Kategorija: Ekonomija

Građani u Bosni i Hercegovini povećali su kreditnu zaduženost za oko 700 miliona KM u godinu dana i iznos plasiranih kredita na kraju avgusta je iznosio oko 11,5 milijardi KM.

Po posljednjim podacima Centralne banke BiH, građani su najviše novca od banaka pozajmili po osnovu potrošačkih nenamjenskih kredita, i to oko 8,4 milijardi KM, dok je vrijednost stambenih kredita oko 1,7 milijardi KM.

Depoziti stanovništva u bankama na kraju avgusta su iznosili 15,4 milijardi KM, što je za oko 1,3 milijardi KM više nego godinu dana ranije.

Upečatljivo je da su građani smanjili iznos dugoročnih depozita, odnosno štednju, a povećali iznos novca na transakcionim računima.

Enormna poskupljenja osnovnih životnih namirnica u BiH nisu mnogo uticala na građane, koji, sudeći po informacijama kada su u pitanju žalbe institucijama za zaštitu potrošača, više jadikuju na takvu situaciju nego što su spremni da preduzmu određene korake koji bi im išli u korist.

Uzevši u obzir činjenicu da se od 851 žalbe, koju je Obmudsman za zaštitu potrošača u BiH zaprimio od strane građana zaključno sa 30. septembrom ove godine, manje od jedan odsto odnosilo na poskupljenja, i to najviše na različite cijene istih proizvoda u različitim marketima, postavljaju se pitanja da li je građanima u BiH postalo svejedno što su veće cijene hljeba, brašna, mlijeka, jaja ili ulja, da li uopšte znaju kakva su njihova prava kao potrošača i da li ne reaguju zato što misle da ne mogu ništa promijeniti.

Bez obzira i na odluke o ograničenju ili ukidanju marže, te pojeftinjenju određenih artikala, kada pitamo građane kako to komentarišu, odgovor je uvijek: “To je malo, jer nisu obuhvaćene osnovne i najpotrebnije stvari.”

Međutim, sve ostaje na njihovom odgovoru, ali akcije nema.

“Građani su dosta oguglali na cijelu situaciju i promjene cijena na tržištu. Ono što zaista predstavlja veliki problem jeste što građani ne žele da se sukobljavaju ni sa tržnim lancima, ni sa bilo kim, žale se na neke druge stvari koje su manje bitne”, kaže Admir Arnautović, predsjednik Udruženja kluba potrošača srednje Bosne Travnik.

Prema njegovim riječima, još veći problem pri kupovini jeste što se potrošači sve češće suočavaju sa prevarama.

“Ljudi se dosta žale kada je u pitanju izmjena gramaže proizvoda, jer imamo neke proizvode koji su bili po kilogram, a sada su teški 800 g u istom pakovanju, a to trgovci rade da bi se zadržala cijena. To u suštini predstavlja obmanu potrošača”, navodi Arnautović.

Ekonomista Milenko Stanić na priču se nadovezuje stavom da potrošači u BiH nisu dovoljno edukovani i da ne znaju svoja prava, zbog čega tako olako prihvataju sve odluke i cijene koje nameću trgovački lanci.

“Potrošači su jednostavno naučili da slušaju, nemaju informaciju o svojim pravima, da se raspituju, da traže kalkulacije, da prijavljuju inspekcijskim organima i udruženjima potrošača. Jednostavno sve prihvataju zdravo za gotovo”, kaže Stanić.

Ova paradoksalna situacija, prema mišljenju stručnjaka, baca svjetlo na sistemske i socijalne aspekte.

“Poskupljenje hrane, iako percipirano kao ozbiljan problem u svakodnevnom životu, možda nije dovoljno dokumentovano ili jasno artikulisano putem žalbi. To može ukazivati na pasivnost ili nezadovoljstvo samim postupkom žalbe, kao i nedostatak adekvatne komunikacije između potrošača i nadležnih tijela”, smatra sociolog Mirjana Čeko.

Navodi da ovakav jaz između percepcije potrošača i stvarnosti ukazuje na potrebu za boljim obrazovanjem potrošača i jačom zaštitom njihovih prava.

“Da bi se riješili problemi kao što su poskupljenje hrane i niski standardi proizvoda, potrebno je unaprijediti mehanizme prijavljivanja i istraživanja problema, kao i podići svijest potrošača o njihovim pravima”, kaže Čeko za “Nezavisne novine”.

Sve navedeno, dodaju stručnjaci, slika i prilika je stanja u kome se nalazi država.

“Građani shvataju da je administrativni sistem jako loše postavljen, da onaj ko traži svoju pravdu vrlo teško da će je u takvom sistemu i dobiti”, naglašava ekonomista Milenko Stanić.

On smatra da bi rješenje moglo da bude u povećanju konkurentnosti na tržištu.

“Domaća konkurencija je slaba, mala je domaća proizvodnja, a ograničen je i uvoz. Zato imamo probleme u kvalitetu proizvoda, visini cijena, monopolskom određivanju cijena”, zaključio je Stanić.

Žalbe na komunalije

Najviše žalbi potrošača u BiH bilo je na isporuku električne energije, grijanja, vode, odvoz smeća, a zabilježene su i komercijalne žalbe, poput reklamacija na proizvode.

Građani su se žalili i na kvalitet pojedine robe, a u 99 odsto slučajeva to se odnosilo na kupljenu obuću, a ne na prehrambene proizvode.

Švajcarska kompanija “ArCore AG” pronašla je nakon istraživanja koja traju četiri i po godine litijum kod Lopara, a građani će poslije svih relevantnih izvještaja referendumom odlučiti da li žele da se ove mineralne sirovine kopaju.

Iz ove kompanije, čija je ispostava u Laktašima, saopšteno je da su uspješno završena sva potrebna istraživanja za otkrivanje nalazišta mineralnih sirovina u regiji opštine Lopare.

“Sve je sprovedeno uz striktno poštovanje zakonske regulative i u skladu sa najvišim geološkim i ekološkim standardima koji važe za ovu vrstu istraživanja, kako na lokalnom, tako i na međunarodnom nivou. Kompanija ispunjava sve uslove za podnošenje zahtjeva za dodjelu koncesije za korištenje ovog evropskog nalazišta mineralnih sirovina. Licencu za istraživanje nalazišta mineralnih sirovina dobili smo 2018. godine, a u periodu od 2020. do 2022. godine uslijedile su tri intenzivne faze istraživanja. Mineraloški sadržaj ležišta, koji se istražuje u posljednje četiri i po godine, sadrži značajne količine litijum-karbonata, magnezijuma, kalijuma i bora”, navedeno je u saopštenju.

Inače, ove sirovine se nazivaju “sirovinama budućnosti” i ključne su u proizvodnji baterija za elektromobilnost ili skladištenje energije, u medicini, farmaceutskoj industriji i drugim oblastima, čije snabdijevanje postaje sve izazovnije.

Matijas Šmid, predsjednik Odbora direktora “ArCore AG”, kazao je da su dosadašnji rezultati pokazali mogućnost ekološki opravdanog korištenja mineralnih sirovina sa fokusom na “zelenu” eksploataciju, sa smanjenom emisijom ugljen-dioksida i demografski povoljnim uticajem na cjelokupnu zajednicu Lopara.

“Potrebno nam je lokalno stanovništvo, kome takođe želimo dati trajnu perspektivu u njihovoj matičnoj regiji. Osim toga, postojaće potreba za imigracijom stanovništva za rad u modernom rudniku i u srodnim aktivnostima”, naveo je Šmid, čime je potvrdio da ova kompanija želi koncesiju na eksploataciju ovih sirovina.

Ipak, kako kaže Rado Savić, načelnik opštine Lopare, građani će referendumom odlučiti da li žele eksploataciju litijuma, ali tek nakon svih izvještaja relevantnih institucija i dokaza da eksploatacija neće uticati na životnu sredinu.

“Upoznati smo sa istraživanjima, a švajcarska firma istraživanja vrši od 2018. godine i ima sve dozvole resornog ministarstva. Trenutno se ništa ne radi. Očekujemo zvaničnu prezentaciju rezultata i nakon toga uključivanje stručne javnosti. Mi ćemo tražiti mišljenje relevantnih institucija RS i Srbije u kojoj mjeri to utiče na životnu sredinu, kao i tehnologija koju bi eventualno primjenjivali. Ako bi u nekom trenutku došlo do otvaranja rudnika, moramo znati koja će se tehnologija primjenjivati i kako će to uticati na životnu sredinu i zdravlje građana. Mislim da ćemo definitivnu odluku donijeti referendumom građana. Samo istraživanje po sebi nije prouzrokovalo narušavanje ekosistema, ali da bi se nastavilo dalje, potrebna su mišljenja relevantnih institucija i da se to transparentno sagleda, a mi ćemo odrediti onako kako naši građani budu rekli”, istakao je Savić i dodao da su građani zabrinuti, i to najviše zbog protesta zbog litijuma u Jadru u Srbiji.

Podsjećamo, veliki protesti građana u mnogim sredinama u Srbiji su doveli do toga da Vlada Srbije 20. januara 2022. godine ukine Uredbu o utvrđivanju prostornog plana područja posebne namjene za realizaciju projekta “Jadar”.

Oglasio se i ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, koji je kazao da je Ministarstvo upoznato sa istraživanjima, te da je svaki projekat koristan za Republiku Srpsku.

“U ovoj fazi istraživanja potvrđeno je postojanje te sirovine na tom području. Vidjećemo kasnije kako će se ta aktivnost odvijati, daleko je od toga da će doći do eksploatacije i razvijanja proizvodnje. Sve institucije imaju pozitivan stav prema istraživanjima, a eventualna proizvodnja i prateće aktivnosti otvorile bi do 1.000 lokalnih radnih mjesta direktno i između 3.000 i 5.000 radnih mjesta indirektno, što bi ekonomski revitalizovalo cijelu regiju”, naglasio je Đokić.

Neki mediji su objavili da je pronađeni litijum kod Lopara vrijedan oko 10 milijardi dolara, te da bi, ako se eventualno počne kopati, iskopavanja trajala oko 65 godina.

Ukupan javni dug Republike Srpske, prema priznanju ministarke finansija Zore Vidović, veći je od 6,2 milijardi KM.

Javna preduzeća, koja bi trebalo da budu izvor prihoda za budžet, poput “Šuma RS” i “Lutrije RS”, slažu milionske gubitke.

Za sve to ceh plaćaju građani, među kojima je sve više siromašnih i gladnih, upozoravaju sagovornici Srpskainfo.

Sindikalci, humanitarci i analitičari ističu da je ovakvo stanje posledica katastrofalne politike vladajućih, koji guraju u ambis narod Republike Srpske.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić tvrdi da mi ni ne znamo u kolikoj smo dubiozi.

– U javni dug, a to je zbir spoljnjeg i unutrašnjeg duga, nisu uvršteni minusi javnih preduzeća, osim onih kredita za koje je Vlada RS dala garancije. I javne zdravstvene ustanove su u milionskim minusima, a i njima upravlja Vlada RS. Sve to pada na leđa onih koji plaćaju porez – kaže ona.

Kako skloniti nesposobne i pohlepne
Ističe da Republika Srpska jede vlastitu supstancu, a to znači da nema razvoja, ni podrške onima kojima je potrebna pomoć.

– Nema ni teoretske šanse da se ulaže u razvoj i istraživanje, ali vlastodršcima to ni ne pada im na pamet. Njima su na pameti samo “investitori”, poput onog Dragana Vučetića, koji nas je opljačkao preko preduzeća “Tesla” – kaže Cenićeva.

Javna preduzeća, koja bi trebalo da budu izvor prihoda za budžet, poput “Šuma RS” i “Lutrije RS”, slažu milionske gubitke.

Za sve to ceh plaćaju građani, među kojima je sve više siromašnih i gladnih, upozoravaju sagovornici Srpskainfo.

Sindikalci, humanitarci i analitičari ističu da je ovakvo stanje posledica katastrofalne politike vladajućih, koji guraju u ambis narod Republike Srpske.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić tvrdi da mi ni ne znamo u kolikoj smo dubiozi.

FOTO: FACETV/YOUTUBE/SCREENSHOTFOTO: FACETV/YOUTUBE/SCREENSHOT
– U javni dug, a to je zbir spoljnjeg i unutrašnjeg duga, nisu uvršteni minusi javnih preduzeća, osim onih kredita za koje je Vlada RS dala garancije. I javne zdravstvene ustanove su u milionskim minusima, a i njima upravlja Vlada RS. Sve to pada na leđa onih koji plaćaju porez – kaže ona.

Kako skloniti nesposobne i pohlepne
Ističe da Republika Srpska jede vlastitu supstancu, a to znači da nema razvoja, ni podrške onima kojima je potrebna pomoć.

– Nema ni teoretske šanse da se ulaže u razvoj i istraživanje, ali vlastodršcima to ni ne pada im na pamet. Njima su na pameti samo “investitori”, poput onog Dragana Vučetića, koji nas je opljačkao preko preduzeća “Tesla” – kaže Cenićeva.

Decenije ovakve vladavine, smatra ona, vode nas u propast od koje ćemo se teško oporaviti.

– Čak kada se dese promjene i kada oporavak počne, trebaće nam bar dvije godine velikog spremanja: da se sklone pohlepni i nesposobni, da se srede finansije, da se stekne sigurnost i stabilnost i uspostavi vladavina prava, kako bi mogla da se pokrene privreda – upozorava Svetlana Cenić.

Potreba još jedna javna kuhinja
I Miroslav Subašić, osnivač humanitarnog udruženja “Mozaik prijateljstva”, smatra da je mnogo toga u Republici Srpskoj nakrivo nasađeno: od socijalne politike, do javnih preduzeća.

– Eto, “Šume RS” su u gubitku. Pitam kako možeš biti u minusu, ako imaš resurse da praviš plus, da zarađuješ ne samo za to javno preduzeće, nego za sve nas, građane RS – kaže Subašić.

Kroz javnu kuhinju “Mozaika prijateljstva” svakog dana prođe na stotine Banjalučana, među kojima su i mnogi penzioneri i radnici na minimalcu.

– Ispostavilo se da je u Banjaluci, pored postojećih pet javnih kuhinja u kojima se hrani i do 2.000 ljudi dnevno, potrebna još jedna javna kuhinja. Strašno je što je tako, a ne mora tako biti – navodi Subašić.

On smatra da se socijalna politika mora mijenjati. Radno sposobni ljudi se, kaže Subašić, moraju osnažiti da zarađuju, a ne da samo čekaju pomoć.

– Drugo su stari, bolesni, nemoćni, njima zajednica mora pomoći, a da bismo im mogli pomoći mora se odgovorno gazdovati svim javnim resursima, pa i budžetima i prihodima javnih preduzeća – zaključuje Subašić.

Osioni direktori po zaštitom stranaka
Odgovorno gazdovanje, sve su prilike, nije baš svojstveno onima koji gazduju jednim od najvećih prirodnih resursa Srpske. Iako im je povjereno skoro milion hektara šume, rukovodioci Javnog preduzeća “Šume RS” su u prvoj polovini godine, podsjećamo, “ostvarili” više od pet miliona maraka gubitaka.

Vlado Pavlović, predsjednik granskog Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira RS, smatra da su ti gubici rezultat politike koju vodi vlasnik javnog preduzeća, odnosno Vlada RS.

– Cijena sortimenata se može povećati, ali se ne povećava, jer se ide se na ruku drvoprerađivačima, a ne štite se interesi Republike Srpske – kaže Vlado Pavlović.

Ne štite se ni interesi radnika, iako je u “Šumama RS” potpisan kolektivni ugovor i utvrđena cijena rada. Ali, većina direktora to ne poštuje.

– U13 organizacionih jedinica “Šuma” RS ne poštuju utvrđenu cijenu rada od 175 KM. Imamo direktora koji su nadobudni, javno se hvale svojim statusom u političkim partijama i plate određuju kako oni hoće, vjerujući da im niko ništa ne može – kaže Pavlović.

Preko suda do plate
Kao primjer za ovakvu samovolju navodi Šumsko gazdinstvo “Romanija” Sokolac, koje nije u minusu, ali je direktor cijenu rada na svoju ruku smanjio na 160 KM.

Podsjećamo, direktor ovog gazdinstva je Strahinja Bašević, kadar SNSD.

Vlado Pavlović ističe da su se neki radnici “Šuma RS” morali sudskim putem boriti za svoje plate.

– U Šumskom gazdinstvu “Panos” Višegrad plate su kasnile tri mjeseca. Radnici su platne liste koristili kao izvršnu ispravu, kako je zakonom i propisano, pa je Osnovni sud u Višegradu proveo izvršni postupak I radnici su dobili svoje zarade – kaže Pavlović.

Podsećamo, direktor ŠG “Panos” je Miroslav Savić iz SNSD. Ovo gazdinstvo je prvo polugodište 2023. završilo sa gubitkom od 181.590 KM.

“Lutrija” u minusu, to može samo kod Dodika!
Nisu samo šumari u problemima. I radnicima “na budžetu” iz Vlade RS su nedavno jasno poručili da, uprkos galopirajućoj inflaciji, nema šanse za povećanje plata, jer za to nema novca u budžetu.

– Da “Šume” budu u minusu, da “Lutrija” bude u minusu, to nema nigdje na svijetu, toga ima samo kod Milorada Dodika. Kad o tome pričam na međunarodnim skupovima, ne vjeruju mi, smiju mi se – kaže Svetlana Cenić.

Dugove javnih preduzeća, dodaje ona, plaćaju građani, i to duplo.

– Prvo plaćamo usluge javnim preduzećima, a onda, kada oni zapadnu u gubitke, opet mi, kao poreski obveznici, saniramo te gubitke – kaže Svetlana Cenić.