Kategorija: Društvo

Čak peto povećanje kamate na stambeni kredit u godini dana, u prevodu znači da mi je rata kredita sada veća za nekih 170 KM u odnosu na prvobitnu – tako, u najkraćem, čitalac BL portala objašnjava šta ga je snašlo u jednoj od brojnih banaka u Republici Srpskoj koje svako malo mijenjaju kamatne stope.
Od oktobra prošle godine to je postala ustaljena praksa većine banaka. Za njih je magična riječ kojom sve opravdavaju postala “euribor”.

“Iz banke vas samo nazovu da vas o tome obavijeste i zamole da dođete da potpišete papir, odnosno ‘presudu’ da vam je rata kredita, zbog promjene kamatne stope, veća za toliko i toliko. Prije neki dan, doduše, nakon petog povećanja u posljednjih godinu dana, nije više trebalo ni da dolazim”, kaže naš čitalac koji se pita može li više iko zaštiti klijente banaka u Srpskoj.

Prva adresa za to pitanje uvijek je Agencija za bankarstvo Republike Srpske iz koje se ponovo pozivaju na prošlogodišnju Odluku o privremenim mjerama za ublažavanje rizika rasta kamatnih stopa, koja je dopunjena u aprilu ove godine. Prema ranijem tumačenju direktora Agencije Srđana Šuputa, ova institucija ne može zabraniti da banke podižu promjenjive kamatne stope, ali sve što bude preko dva odsto, moraće dodatno da vrše ispravke preko kreditnog rizika, a samim tim, kako je rekao, i da umanje svoju dobit.

Šta je ova mjera u konkretnim slučajevima podizanja kamatnih stopa klijentima donijela, a bankama “odnijela”, iz Agencije ni sada nisu objasnili, a iz odluka na koje se uporno pozivaju, a koje se mogu naći i na njihovoj internet stranici, ništa konkretno se ne može iščitati ni zaključiti. Istovremeno, kad je riječ o dobiti banaka u Srpskoj, ona je za prvih šest mjeseci ove godine iznosila 94 miliona KM, što je za čak 16 miliona više u odnosu na isti period lani.

Da konkretne mjere u ovom bankarskom “lovu u mutnom” ipak postoje, dokaz je Srbija koja je početkom septembra ove godine donijela mjeru privremenog ograničenja kamatne stope na stambene kredite na 4,08 odsto.

To konkretno znači da bi naš čitalac da kojim slučajem ima kredit u Srbiji, a ne u Republici Srpskoj, sada plaćao prvobitan iznos rate kredita i da bi banka čiji je kiljent morala sve da vrati na staro.

“Banka neće imati pravo da od dužnika potražuje razliku u kamati usljed primjene ove odluke”, podvukli su iz Narodne banke Srbije.

“Caka” i jeste u Narodnoj banci, odnosno činjenici da u ovakvim slučajevima nadležnost ima Centralna banka BiH, objašnjavaju ekonomisti.

Prema riječima ekonomskog analitičara Zorana Pavlovića, Srpska je intervenisala da stambeni krediti koje daje Investiciono-razvojna banka imaju fiksnu kamatu, osim u slučaju jedne kreditne linije, i ta kamata je, na neki način, pritisla komercijalne banke da se prema njoj ravnaju.

“Jedino što se dalje može uraditi je na nivou BiH, odnosno Centralne banke, da oni donesu odluku po kojoj stambeni krediti neće imati kategoriju Euribora. Dovoljno sredstava banke imaju iz domaćeg novčanog fonda i potencijala, svakako ne uzimaju pare sa evropske berze”, navodi za BL portal Pavlović koji ne spori da su u trenutnoj situaciji banke povlašćene i da se to najbolje vidi na njihovim zaradama u odnosu na kapital.

“Uzmite primjer Mađarske koja je donijela propis po kome će se ekstra oporezivati zarade banaka i to 50 odsto, zato što su previsoke kamate po kojima naplaćuju plasman sredstava. Postoje mehanizmi, sada je samo pitanje da centralne vlasti, ali, u principu, entiteti su zaduženi za finansijsko poslovanje, odnosno entiteti imaju pravo nad finansijskim tokovima, i oni mogu donijeti propise po kojima će oporezovati eksta profitom one banke koje su ostvarile procentualno veću zaradu nego što je uobičajeno u tom sektoru poslovanja”, kaže Pavlović.

Napominje da za to treba malo više “dobre volje” i malo više brige o građanima koji bez kredita ne mogu ni da razmišljaju o kupovini nekretnine. Ipak, teško je očekivati da će država imati dobre volje, imajući u vidu da njihova budžetska likvidnost uglavnom zavisi od banaka koje dominantno kupuju obveznice i trezorske zapise na sve češćim aukcijama na berzi.

IRB RS: Fiksnom kamatom zaštitili većinu korisnika
U Pravilima plasmana IRB RS po kreditnim linijama ograničena je i maksimalna izlazna kamatna stopa banke, tako da uz maksimalnu kamatnu maržu finansijskog posrednika, kamatna stopa za krajnjeg korisnika ne može preći 5%, bez obzira na rast Euribora, objašnjavaju za BL portal iz IRB-a.

Kako kažu, to pruža sigurnost privrednicima da će u svakom mogućem razvoju događaja na finansijskim tržištima imati na raspolaganju najpovoljnija kreditna sredstva.

“Takođe, što se tiče kamatnih stopa za stambene kredite – za sve korisnike iz sredstava fondova kojima upravlja Investiciono-razvojna banka Republike Srpske kamatne stope su fiksne i nije dolazilo do povećanja mjesečnih anuiteta”, kažu iz IRB-a.

Ipak, treba imati u vidu da je pod kategorijom “zaboravljenih” ostalo 60-ak građana Srpske koji su kredit podigli preko IRB-a iz projekta koji je realizovan u saradnji sa Razvojnom bankom Savjeta Evrope. Do danas nema inicijative da se njima pomogne i da i oni dobiju fiksnu kamatnu stopu kao i svi ostali klijenti IRB-a.

Jedna komercijalna banka izuzetak
Jedina banka u Srpskoj koja je sjetila i klijenata koji trpe udar zbog znatno većih rata kredita je MF banka.

Njihov Nadzorni odbor je u februaru ove godine donio odluku o linearnom umanjenju kamatnih stopa za sve klijente koji imaju kredite sa varijabilnom kamatnom stopom u iznosu preko 10.000 konvertibilnih maraka. Iz MF banke su tada naveli da su izašli u susret klijentima zbog rasta Euribora koji je direktno uticao na povećanje ugovorene promjenjive kamatne stope, a samim tim i rast mjesečnih rata kod ove vrste kredita.

Bosna i Hercegovina pokazala je ekonomsku otpornost i dobro je savladala unutrašnje turbulencije poput kovida-19, slabe spoljne potražnje i unutrašnjih političkih tenzija, navedeno je u najnovijem kvartalnom ekonomskom izvještaju o napretku zemalja kandidata i potencijalnih kandidata Evropske komisije.

Kako su istakli, to je razlog što je međunarodna agencija za rejting “Standard&Poor's” povećala kreditni rejting BiH sa B na B+.

“Na ovo povećanje je takođe uticala povoljna fiskalna situacija vlasti i predviđeni pad javnog duga”, kažu oni u ovom izvještaju. Osim ove informacije, u Evropskoj komisiji su takođe objavili podatke Centralne banke BiH o stabilnim inflatornim očekivanjima za 2023. na nivou nešto višem od osam odsto, dok se za 2024. godinu istovremeno očekuje pad inflacije prema visini od 5,5 odsto.

Ipak, kako ističu, ekonomski rast je u drugom kvartalu izostao ako se u obzir uzmu i uobičajena sezonska odstupanja, i na visini je od 0,7 odsto, dok je u prethodnom kvartalu iznosio 0,6 odsto.

“Na godišnjem nivou rast bruto domaćeg proizvoda je u drugom kvartalu 2023. godine nastavio da usporava na 1,2 odsto u poređenju sa 1,7 odsto u prvom kvartalu godine, uprkos povećanom rastu domaće potrošnje, povećanim za 1,7 odsto u poređenju s prošlom godinom nakon negativnog rasta u dva uzastopna kvartala”, naglasili su oni.

Ono što bi u izvještaju posebno moglo da zabrine jeste realni pad izvoza robe i usluga od čak 9,1 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a i uvoz je bio smanjen za dva odsto, što, kako se tvrdi, ukazuje na značajan udio robe koja se uvozi, a ugrađuje se u izvozne proizvode.

“Kada je riječ o proizvodnji, na rast i dalje u najvećoj mjeri utiču trgovina, transport, ugostiteljstvo i prehrambene usluge, dok je dodata vrijednost u proizvodnji manja za devet odsto u odnosu na prošlu godinu”, naglašeno je u ovom dokumentu.

Prema izvještaju, najbolji rezultati ostvareni su u sektoru turizma, dok je u prvih osam mjeseci, kako je naglašeno, broj dolazaka veći za 19 odsto, a broj noćenja za 14 odsto.

“Poslije naglog pada u doba pandemije, broj dolazaka i noćenja stranih turista je u najvećoj mjeri kao prije kovida i na visini je od 70 odsto”, istakli su oni.

Igor Gavran, ekonomski analitičar iz Sarajeva, za “Nezavisne” kaže da činjenica da je BiH podignut rejting sa B na B+ ne znači da je rejting sada dobar.

“Rejting je definitivno loš i nimalo ne zaslužuje pohvale, jer i sam opis kaže ‘trenutna sposobnost ispunjavanja obaveza, rizik od neispunjavanja obveza u budućnosti’, a spada u kategoriju neinvesticionih, odnosno špekulativnih rejtinga i tek četiri nivoa iznad je najniži investicioni rejting”, kaže on.

On je podsjetio da je Srbija ovakav rejting imala još 2005. i već duže vrijeme ima BB+ rejting. Hrvatska ima BBB+, a da pritom, kako naglašava, nije riječ o ekonomskim gigantima, već ekonomijama skromnih karakteristika u poređenju sa razvijenim zemljama.

“Naravno, povećanje kreditnog rejtinga pozitivno je i daje pozitivan signal potencijalnim investitorima te omogućava povoljnije zaduživanje u slučaju potrebe, ali tek ako se ubrzano nastavi rast kreditnog rejtinga do nivoa naredne kategorije i izlaska iz zone špekulacija i povećanog rizika, možemo govoriti o značajnim pomacima. Bojim se da je još mnogo truda i mnogo godina potrebno dok BiH dostigne nivo kojim objektivno može biti zadovoljna, a da su i dalje rizici veliki da se proces preokrene i da umjesto rasta imamo pad rejtinga”, rekao je Gavran.

Građani u Bosni i Hercegovini povećali su kreditnu zaduženost za oko 700 miliona KM u godinu dana i iznos plasiranih kredita na kraju avgusta je iznosio oko 11,5 milijardi KM.

Po posljednjim podacima Centralne banke BiH, građani su najviše novca od banaka pozajmili po osnovu potrošačkih nenamjenskih kredita, i to oko 8,4 milijardi KM, dok je vrijednost stambenih kredita oko 1,7 milijardi KM.

Depoziti stanovništva u bankama na kraju avgusta su iznosili 15,4 milijardi KM, što je za oko 1,3 milijardi KM više nego godinu dana ranije.

Upečatljivo je da su građani smanjili iznos dugoročnih depozita, odnosno štednju, a povećali iznos novca na transakcionim računima.

Enormna poskupljenja osnovnih životnih namirnica u BiH nisu mnogo uticala na građane, koji, sudeći po informacijama kada su u pitanju žalbe institucijama za zaštitu potrošača, više jadikuju na takvu situaciju nego što su spremni da preduzmu određene korake koji bi im išli u korist.

Uzevši u obzir činjenicu da se od 851 žalbe, koju je Obmudsman za zaštitu potrošača u BiH zaprimio od strane građana zaključno sa 30. septembrom ove godine, manje od jedan odsto odnosilo na poskupljenja, i to najviše na različite cijene istih proizvoda u različitim marketima, postavljaju se pitanja da li je građanima u BiH postalo svejedno što su veće cijene hljeba, brašna, mlijeka, jaja ili ulja, da li uopšte znaju kakva su njihova prava kao potrošača i da li ne reaguju zato što misle da ne mogu ništa promijeniti.

Bez obzira i na odluke o ograničenju ili ukidanju marže, te pojeftinjenju određenih artikala, kada pitamo građane kako to komentarišu, odgovor je uvijek: “To je malo, jer nisu obuhvaćene osnovne i najpotrebnije stvari.”

Međutim, sve ostaje na njihovom odgovoru, ali akcije nema.

“Građani su dosta oguglali na cijelu situaciju i promjene cijena na tržištu. Ono što zaista predstavlja veliki problem jeste što građani ne žele da se sukobljavaju ni sa tržnim lancima, ni sa bilo kim, žale se na neke druge stvari koje su manje bitne”, kaže Admir Arnautović, predsjednik Udruženja kluba potrošača srednje Bosne Travnik.

Prema njegovim riječima, još veći problem pri kupovini jeste što se potrošači sve češće suočavaju sa prevarama.

“Ljudi se dosta žale kada je u pitanju izmjena gramaže proizvoda, jer imamo neke proizvode koji su bili po kilogram, a sada su teški 800 g u istom pakovanju, a to trgovci rade da bi se zadržala cijena. To u suštini predstavlja obmanu potrošača”, navodi Arnautović.

Ekonomista Milenko Stanić na priču se nadovezuje stavom da potrošači u BiH nisu dovoljno edukovani i da ne znaju svoja prava, zbog čega tako olako prihvataju sve odluke i cijene koje nameću trgovački lanci.

“Potrošači su jednostavno naučili da slušaju, nemaju informaciju o svojim pravima, da se raspituju, da traže kalkulacije, da prijavljuju inspekcijskim organima i udruženjima potrošača. Jednostavno sve prihvataju zdravo za gotovo”, kaže Stanić.

Ova paradoksalna situacija, prema mišljenju stručnjaka, baca svjetlo na sistemske i socijalne aspekte.

“Poskupljenje hrane, iako percipirano kao ozbiljan problem u svakodnevnom životu, možda nije dovoljno dokumentovano ili jasno artikulisano putem žalbi. To može ukazivati na pasivnost ili nezadovoljstvo samim postupkom žalbe, kao i nedostatak adekvatne komunikacije između potrošača i nadležnih tijela”, smatra sociolog Mirjana Čeko.

Navodi da ovakav jaz između percepcije potrošača i stvarnosti ukazuje na potrebu za boljim obrazovanjem potrošača i jačom zaštitom njihovih prava.

“Da bi se riješili problemi kao što su poskupljenje hrane i niski standardi proizvoda, potrebno je unaprijediti mehanizme prijavljivanja i istraživanja problema, kao i podići svijest potrošača o njihovim pravima”, kaže Čeko za “Nezavisne novine”.

Sve navedeno, dodaju stručnjaci, slika i prilika je stanja u kome se nalazi država.

“Građani shvataju da je administrativni sistem jako loše postavljen, da onaj ko traži svoju pravdu vrlo teško da će je u takvom sistemu i dobiti”, naglašava ekonomista Milenko Stanić.

On smatra da bi rješenje moglo da bude u povećanju konkurentnosti na tržištu.

“Domaća konkurencija je slaba, mala je domaća proizvodnja, a ograničen je i uvoz. Zato imamo probleme u kvalitetu proizvoda, visini cijena, monopolskom određivanju cijena”, zaključio je Stanić.

Žalbe na komunalije

Najviše žalbi potrošača u BiH bilo je na isporuku električne energije, grijanja, vode, odvoz smeća, a zabilježene su i komercijalne žalbe, poput reklamacija na proizvode.

Građani su se žalili i na kvalitet pojedine robe, a u 99 odsto slučajeva to se odnosilo na kupljenu obuću, a ne na prehrambene proizvode.

Švajcarska kompanija “ArCore AG” pronašla je nakon istraživanja koja traju četiri i po godine litijum kod Lopara, a građani će poslije svih relevantnih izvještaja referendumom odlučiti da li žele da se ove mineralne sirovine kopaju.

Iz ove kompanije, čija je ispostava u Laktašima, saopšteno je da su uspješno završena sva potrebna istraživanja za otkrivanje nalazišta mineralnih sirovina u regiji opštine Lopare.

“Sve je sprovedeno uz striktno poštovanje zakonske regulative i u skladu sa najvišim geološkim i ekološkim standardima koji važe za ovu vrstu istraživanja, kako na lokalnom, tako i na međunarodnom nivou. Kompanija ispunjava sve uslove za podnošenje zahtjeva za dodjelu koncesije za korištenje ovog evropskog nalazišta mineralnih sirovina. Licencu za istraživanje nalazišta mineralnih sirovina dobili smo 2018. godine, a u periodu od 2020. do 2022. godine uslijedile su tri intenzivne faze istraživanja. Mineraloški sadržaj ležišta, koji se istražuje u posljednje četiri i po godine, sadrži značajne količine litijum-karbonata, magnezijuma, kalijuma i bora”, navedeno je u saopštenju.

Inače, ove sirovine se nazivaju “sirovinama budućnosti” i ključne su u proizvodnji baterija za elektromobilnost ili skladištenje energije, u medicini, farmaceutskoj industriji i drugim oblastima, čije snabdijevanje postaje sve izazovnije.

Matijas Šmid, predsjednik Odbora direktora “ArCore AG”, kazao je da su dosadašnji rezultati pokazali mogućnost ekološki opravdanog korištenja mineralnih sirovina sa fokusom na “zelenu” eksploataciju, sa smanjenom emisijom ugljen-dioksida i demografski povoljnim uticajem na cjelokupnu zajednicu Lopara.

“Potrebno nam je lokalno stanovništvo, kome takođe želimo dati trajnu perspektivu u njihovoj matičnoj regiji. Osim toga, postojaće potreba za imigracijom stanovništva za rad u modernom rudniku i u srodnim aktivnostima”, naveo je Šmid, čime je potvrdio da ova kompanija želi koncesiju na eksploataciju ovih sirovina.

Ipak, kako kaže Rado Savić, načelnik opštine Lopare, građani će referendumom odlučiti da li žele eksploataciju litijuma, ali tek nakon svih izvještaja relevantnih institucija i dokaza da eksploatacija neće uticati na životnu sredinu.

“Upoznati smo sa istraživanjima, a švajcarska firma istraživanja vrši od 2018. godine i ima sve dozvole resornog ministarstva. Trenutno se ništa ne radi. Očekujemo zvaničnu prezentaciju rezultata i nakon toga uključivanje stručne javnosti. Mi ćemo tražiti mišljenje relevantnih institucija RS i Srbije u kojoj mjeri to utiče na životnu sredinu, kao i tehnologija koju bi eventualno primjenjivali. Ako bi u nekom trenutku došlo do otvaranja rudnika, moramo znati koja će se tehnologija primjenjivati i kako će to uticati na životnu sredinu i zdravlje građana. Mislim da ćemo definitivnu odluku donijeti referendumom građana. Samo istraživanje po sebi nije prouzrokovalo narušavanje ekosistema, ali da bi se nastavilo dalje, potrebna su mišljenja relevantnih institucija i da se to transparentno sagleda, a mi ćemo odrediti onako kako naši građani budu rekli”, istakao je Savić i dodao da su građani zabrinuti, i to najviše zbog protesta zbog litijuma u Jadru u Srbiji.

Podsjećamo, veliki protesti građana u mnogim sredinama u Srbiji su doveli do toga da Vlada Srbije 20. januara 2022. godine ukine Uredbu o utvrđivanju prostornog plana područja posebne namjene za realizaciju projekta “Jadar”.

Oglasio se i ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, koji je kazao da je Ministarstvo upoznato sa istraživanjima, te da je svaki projekat koristan za Republiku Srpsku.

“U ovoj fazi istraživanja potvrđeno je postojanje te sirovine na tom području. Vidjećemo kasnije kako će se ta aktivnost odvijati, daleko je od toga da će doći do eksploatacije i razvijanja proizvodnje. Sve institucije imaju pozitivan stav prema istraživanjima, a eventualna proizvodnja i prateće aktivnosti otvorile bi do 1.000 lokalnih radnih mjesta direktno i između 3.000 i 5.000 radnih mjesta indirektno, što bi ekonomski revitalizovalo cijelu regiju”, naglasio je Đokić.

Neki mediji su objavili da je pronađeni litijum kod Lopara vrijedan oko 10 milijardi dolara, te da bi, ako se eventualno počne kopati, iskopavanja trajala oko 65 godina.

Ukupan javni dug Republike Srpske, prema priznanju ministarke finansija Zore Vidović, veći je od 6,2 milijardi KM.

Javna preduzeća, koja bi trebalo da budu izvor prihoda za budžet, poput “Šuma RS” i “Lutrije RS”, slažu milionske gubitke.

Za sve to ceh plaćaju građani, među kojima je sve više siromašnih i gladnih, upozoravaju sagovornici Srpskainfo.

Sindikalci, humanitarci i analitičari ističu da je ovakvo stanje posledica katastrofalne politike vladajućih, koji guraju u ambis narod Republike Srpske.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić tvrdi da mi ni ne znamo u kolikoj smo dubiozi.

– U javni dug, a to je zbir spoljnjeg i unutrašnjeg duga, nisu uvršteni minusi javnih preduzeća, osim onih kredita za koje je Vlada RS dala garancije. I javne zdravstvene ustanove su u milionskim minusima, a i njima upravlja Vlada RS. Sve to pada na leđa onih koji plaćaju porez – kaže ona.

Kako skloniti nesposobne i pohlepne
Ističe da Republika Srpska jede vlastitu supstancu, a to znači da nema razvoja, ni podrške onima kojima je potrebna pomoć.

– Nema ni teoretske šanse da se ulaže u razvoj i istraživanje, ali vlastodršcima to ni ne pada im na pamet. Njima su na pameti samo “investitori”, poput onog Dragana Vučetića, koji nas je opljačkao preko preduzeća “Tesla” – kaže Cenićeva.

Javna preduzeća, koja bi trebalo da budu izvor prihoda za budžet, poput “Šuma RS” i “Lutrije RS”, slažu milionske gubitke.

Za sve to ceh plaćaju građani, među kojima je sve više siromašnih i gladnih, upozoravaju sagovornici Srpskainfo.

Sindikalci, humanitarci i analitičari ističu da je ovakvo stanje posledica katastrofalne politike vladajućih, koji guraju u ambis narod Republike Srpske.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić tvrdi da mi ni ne znamo u kolikoj smo dubiozi.

FOTO: FACETV/YOUTUBE/SCREENSHOTFOTO: FACETV/YOUTUBE/SCREENSHOT
– U javni dug, a to je zbir spoljnjeg i unutrašnjeg duga, nisu uvršteni minusi javnih preduzeća, osim onih kredita za koje je Vlada RS dala garancije. I javne zdravstvene ustanove su u milionskim minusima, a i njima upravlja Vlada RS. Sve to pada na leđa onih koji plaćaju porez – kaže ona.

Kako skloniti nesposobne i pohlepne
Ističe da Republika Srpska jede vlastitu supstancu, a to znači da nema razvoja, ni podrške onima kojima je potrebna pomoć.

– Nema ni teoretske šanse da se ulaže u razvoj i istraživanje, ali vlastodršcima to ni ne pada im na pamet. Njima su na pameti samo “investitori”, poput onog Dragana Vučetića, koji nas je opljačkao preko preduzeća “Tesla” – kaže Cenićeva.

Decenije ovakve vladavine, smatra ona, vode nas u propast od koje ćemo se teško oporaviti.

– Čak kada se dese promjene i kada oporavak počne, trebaće nam bar dvije godine velikog spremanja: da se sklone pohlepni i nesposobni, da se srede finansije, da se stekne sigurnost i stabilnost i uspostavi vladavina prava, kako bi mogla da se pokrene privreda – upozorava Svetlana Cenić.

Potreba još jedna javna kuhinja
I Miroslav Subašić, osnivač humanitarnog udruženja “Mozaik prijateljstva”, smatra da je mnogo toga u Republici Srpskoj nakrivo nasađeno: od socijalne politike, do javnih preduzeća.

– Eto, “Šume RS” su u gubitku. Pitam kako možeš biti u minusu, ako imaš resurse da praviš plus, da zarađuješ ne samo za to javno preduzeće, nego za sve nas, građane RS – kaže Subašić.

Kroz javnu kuhinju “Mozaika prijateljstva” svakog dana prođe na stotine Banjalučana, među kojima su i mnogi penzioneri i radnici na minimalcu.

– Ispostavilo se da je u Banjaluci, pored postojećih pet javnih kuhinja u kojima se hrani i do 2.000 ljudi dnevno, potrebna još jedna javna kuhinja. Strašno je što je tako, a ne mora tako biti – navodi Subašić.

On smatra da se socijalna politika mora mijenjati. Radno sposobni ljudi se, kaže Subašić, moraju osnažiti da zarađuju, a ne da samo čekaju pomoć.

– Drugo su stari, bolesni, nemoćni, njima zajednica mora pomoći, a da bismo im mogli pomoći mora se odgovorno gazdovati svim javnim resursima, pa i budžetima i prihodima javnih preduzeća – zaključuje Subašić.

Osioni direktori po zaštitom stranaka
Odgovorno gazdovanje, sve su prilike, nije baš svojstveno onima koji gazduju jednim od najvećih prirodnih resursa Srpske. Iako im je povjereno skoro milion hektara šume, rukovodioci Javnog preduzeća “Šume RS” su u prvoj polovini godine, podsjećamo, “ostvarili” više od pet miliona maraka gubitaka.

Vlado Pavlović, predsjednik granskog Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira RS, smatra da su ti gubici rezultat politike koju vodi vlasnik javnog preduzeća, odnosno Vlada RS.

– Cijena sortimenata se može povećati, ali se ne povećava, jer se ide se na ruku drvoprerađivačima, a ne štite se interesi Republike Srpske – kaže Vlado Pavlović.

Ne štite se ni interesi radnika, iako je u “Šumama RS” potpisan kolektivni ugovor i utvrđena cijena rada. Ali, većina direktora to ne poštuje.

– U13 organizacionih jedinica “Šuma” RS ne poštuju utvrđenu cijenu rada od 175 KM. Imamo direktora koji su nadobudni, javno se hvale svojim statusom u političkim partijama i plate određuju kako oni hoće, vjerujući da im niko ništa ne može – kaže Pavlović.

Preko suda do plate
Kao primjer za ovakvu samovolju navodi Šumsko gazdinstvo “Romanija” Sokolac, koje nije u minusu, ali je direktor cijenu rada na svoju ruku smanjio na 160 KM.

Podsjećamo, direktor ovog gazdinstva je Strahinja Bašević, kadar SNSD.

Vlado Pavlović ističe da su se neki radnici “Šuma RS” morali sudskim putem boriti za svoje plate.

– U Šumskom gazdinstvu “Panos” Višegrad plate su kasnile tri mjeseca. Radnici su platne liste koristili kao izvršnu ispravu, kako je zakonom i propisano, pa je Osnovni sud u Višegradu proveo izvršni postupak I radnici su dobili svoje zarade – kaže Pavlović.

Podsećamo, direktor ŠG “Panos” je Miroslav Savić iz SNSD. Ovo gazdinstvo je prvo polugodište 2023. završilo sa gubitkom od 181.590 KM.

“Lutrija” u minusu, to može samo kod Dodika!
Nisu samo šumari u problemima. I radnicima “na budžetu” iz Vlade RS su nedavno jasno poručili da, uprkos galopirajućoj inflaciji, nema šanse za povećanje plata, jer za to nema novca u budžetu.

– Da “Šume” budu u minusu, da “Lutrija” bude u minusu, to nema nigdje na svijetu, toga ima samo kod Milorada Dodika. Kad o tome pričam na međunarodnim skupovima, ne vjeruju mi, smiju mi se – kaže Svetlana Cenić.

Dugove javnih preduzeća, dodaje ona, plaćaju građani, i to duplo.

– Prvo plaćamo usluge javnim preduzećima, a onda, kada oni zapadnu u gubitke, opet mi, kao poreski obveznici, saniramo te gubitke – kaže Svetlana Cenić.

Potraživanja Fonda PIO zaključno sa krajem juna ove godine iznose 476,4 miliona KM, a kao i prethodnih godina javni sektor nastavio je da gomila svoj dug, u čemu prednjače javne zdravstvene ustanove koje duguju 143,9 miliona KM.

Javni sektor u Republici Srpskoj zaključno sa junom prošle godine dugovao je 189,1 milion KM, dok zaključno sa junom ove godine duguje 4,7 miliona KM više, ili 193,8 miliona KM.

Istovremeno dug privatnog sektora je smanjen sa 286,7 miliona KM na 282,6 miliona KM. Zanimljivo je da je istovremeno javni sektor znatno povećao i broj radnika. Ako je suditi po informaciji Fonda PIO, broj onih koji uplaćuju doprinose za godinu dana povećan je za 9.275, s tim da je kod javnog sektora to povećanje broja osiguranika iznosilo 5.478, dok je kod privatnog 2.526.

“Tim dugovanjima zadravstvenih ustanova nema kraja. Svi direktori imali su obavezu još ranije da potpišu reprogram i oni su to uradili, ali sve je ostalo na istom i zakazali su kontrolni organi i insitucije koje su to trebale kontrolisati. Sada se ponovo najavljuje da se potpišu ti reprogrami, a da li su potpisani, stvarno ne znam, međutim pitanje je da li će zdravstvene ustavnove iz svojih prihoda koje imaju to moći uraditi”, rekao je Željko Šukalo, predsjednik Samostalnog sindikata radnika u zdravstvu.

On kaže da, ipak, kada radnici odlaze u penziju nema problema jer im se u tom slučaju isplate svi doprinosi koji se duguju, ali to ide dosta sporo jer se zahtjev za to podnosi nadležnom ministarstvu.

“Izgubi se malo vremena, ali ima i slučajeva da se ljudima produži rad kroz neki ugovor o djelu dok se to ne riješi kako ne bi ostali bez ikakvih primanja”, rekao je Šukalo.

Ono što je zanimljivo jeste da su u odnosu na prethodnu godinu, ministarstva, fondovi, državni organi i agencije povećali svoja dugovanja, i to sa 1,6 miliona na čak četiri miliona KM.

Dug su znatno povećala i preduzeća gdje je država većinski vlasnik, i to sa 25,2 miliona KM, koliko su dugovali zaključno sa junom 2022. godine, na 30,7 miliona KM, koliko duguju zaključno sa junom ove godine. Kao i javni sektor, dugovanja po osnovu doprionsa za PIO povećao je privatni sektor, koji trenutno duguje 127 miliona KM, što je za oko 6,5 miliona KM više nego godinu ranije.

“Na dan 30. juna 2023. godine ukupno je registrovan 45.351 uplatilac doprinosa, od kojih 38.431 redovno plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, a 6.920 njih svoje obaveze ne izmiruje na vrijeme. Na osiguranje je ukupno prijavljeno 332.226 osiguranika, za 323.814 se redovno uplaćuju doprinosi, dok se za 8.412 osiguranika isti neredovno uplaćuju”, podaci su Sektora za evidentiranje doprinosa, javne nabavke i sistemsku podršku Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.

I kada je riječ o uplaćenim dopinosima, Fond PIO bilježi bolje rezultate, pa je tako u prvih šest mjeseci ove godine uplaćeno 644,6 miliona KM, što je za čak 111 miliona KM više nego godinu ranije, i čak 160 miliona KM više nego 2021. godine.

Tihomir Joksimović iz Fonda PIO rekao nam je da Fond PIO bilježi rekorde kada je riječ o prikupljenim doprinosima, ali i broju osiguranika i da se to primijeti iz mjeseca u mjesec.

“Dobar dio dugovanja koja imamo biće naplaćen, ali značajan dio i neće, posebno u slučajevima u kojima su stečajevi i u kojima su firme otišle u likvidaciju. U slučaju likvidacije malo toga ostane da se naplati”, rekao je Joksimović.