Kategorija: Društvo

Mijenjanje pojedinih skandaloznih odredaba Krivičnog zakonika Republike Srpske za sada se ne nazire, što znači da do daljeg na snazi ostaje veća kazna zaprijećena zbog džointa nego zbog obljube djeteta.

Podsjetimo, još početkom marta je advokat Aleksandar Jokić iz Banjaluke inicirao izmjene ovog zakona, predlažući da se umanje propisane kazne za omogućavanje uživanja droga, jer smatra da one treba da odgovaraju stvarnoj štetnosti i društvenoj opasnosti.

Prošla su od toga više od dva mjeseca, a sudeći prema informacijama koje stižu iz resornog ministarstva, od tada do danas ništa se nije promijenilo.

“Ministarstvo pravde u Vladi Republike Srpske nije razmatralo izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske te će, kada ih bude razmatralo, svakako, uzeti u obzir i razmotriti opravdanost inicijative advokata Aleksandra Jokića”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz ovog ministarstva.

Jokić kaže da nije ni očekivao promptnu reakciju Ministarstva, ali nadu ne gubi.

“Nadam se da će prvi sljedeći put kada tema budu izmjene Krivičnog zakonika ovo biti uzeto u obzir. Smatram da bi izmjene Krivičnog zakonika, pored toga što se koriste u dnevnopolitičke svrhe, trebalo da se koriste i za poboljšanje cjelokupnog društvenog stanja”, rekao je Jokić za “Nezavisne novine”.

Podsjetimo, kako su “Nezavisne novine” ranije pisale, prema važećem zakonu, ako neko svoje poznanike “počasti” džointom, zaprijećena mu je veća kazna nego onom ko dijete obljubi ili ga navodi na učestvovanje u snimanju pornografije.

“Ko navodi drugog na uživanje droge ili mu daje drogu da je uživa on ili drugo lice, ili stavi na raspolaganje prostorije radi uživanja droge ili na drugi način omogućuje drugom da uživa drogu, biće kažnjen zatvorom od jedne do osam godina”, ističe se u članu 208, stav 1, Krivičnog zakonika.

U stavu 2 stoji da je kazna od dvije do 12 godina zaprijećena onom ko to uradi prema djetetu, duševno poremećenom licu ili prema više lica ili u školi itd. Jokić je predložio da u stavu 1 maksimalna zaprijećena kazna iznosi tri godine, a da se stav 2 ne odnosi na one koji to urade prema više lica, te da kazna bude od jedne do osam godina.

U prijedlogu izmjena Krivičnog zakonika koji je 8. marta dostavio Ministarstvu pravde Republike Srpske Jokić podsjeća da je Srpska dekriminalizovala posjedovanje i uživanje droga, odnosno da su ta ponašanja u BiH prekršaji za koje je propisana novčana kazna.

U praksi se, dodaje, često dešavaju slučajevi u nauci poznati kao “narkomanska solidarnost”, odnosno dobrovoljno, zajedničko konzumiranje droga dva ili više lice.

“Uzmimo za primjer konzumaciju lake droge Canabis sativa L (marihuana). Ukoliko lice samo konzumira ovu drogu pušeći improvizovanu cigaretu (džoint), ono čini prekršaj za koji je propisana novčana kazna. Međutim, ukoliko dva lica konzumiraju isti džoint, ono lice koje je napravilo taj džoint čini krivično djelo omogućavanje uživanja opojnih droga i za to je propisana kazna od jedne do osam godina zatvora. Da paradoks bude veći, ukoliko ova dva lica istovremeno konzumiraju džointe koje su svako za sebe napravili, oni čine ‘samo’ prekršaj i nema govora o krivičnom djelu”, navodi Jokić.

Još drastičnija situacija je, dodaje on, ako džoint konzumira troje ili više lica, jer tada je riječ o kvalifikovanom obliku budući da se to u praksi posmatra kao da je “učinjeno prema više lica” pa je propisana kazna od dvije do 12 godina zatvora.

On upozorava na sada već brojne presude okružnih sudova gdje se optuženi zbog zajedničkog konzumiranja džointa osuđuju na nekoliko godina zatvora.

Prema Krivičnom zakoniku, dodaje advokat, sudeći prema propisanim kaznama, ispada da su manje štetna i opasna krivična djela kao što su, između ostalog, obljuba sa djetetom mlađim od 15 godina, iskorištavanje djece za pornografiju, otmica, polna ucjena, obljuba nad nemoćnim licem, nehatno ubistvo itd.

“Ovo su samo neki od drastičnih primjera krivičnih djela za koje će se svi građani Republike Srpske složiti da su daleko opasnija i štetnija od toga da tri lica dobrovoljno, samoinicijativno zapale džoint”, naveo je Jokić.

Bosna i Hercegovina ima više birača nego stanovnika.

Ova tvrdnja je potkrijepljena sa dvije činjenice. Prva je da će na lokalnim izborima koji su zakazani za 6. oktobar ove godine pravo glasa imati 3.406.088 birača, što je u odnosu na prethodne opšte izbore iz 2022. godine povećanje za 37.422 birača (tada ih bilo 3.368.666).

S druge strane, prema procjenama onih koji se bave demografijom i migracijama, BiH je od posljednjeg popisa iz 2013. godine, a koji kaže da u njoj živi 3.531.159 stanovnika, izgubila najmanje pola miliona tog broja, što zbog odlaska u inostranstvo, što zbog pada nataliteta.

Ako bismo samo uporedili broj birača za 2024. i popis iz 2013. godine, razlika je 125.071 građanin, što, smatraju dobro upućeni, nije realan broj, jer je nemoguće da je u prethodnih deset godina BiH nadomjestila odlazak građana, te umrle novorođenim i punoljetnim osobama.

Ali, ovdje je bitno napomenuti da nije nemoguće da broj birača bude veći od broja stalnih stanovnika jedne države, jer odlazak u inostranstvo ne znači nužno da su građani izgubili pravo da glasaju, jer većina njih, uprkos tome što su godinama praktično stranci, i dalje posjeduje neki od dokumenata, u ovom slučaju BiH, čime punopravno imaju mogućnost da biraju ili budu birani.

To svakako potvrđuje prethodnih šest izbornih ciklusa, jer ako samo u obzir uzmemo izbore od 2014. godine do danas, konstantno se povećavao broj birača, uprkos tome što se, prema tvrdnjama upućenih, smanjivao broj stanovnika u Bosni i Hercegovini.

Iskoristite pogodnosti u periodu 15.4. – 31.5. na Beko ugradbenu tehniku gdje vas čeka do 25% popusta! Vidimo se!
Iskoristite pogodnosti u periodu 15.4. – 31.5. na Beko ugradbenu tehniku gdje vas čeka do 25% popusta! Vidimo se!
Oglas
Linker
Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, brani stav da su BiH trajno napustile stotine hiljada građana, ali da je veći dio njih i dalje na biračkom spisku Centralne izborne komisije (CIK) BiH, bez obzira na to što nikada ne glasaju.

“Od 2014. godine do 2023. godine oko 600.000 osoba do kojih smo mi došli trajno je napustilo BiH, a među njima ima onih koje se nisu odjavile i logično je da će biti na biračkom spisku. Ljudi odavde odlaze i ne vraćaju se, to je sigurno. Imamo slučajeve da porodice žive u Francuskoj tri, četiri ili pet godina, a i dalje su ovdje evidentirane. Sigurno se može reći da se ti ljudi nisu vratili, jer se radi o porodicama. Njih nema u svojim kućama”.

To što je dio građana koji su napustili BiH i dalje evidentiran na biračkom spisku slijedi i iz toga što neke države u koje se nastanjuju ne traže od njih da se odreknu bh. državljanstva.

Međutim, nerijetko se dešava da se i sami građani odluče na korak odricanja od bh. papira.

U prilog tome govori podatak da se u posljednjih deset godina (2014-2023) bh. državljanstva odreklo 35.752 građana.

I demograf Aleksandar Čavić kaže da, prateći brojke kojima barataju nadležni, niko ne smije tvrditi da BiH nema više birača od broja stanovnika.

Na naše pitanje koliko, prema procjenama, u BiH trenutno živi stanovnika, ako se kao polazna tačka uzme popis od prije 11 godina, on odgovara:

“To se može izvući iz vitalne statistike. Dakle, to je gubitak od prošlog popisa od oko 100.000 stanovnika, i ako računate da je iz BiH godišnje odlazilo u prosjeku minimalno između 25.000 i 30.000 građana, onda imamo sigurno nekih 450.000 ili 500.000 stanovnika manje nego 2013. godine”, naglasio je Čavić za “Nezavisne novine“.

Politički analitičari ovu priču gledaju iz nešto drugačijeg ugla.

Tako Velizar Antić kaže da je birački spisak koji je objavio CIK BiH još jedan od dokaza koliko je taj spisak neuređen. Ne isključuje činjenicu da se broj birača povećao u odnosu na prethodni izborni ciklus, jer kako kaže, sada su na spisak upisani oni koji su stekli punoljetstvo u prethodne dvije godine. Međutim…

“Oni koji su u prethodnom periodu umrli bi trebalo da budu izbrisani iz biračkog spiska, a mislim da u tom delu imamo problem i da se ne ažuriraju podaci kako treba. Iz tog razloga imamo i ovo uvećanje broja birača”, tvrdi Antić.

Ipak, smatra da je u kompletnoj priči mnogo veći problem dijaspora, tačnije ljudi koji su napustili BiH, ali i dalje imaju papire da žive u njoj. Pojašnjava i zašto.

“Zbog tih ljudi vani mi imamo situaciju da nam na izbore izlazi oko 55 odsto od broja upisanih birača. Međutim, realan broj ljudi koji žive u BiH i koji glasaju je sigurno oko 75 odsto. Ovaj problem bi se morao rešavati ne samo Izbornim zakonom, nego i drugim zakonima, kao i mnogo boljim uređenjem i evidencijom ljudi koji zaista žive u državi”, zaključio je Antić za “Nezavisne.

– I oni koji su lišeni slobode zbog kršenja određenih zakona ili narušavanja nečijih prava – imaju prava, pa su se tako lani zatvorenici u zatvorima širom Bosne i Hercegovine žalili više Ombudsmanu za ljudska prava BiH nego godinu ranije.

Naime, kako je za “Nezavisne novine” potvrđeno u Instituciji ombudsmana za ljudska prava BiH, tokom 2022. godine u Odjelu za praćenje prava lica lišenih slobode zaprimljeno je 77 žalbi, dok je u 2023. godini evidentirano 86 žalbi, što je povećanje u odnosu na 2022. godinu od 11,69 odsto.

“Analiza registrovanih žalbi pokazuje da su se one kao i ranijih godina najčešće odnosile na pravo na korištenje vanzavodskih pogodnosti, posjete osuđenim licima, ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i uslove smještaja u ustanovi”, istakli su iz ove institucije.

Kako su dodali, statistički podaci pokazuju da su prošle godine najveći broj žalbi uputila osuđena lica iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica.

Upravo zbog toga smo se obratili zeničkom Kazneno-popravnom zavodu, odakle su nam objasnili da osuđene osobe koje kaznu zatvora izdržavaju u Kazneno-popravnom zavodu zatvorenog tipa Zenica imaju zakonsko pravo da žalbe i pritužbe na rad zaposlenih, kao i uslove izdržavanja kazne upućuju direktoru Zavoda, Ministarstvu pravde FBiH, kao i ombudsmanima BiH.

“Pritužbe i žalbe se shodno podzakonskim aktima Zavoda rješavaju u trostepenom postupku ulaganja pritužbe i žalbe, pri čemu se nivoi odnose na sljedeće: prvi nivo – upućuje se direktno zaposleniku na kojeg se odnosi, drugi nivo – upućuje se rukovodiocu sektora u kojem zaposlenik radi, i treći nivo – upućuje se direktoru Zavoda”, ističu iz KPZ Zenica.

Kako navode, ukoliko osuđena osoba nije zadovoljna ishodom rješavanja, tada ima mogućnost da se obrati Federalnom ministarstvu pravde te Instituciji ombudsmana.

“Tokom 2022. godine ukupno je zaprimljeno 60 pritužbi, a u 2023. ukupno 123 pritužbe, pri čemu se ističe da je najveći dio njih riješen u prva dva nivoa podnošenja”, ističu oni za “Nezavisne novine”.

Kako su objasnili, pritužbe se odnose najvećim dijelom na uslove izdržavanja kazne zatvora, na postupanje zaposlenika prema osuđenoj osobi, kao i na zdravstvenu zaštitu.

“Najveći dio istih je bio neutemeljen”, ističu iz KPZ Zenica.

A upravo je nedavno na adresu našeg medija stiglo pismo jednog od zatvorenika iz zeničkog Kazneno-popravnog zavoda čiji je identitet poznat redakciji.

U pismu se žali na zdravstvenu zaštitu, tačnije ističe da im nedostaje lijekova.

“Obolio sam od raznovrsnih neizlječivih bolesti, a ušao sam potpuno zdrav, te zbog toga imam paniku”, ističe on u pismu.

Broj oboljelih od hepatitisa B u Srpskoj u posljednje tri godine raste, te je tako 2022. godine od ovog oblika hepatitisa oboljelo 36 osoba, dok je prošle godine taj broj iznosio 43 oboljele osobe.

Podaci su ovo Instituta za javno zdravstvo RS, u kom su za “Nezavisne novine” naveli da je u Srpskoj u 2021. godini bilo oboljelo 17 osoba.

Dodali su da u ove tri godine nije prijavljen nijedan smrtni slučaj od posljedica obolijevanja od hepatitisa.

Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekla Antonija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti u UKC RS, virusi hepatitisa A, B, C, D i E su poznati ljekarima i mogu da izazovu akutne i hronične bolesti jetre.

“Virusni hepatitisi imaju veoma sličnu kliničku sliku, te nakon inkubacije, koja je različita kod različitih vrsta hepatitisa, bolest počinje tako što se pacijent loše osjeća, slab mu je apetit, ima bolove u stomaku, ali na kraju ovog stadijuma javljaju se taman urin, svijetla stolica i žuta prebojenost kože i očiju”, navela je Verhazova, dodajući da su kod ovih pacijenata izuzetno povišene vrijednosti bilirubina, ukupnog i direktnog, i jetrenih enzima, koje budu deset i više puta povećane u odnosu na normalne vrijednosti

Istakla je da se pacijentima rade markeri hepatitisa da bi se odredilo o kom se tipu hepatitisa radi.

“Hepatitis A i E danas imaju nisku incidencu u našem regionu i rijetko se javljaju, jer to su bolesti koje se prenose fekalno-oralnim putem, prljavim rukama, zagađenom hranom ili vodom i ne ostavljaju hroničnu bolest jetre”, navela je Verhazova, dodajući da su kod nas najčešće prisutni virusni hepatitisi B i C.

“Hepatitis B se prenosi nezaštićenim seksualnim odnosom sa osobom koja zaražena. On se može prenijeti sa majke na dijete, transfuzijom krvi, mada se ovaj način transmisije sveo na minimum, jer se krv dobrovoljnih davalaca testira na hepatitis”, navela je Verhazova, dodajući da se ovaj oblik hepatitisa može prenijeti i nehigijenskim medicinskim procedurama, ako se koriste nesterilne igle.

Kada je riječ o hepatitisu C, Verhazova ističe da se ranije najčešće prenosio putem transfuzije krvi, jer se ranije nisu vršila testiranja dobrovoljnih davalaca.

“Danas su najrizičnija skupina intravenski ovisnici, a hepatitis C se može prenijeti i ušmrkivanjem kokaina i heroina”, kazala je Verhazova.

Dodala je da hepatitis B u pet do 10 odsto slučajeva prelazi u hroničnu bolest jetre, a kod hepatitisa C taj procenat ide čak do 80 odsto.

“Hronične bolesti jetre mogu da progrediraju do ciroze jetre ili raka jetre”, navela je Verhazova, ističući da za hepatitis B postoji vakcina.

“Ona je kod nas u kalendaru obavezne vakcinacije, a hepatitis C je danas izlječiva bolest zahvaljujući modernim antivirusnim lijekovima”, rekla je Verhazova, dodajući da za hepatitis B ne postoje takvi lijekovi, već lijekovi koji vrše supresiju virusne replikacije.

Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekao Zdenko Simonović, predsjednik Udruženja oboljelih od hroničnih virusnih hepatitisa “B18”, broj njihovih članova se smanjuje, jer se korištenjem lijekova nove generacije hepatitis C može izliječiti.

“Problem predstavlja što je prije nekoliko godina iz BiH otišao ‘The Global Fund’ koji je pokrivao tretman bolesti intravenskih ovisnosti. Većina udruženja koja su se bavila tom oblasti se ugasila. Intravenski ovisnici droga su u nezavidnoj situaciji jer su ostali bez nadzora i uglavnom su prepušteni ulici i ne zna se tačan broj korisnika droga. Postoje pretpostavke da raste broj oboljelih od hepatitisa među ovom populacijom”, rekao je Simonović, dodajući da je broj oboljelih od hepatitisa među ovisnicima možda i veći, jer se oni rijetko testiraju.

U svijetu dnevno od hepatitisa umre 3.500 ljudi
Više od 3.500 ljudi svakodnevno umire od virusa hepatitisa, upozorila je Svjetska zdravstvena organizacija, pozvavši na odlučnu i brzu akciju u borbi protiv drugog najvećeg ubice među zaraznim bolestima.

Novi podaci iz 187 zemalja pokazali su da je broj umrlih od virusnog hepatitisa porastao na 1,3 miliona u 2022, što je 200.000 više nego tri godine ranije, po izvještaju SZO objavljenom uz Svjetski samit o hepatitisu, koji se i ove nedjelje održava u Portugalu.