Iako su zatvaranjem noćnih barova i suzbijanjem organizovane prostitucije prije više od dvije decenije mnogi vjerovali da je trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini prošlost, ovaj oblik kriminala nije nestao. Naprotiv, promijenio je svoje lice i danas pogađa neke druge, jednako ranjive kategorije stanovništva.
Dok su nekada glavne žrtve bile žene iz istočnoevropskih zemalja primoravane na prostituciju, danas među najugroženijima prednjače migranti iz azijskih država, ali i državljani BiH, naročito pripadnici romske zajednice. Posebno su izloženi riziku žene i djeca.
Savremeni oblici trgovine ljudima više nisu vezani isključivo za seksualnu eksploataciju. Žrtve se danas iskorištavaju za prisilni rad, prosjačenje, ugovorene maloljetničke brakove, izvršavanje krivičnih djela, kućno ropstvo, dok seksualna eksploatacija i dalje ostaje prisutna.
Na ozbiljnost problema upozorili su i Ambasada SAD u BiH i Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH.
BiH i dalje ispod međunarodnih standarda
Bosna i Hercegovina godinama se nalazi u drugoj kategoriji izvještaja američkog Stejt departmenta o borbi protiv trgovine ljudima, što znači da ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde u ovoj oblasti, iako ulaže određene napore. Stručnjaci upozoravaju da postoji opasnost da zemlja bude svrstana u najnižu kategoriju ukoliko se stanje ne popravi.
U izvještaju Ambasade SAD za 2025. godinu navodi se da su usvojene strategije i akcioni planovi, ali da ključni problemi ostaju neriješeni.
Među najugroženijima izdvajaju se migranti, tražioci azila, izbjeglice i pripadnici romske zajednice.
Prema izvještaju, romska djeca najčešće postaju žrtve prisilnog prosjačenja, kriminalne eksploatacije, seksualnog iskorištavanja i prisilnih brakova, pri čemu se dio slučajeva uopšte ne prepoznaje kao trgovina ljudima.
Problem dodatno komplikuje činjenica da pojedini službenici ovakve slučajeve pogrešno tumače kao dio tradicionalnih običaja, umjesto kao teško krivično djelo.
Djevojčica koju je prodavala rođena majka
Koliko brutalni mogu biti ovi slučajevi pokazuje iskustvo Sigurne kuće Fondacije „Lara“ u Bijeljini.
Psihologinja Grozdana Krstić govori o djevojčici koju je, kako navodi, više puta prodala njena rođena majka.
Prema njenim riječima, djevojčica je najprije prodata u BiH, zatim u Njemačku, a potom i u Francusku. Iz Francuske je uspjela sama pobjeći, vratiti se u BiH i obratiti se Centru za socijalni rad.
U tom trenutku još nije bila punoljetna.
Protiv odgovornih je podignuta optužnica, ali ishod postupka još nije poznat.
Malo presuda za trgovce ljudima
Podaci iz američkog izvještaja pokazuju da u Republici Srpskoj od 2022. do kraja 2024. godine nije donesena nijedna osuđujuća presuda za trgovinu ljudima.
Posebno je kritikovana odluka Vrhovnog suda Republike Srpske u jednom predmetu prisilnog prosjačenja djece, gdje je ponašanje optuženih obrazloženo tradicionalnim običajima.
Stručnjaci upozoravaju da se ovakvim pristupom ozbiljna krivična djela često prekvalifikuju u blaža, poput zanemarivanja djeteta ili navođenja na prostituciju, što značajno umanjuje odgovornost počinilaca.
Na takvu praksu ukazao je i Ombudsman BiH u posebnom izvještaju o maloljetničkim brakovima.
Institucije navode i da istražni organi često nemaju dovoljno resursa, stručnog znanja i posebnih istražnih metoda za dokazivanje ovih krivičnih djela.
Prisilni brakovi i prosjačenje
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, tokom prošle godine podnesene su tri krivične prijave za trgovinu ljudima i trgovinu djecom.
Istovremeno je evidentirano 45 prijava za srodna krivična djela, među kojima su navođenje na prostituciju, zanemarivanje i zlostavljanje djece, vanbračna zajednica sa djetetom, dok je najveći broj prijava podnesen zbog iskorištavanja djece za pornografiju.
Republički koordinator za borbu protiv trgovine ljudima Niko Gligić ističe da su romska djeca posebno izložena riziku od radne eksploatacije, prosjačenja i prisilnih brakova.
Dodaje da mnogi slučajevi ostaju neprijavljeni ili neprepoznati upravo zbog stereotipa da su prosjačenje ili dječji brakovi dio romske tradicije.
Zbog toga Akcioni plan Republike Srpske za period 2023–2027. predviđa dodatnu edukaciju policije, centara za socijalni rad i drugih institucija kako bi lakše prepoznali ovakve slučajeve.
Potresna svjedočenja
Romska aktivistkinja Indira Bajramović ranije je upozoravala na slučajeve u kojima su djevojčice prodavane za nekoliko hiljada maraka, ali i na primjere gdje su roditelji djecu davali u brak za simbolične protivusluge, poput jedne ovce ili litra rakije.
Iako takvi primjeri izazivaju veliku pažnju javnosti, stručnjaci upozoravaju da problem nije ograničen samo na jednu etničku zajednicu.
Grozdana Krstić naglašava da su u Sigurnoj kući pomagali i djeci koja nisu romske nacionalnosti, a koju su roditelji tjerali na prosjačenje ili prodavali.
Kako ističe, zajednički imenitelj svih slučajeva nisu nacionalnost ili kultura, već siromaštvo, socijalna isključenost i izostanak institucionalne zaštite.
Obrazovanje kao najbolja zaštita
Jedan od ključnih faktora koji može spriječiti trgovinu djecom jeste redovno školovanje.
Prema riječima Grozdane Krstić, škola djeci pruža sigurnije okruženje, omogućava da ih stručnjaci na vrijeme prepoznaju kao žrtve zanemarivanja ili nasilja i otvara im mogućnost drugačijeg života.
Navodi primjer djevojčice koja je prije dolaska u Sigurnu kuću živjela na ulici i gotovo odustala od školovanja, a danas je uspješna učenica zahvaljujući kontinuiranoj podršci.
Predrasude otežavaju borbu
Izvršni direktor Centra za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja Dragan Joković smatra da dodatni problem predstavljaju predrasude koje postoje čak i u pojedinim institucijama.
Prema njegovim riječima, kada se prijavi slučaj ugovorenog dječjeg braka, često se može čuti da je riječ o „romskom običaju“, iako zakon takvu kategoriju ne poznaje.
On navodi da su od 2017. do kraja 2022. godine prijavljena 24 slučaja ilegalnih maloljetničkih brakova u Bijeljini, ali da je spriječen samo jedan, dok roditelji koji su učestvovali u prodaji djece uglavnom nisu procesuirani.
Istovremeno upozorava da zbog pojedinačnih slučajeva ne treba stigmatizovati cijelu romsku zajednicu, jer većina njenih pripadnika vodi normalan porodični život i poštuje zakone.
Djeca na ulici najčešće postaju žrtve
Joković ističe da je prisilno prosjačenje najrasprostranjeniji oblik iskorištavanja djece.
Građani često daju novac djeci na ulici misleći da im pomažu, ali u velikom broju slučajeva novac završava kod odraslih koji ih eksploatišu.
Psihologinja Grozdana Krstić objašnjava da djeca koja odrastaju u takvim okolnostima često razviju osjećaj krivice i brane roditelje uprkos zlostavljanju koje trpe.
Sagovornici se slažu da najveću odgovornost imaju institucije koje bi morale pravovremeno prepoznati djecu u riziku i zaštititi ih prije nego što postanu žrtve trgovine ljudima, prisilnih brakova, seksualne ili radne eksploatacije.
Njihova poruka je jasna – trgovina ljudima nije pitanje tradicije niti folklora, već jedno od najtežih krivičnih djela i ozbiljno kršenje osnovnih prava djeteta.
