VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Poslodavci u problemima: Sve teže dolaze do radnika

    Poslodavci u problemima: Sve teže dolaze do radnika

    BiH će veoma brzo nedostajati između 60.000 i 100.000 radnika, a dodatni problem predstavlja to što će od 1. januara 2025. Njemačka definitivno dozvoliti zapošljavanje bez ikakvih prepreka.

    Ovo je pokazala analiza poslovne zajednice kojoj je, trenutno, jedan od većih problema naći radnike.

    Kakve će to potrese izazvati, pokazaće vrijeme, a poslodavci već sad muku muče da dođu do radne snage.

    Kad se pomene nestašica radnika, najpre se pomisli na zanatlije, ali se naša privreda već sad suočava i sa deficitom gotovo svih drugih zanimanja, čak i nekvalifikovane radne snage.

    Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, poslodavci su samo u oktobru ove godine zavodima i službama zapošljavanja u BiH prijavili potrebu za zapošljavanjem 3.591 novog radnika.

    Ova brojka obuhvata samo broj radnika za čijim su zaposlenjem poslodavci zvanično iskazali potrebu, dok se mnogi, iako kubure sa manjkom radne snage, još ne oglašavaju.

    Jasno je da su stvarne potrebe poslovne zajednice za radnicima daleko veće, jer se proizvodni i uslužni procesi u mnogim firmama obavljaju sa daleko manjim brojem zaposlenih, od onog koji bi bio optimalan.

    – U Srpskoj nema branše da joj trenutno ne nedostaje radnika, a situacija će biti još alarmantnija u narednom periodu. Trenutno, situacija je najalarmantnija kod nedostatka zanatlija u građevinarstvu. Međutim, i u svim drugim oblastima vlada hronični nedostatak radne snage. Razlog je, prvenstveno, odlazak ljudi sa ovih prostora – potvrdili su nedavno za Srpskainfo iz Unije udruženja poslodavaca Srpske.

    Iz sindikata su jasni – bez povećanja plata poslodavci ne treba ničem dobrom da se nadaju. Upozoravaju da će, ako zarade ne budu rasle, ljudi još masovnije odlaziti sa ovih prostora, pa će i problem nestašice radne snage u Srpskoj i BiH samo rasti.

    Uprkos činjenici da poslodavci vape za radnom snagom, u oktobru su u BiH bila registrovana 323.143 nezaposlena.

    Među njima, najviše je kvalifikovanih radnika – 100.911, nekvalifikovanih radnika – 94.514, te radnika sa srednjom stručnom spremom – 91.943.

  • Za pola godine dijaspora poslala skoro dvije milijarde maraka

    Za pola godine dijaspora poslala skoro dvije milijarde maraka

    Rast doznaka iz inostranstva je konstantan, a to pokazuju i podaci za drugi kvartal ove godine kada je u BiH stiglo više od 1,1 milijardu maraka, dok se ukupno za šest mjeseci slilo 1,97 milijardi KM.

    Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, ukupni tekući transferi u drugom kvartalu ove godine iznosili su oko 1,5 milijardi maraka i povećani su u odnosu na prvi kvartal kada su iznosili 1,2 milijarde. Ukupni tekući transferi za pola godine iznosili su više od 2,6 milijardi KM.

    Od ukupnih tekućih transfera u drugom kvartalu, 1,1 milijarda KM odnosi se na personalne transfere, odnosno na novčane doznake iz inostranstva. U poređenju sa prvim kvartalom zabilježen je znatan rast doznaka iz inostranstva, jer je u BiH, kako ističu za “Nezavisne novine” iz Centralne banke BiH, tokom prva tri mjeseca stiglo nešto više od 857 miliona KM. Gledajući polugodišnji period, ove godine za šest mjeseci u BiH je stiglo 1,97 milijardi KM, dok je za šest mjeseci lani u BiH se slilo 1,76 milijardi maraka.

    “Preostalih 373,8 miliona KM odnosi se na ostale tekuće transfere, od čega se na socijalna davanja, odnosno na penzije iz inostranstva odnosi 331,19 miliona KM”, istakli su iz Centralne banke BiH za “Nezavisne novine”, a i tu je zabilježen rast u odnosu na prvi kvartal.

    Inače, Centralna banka BiH ne raspolaže podacima iz kojih zemalja BiH prima najviše novčanih doznaka jer još uvijek nema zvanične procjene po zemljama.

    “Može se reći da uglavnom dolaze iz zemalja zapadne Evrope, Skandinavije i Sjeverne Amerike, gdje je bh. dijaspora najprisutnija”, ističu oni za “Nezavisne novine”.

    Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da su doznake iz inostranstva bitna determinanta naše potrošnje.

    “Naime, one u ukupnom iznosu na godišnjem nivou dostižu vrijednosti između četiri i pet milijardi konvertibilnih maraka, što čini oko 20 odsto raspoloživog dohotka naših građana. Ako znamo da je potrošnja noseća komponenta agregatne tražnje u našoj ekonomiji, onda se značaj doznaka za privredni rast lako prepoznaje. Doznake iz inostranstva omogućavaju i finansiranje našeg trgovinskog deficita pa smo zbog toga u grupi zemalja koja ima manji deficit tekućeg bilansa od spoljnotrgovinskog deficita”, navodi Mlinarević.

    Prema njegovim riječima, ključni problem u vezi sa doznakama iz inostranstva leži u činjenici da ne koristimo potencijal koji ima naša dijaspora.

    “Nismo se dovoljno pozabavili podsticanjem investicija naše dijaspore koje bi značajnije doprinijele održivom privrednom rastu kroz povećanje proizvodnje i zaposlenosti. Iskustva zemalja poput Irske, koja je zahvaljujući svojoj dijaspori i njihovim investicijama strukturno transformisala svoju ekonomiju prema tehnološki naprednijoj proizvodnji više dodane vrijednosti, mogu biti poučna. Oni su podsticajnim poreskim ambijentom i ulaganjem u obrazovanje privukli investicije svoje dijaspore koje su omogućile transfer tehnologija i ekonomski preobražaj”, objašnjava on za “Nezavisne novine”.

    Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara, ranije je za “Nezavisne novine” kazao da je novac koji dolazi iz inostranstva značajan.

    “Mi nemamo baš detaljno ko sve uplaćuje taj novac i kome ide, ali pretpostavljam da naši ljudi iz dijaspore pomažu svojim obiteljima da nešto investiraju, da nešto kupuju… I naravno da je to značajna svota. Bez te svote bilo bi sigurno sve drugačije u Bosni i Hercegovini”, rekao je Bago.

  • Da li će više cijene struje i veći minimalac podići cijenu hljeba

    Da li će više cijene struje i veći minimalac podići cijenu hljeba

    Cijene brašna u Srpskoj od Nove godine trebalo bi da porastu za 10 odsto, ističu mlinari i dodaju da je razlog tome najavljeno povećanje najniže plate i poskupljenje struje, ali i skok cijene pšenice na berzama.

    Iz pekarskog sektora kažu da ne mogu da preciziraju da li će i za koliko doći do skoka cijene hljeba, ali i ostalih pekarskih proizvoda.

    Zoran Kos, predsjednik Udruženja mlinara Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da je na berzama došlo do skoka cijene pšenice, te da se cijena tone pšenice zavisno od kvaliteta kreće od 200 do 300 evra.

    “Tako bi cijene brašna u narednom periodu trebalo da budu više za 10 odsto nego što su sada”, kazao je Kos i istakao da bi vreća brašna od 25 kilograma trebalo da poskupi za dvije do tri marke, zavisno od proizvođača.

    “Na rast cijene brašna sigurno će uticati i rast minimalne plate, ali i povećanje cijene struje za privredne subjekte”, kazao je Kos.

    Kako je rekao, ove godine imali smo jako loš rod, jako loš kvalitet pšenice na domaćem tržištu, tako da kvalitetniju pšenicu moramo uvoziti.

    “Pšenica koju mi koristimo za ishranu dolazi iz Srbije i Mađarske, tako da uvijek postoji mogućnost rasta cijene brašna”, rekao je Kos.

    Da se u slučaju poskupljenja električne energije za privrednike, ali i rasta minimalne plate od Nove godine mogu očekivati čak i više cijene hljeba, ali i ostalih pekarskih proizvoda, pojašnjava Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina.

    “Ono što može uticati na povećanje cijena pekarskih proizvoda i hljeba su najave da će doći do povećanja najniže plate, ali i do poskupljenja struje”, kazao je Pelemiš i istakao da će sačekati početak godine da vide da li će ostati na sadašnjoj cijeni ili će, pak, biti korekcije naviše.

    Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske i vlasnik Pekarsko-slastičarskog društva “Krajina klas”, kazao je da oni zasad neće podizati cijene svojih proizvoda dok se nešto ozbiljnije ne desi.

    “Još ne znamo ni koliko će struja poskupjeti, a ne znamo ni šta će se dešavati sa minimalnom platom”, kazao  je Trivić.

    Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača DON, kazala je da su  cijene svih pekarskih proizvoda već porasle.

    “Mi ionako previše plaćamo kilogram brašna, a samim tim i sve pekarske proizvode”, kazala je Marićeva i dodala da se svakodnevnim poskupljenjima više ne može napraviti realna potrošačka korpa.

    “Sigurno je da će poskupljenje struje koje je najavljeno uticati na neke od proizvoda, ali ne na sve, a kod nas odmah poskupljuje sve”, kazala je Marićeva i istakla da su cijene svega nerealne.

    “Dok je god slobodno formiranje cijena oni mogu da podižu cijene koliko hoće”, kazala je Marićeva i istakla da sve to ide preko leđa građana.

    Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković kaže da je pšenica berzanska roba i njena cijena zavisi od kretanja na berzi.

    “Ove godine prinosi pšenice su bili solidni i  dobrog kvaliteta, ali naši poljoprivrednici nisu uspjeli da postignu dobre cijene sa našim mlinsko-pekarskim sektorom”, kazao je Marinković.

  • “Svjetski proizvođači nisu zainteresovani za BiH”

    “Svjetski proizvođači nisu zainteresovani za BiH”

    Poslanik Narodnog fronta Željko Dubravac uputio je pitanje Vladi Srpske i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS vezano za nestašicu lijekova u bolnicama za liječenje najtežih pacijenata, te zatražio odgovor šta poduzimaju po tom pitanju.

    On je na jednoj od proteklih sjednica parlamenta Srpske upitao šta Vlada i nadležno mistarstvo čine kako bi se u kontinuitetu obezbijedila nabavka lijekova za liječenje najtežih pacijenata na, recimo klinikama onkologije i hematologije gdje su pacijenti vrlo često prinuđeni da sopstvenim sredstvima, i pored činjenice da imaju zdravstveno osiguranje, nabavljaju lijekove koji su izuzetno skupi?

    – To su kategorije onih ljudi koji ne mogu da nabave jer nemaju materijalnih sredstava, ne mogu da se zaduže, što dovodi do još očajnijeg stanja i razvoja te bolesti i do jednog potpunog apsurda jer se to ponavlja sve češće i češće. Ono što je najgore je najskuplje za sve, i pacijente koji imaju osiguranje i koji daju svoj novac i za Vladu i za Fond koji refundiraju ta sredstva sa velikim zakašnjenjem koje je između 30 i 60 dana, ali se ti lijekovi nabavljaju po maloprodajnim cijenama, a ne u javnim nabavkama po znatno povoljnijim cijenama – navodi se u poslaničkom pitanju.

    Odgovor mu je stigao od ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, Alena Šeranića, koji navodi kako se lijekovi redovno naručuju, kao i da se “nestašice dešavaju sporadično”.

    – Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske sprovodi centralizovane javne nabavke citostatika za sve bolnice već dugi niz godina, a na osnovu potreba koje iskažu same bolnice. Naglašavamo da Fond svake godine pravovremeno pokreće proceduru javnih nabavki citostatika i sve svoje obaveze prema dobavljačima izmiruje na vrijeme i u skladu sa dinamikom koja je ugovorom i definisana. Isto tako, Fond sa dobavljačima nakon što se završi procedura javne nabavke potpisuje ugovor na dvije godine upravo kako bi se obezbijedio kontinuitet snabdjevanja bolnica lijekovima – ističe se u odgovori ministra Šeranića.

    Dodaje se da zbog svih mjera koje su preduzete i pravovremenog planiranja javnih nabavki, “bolnice su u kontinuitetu snabdjevene lijekovima, a sporadično se znaju desiti nestašice zbog raznih specifičnosti na koje Fond, nažalost, nema nikakav uticaj”.

    Dešava se da se niko ne javi na tender
    – Dakle, ukoliko se sporadično desi da nekog lijeka nema u bolnicama, to nije zbog toga što Fond nije završio proces javne nabavke ili nije izmirio svoje obaveze, već zato što kasni isporuka lijeka zbog globalnih nestašica ili zbog činjenice da se niko nije javio na tender za nabavku pomenutog lijeka – ističe Šeranić.

    O izazovima sa kojima se Fond suočava kada je riječ o nabavci lijekova, navodi Šeranić, neprekidno se ukazuje kako javno tako i na svim sastancima sa nadležnim tijelima koji su zaduženi za oblast lijekova u BiH.

    Posebno se, dodaje on, ističe činjenica da mnogi svjetski proizvođači lijekova nisu zainteresovani za tržište BiH zbog nemogućnosti ostvarivanja adekvatnog profita, zbog čega se dešava da se niko ne javi na tender.

    – Tada se ponovo raspisuje javni poziv i čeka da se nova procedura završi. Osim toga, postoje i neki drugi razlozi na koje Fond ne može da utiče, poput globalnih nestašica na svjetskom tržištu, problema prilikom transporta – što je posebno izraženo zadnjih godina zbog aktuelnih dešavanja u svijetu, procedura uvoza i kontrola, interventnog uvoza, jer se nabavljaju neregistrovani lijekovi i dr. – ističe se u odgovoru.

    Fond omogućio refundaciju
    Takođe, kako se dodaje, prema Zakonu o javnim nabavkama BiH nabavka lijekova se tretira na isti način kao i nabavka bilo koje druge robe, što nikako ne može biti isto, jer se ne mogu porediti lijekovi koji unapređuju kvalitet života oboljelih od, primjera radi, nabavke eksera ili neke druge robe.

    Međutim, ističe Šeranić, upravo zbog istog tretmana svih roba koje se nabavljaju putem javnih nabavki, proces javne nabavke zna da traje poprilično dugo, jer se dešava i to da se pojedini dobavljači žale na svaku fazu tenderskog postupka svjesno usporavajući proces nabavke.

    – Kada se to uradi, proces javne nabavke mora da stane, dok Fond ne dobije zvanični odgovor na žalbu na koju se veoma često čeka duže od zakonom predviđenog roka – kaže Šeranić.

    Dakle, dodaje on, iz priloženog se vidi sa kojim se sve situacijama Fond suočava kako bi bolnicama i pacijentima obezbijedio kontinuitet snabdjevanja lijekovima. Budući da Fond sprovodi proceduru javne nabavke lijekova i izdvaja sredstva za njihovo finansiranje, vrlo dobro zna koliko lijekovi koštaju.

    – Međutim, ukoliko u datom trenutku zbog pomenutih situacija u bolnicama nema lijeka, još teža okolnost za pacijenta bi bila da nema pravo na refundaciju ukoliko sam kupi lijek. Zato je Fond omogućio refundaciju troškova kako bi pacijentima nadoknadili troškove ukoliko trenutno u bolnici nema lijeka – navodi Šeranić.

    Na kraju, kako ističe on, jako je važno što su i predstavnici najvišeg zakonodavnog tijela pokazali zainteresovanost kada je riječ o unapređenju dostupnosti lijekova, jer se iz priloženog vidi da ovo pitanje nije samo za jednu instituciju.

    – Riječ je o ogromnom izazovu sa kojima se suočavaju svi fondovi zdravstvenog osiguranja u BiH, ali i u zemljama u regionu. Jako korisno je što je otvoreno navedeno pitanje, jer je svima u interesu da se tržište lijekova otvori i postane dostupno za strane proizvođače lijekova – ističe se na kraju odgovora.

  • Stanić: Događaji u Zagrebu – upozorenje za cijeli region

    Stanić: Događaji u Zagrebu – upozorenje za cijeli region

    Neven Stanić, odbornik Ujedinjene Srpske u Skupštini grada Banjaluka, na današnjoj pres konferenciji osudio je tragediju koja je u petak potresla Zagreb, kada je devetnaestogodišnjak u osnovnoj školi lišio života jedno dijete. Stanić je upozorio da ovaj nemili događaj mora poslužiti kao upozorenje za cijeli region, pozivajući na hitne mjere u oblasti prevencije nasilja u školama.

    „Ovakve situacije smo viđali u Americi, ali one su nam se činile daleko od srca, daleko od našeg okruženja. Nažalost, sada smo svjedoci da je ova pojava stigla u Evropu, u region, i moramo se zapitati šta je sljedeće“, izjavio je Stanić.

    Podsjetio je na tragične slučajeve u Srbiji — u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu i u Ribniku — navodeći da su oni potvrda da ova vrsta nasilja nije više apstraktan pojam. Pitanje koje ga duboko pogađa, kako kaže, jeste mogućnost da se sličan scenario dogodi u gradovima Republike Srpske, poput Banjaluke, Prnjavora ili Trebinja.

    „Danas se obraćam kao otac troje djece, od kojih jedna ide u prvi razred osnovne škole. Ono što sam čuo i vidio za samo nekoliko mjeseci ostavilo me je bez riječi. Naše društvo je duboko poremećeno. Odnosi u porodici, školi i među prijateljima sve su slabiji, a društvene mreže samo doprinose širenju negativnih trendova“, dodao je on.

    Poziv na institucionalnu akciju

    Stanić je pozvao Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da hitno okupi direktore osnovnih i srednjih škola kako bi razmotrili mogućnost uvođenja protokola i programa usmjerenih na prevenciju ovakvih incidenata. Takođe, uputio je apel Ministarstvu unutrašnjih poslova da pojača bezbjednosne mjere oko obrazovnih ustanova.

    „Ne krivim ni jednu instituciju pojedinačno. Ovo je problem koji zahtijeva zajedničko djelovanje — roditelja, škola, društva i nadležnih organa. Kada se dogodi vršnjačko nasilje, umjesto da intervenišu, djeca snimaju telefonima i dijele sadržaj na društvenim mrežama. To je porazno i sramotno“, istakao je Stanić.

    Konkretni koraci

    Kao odgovor na ovu krizu, Stanić je najavio da će Ujedinjena Srpska iskoristiti sve svoje resurse za organizovanje stručnih rasprava i okruglih stolova, uz angažovanje pravnog tima. Cilj je, kako kaže, izrada prijedloga zakonskih izmjena koje će preko poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske biti upućene u proceduru.

    „Očekujem da ćemo se kao društvo, grad i republika više posvetiti ovim pitanjima. Moramo raditi na tome da svaki roditelj bude siguran kada svoje dijete šalje u školu, bez straha da će se nešto slično dogoditi“, poručio je Stanić.

    U zaključku, odbornik je naglasio važnost kolektivnog djelovanja, napominjući da nijedna mjera sama po sebi ne može riješiti ovaj složeni problem. Sve institucije i pojedinci moraju zajednički raditi na stvaranju sigurnog okruženja za djecu, kako bi ovakve tragedije ostale izuzetak, a ne pravilo.

  • Poskupljuje participacija u Srpskoj

    Poskupljuje participacija u Srpskoj

    Participacija za prvi i kontrolni pregled doktora medicine u timu porodične medicine od 1. januara 2025. godine povećava se za 50 feninga, budući da se ova participacija nije mijenjala duži vremenski period, saopšteno je iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

    Kako su istakli, ova odluka je donesena na inicijativu Aktiva direktora domova zdravlja budući da je cijena punih  pregleda u porodičnoj medicini koje finansira Fond FZO RS značajno rasla u prethodnim godinama, dok je lično učešće osiguranika u vidu participacije ostalo nepromjenjeno.

    “Na primjer, puna cijena prvog pregleda kod ljekara specijaliste porodične medicine, koju Fond finansira iznosila je 18 KM u 2016. godini, dok danas iznosi 40 KM. Uprkos ovom povećanju, participacija je ostala nepromjenjena, što ukazuje na potrebu za njenim usklađivanjem sa rastućim troškovima. Takođe, važno je naglasiti da je Fond u proteklih nekoliko godina značajno povećao ulaganja u primarnu zdravstvenu zaštitu. Primjera radi, u odnosu na 2020. godinu, sredstva za ovaj vid zdravstvene zaštite povećana su za oko 63 miliona KM”, objašnjavaju iz Fonda.

    Oni ističu da kategorije poput djece do 18 godina, penzionera sa najnižom penzijom, trudnica, porodilja, lica starijih od 65 godina, porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, oboljelih od malignih i drugih teških oboljenja i svih drugih koji su po nekom osnovu oslobođeni plaćanja participacije, i dalje za preglede neće izdvajati ništa.

    “Dakle, participacija za prvi i kontrolni pregled doktora medicine, kao i kontrolni pregled doktora specijaliste porodične medicine povećava se sa jedne marke na 1,50 KM, a perticipacija za prvi pregled doktora specijaliste porodične medicine sa 1,50 KM na 2 KM”, navodi se u saopštenju.

    Dodaju da će sa ovim povećanjem participacija biti izjednačena sa cijenom participacije ostalih usluga koje pružaju ljekari specijalisti iz drugih djelatnosti gdje participacija od ranije iznosi 1,50 ili 2 KM u zavisnosti da li je riječ o prvom ili kontrolnom pregledu.

    “Budući da osiguranici prvi kontakt sa zdravstvenim sistemom ostvaruju upravo preko timova porodične medicine jako je važno pružiti podršku razvoju porodične medicine, kako od strane zdravstvenog sistema, tako i od samih pacijenata posebno u pogledu obezbjeđivanja dostupnosti, efikasnosti i održivosti ovog segmenta zdravstvene zaštite”, stoji u saopštenju i dodaje se da participacija predstavlja prihod zdravstvenih ustanova, a ne Fonda

    Naime, izmjene u vezi sa cijenom participacije u porodičnoj medicini uvrštene su u dopunu Pravilnika o visini i načinu plaćanja participacije, koju je usvojio Upravni odbor Fonda, a donosi ga resorno ministarstvo.

  • Odsustvo sindikata u privatnom sektoru Srpske

    Odsustvo sindikata u privatnom sektoru Srpske

    Neuspjeli pokušaj štrajka radnika Drvne industrije Šipovo (DIŠ) ponovo je skrenuo pažnju na težak položaj radnika u Republici Srpskoj, naročito onih zaposlenih u privatnom sektoru, koji su često lišeni osnovnih prava jer nisu sindikalno organizovani. Ovo otvara ključno pitanje: zašto radnici privatnog sektora nisu dio sindikata i djeluju li sindikati u Srpskoj kao zatvoreni krug, dostupan samo članovima?

    Radnici DIŠ-a odlučili su se na štrajk zbog neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa, što ih je lišilo zdravstvene zaštite osim ako je sami ne plate. Iako je njihov bunt bio opravdan, izostanak poštovanja zakonskih procedura omogućio je vlasniku i načelniku opštine Šipovo, Milanu Kovaču, da obustavu rada okarakteriše kao „neopravdano odsustvo“ ili „odbijanje izvršenja radnih zadataka“, što predstavlja osnov za otkaz. Pod prijetnjom otkaza, radnici su se izjasnili da žele nastaviti rad, no Kovač tvrdi da nema posla za sve, već samo za one koji su tokom štrajka radili.

    U Šipovu, gdje Kovač kao vlasnik nekoliko preduzeća i lider lokalnog SNSD-a ima odlučujuću riječ, otkaz u njegovim firmama praktično znači nemogućnost pronalaska novog posla. A gdje su u cijeloj priči sindikati? Prema radnicima DIŠ-a, sindikalno organizovanje u njihovom preduzeću nije dozvoljeno.

    Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata Republike Srpske za privredu, objašnjava da bez sindikata radnici teško mogu organizovati štrajk na zakonit način.

    – Da su nam se obratili, savjetovali bismo ih i pomogli, jer je to naša obaveza zbog sindikalne solidarnosti – kaže Ružičić za Srpskainfo, dodajući da Savez sindikata ne može zastupati interese radnika DIŠ-a jer nisu članovi sindikata.

    Ružičić priznaje da je sindikalno organizovanje znatno slabije u privatnom sektoru nego u javnim preduzećima.

    – Iako su pravo na sindikalno organizovanje i kolektivno pregovaranje zagarantovani Ustavom RS i Zakonom o radu RS, u praksi to često nije ostvarivo. Razlog za to treba tražiti kod onih koji su zaduženi za provođenje zakona – ističe Ružičić.

    U stvarnosti, vlasnici firmi, naročito oni bliski vlastima, često pronalaze načine da „eliminišu“ sindikate. Radnici, sa druge strane, nerijetko izbjegavaju sindikalno organizovanje kako bi sačuvali „dobre odnose s gazdom“.

    – Čak i kada se osnuje sindikalna organizacija, često ne zaživi zbog straha radnika. Ovo nije problem samo u udaljenim mjestima poput Šipova, već i u gradovima poput Dervente i Gradiške – dodaje Ružičić.

    Podaci pokazuju poražavajuću sliku: od preko 15.000 registrovanih privrednih društava u Srpskoj, kolektivni ugovori na nivou kompanije potpisani su u samo 30 preduzeća. Generalnog kolektivnog ugovora nema, a u sektorima dominiranim privatnim firmama nisu zaključeni ni granski kolektivni ugovori.

    Profesor Zoran Stojiljković sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu, jedan od vodećih regionalnih stručnjaka za sindikalno organizovanje, godinama upozorava na neravnotežu moći između radnika i poslodavaca.

    – Sindikalno organizovanje i kolektivno pregovaranje ključne su poluge u borbi za očuvanje vrijednosti rada i smanjenje socijalne nejednakosti – istakao je ranije Stojiljković za Srpskainfo.

    Dok se u Evropskoj uniji svake godine pregovara o ključnim radničkim pravima, poput dostojanstvenog rada i životne plate, u Republici Srpskoj se radnici i dalje bore za osnovna prava. Bez ozbiljne reforme i podrške vlasti, sindikata i društva, teško je očekivati promjene u korist obespravljenih radnika.

  • Pogledajte koliko jednoj porodici para ode na režije

    Pogledajte koliko jednoj porodici para ode na režije

    Jednoj četvoročlanoj porodici, koja je te sreće da ima svoj krov nad glavom, mjesečno je za režije potrebno najmanje 350 KM.

    Naime, prosječni račun za struju po domaćinstvu kreće se oko 60 KM, koliko koštaju i paket interneta i kablovske televizije. U prosjeku, dva računa za mobilni telefon kreću se oko 60 -70 KM. Četiri člana jedne porodice mjesečno potroše oko 25 KM vode, dok ih grijanje, u slučaju da žive u stanu od nekih 55 kvadrata, košta 110 KM. Odvoz smeća i gradska komunalna naknada trošak su od skoro 25 KM.

    Pod pretpostavkom da ne žive u centru grada, odnosno da moraju da putuju do posla, a nemaju svoj automobil, dva odrasla člana domaćinstva mjesečne karte koštaju oko 115 KM.

    Oni koji nisu te sreće da žive u svojoj kući ili stanu, za kiriju moraju da izdvoje najmanje 600 KM, da bi bili iole blizu gradu i da ne žive u nekom starom i neuslovnom stambenom prostoru.

    Dakle, jedna prosječna podstanarska porodica, bez da pojede jednu kiflu ili kupi jedne čarape, za stanarinu, režije i prevoz, početkom mjeseca na raspolaganju mora da ima najmanje 1.000 KM?!

    Kad je riječ o hrani, a što potvrđuju statistički podaci, za ovaj trošak jednoj četvoročlanoj pordoci potrebno je skoro 1.200 KM. Nije teško izračunati, da pomenuti izdaci jednu porodicu mjesečno koštaju 2.200 KM.

    A gdje su ostale potrepštine neophodne svakom domaćinstvu, odnosno njegovim članovima, poput sredstava za higijenu, kozmetike, nabavke neophodne odjeće ili obuće, novca za dječju užinu i školske aktivnosti…

    Još ako je kućni budžet opterećen nekim kreditom, a velika većina funkcioniše tako što za preživljavanje pozajmljuje pare, jasno je da se mjesečni trošak života uvećava za, najmanje, 300 KM.

    Kad se sve navedeno uzme u obzir, dva odrasla člana jedne porodice trebalo bi da zarađuju najmanje dvije prosječne plate, da bi njihovo domaćinstvo moglo da funkcioniše bez nekih velikih odricanja i stresova.

    Podsjetimo, prosječna plata u Srpskoj iznosi 1.420 KM.

    Nažalost, ispod ovog iznosa u Srpskoj rade zaposleni u čak 12 djelatnosti. S druge strane, desetine hiljada radnika u trgovini, ugostiteljstvu, građevinarstvu, prerađivačkoj indistriji ne može da dosegne trošak prehrane iz sindikalne potrošačke korpe ili zarađuju tek nešto više od tih 1.200 KM.

    Kad se u obzir uzmu oni koji rade za minimalac od 900 KM, a kojih je oko 90.000, jasno je da oni svojim primanjima bukvalno jedva mogu da se prehrane…

    – Suprug i ja ukupno zarađujemo 2.300 KM. Ja radim u jednom marketu, a on u restoranu. Moja plata se nije godinama mijenjala i iznosi 1.100 KM. Imamo dvoje djece, kćerku koja studira i sina koji ide u osnovnu školu. Da nemamo svoju kuću, bukvalno bismo bili željni svega. Ionako, kupujemo i plaćamo samo ono što je neophodno. Mobilni telefoni i internet nekada su bili luksuz, a sada su potreba koja, međutim, takođe košta. Problem je što plate stagniraju ili neznatno idu gore, a poskupljenja se samo nižu – kaže Miroslava K. iz Banjaluke.

    Naglašava da im, dok poplaćaju režije i kupe mjesečne karte, jedva ostane za hranu i ono najosnovnije, što svaka porodica mora da ima.

    – Naravno da pomenutim platama ne možemo da isfinansiramo nabavku ogreva, opremanje djece u školu, slavu… Zato svake godine uzimamo kredit, da isfinansiramo ove izdatke. Najčešće ga ne uspijemo vratiti do sledeće jeseni, pa napravimo reprogram i tako ukrug… – kaže sagovornica za Srpskainfo.

    Zbog nemogućnosti da primanjima sustignu troškove, građani Srpske sve više posežu za kreditima.

    Zato ne čudi što smo iz godine u godinu sve zaduženiji, pa, trenutno, klecamo pod dugom koji je premašio 4 milijarde KM.

    Kad je riječ o prosečnoj zaduženosti svakog građanina, ona je za samo godinu i po dana porasla za 450 KM. Naime, kreditna zaduženost po stanovniku krajem 2022. iznosila je 3.081 KM, a sredinom ove godine 3.531 KM.

    A najveći iznos naše zaduženosti odnosi se na kredite za opštu potrošnju, među kojima dominiraju nenamjenski gotovinski krediti.

     

  • Rastu prihodi od igara na sreću

    Rastu prihodi od igara na sreću

    Ukupan prihod od naknada za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i poreza na dobitak u 2024. godini premašiće prošlogodišnji iznos i biće više od 150 miliona maraka, potvrđeno je za “Nezavisne novine” iz Republičke uprave za igre na sreću.

    Da će nesumnjivo taj iznos biti i prikupljen pokazuju podaci koji govore da je za 11 mjeseci ove godine ukupan prihod po ovom osnovu bio 140.697.256 KM. Lani su tokom čitave godine prikupljena nešto više od 124 miliona maraka.

    Dok ukupni prihodi rastu, broj nelegalnih priređivanja igara na sreću, barem prema podacima, bilježi pad. Kako ističu iz Republičke uprave za igre na sreću za “Nezavisne novine”, njihovi inspektori ove godine izdali su ukupno i 78 prekršajnih naloga u vrijednosti 228.400 KM.

    “U istom periodu prošle godine izdali su 95 prekršajnih naloga u vrijednosti 328.500 KM”, naveli su oni.

    Kako dodaju, najviše nelegalnog priređivanja igara na sreću otkriveno je u istočnom dijelu Republike Srpske, a najčešće nepravilnosti koje su otkrili inspektori su priređivanje igara na sreću bez rješenja, kao i posjedovanje ilegalne opreme na kojoj se priređuju igre na sreću.

    Ivan Šijaković, sociolog, ističe da građani ne traže spas u igrama na sreću, već su one postale sastavni dio svakodnevnog života.

    “Ljudi im pristupaju kao svakoj drugoj rutinskoj radnji, odevanju, odlasku na posao, razgovoru sa prijateljima, pogotovo online igrama i klađenjima. Sve je nadohvat ruke, na jedan klik, i to ljude privlači. Naravno, ljude privlači i večita želja da se dođe do novca na lagan način”, kaže Šijaković za “Nezavisne novine”.

    On dodaje da više nije riječ o siromašnima kojima je to vapaj da se izvuku iz tog stanja, već da se zapravo više bogatiji ili solidno stojeći zanimaju time.

    Šijaković ističe da je teško promijeniti to stanje.

    Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da kako rastu prihodi, tako raste i broj ljudi koji se bave igrama na sreću.

    “U svom profesionalnom iskustvu kao psihoterapeut svjedočim sve većem broju klijenata koji se bore s ovim problemom, ali i njihovim porodicama koje trpe razne posljedice različitih razmjera”, ističe ona i dodaje da igre na sreću na prvi pogled djeluju kao način zabave ili brz način zarade, ali su često rezultat složenih unutrašnjih procesa poput bijega od problema.

    Dodaje da postoje i načini rješavanja ovog problema, ali da zahtijevaju svijest, podršku i posvećenost.

    “Jedan od ključnih koraka je prepoznavanje problema, što može biti izuzetno teško zbog osjećaja srama i stigme i straha od odbacivanja od okoline. Psihoterapija je jedan od ključnih rješenja jer kroz psihoterapijski rad klijenti počinju da razumiju uzroke svog ponašanja”, navodi ona za “Nezavisne novine” i dodaje da je jako bitna i porodična podrška.

    Takođe, Savanović Zorićeva ističe da je važno potražiti stručnu pomoć što prije i da je oporavak moguć.

  • Elektroprivreda Srpske na koljenima

    Elektroprivreda Srpske na koljenima

    Elektroprivreda Republike Srpske je na koljenima. Teško je stanje u dvije termoelektrane, Ugljeviku i Gacku. Najave, apeli i crne slutnje su se obistinile. Hoće li se smrzavati građani RS s obzirom da je upitna proizvodnja 70 posto električne energije?

    U opštini Ugljevik domaćinstva trpe hladnoću. Đaci ranije idu kućama. Zavladao je mrak, kažu radnici RiTE Ugljevik. Opstanak hiljade porodica je upitan. Razlog je nedostatak uglja, iako rudari bez pauze pokušavaju pronaći bar grumen.

    “Ja sam radnik preduzeća 30 godina, ni u jednom momentu nije se desilo da nema uglja na deponiji, nažalost, to se sada desilo. U ovom momentu, mi smo prepušteni dragom Bogu”, kaže Boban Benović, radnik RiTE Ugljevik.

    Ništa bolja situacija nije ni u RiTE Gacko. Zabrinuti gatački rudari poručuju da je dugova sve više, a uglja sve manje. Krivce pozivaju na odgovornost.

    “Glavni krivac jeste vlasnik, odnosno Vlada RS za ovakvu situaciju. Jeste li čuli da je neko u državi podnio ostavku, ministar, direktor, Gacka, EP, Ugljevika? Niste čuli”, poručuje Željko Tepavčević – predsjednik Sindikalne organizacije RiTE Gacko.

    Zbog svega, sumnjaju da se potencijalno dešava privatizacija EPRS . Neadekvatno ulaganje posljednjih 10 godina, poručuje Tepavčević, dovelo je termoelektrane sa pozicije giganta do gubitaša.

    “Problem je što investicije idu u tome pravcu namještanja poslova i nama manje bitnih stvari a mi dole nemamo ispravnu rudarsku mehanizaciju . Od izvozno orijentisane kompanije došli smo na uvozno orijentisanu po velikim cijenama a taj ceh će na kraju platiti građani”, ističe Tepavčević.

    Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić izjavio je da se mjerama dogovorenim na jučerašnjem sastanku sa rukovodstvom Rudnika i Termoelektrane (RiTE) “Ugljevik”, “Elektroprivrede Republike Srpske” i sindikata, te aktivnostima koje će biti provedene može osigurati kontinuiran rad ove elektrane.

    “Moj utisak, na osnovu svega onoga što je danas prezentovano, jeste da ne postoji zabrinutost da li će RiTE `Ugljevik` raditi u narednom periodu”, rekao je Đokić novinarima.

    Đokić je istakao da je prioritet da u narednom periodu sav novac od prodaje električne energije bude usmjeren za poboljšanje stanja u rudnicima i termoelektranama u Ugljeviku i Gacku, ali da oba preduzeća istovremeno moraju učiniti napore da eliminišu sve pojave koje stvaraju sumnju da li rade regularno.