Kategorija: Društvo

Ukrasno cvijeće i bilje odavno su prestali biti samo estetski dodatak u našim domovima i urbanim prostorima. Njihova uloga u dekoraciji interijera i eksterijera prepoznata je i prihvaćena od strane dizajnera, arhitekata, ali i svih onih koji žele stvoriti prijatno i prirodno okruženje. U svijetu u kojem su brzina i stres postali svakodnevnica, ukrasno cvijeće i bilje predstavljaju jednostavan način da unesemo dašak prirode u naše životne prostore i gradove.

Cvijeće i sobno bilje imaju nevjerovatnu moć transformacije prostora. Bilo da se radi o domu ili gradskoj površini, pažljivo odabrane biljke unose život, boju i teksturu u prostor, stvarajući osjećaj harmonije i smirenosti. Osim estetskog doprinosa, ukrasno cvijeće takođe poboljšava kvalitet zraka i smanjuje stres, što ga čini idealnim izborom za svaki prostor. Zbog toga, potrebno je popularizovati sadnju ukrasnog bilja, ne samo u privatnim prostorima, već i u javnim i urbanim sredinama.

Gradovi širom svijeta sve više prepoznaju važnost zelenih površina  kao načina za poboljšanje kvaliteta života svojih stanovnika. Da bi ova inicijativa zaista zaživjela, neophodno je podići svijest o važnosti sadnje ukrasnog bilja, posebno među mladima, i poticati zajedničke akcije sadnje i održavanja biljaka.

Nažalost, sve češće smo svjedoci da Banjaluka, koja pretenduje da bude moderan evropski grad, sve više pada u betonizaciju, dok je nekada bila poznata kao grad zelenila. Upravo zbog toga, potrebno je što prije vratiti takvu titulu gradu, jer priroda i zelenilo nisu samo ukras, već i potreba za zdraviji i kvalitetniji život. Promocija sadnje ukrasnog bilja u Banjaluci mogla bi značajno da doprinese  vraćanju identiteta, kao i očuvanju i unapređenju kvaliteta života u gradu.

Banjaluka ima priliku da vrati svoj stari sjaj, gdje će priroda biti ponos svakog građanina.

U razgovoru sa Sašom Popovićem iz Banjaluke, dugogodišnjim proizvođačem ukrasnog bilja, saznajemo da se stvara potreba za većim angažmanom kad je u pitanju vraćanje zelenila u Banjaluku. On ističe: „Nažalost, u našem gradu Banja Luci najmanje se ulaže u zelenilo, iako svi znamo Koliko samo jedno drvo daje kisika. Svoj materijal plasiram širom bivše Jugoslavije, a radim i u Austriji i Njemačkoj, ali bih najviše volio da moj rad doprinese vraćanju zelenila u Banju Luku, koja to hitno treba.“  poručio je Popović.

Darivanje svakog novorođenog djeteta, sufinansiranje postupka VTO, subvencionisanje boravka djece u vrtićima, obezbjeđivanje besplatnih udžbenika za prvačiće, besplatan prevoz učenika, stipendije… Ovo su pronatalitetne mjere kojima većina lokalnih zajednica u Srpskoj pokušavaju da stimulišu natalitet, odnosno, da motivišu bračne parove da proširuju svoje porodice.

Međutim, demografi upozoravaju da pare svakome dobro dođu, ali da novčane mjere definitivno neće popraviti natalitet.

Objašnjavaju da su, u ovom pogledu, bitne dvije mjere koje bi, dugoročno, mogle da dovedu do poboljšanja trenutne situacije.

– To su siguran i dobro plaćen posao za majke, te veća dostupnost i, po mogućnosti, besplatni vrtići. Kad kažemo dobar posao, misli se na posao koji nije na određeno i da žena ne zarađuje minimalac – naglašava za Srpskainfo profesor demografije Stevo Pašalić.

Prema njegovim riječima, ništa se ne može učiniti preko noći, posebno uz razloga što je naše tržište rada i dalje nerazvijeno.

– Takođe, u lokalnim zajednicama su ograničeni kapaciteti u javnim vrtićima a privatni su za većinu porodica preskupi – objašnjava Pašalić.

Ne negira da novčana davanja ne dođu dobro, ali da nisu presudna da se neko odluči na proširenje porodice.

– Pronatalitetne mjere u lokalnim zajednicama su prilično ujednačene i to je ono što opštine i gradovi mogu, s obzirom na to da se pronatalitetna politika kreira na državnom nivou – kaže Pašalić.

Iz banjalučke Gradske uprave poručuju da rođenje prvog i drugog djeteta stimulišu sa po 500 KM, rođenje trećeg djeteta sa po 700, te četvrto i svako naredno sa po 2000 KM.

Grad i kroz mnoge druge mjere stimuliše natalitet. Tu su kartice zdravog djetinjstva za popuste u radnjama za trudnice, roditelje koji imaju djecu do 7 godina, te za sve samohrane roditelje i one čija su djeca sa poteškoćama. Sa 150 KM subvencionišemo boravak djece u privatnim vrtićima. Za drugo dijete subvencija je 200 KM, dakle, 350 KM za dvoje djece – kažu za Gradskoj upravi.

Iz Grada Derventa ističu da svako novorođeno dijete takođe daruju sa 500 KM.

Starosna granica žena za podnošenje zahtjeva za VTO sada je 49 godina, što je za četiri godine više nego ranije. Do sada je iznos za nadoknadu troškova VTO bio 3.500, a od ove godine je 4.000 KM. U toku je i proširenje kapaciteta JPU „Trol“ u iznosu od 908.668 KM, iz vlastitih sredstava, što će znatno skratiti liste čekanja – kažu iz Grada.

Opština Ugljevik, između ostalog, za svako novorođeno dijete izdvaja od 400 KM do 700 KM, u zavisnosti od od zaposlenja roditelja i od toga koje je dijete po redu u porodici.

– Svakom bračnom paru za postupak VTO iz budžeta opštine izdvaja se 3.000 KM. Cjelodnevni boravak djeteta u vrtiću na mjesečnom nivou iznosi 95 KM. Opština Ugljevik za najmlađe organizuje besplatnu školu plivanja za uzrast od pet do 10 godina, besplatnu školu sporta, fudbala, košarke. Djeci ratnih vojnih invalida i nezaposlenih demobilisanih boraca dodijeli se pred polazak u školu po 150 KM – ističu u ovoj opštini.

U Gradu Zvornik kao prvu mjeru navode jednokratnu novčanu pomoć za rođenje djeteta – prvo i drugo dijete 400, a treće, četvrto i svako sljedeće po 600 KM.

– Među mjerama je i jednokratna novčana pomoć porodicama izrazito slabog materijalnog stanja, koje imaju troje i više školske djece. Finansiramo i jednu proceduru VTO, te subvencionišemo boravak djece u vrtićima i troškova prevoza učenika osnovne i srednje škole, koji nisu finansirani od strane Ministarstva prosvjete RS – ističu iz Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti.

Kako kažu u Gradskoj upravi Istočno Sarajevo, skoro svakodnevno reaguju i po pojedinačnim zahtjevima građana.

– Riječ je o jednokratnoj novčanoj pomoći višečlanim porodicama, sufinansiranju troškova školovanja ili studiranja, te odlaska djece na izlete ili ekskurzije – kažu iz Grada.

Zbog visokih temperatura i toplotnog talasa koji se očekuje u narednim danima izdato je crveno upozorenje.

Prema svjetskim meteorološkim sajtovima, visoke temperature se očekuju do nedjelje, kada je prognoziran tek blagi pad temperature.

Narednih dana očekuju se i tropske noći. Ovi vremenski uslovi su opasni po zdravlje, pa se savjetuje što manje boravka na otvorenom.

Danas se obrazovanje suočava s brojnim izazovima koji oblikuju učionice i metode učenja. U razgovoru s Aleksandrom Bogojević, profesoricom razredne nastave, istražujemo kako se promjene u tehnologiji i društvenim trendovima odražavaju na motivaciju, koncentraciju i opšte ponašanje učenika. Bogojević nam otkriva kako su digitalne tehnologije razvile nove mogućnosti, ali i izazove, i ističe važnost prilagođavanja obrazovnih metoda potrebama današnjih učenika. U razgovoru je ukazala na ključne probleme s kojima se suočavaju nastavnici, od tehnoloških smetnji do pritiska da se postignu visoki rezultati, kao i kako ti faktori utiču na akademski uspjeh i mentalno zdravlje učenika.

VM: Kako ocenjujete nivo motivacije učenika u odnosu na prethodne generacije? Da li primjećujete promjene u njihovom pristupu učenju?

BOGOJEVIĆ: Nivo motivacije učenika danas je mnogo složeniji za procjenu u odnosu na prethodne generacije. Dok su digitalne tehnologije otvorile vrata različitim resursima i interaktivnim metodama učenja, koje mogu djelovati kao motivacioni faktor, donjele su i nove izazove. Učenici su danas izloženi stalnom protoku informacija i čestim ometanjima, što otežava održavanje pažnje i može negativno uticati na njihovu motivaciju. Za razliku od prethodnih generacija, današnji učenici često pokazuju veće interesovanje za dinamične i interaktivne sadržaje, što im pomaže da ostanu angažovani i zainteresovani. To ukazuje na promjenu pristupa učenju, gdje je potrebna veća fleksibilnost i prilagođavanje obrazovnih metoda kako bi se motivacija održala na visokom nivou.

VM: Koji su najveći izazovi s kojima se učenici danas suočavaju u učionici, posebno u pogledu koncentracije i pažnje?

BOGOJEVIĆ: Jedan od najznačajnijih izazova s kojima se učenici danas susreću u učionici jeste kako da se izbore sa smetnjama koje izaziva tehnologija. Mobilni telefoni, društvene mreže i video igre postali su stalni izvor smetnji, što značajno smanjuje sposobnost učenika da se fokusiraju na svoje časove. Ovaj problem dodatno otežava sve brži protok informacija, koje učenici često usvajaju površno, što otežava razumjevanje i dubinsko upijanje materijala. Učenici se sve više oslanjaju na pretraživače i društvene mreže kao izvore brzih odgovora, umjesto da razvijaju kritičko razmišljanje i vještine analize.

Takođe, sve veći broj vannastavnih aktivnosti, zajedno s pritiskom da se bude uspješan u različitim oblastima, doprinosi stresu i umoru, što dodatno otežava koncentraciju tokom nastave. U takvom okruženju za nastavnike postaje izazov kako zadržati pažnju učenika i motivisati ih za aktivno učešće u procesu učenja.

U današnjem društvu oduzimanje telefona djetetu može da se osjeti gotovo kao amputacija organa, jer su učenici toliko vezani za svoje uređaje da im je teško da zamisle svakodnevni život bez njih. Ova zavisnost od tehnologije postavlja nove izazove za nastavnike i roditelje u uspostavljanju uravnoteženog pristupa korišćenju tehnologije, kako bi se smanjio negativan uticaj na obrazovanje i psihološki razvoj učenika. Kroz razvoj novih pedagoških pristupa i strategija potrebno je stvoriti učionicu koja podstiče pažnju, fokus i dublje razmišljanje, omogućavajući učenicima da se uspješno nose sa izazovima savremenog svijeta.

VM: Na koji način digitalne tehnologije i društvene mreže utiču na akademske rezultate i društveni život učenika?

BOGOJEVIĆ: Digitalne tehnologije djeluju na učenike s dvije oštrice. S jedne strane, one omogućavaju lakši pristup informacijama i nude različite alate za učenje, što može pozitivno uticati na akademske rezultate. S druge strane, prekomjerno korišćenje društvenih mreža može dovesti do smanjenja vremena posvećenog učenju, što negativno utiče na akademski uspjeh. Takođe, prekomjerna upotreba tehnologije može da izazove probleme s kognitivnim sposobnostima, jer se učenici brzo navikavaju na obradu informacija, što može da ometa dublje razumjevanje. Kada je u pitanju društveni život, učenici sve više vremena provode „online“, što može da umanji kvalitet njihovih interakcija licem u lice, koje su od suštinskog značaja za razvoj socijalnih vještina. Pored toga, prisustvo na društvenim mrežama može da izvrši pritisak na učenike, utičući na njihovo samopouzdanje i emocionalno zdravlje, posebno u godinama formiranja.

VM: Kako se nosite s učenicima koji imaju poteškoća da se prilagode novim metodama učenja, kao što su onlajn časovi ili hibridni model?

BOGOJEVIĆ: Prilagođavanje novim metodama učenja, kao što su onlajn časovi ili hibridni modeli, zahtijeva strpljenje, fleksibilnost i individualizovan pristup. Svaki učenik ima svoje specifične potrebe i izazove, zbog čega je važno redovno komunicirati s njima kako bi razumjeli njihove probleme i pružili podršku. Kao nastavnik u učionici, osjetila sam potrebu da organizujem dodatne konsultacije i dam detaljna uputstva koja će olakšati proces prilagođavanja. Takođe, pokušavam da kombinujem tradicionalne metode učenja s novim tehnologijama, stvarajući balans koji omogućava postepeno usvajanje novih formata nastave. Empatija, podrška i razumjevanje su ključni faktori u ovom procesu, tako da se učenici osjećaju sigurnije i motivisanije da se prilagode promjenama.

VM: Da li primećujete sve veći pritisak na studente da postignu visoke rezultate? Kako to može uticati na njihovo mentalno zdravlje?

BOGOJEVIĆ: Sve je prisutniji sve veći pritisak na učenike da postignu visoke rezultate, često podstaknut društvenim očekivanjima, ambicijama roditelja i željom da se upišu u prestižne obrazovne ustanove. Ovaj pritisak može dovesti do visokog nivoa stresa, anksioznosti, pa čak i emocionalne iscrpljenosti, što može negativno uticati na njihovo mentalno zdravlje. Važno je stvoriti okruženje koje ne cijeni samo akademski uspjeh, već i ukupan razvoj učenika, uključujući njihovu emocionalnu stabilnost i socijalne vještine. U školi nastavnici i savjetnici treba da rade na razvijanju svijesti o značaju ravnoteže između postizanja visokih akademskih rezultata i očuvanja mentalnog zdravlja, kako bi se smanjio stres i stvorili uslovi za dugoročan uspješan razvoj učenika.

VM: Kako vidite ulogu roditelja u obrazovnom procesu i da li je njihova podrška ključna za uspjeh učenika?

BOGOJEVIĆ: Roditelji imaju ključnu ulogu u obrazovanju svoje djece, a njihova podrška može biti presudna za akademski uspjeh. Aktivno uključivanje roditelja u vaspitno-obrazovni proces, interesovanje za napredovanje djeteta, kao i pružanje emocionalne podrške, može značajno doprinijeti postizanju dobrih rezultata. Roditelji koji pomažu u organizaciji vremena, motivišu djecu da budu radoznala i posvećena učenju, stvaraju čvrst temelj za uspjeh u školi. Osim toga, otvorena i konstruktivna komunikacija roditelja i nastavnika može dodatno poboljšati obrazovne rezultate, jer omogućava zajednički rad na rješavanju problema i prilagođavanju obrazovnog procesa potrebama učenika.

VM: Da li mislite da je sadašnji obrazovni sistem dovoljno fleksibilan da odgovori na individualne potrebe svakog učenika?

BOGOJEVIĆ: Iako su sve veći napori da se obrazovni sistem prilagodi individualnim potrebama učenika, i dalje postoje značajni izazovi u njegovoj primjeni. Sistemi su često ograničeni resursima i mogućnostima, što može otežati prilagođavanje potrebama svakog učenika. Međutim, sve veća integracija digitalnih alata i inovativnih metoda učenja nudi potencijal za veću fleksibilnost u budućnosti. Ključno je da se nastavi rad na personalizaciji obrazovnog pristupa, da se omogući svakom učeniku da uči na način koji najbolje odgovara njihovim sposobnostima i interesovanjima. Ovaj proces zahtijeva kontinuirano ulaganje u obrazovne resurse, obuku nastavnika i razvoj novih metoda koje će omogućiti da se obrazovni sistem bolje prilagodi individualnim potrebama učenika.

Jovan Radovanović predsjednik Udruženja porodica sa četvoro i više djece “Četiri plus” Banjaluka i savjetnik za demografsku obnovu i pronatalitetnu politiku predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandića, rekao je da je ovo udruženje kroz svoje godine rada pružilo i podržalo mnoge inicijative za poboljšanje statusa višečlanih porodica, ali da se i dalje suočavaju sa poteškoćama.

Govoreći o višečlanim porodicama, rekao je da je veoma bitno da se promjenila svijest građana, da se višečlane porodice više ne gledaju kao socijalni slučajevi, već da se na mnogim, pa i svom primjeru, pokazuje da se radi o porodicama koje ne predstavljaju nikome teret, već upravo suprotno.

VM: Koje su vaše glavne aktivnosti, koji su vaši ciljevi?

Radovanović: Naši ciljevi i glavne aktivnosti su trajna, zakonska i institucionalna rješenja za poboljšanje uslova života višečlanih porodica. Svakako, puno se radilo i na poboljšanju one ružne slike o višečlanim porodicama. Činjenica je da smo u društvu bili predstavljeni kao da smo svi socijalni slučajevi koji nemaju osnovna sredstva za život. Međutim, kroz sam ovaj rad udruženja, pokazali smo da se radi o uspješnim porodicama. Naravno, imamo i porodice koje se mogu smatrati socijalnim slučajevima i koje žive u teškom stanju, ali to čini samo 10% višečlanih porodica, što je slučaj i u našem cjelokupnom društvu, bez obzira na veličinu porodice.

I smatram da smo uspjeli da promijenimo sliku o višečlanim porodicama. To je možda i naš najveći uspjeh. Da prikažemo mladima da se može imati velika porodica i da svi trebaju da imaju što više djece. Jer, u većoj zajednici se bolje živi to nije opterećenje. A mi, kao udruženje, ovim pokazujemo koliko razmišljamo i kako razmišljamo kome i kako ostaviti ovaj naš lijepi grad. Znači, našoj budućnosti.

VM: Rekli ste upravo to, da na ličnom primjeru pokazujete da višečlane porodice mogu biti uspješne i da nisu socijalni slučajevi?

Radovanović: Pa svakako i na ličnom primjeru: Moje tri kćerke su fakultetski obrazovane, dok je sin skoro počeo da studira. Ni ja, pa ni oni, nismo nikada bili u prilici da se obraćamo Centru za socijalni rad. Ja sam ratni vojni invalid, borac prve kategorije, odlikovan Zlatnom medaljom za hrabrost, živim od invalidnine, moja djeca sezonski rade, ne čekaju da dobiju neki posao već se sami brinu o sebi. Jako sam ponosan na sve to, ali i na druge porodice. Radili smo analizu na terenu, velika većina višečlanih porodica ne želi da zapadne u tu stereotipnu priču o socijalnim slučajevima, već se sami bore za svoj život, pogotovo na selu. Ja kao predsjednik udruženja, mnogo se zalažem da višečlane porodice ne budu socijalni slučajevi, već da budu uspješni ljudi, da svojim radom doprinesu da višečlane porodice budu od puno veće koristi za društvo nego što postoji percepcija o njima. Naravno, suočavamo se sa brojnim preprekama i poteškoćama. Puno višečlanih porodica može biti primjer.

VM: Sa kakvim se poteškoćama suočavate?

Radovanović: Navešću vam jedan od primjera: Veliki broj višečlanih porodica živi na selu, pa smo zbog toga pokrenuli jedan projekat da od višečlanih porodica napravimo poreske obveznike. Taj projekat je naišao na punu podršku lokalnih i državnih institucija, međutim, kada je trebalo doći do realizacije tog projekta, niko nije mogao izdvojiti sredstva. Da je taj projekat podržan na način na koji smo mi to zamislili, vjerujte mi da bismo danas imali puno više ljudi na selu, koji bi tamo ostali, živjeli i stvarali, koji bi postali uspješni poljoprivrednici. Nedostatak sredstava za naše aktivnosti zna biti ozbiljan problem.

Jedan od uslova za dobijanje dječijeg dodatka je da se ne može imati nekakvo “dobro auto”, a trebalo bi biti upravo suprotno. Pa ne možemo dozvoliti iz sigurnosnih razloga da se djeca voze u lošim autima. Valjda bi bilo logičnije da višečlane porodice imaju povlasticu na uvoz automobila. Sigurnost naše djece treba da nam bude najbitnija.

VM: Ne mogu samo finansije biti problem?

Radovanović: Postoje prepreke, mnoge, od samog početka. Prva prepreka nam je bila kad smo osnovali udruženje 2007. godine. Tada smo radili u Parku Petra Kočića, tamo smo se sastajali, razmjenjivali papire, učlanjivali ljude i slično. Nismo imali svoje prostorije ni razumijevanje lokalnih vlasti.

VM: Međutim, pronašli ste način da se kao udruženje razvijete?

Radovanović: Naravno. Ličnim zalaganjem, ali i zalaganjem svih članova našeg udruženja, dobili smo prostorije, predstavili smo se kao ozbiljni ljudi koji žele nešto da urade na poboljšanju kvaliteta života porodica koje predstavljamo. I tu smo se borili sa stereotipima, ali nismo bili udruženje koje želi samo da prima pomoć, već smo ukazivali šta je potrebno da se radi i nudili smo svoju pomoć u tome. Uspjeli smo da se izborimo za ostvarivanje prava i nastavićemo raditi na tome. Nismo živjeli od tuđih neispunjenih obećanja, već smo se izborili za stipendije, besplatne vrtiće, udžbenike, karte za javni prevoz i slično. Predali smo peticiju i na ulici smo izborili da vrtić ne poskupi sa 165 na 195 konvertibilnih maraka. Radićemo na tome da djeca višečlanih porodica imaju prioritet prilikom upisa u vrtić, što je ranije bila mogućnost. Znate, to nisu male stvari, ali puno toga smo uradili otkako smo kao udruženje nastali. Radili smo sa puno domaćih i stranih donatora na stambenom zbrinjavanju višečlanih porodica, što je jedna aktivnost koju se nadam da ćemo nastaviti da radimo.

VM: Ali, ima još puno toga što možete da uradite?

Radovanović: Mi ne želimo da višečlane porodice budu priznate samo u Banjaluci, već u čitavoj Republici Srpskoj. Pa evo, ja sam se dotakao da smo uspjeli neke stvari, da smo upravo ličnim zalaganjem mi bili ti inicijatori tih svih stvari, jer mi smo 2007. i 2008. godine uradili bazu podataka na terenu i predložio bih da se to uradi u čitavoj Republici Srpskoj, da se obiđu sve porodice i da se utvrdi činjenično stanje na osnovu kojeg se odlučuje šta se sve treba uraditi. U Banjaluci imamo niz aktivnosti koje želimo ostvariti.

U lokalnoj zajednici želimo da nastavimo sa poboljšanjem uslova života naših porodica, pogotovo za socijalne kategorije, da omogućimo normalan život, jer ima mogućnosti, ima načina, samo treba malo sluha. Takođe, ne želim da se naš rad ograniči na samo jednu vrstu populacije. Smatramo da majke moraju biti više finansijski podržane od strane kako lokalnih tako i republičkih vlasti. Svaka majka, pa čak i ona sa jednim djetetom, zaslužuje da bude finansijski podržana.

Suočavamo se sa raznim apsurdima. Nadam se da ću kao savjetnik predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske uspjeti poboljšati uslove života višečlanih porodica, da svojim prijedlozima ukažem na tu potrebu.

VM: Kako grad Banjaluka može da izađe u susret višečlanim porodicama i poboljša njihov kvalitet života?

Radovanović: Uvijek se pojavi neki novi prijedlog. Stalno sam u razgovoru sa članstvom tako da ideje koje dobijamo mi predlažemo gradskoj upravi. Mi smo predlagali i tražili besplatan parking za porodice sa četvoro i više djece, zatim obuku u plivanju za djecu iz porodica sa četvoro i više djece. Tako da imamo niz tih prijedloga i tražimo non-stop.
Insistiraćemo na obnovi ugovora kojeg smo imali sa različitim sportskim i kulturno-umjetničkim organizacijama koje bi omogućile da se djeca višečlanih porodica besplatno bave sportom i kulturno-umjetničkim aktivnostima. To je puno značilo porodicama. Svaka marka koja ostane u porodici dodatno poboljša budžet. Želio bih samo da naglasim da ljudi ne misle da mi samo kukamo i tražimo. Nije tačno. Naše porodice su i najveći davaoci punjenja budžeta u Republici Srpskoj. I mi plaćamo PDV za sve i sve to ide u budžet, a najmanje iz tog budžeta dobijamo mi.

VM: Možete dakle da se pohvalite da ste puno toga do sada uradili i da možete biti primjer uspješne višečlane porodice?

Radovanović: Vjerujem da sam puno toga uradio jer od samog osnivanja Udruženja imam punu podršku njenih članova. Pa, najbolje govore članovi o mojim uspjesima. I sama činjenica da imamo niz tih pogodnosti i stvari koje smo uspjeli postići. Dao sam sebe u ovo, već godinama i dajem, od jutra do naveče sam u kancelariji i po institucijama. Ali ne radim više sve sam, već iza sebe imam i dobar tim. Imamo velik stepen uvažavanja i poštovanja kao Udruženje, priznati smo kao udruženje od javnog interesa. Izuzetno mi je važno da svi članovi udruženja imaju korist od njega, a ne pojedinci.
Dugi niz godina sam vodio i republičko udruženje, međutim, moji zdravstveni problemi mi nisu dozvolili da se i dalje time bavim. Ja sam ratni vojni invalid, preživio sam i moždani udar i infarkt, ali i dalje nastojim da doprinesem koliko god sam u mogućnosti. A svakako sam najviše ponosan što sam otac četvoro djece i što njihov odgoj ide pravim putem, bore se kroz život, ne čekaju ničiju milostinju, uspješni su, završili su fakultete, nadam se da će dobiti zaposlenje u svojim strukama.

Bosna i Hercegovina ni 30 godina nakon privatizacije nije uspostavila jedinstveni registar javnih preduzeća koja su u većinskom državnom vlasništvu.

Ovo je jedan od preduslova za provođenje reforme javnih institucija, bez koje će teško biti napraviti napredak na putu ka EU.

U posljednjem izvještaju o napretku za 2023. Evropske komisije upozorava se da ova situacija dovodi do manjka transparentnosti. Osim toga, kako se naglašava, nijedan od dva entiteta nema centralizovanu bazu podataka vlasničkog portfolija, pa je javnosti teško da stekne uvid u upravljanje ovim vrijednim resursima. U Komisiji ipak naglašavaju da je Republika Srpska na putu da ovu situaciju donekle popravi.

– Čini se da bi barem u Republici Srpskoj to moglo da se promijeni u narednim godinama jer tamošnje vlasti razvijaju platformu za centralizovano prikupljanje podataka za preduzeća u većinski državnom vlasništvu. Bez takvih baza nemoguće je steći puni uvid, a eksterna istraživanja koja su provedena pokazuju značajan ekonomski uticaj koji ova preduzeća imaju – kažu oni i naglašavaju da bi precizne i detaljne baze podataka mogle konačno dati uvid u distribuciju i finansijske aktivnosti ovih preduzeća.

Nadzor i upravljanje javnim preduzećima, prema mišljenju Evropske komisije, moraju da budu ojačani. Osim toga, Evropska komisija insistira i da se druga preduzeća koja su u privatnom vlasništvu stave u ravnopravan položaj s onima u većinskom državnom vlasništvu, kao i da se smanje značajne zaostale obaveze.

– Republika Srpska još nema jedinstven registar javnih preduzeća koji sadrži sve potrebne podatke. Jedinice za nadzor i upravljanje rizicima su uspostavljene i inkorporirane u Generalnom sekretarijatu entitetske Vlade Republike Srpske i entitetskom Ministarstvu finansija. Entitet Federacije ima jedinstven registar javnih preduzeća i dodao je sveobuhvatne nefinansijske informacije. Međutim, u Federaciji nisu uspostavljene jedinice za nadzor i upravljanje – navodi Evropska komisija.

Posljednja opsežna studija o stanju u javnim preduzećima sačinjena je od strane kancelarije Međunarodnog monetarnog fonda 2019. godine, kada je na njenom čelu bio rezidentni predstavnik MMF Francisko Parodi.

Prema ovoj studiji, koja je analizirala finansijske podatke 550 preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, u njima je zaposleno čak 58.000 ljudi, a čine 8,4 odsto ukupne zaposlenosti u BiH. Ova preduzeća se bave šumskom djelatnošću, proizvodnjom energije, namjenskom industrijom, transportom i rudarenjem.

Studija MMF, koja nikad nije demantovana, tvrdi da je ukupni dug u BiH više od 60 odsto bruto domaćeg proizvoda, iako lokalne vlasti tvrde da je zvanični dug ispod 40 odsto. MMF je pokazao da postoje netransparentni podaci, a dio je čak i skriven od javnosti, koji ne pružaju punu sliku o stanju javnog sektora u BiH.

Siniša Vukelić, urednik portala Capital, kaže da se nijedna politička struktura ne usuđuje da uđe u proces reforme ovih preduzeća, iako je svaki premijer od 2006. naovamo, kako kaže, u svom programu rada naveo reformu javnih preduzeća kao jedan od prioriteta rada.

– Tu su dva razloga. Prvo, te reforme su teške, dugo traju i eventualni rezultat će se osjetiti nakon što istekne mandat, pa se političarima ne žuri da ih sprovedu. Drugi i važniji razlog je da su ta preduzeća izvor moći – navodi on. Kako ističe, radnike često tjeraju da glasaju za određene političke partije koje su na čelu tih preduzeća, a njihovi resursi se koriste za izborne kampanje, pišu Nezavisne novine.

Vukelić dodaje da je, kako vrijeme prolazi, sve teže provesti reformu, jer se resursi u toj mjeri iscrpe da je ta preduzeća teško oporaviti.

U Bosni i Hercegovini je u junu u odnosu na maj registrovano 24 odsto više migranata, ali je u odnosu na isti period lani broj migranata značajno opao, proizlazi iz najnovijeg mjesečnog izvještaja Međunarodne organizacije za migracije (OIM) Ujedinjenih nacija.

Slični trendovi zabilježeni su u cijelom regionu zapadnog Balkana, gdje je u junu u odnosu na maj zabilježeno 12 odsto više migranata, dok je u istom periodu lani bilo zabilježeno gotovo 30 odsto više migranata.

U apsolutnim brojevima, u BiH su u maju bila registrovana 2.194 migranta, a u cijelom regionu 4.082 migranta. U odnosu na maj porast je zabilježen jedino u BiH i Srbiji, dok je u ostalim zemljama regiona broj opao, ali su i u apsolutnim iznosima relativno male brojke. Na primjer, u Crnoj Gori evidentiran je 301 migrant, u Albaniji 119, a u Sjevernoj Makedoniji 245.

U ukupnim brojevima od 2018. godine, kada su bile oko 44.000 migranata, brojevi su stalno rasli do 2022. godine, i to 80.000 – 2019, 103.000 – 2020, 120.000 – 2021, te 192.000 – naredne godine. Prošle godine brojka je opala, i iznosila je oko 163.000 migranata. Apsolutni maksimum dosegnut je u avgustu prošle godine, kada su na zapadnom Balkanu bile oko 24.000 migranata.

I dalje su najatraktivnije rute iz Grčke, do koje migranti najčešće dolaze iz Turske pomorskim putem korištenjem malih gumenih čamaca, kako bi se domogli nekih od grčkih ostrva blizu turske obale. Osim Grčke, migranti preferiraju nešto dalju i jeftiniju, ali sigurniju rutu preko Bugarske. Iz Grčke migranti najčešće kreću prema Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a iz Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, pišu Nezavisne.

U BiH i Srbiji registrovan je najveći broj migranata jer ove dvije zemlje imaju veliku granicu s EU, pa se migranti najčešće zadržavaju blizu granice, gdje vrebaju priliku da pređu u Hrvatsku. I dalje su im najpoželjnije destinacije Njemačka, Švedska, Francuska i Španija, ali i druge bogatije zemlje na zapadu i sjeveru EU.

Prema podacima OIM-a, u BiH je najviše registrovanih državljana Sirije, koji čine više od trećine ukupnog broja, iza kojih su Avganistanci, kojih je gotovo petina, i Marokanci, kojih je nešto manje od desetine od ukupnog broja.

U BiH postoji šest kampova, od kojih su tri u sarajevskoj regiji, dva kod Bihaća i jedan kod Mostara. OIM ima tri kancelarije u BiH, u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru. Ukupni kapaciteti u BiH omogućavaju smještaj oko 5.000 migranata, a trenutno ih je u kampovima oko 1.500.

Inače, važno je napomenuti da je u EU u junu stupio na snagu novi pakt o migracijama, o kojem su trajali dugi pregovori, a čiji je cilj da u naredne dvije godine postepeno implementira plan čuvanja spoljnih granica EU. Dio ukupne strategije je i uspostavljanje saradnje Frontexa sa zemljama zapadnog Balkana, čiji je cilj da službenici te evropske službe za čuvanje granice rade u zemljama zapadnog Balkana zajedno s lokalnim policijskim službenicima, kako bi se zaštitile granice EU. Jedino BiH još nije sklopila sporazum, a očekuje se da se to uradi u narednom periodu.

Evropski pakt za migracije sadrži deset ključnih koraka, koji se odnose na uspostavljanje elektronske baze podataka za migrante, nova pravila za skrining migranata, nove procedure za tražioce azila i regulaciju readmisije, uspostavljanje sistema solidarnosti među članicama EU, nova pravila u slučaju kriznih situacija, redefinisanje procedura za odobravanje prava na azil, uspostavljanje rigoroznijih standarda za bolje uslove boravka migranata u centrima, te uspostavljanje okvira za prihvat migranata u EU prije nego se eventualno upute prema EU.

Pitanje migracija osjetljivo je političko pitanje u EU, koje je na vlast u mnogim zemljama dovelo desne i populističke stranke, koje žele rigoroznu kontrolu spoljnih granica EU. Kako bi se ublažio desničarski pritisak, vlade zemalja članica odlučile su se za proaktivni pristup, a on, između ostalog, uključuje i plaćanje značajnih sredstava zemljama iz kojih migranti dolaze ili koje služe kao ključna tačka ka ulazak u EU. To je vjerovatno jedan od razloga da je i u BiH ove godine mnogo manje migranata nego što je to bilo lani.