije, što su neki očekivali, nije ostvarilo. Ovo je zgodan podsjetnik da ekonomija i dalje čini dva koraka naprijed nakon svakog koraka unazad”, kaže Ryan Detrick, strateg u tvrtki LPL Financial.

Ipak, idućih dana očekuje oprezno trgovanje jer se iduće sedmice održava sjednica čelnika američke centralna banke, pa je moguća najava smanjivanja iznosa za kupnju obveznica.