Kategorija: Ekonomija

Fiskalni račun sa QR kodom neće više biti samo „papirić“ sa kojim ste izašli iz prodavnice i brže-bolje ga bacili u kantu za smeće. Takav račun, predviđen novim sistemom za upravljanje fiskalizcijom u Republici Srpskoj, nemoguće je falsifikovati, a osim inspekcijskih organa i Poreske uprave i svaki građanin ga lako može provjeriti.
Sve je to dio blokčejn tehnologije, tačnije naprednog sistema fiskalizacije koji, prije svega, podrazumijeva bolju kontrolu i suzbijanje „sive ekonomije“, a samim tim i znatno povećanje poreskih prihoda.

Novi sistem koji će se u Nacrtu zakona o fiskalizaciji u utorak naći pred poslanicima nudi dobro rješenje i prilično je siguran i zaštićen, uvjereni su u Uniji poslodavaca Srpske. Planirano je da se podaci iz fiskalnog uređaja preuzimaju putem softverske aplikacije Poreske uprave, na osnovu čega će se upravljati procesorom fiskalnih računa svakog obveznika fiskalizacije od njegovog iniciranja do gašenja i kreiranja analiza i izvještaja. To, između ostalog, znači da ćemo konačno biti u ravnopravnom položaju i suzbiti nelojalnu konkurenciju, smatraju poslodavci.

„Ako vi, kao građanin, u svakom trenutku možete provjeriti da li ste dobili ispravan račun i prijaviti nepravilnost, to znači da će i inspekcijski organi mnogo brže, jednostavnije i efikasnije moći da sve to kontrolišu. Očekujemo da to bude dobra poruka nelojalnim poslodavcima i novi zamah za sve nas“, kaže predsjednik Unije udruženja poslodavaca Saša Trivić.

Trivić ne krije da su poslodavci zadovoljni činjenicom da će novi sistem, ovog puta, ići o trošku države, kao i da on podrazumijeva manje para iz njihovih džepova za održavanje štampača i linkova za vezu sa Poreskom upravom. Istovremeno, očekuje rast poreskih prihoda.

„Svakako se nadamo značajnom rastu tih prihoda, prije svega iz PDV-a. Opet kažem, konačno ćemo biti u ravnopravnom položaju, jer u ovom trenutku određeni dijelovi Srpske uopšte i ne izdaju fiskalne račune“, naglašava Trivić.

Upravo su lažni fiskalni računi i „hvatanje krivina“ u sistemu koji je zastario i sve teže ga je kontrolisati i otvorili prostor za „sivu zonu“ i to je dovoljan razlog za donošenje novog zakona o fiskalizaciji, obrazlažu u Vladi Republike Srpske.

„Postojeći sistem za upravljanje fiskalizacijom zasnovan je na tehnologijama koje su starije od dvije decenije, što znači da su podaci koji se prikupljaju jednom dnevno zbirni i nisu pogodni za detaljniju analizu. Trenutni sistem ne posjeduje napredne algoritme koji bi tražili nelogičnosti radi inspekcijskog nadzora poreskih obveznika. Baza podataka je velika i izuzetno teška za napredna pretraživanja, filtriranja i analizu, a sigurnost postojećeg sistema je veoma upitna“, kažu u Ministarstvu finansija.

Naglašavaju da sistem, između ostalog, nudi i mogućnost veoma lakog uvezivanja sa komponentama drugih sistema u budućnosti. Takođe očekuju da će on omogućiti još jednu važnu stvar – praćenje aktivnosti poreskog obveznika i analizu njegovih obrazaca ponašanja.

„Na taj način sistem jednostavno može da preporuči inspektoru da izvrši nadzor, prvo analizirajući podatke, a onda prema potrebi da vrši inspekcijski nadzor na terenu. Novi sistem treba da prepozna jednostavne oblike prevare i obavijesti kako bi poreski inspektori mogli da istraže slučaj“, naglašavaju u Ministarstvu.

Novi sistem će koštati oko 50 miliona KM, a podrazumijeva i trošak incijalne fiskalizacije kod poreskih obveznika, uključujući nabavku i postavljanje fiskalnog uređaja nove generacije.

Globalne cijene plina nekontrolirano rastu mjesecima: Povećana potražnja u Aziji i sve oskudnija skladišta plina u Evropi dodatno povećavaju cijene. I opet je Nordstream 2 u fokusu.

Cijene su porasle otkako su se ekonomije najvažnijih industrijskih nacija ponovno pokrenule nakon zastoja zbog korone 2020. godine. Globalna glad za robama i uslugama mjesecima je povećavala proizvođačke cijene, a potrošačke su cijene sa zakašnjenjem također značajno porasle.

Međunarodni lanci opskrbe su opterećeni, na globalnim trgovačkim rutama nedostaje brodova i transportnih kontejnera. U mnogim zemljama – i ne samo u Britaniji Borisa Johnsona nakon Brexita – nestale su i stotine hiljada vozača kamiona, piše DW.

Cijene došle do vrtoglavih visina

No, prije svega rastuće cijene energije katapultiraju cijene za proizvođače i potrošače do vrtoglavih visina. Rast cijena prirodnog plina osobito je visok. Samo od januara 2020. cijena na terminskim tržištima naglo je porasla.

Na jednom od najvažnijih tržišta, virtualnoj trgovačkoj platformi Title Transfer Facility (TTF) u Nizozemskoj, cijena prirodnog plina po megavat satu (MWh) izbačena je sa nešto manje od 17 eura 4. januara 2021. na više od 72 eura u posljednje vrijeme. To je bio rekordan porast od više od 320 posto. Za usporedbu: cijena za jedan MWh obično se kreće između 15 i 20 eura u dugoročnom prosjeku.

Međutim, usporedbe s prirodnim plinom prilično su škakljive. Budući da je na tržištima novca, gdje prirodni plin mijenja vlasnika u kratkom roku, povećanje cijena manje dramatično: ovdje je cijena prirodnog plina više nego udvostručena između januara i avgusta. Plus zvuči manje zabrinjavajuće od rasta cijene dionica, koja je u godinu dana porasla za oko 450 posto.

Bez obzira na osnovu na kojoj se trguje prirodnim plinom, izračunata je njegova vrijednost i uspoređen razvoj cijena: Očigledno će biti znatno skuplje za industrijske i privatne kupce i svako daljnje povećanje ruši nove rekorde.

“Nikada nije bilo tako naglog poskupljenja plina u tako dugom razdoblju”, piše Handelsblatt koji citira stručnjaka za energetsko tržište Fabiana Hunekea iz konsultantske tvrtke Energy Brainpool. Prema zagovornicima potrošača, privatna se kućanstva suočavaju s dodatnim troškovima od 150 do 200 eura ako u nadolazećoj zimi moraju zagrijati svoje domove prirodnim plinom.

Industrijski kupci koji se oslanjaju na prirodni plin imaju veći problem. Samo kemijska industrija troši velike količine fosilnih goriva. Taj sektor čini više od trećine industrijske potrošnje. Osim toga, postoje proizvođači čelika koji se oslanjaju na plin za proizvodnju posebnog čelika.

“Čak i dugoročno gledano, potrošači će morati biti spremni na činjenicu da će grijanje na naftu i plin poskupjeti u Njemačkoj, jer će se nacionalna cijena CO2 na fosilna goriva u sljedećim godinama više nego udvostručiti”, upozorava energetska stručnjak Thorsten Storck s portala za usporedbu Verivox. “Dobavljači plina prenose te troškove na svoje kupce.”

Potrošači trpe, Putin ima koristi

Glavni razlog za galopirajuće cijene plina je velika potražnja iz Azije, gdje se nije samo kineska ekonomija ponovo ubrzala nakon pandemije. U međuvremenu, brodovi s američkim prirodnim plinom (LNG) također bi radije krenuli prema Šangaju ili Osaki. Tamo se više plaća za “Freedom Gas” koji je tako snažno reklamirao bivši predsjednik Donald Trump nego u Europi.

Ovaka razvoj odgovara ruskom plinskom divu Gazpromu i njegovim političkim saveznicima u Kremlju. Gotovo nijedna druga zemlja ne profitira toliko od rasta cijena plina kao ogromno carstvo Vladimira Putina. A u Moskvi, političar Zelenih Oliver Krischer također vidi jedan od glavnih razloga visokih cijena plina.
Rusija ove godine u Njemačku izvozi 20 posto manje plina nego 2019., kritizira on. Čini se da je to “umjetna nestašica” jer se mali izvoz u Njemačku kompenzira rekordnim isporukama u Tursku i Kinu. Tome se dodaje velika potražnja iz Njemačke, posebno iz industrije i elektrana na plin.

“Najmanje polovicu povećane cijene plina duguju Gazpromu i Vladimiru Putinu. To je ujedno i taktička igra za potiskivanje odobrenja za plinovod Sjeverni tok 2”, objašnjava Krischer.

Skladišta manje puna nego inače

S dobivanjem dozvola za naftovod, Njemačka klizi u situaciju s potencijalom za ucjenu. Normalno, opskrba je zajamčena zimi s postojećim cjevovodima, čak i ako su skladišta plina puna. Ove godine, međutim, skladišni prostori nisu puni.

Konkretno, njemački skladišni objekti pod kontrolom Gazproma, koji čine 25 posto kapaciteta, jednako su prazni – “i nema znakova da će se stvari promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci”, objašnjava Krischer. “Ako u veljači postane jako hladno, važna skladišta su prazna, a Sjeverni tok 2 nije pušten u rad, mogu se pojaviti regionalna uska grla. Tada stanovi ostaju hladni, a elektrane na plin moraju se isključiti”, upozorava.

Stručnjakinja za energetiku Kirsten Westphal iz Fondacije za nauku i politiku (SWP) ulogu Moskve vidi diferencirano:

“Situacija je definitivno kritična. Međutim, upozoravam da se odgovornost za to ne prebacuje samo na Rusiju. Umjesto toga, tržište sada funkcionira na potpuno isti način na koji je to oduvijek htjela Komisija EU-a “, rekao je Westphal za Handelsblatt.

Skladišta za plin u EU-u trenutno su popunjena oko 71 posto, prema podacima krovne organizacije Gas Infrastructure Europe (GIE). U Njemačkoj je iskorištenost plinskih silosa oko 64 posto. Potrošnja plina nastavit će se povećavati s povećanjem gospodarske aktivnosti i hladnijim temperaturama zimi.

No kako bi dosegli uobičajenu razinu od više od 90 posto, operatori skladišta plina morat će u sljedećim sedmicama – na vrijeme prije sezone grijanja – kupiti skuplji plin. Pritom oni podižu krivulju globalno željenog izvora energije prema gore.

Iako je Hercegovina izrazito kamenjarsko područje i ima veliki potencijal u ovoj oblasti, taj potencijal se tek jednim malim dijelom koristi.

Kako je za Klix.ba kazao Tomislav Majić, predsjednik Udruženja za poduzetništvo i posao LiNK Mostar, ogromne su rezerve kamena koje Hercegovina ima, a domaće firme ipak uglavnom koriste onaj iz uvoza.

“Preko 20 milijardi KM imaju rezerve granita samo u Jablanici, plus druge vrste kamena u Hercegovini, krečnjaci i ostalo, koje se ne koriste samo za obradu, građevinarstvo i za spomenike, već i za proizvodnju kreča, čak i za paste za zube. Vjerovatno u ostatku Hercegovine ima još dvadesetak milijardi KM rezervi kamena za druge namjene. To je ogromno bogatstvo koje stoji neiskorišteno, a mi plaćamo Kinezima i Italijanima uvezeni kamen, koji je čak i lošijeg kvaliteta od našeg”, kaže Majić.

Mali je broj i onih koji se trenutno ovim poslom u našoj zemlji bave. Zbog toga je Udruženje LiNK još 2018. godine pokrenulo projekt Zvuk kamena – Partnerstvo za zapošljavanje u proizvodnji i preradi kamena, čija je vrijednost bila 50.000 KM.

“Na ovu ideju smo došli kroz razgovor sa kamenjarima iz Posušja, Jablanice, Neuma i Čapljine, formirali smo klaster kamena Hercegovina sa centrom u Jablanici jer je to najjače kamenarsko sjedište u BiH. Kroz razgovore s njima saznali smo da je od ukupne količine kamena koji se koristi u BiH samo 15 posto domaći kamen, a 85 posto je uvozni, iako mi imamo fantastične resurse”, kazao je Majić.

Obuku su proveli u saradnji sa inžinjerom iz Posušja koji je bio predavač, a koji je ranije radio u jednoj firmi koja se bavi kamenom. Ostvarili su i saradnju sa Srednjom strukovnom školom u Posušju, a sve s ciljem da obuče kadar koji će se na domaćem tržištu baviti obradom i preradom kamena.

“Tri mjeseca, koliko je obuka trajala, nisu dovoljna da neko postane kamenar, ali dali su dobru osnovu koja im je od velike pomoći u firmama u kojima su nakon toga počeli raditi. Opremili smo radionicu Srednje strukovne škole u Posušju i osposobili njihove predavače za prijenos znanja, a obuku u ovom programu je prošlo 49 polaznika sa službi za zapošljavanje Zapadno-hercegovačkog kantona. Od tih 49 polaznika, njih 20 je otišlo u Dubrovnik, 20 se rasporedilo po Jadranu, a tek devetero njih je ostalo da radi u Zapadno-hercegovačkom kantonu”, istakao je Majić.

Činjenica da su svi koji su završili obuku odmah našli posao pokazuje da za kamenare ima posla, i to ne samo u BiH nego i u susjednim državama. Međutim, kada su krenuli sa ovim projektom u Udruženju LiNK nisu očekivali da će većina polaznika napustiti BiH.

“Problem je što je ispalo da smo osposobili kadar koji smo izvezli, a naš cilj je bio da oni ostanu ovdje. Otišli su zbog novca i boljih uslova rada, ali ni našim poduzetnicima ne fali posla i sasvim su solidne plate u sektoru kamenarstva i u Bosni i Hercegovini, u odnosu na druge industrije. Ono što se pokazalo ovdje jeste da je veliki interes za ovakvu vrstu obuka i prekvalifikacija, ali je žalosno što nismo imali veću pomoć domaćih vlasti, već nam je u ovom projektu dosta pomogla Delegacija EU u BiH. Federalni zavod za zapošljavanje godišnje izdvoji ogromna sredstva za prekvalifikaciju i obučavanje radne snage, a rezultate ne vidimo u praksi. Trebalo bi na tome još raditi, kako bi ovakvi projekti bili podržani i od vlasti, ali i kako bi se podigla svijest o tome da i Bosna i Hercegovina ima dovoljno svog kamena koji se ne koristi, a mogao bi. Tada ne bismo imali potrebu uvoziti ga u ogromnim količinama kao što to sada radimo”, poručio je Mujić.

Parafiskalni nameti segment su koji otežava formiranje novih privrednih društava i obrta, a njihovo ublažavanje ili potpuno ukidanje dovelo bi do poboljšanja ekonomskih prilika u BiH. U Federaciji BiH dva kantona su već pokrenute inicijative za uvođenje tax free modela.

U ovom trenutku Bosna i Hercegovina ima tri puta više parafiskalnih nameta nego Srbija, a dva puta više nego Hrvatska. U odnosu na zemlje Evropske unije nameti su puno veći, što BiH pored svih drugih prepreka ne pozicionira kao dobro mjesto za poslovne poduhvate. Zbog takvog ambijenta, u BiH je potrebno napraviti određene izmjene u cilju poboljšavanja ekonomskih prilika.

U Tuzli i Sarajevu žele tax free model

Vlada Tuzlanskog kantona prije nekoliko dana je usvojila inicijativu Mirele Trepanić-Grbešić, zastupnice Naše stranke u Kantonalnoj skupštini, u vezi s ublažavanjem parafiskalnih nameta pri osnivanju privrednih društava i obrta u ovoj regiji naše zemlje. To će, kako navodi Trepanić-Grbešić, poduzetnicima i obrtnicima omogućiti uštede, ali istovremeno će dovesti do povećanja budžetskih prihoda.

“Naplata različitih parafiskalnih nameta u TK povećava troškove registracije privrednih društava za 470 KM i obrta za 200 KM. S obzirom na to da se iz budžeta Tuzlanskog kantona svake godine izdvajaju značajna finansijska sredstva kao poticaji privredi, jedan od poticaja može biti zamjena direktnih poticaja indirektnim kroz smanjivanje troškova osnivanja privrednog društva i obrta. Analiza pokazuje da bi se na svakih 1.000 registrovanih preduzeća i obrta u Tuzlanskom kantonu, primjenjujući tax free model, uplate u budžete smanjile za 670.000 KM”, pojašnjava Trepanić-Grbešić.

S druge strane, zapošljavanje u novoosnovanim preduzećima bi rezultiralo dodatnim prihodima na osnovu plaćanja doprinosa za zdravstveno, penziono i invalidsko osiguranje.

“Ako pretpostavimo da bi hiljadu novoosnovanih preduzeća zaposlilo dvije hiljade radnika sa prosječnom mjesečnom neto plaćom od 600 KM, uplatit će se godišnje 3.624.000 KM prema Zavodu zdravstvenog osiguranja, 5.064.000 KM u budžet FBiH po osnovu doprinosa za PIO i 432.000 KM po osnovu doprinosa za nezaposlenost”, dodaje Trepanić-Grbešić.

Dodatni efekt je povećanje potrošnje kroz nova zapošljavanja i povećanje naplate PDV-a.

“Ako bi dvije hiljade radnika imalo prosječnu plaću od 600 KM, njihova ukupna godišnja potrošnja bi iznosila 14,4 miliona KM, od čega bi se 17 posto, odnosno 2,5 miliona KM odnosilo na plaćanje PDV-a, a dio ovog novca bi također bio vraćen u budžet Tuzlanskog kantona i budžete općina”, naglašava ona.

Isti prijedlog, početkom ove godine kroz skupštinu inicijativu uputila je i Vildana Bešlija, zastupnica Naše stranke u Kantonu Sarajevo. Ona za Klix.ba kaže da je, shodno posebnoj težini godine iza nas za privredu, inicijativu predložila u svrhu stvaranja bolje poslovne klime u Kantonu Sarajevo, nakon zakašnjelih mjera viših nivoa vlasti i prošlog saziva Kantonalne vlade, čija se inercija, očekivano, negativno odrazila na ovogodišnje poslovne tokove.

“Njena primjena, kako sam i navela u obrazloženju, bi se morala sprovoditi minimalno dvije godine, a primjena u dužem periodu bi obezbijedila značajno poboljšanje uslova za započinjanje biznisa i za dinamičniji razvoj privrede u Kantonu Sarajevo”, navodi Bešlija.

Iako je inicijativa upućena 5. januara ove godine, njena implementacija, odnosno konkretno ublažavanje parafiskalnih nameta do danas nije implementirano.

“Nažalost, nemam zvaničan odgovor po pitanju inicijative o ukidanju parafiskalnih nameta pri osnivanju privrednih društava i obrta u Kantonu Sarajevo. S tim u vezi, ne znam u kojoj je fazi, odnosno da li se nešto radi po ovom pitanju, ali ću svakako na narednoj sjednici tražiti informaciju o tome. Iskreno se nadam da ćemo uskoro u Kantonu Sarajevo napraviti korake ka ovom vidu rasterećenja potencijalnih privrednika i obrtnika prilikom registracije”, dodaje Bešlija, istaknuvši zadovoljstvo da je ova inicijativa, nedavno predložena od njene stranačke kolegice Trepanić-Grbešić u Tuzli već usvojena od Kantonalne vlade.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić tax free model ocjenjuje inovativnim prijedlogom kojim bi se mogle premostiti postojeće zakonske barijere i nedostatak političke volje za ukidanjem parafiskalnih nameta.

“Teret ovih nameta bi prešao na kantonalno ministarstvo, a što bi se moglo predstaviti kao drugačiji tip subvencije (za konkretnu radnju, u ovom slučaju osnivanja biznisa). Mišljenja sam da ovo ne bi bio pretjeran šok za kantonalni budžet jer vjerovatno da značajan broj poduzetnika ne bi koristio ovo pravo. Svejedno, postojanje ovakve opcije znači izuzetan iskorak u odnosu na postojeće prakse ekonomske politike u Bosni i Hercegovini”, smatra Čavalić.

Postojeći model destimulirajući za poduzetnike

U Bosni i Hercegovini postoji više od tri hiljade parafiskalnih nameta, koji u kontinuitetu otežavaju poslovanje domaćih kompanija.

“Razlog zašto imamo ovoliko parafiskalnih nameta jeste diskreciono pravo lokalne samouprave i kantona u FBiH da uvedu vlastiti parafiskalni namet, a s ciljem ostvarivanja dodatnih budžetskih prihoda. Suprotna praksa – ukidanja parafiskalnih nameta je veoma rijetka i uglavnom se dešava shodno djelovanjima viših nivoa vlasti, naprimjer izmjenom kantonalnog ili entitetskog zakona koji je omogućavao nižem nivou da implementira dati parafiskalni namet”, dodaje Čavalić.

Pored navedenog, kako kaže naš sagovornik, Bosna i Hercegovina je propustila nekoliko šansi za digitalnu transformaciju privrede, društva, ali najvažnije javne uprave. On dalje navodi da se čak odustalo i od dugo najavljivanog modela “one stop shop”.

“Sve ovo uslovljava postojeći model otvaranja biznisa koji je destimulirajući za poduzetnike. Ovo je prepoznala i Svjetska banka pa je tako na prošlogodišnjem izvještaju o lakoći poslovanja ‘Doing Business 2020.’ Bosna i Hercegovina zauzela 90. mjesto. Ovaj izvještaj, između ostalog prati procedure u vezi otvaranja biznisa. Ono što je bitno navesti da je i funkcionalan proces zatvaranja biznisa isto toliko bitan kao i onaj koji se odnosi na otvaranje, a što se često zanemaruje u javnosti. Poduzetnik mora znati da može vrlo jednostavno napustiti dati biznis ako se isti pokaže neuspješnim, a statistika pokazuje da su veće šanse da propadnete, nego li uspijete u poduzetništvu, bez obzira u kojoj zemlji živjeli. Domaći problem je što ovo dodatno otežavamo”, nadovezuje se ekonomski analitičar iz Tuzle.

Ukidanje parafiskalnih nameta pri osnivanju privrednih društava i obrta predstavlja kratkoročni varijabilni trošak za budžet, međutim, kako nam je kazao Čavalić, dugoročno bi došlo do povećanja budžetskih prihoda, unapređenja ekonomskih indikatora, zatim pada učešća sive ekonomije, većeg potencijala ekonomskog rasta, povećanja zaposlenosti…

“Mjera nije popularna za domaće vlasti jer u kratkom roku gube. Zato očekujem da će istu u potpunosti implementirati samo one vlade koje imaju na raspolaganju viška budžetskih sredstava, poput Sarajevskog i Tuzlanskog kantona, ako to vlada prihvati. Razumijevajući prirodu parafiskalnih nameta, ovu mjeru je samo moguće parcijalno implementirati, po kantonima”, naglašava Čavalić.

Kada je riječ o Republici Srpskoj, Čavalić zaključuje da je taj bh. entitet ranije uradio dobru stvar, definisanjem osnivačkog kapitala od jednu marku za d.o.o., što je već u startu dalo izuzetnu prednost ovom entitetu, barem po pitanju osnivanja biznisa.

Uprava Elektroprivrede Bosne i Hercegovine početkom oktobra mogla bi kreirati prijedlog ekspertnih rješenja za izlazak iz aktuelne situacije u vezi s izgradnjom Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli koja je zaustavljena i prije početka radova, potvrđeno je za Klix.ba.

Bosna i Hercegovina još uvijek nije odustala od izgradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, koja je ugrožena shodno povlačenju iz projekta kompanije General Electric, podizvođača radova koji se shodno EPC ugovoru obavezao za proizvodnju potrebne opreme, odnosno kotla, turbine i generatora.

Kineski konzorcij koji učestvuje u ugovoru predložio je njegovu izmjenu, koju nije moguće tako jednostavno izvršiti, a shodno posljednjem zauzetom stavu Kolegija Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, odluku o daljoj sudbini Bloka 7 donijet će Federalna vlada koja je, kako je potvrđeno za Klix.ba, sada zadužila upravu Elektroprivrede BiH da kreira moguća rješenja za izlazak iz aktuelne situacije.

“Prijedlog kineske strane suštinski mijenja ugovor, a sada će biti teško doći do odgovora kako dalje. Vlada FBiH je upravu i Nadzorni odbor Elektroprivrede BiH obavezala da predložimo moguće zaključke, odnosno izlaske iz ove situacije, koje ćemo uputiti prema Federalnom parlamentu. Sada se razrađuju stavovi koji će biti predmet rasprave na upravi, nadzornom odboru, a potom i vladi te parlamentu koji se konačno mora izjasniti o našim prijedlozima”, kazao je za Klix.ba predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH Izet Žigić.

Kada je riječ o vremenskim odrednicama, prema Žigićevim riječima, početkom idućeg mjeseca mogao bi biti kreiran prijedlog ekspertnih rješenja o kojima će raspravljati prvenstveno uprava i nadzorni odbor Elektroprivrede BiH, nakon čega će dokumenti biti upućeni vladi i parlamentu na dalje razmatranje.

Nerazumljive izjave Kineza

Kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je ove sedmice da će njegova zemlja prekinuti podršku izgradnji novih termoelektrana na ugalj u inozemstvu. On nije odredio vremenski rok za okončanje tog finansiranja, a sada je nepoznanica da li će se i kako ova odluka odraziti na Blok 7 Termoelektrane u Tuzli.

“Mi još uvijek ne znamo tačno šta je kineski predsjednik smatrao pod svojom izjavom i sada očekujemo tačno pojašnjenje. Naš projekt je ugovoren i faktički započet s kineskom stranom, a da li njegova izjava znači stavljanje van snage postojećih ugovora, mislim da odgovor nema ni naša diplomatija”, osvrnuo se Žigić.

Za Energetsku zajednicu Blok 7 je ekonomska katastrofa

S druge strane, direktor Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kopač Blok 7 Termoelektrane u Tuzli ocjenjuje ekonomskom katastrofom prije svega za FBiH zbog taksi za CO2, kazavši da je, u vrijeme kada se govorilo o izgradnji tog termoenergetskog objekta, se predviđalo da će ona biti sedam eura po toni i da će BiH ovu taksu uvesti tek 2035. godine. Međutim, prema njegovim riječima, shodno aktuelnim prilikama do toga će doći mnogo prije i po znatno skupljoj cijeni.

Upravo i ovaj segment predmet je analize i kreiranja adekvatnih rješenja koje priprema Elektroprivreda BiH za federalnu vladu, ali i parlament.

“Projekt Bloka 7 predstavlja prijeratnu priču kao zamjenskog bloka za stare blokove, ugovor je postignut 2014. godine i tada su okolnosti bile drugačije. Svakako u svemu se mora uvažiti i mišljenje Evropske zajednice o taksama koje mogu biti veoma opterećujuće za cijeli ta projekat. To ćemo potpuno uzeti u obzir prilikom analize koji spremamo za federalnu vladu i parlament”, navodi Žigić.

Predsjednik Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH smatra da je čim prije potrebno pokrenuti izgradnju Bloka 7, uz postizanje ekonomske opravdanosti kao što je to bilo 2014. godine.

“Taj blok bi činio stabilnost sistema jer se mi ne možemo osloniti samo na vremenske prilike, bilo da je riječ o suncu, kiši, jezerima ili vjetru. Mi nemamo nuklearnih centrala koje bi nam sigurno davale energiju, tako da bi bilo veoma bitno da imamo stabilan sistem i pomoću termoenergije”, zaključio je Žigić.