Kategorija: Društvo

  • “Privreda nema razloga za optimizam ni u 2025. godini”

    “Privreda nema razloga za optimizam ni u 2025. godini”

    Poslovni rezultati domaće privrede u 2024. pokazuju da je godina bila teža i izazovnija nego lani, a sudeći prema prognozama iduća bi mogla biti daleko neizvjesnija, jer sve upućuje da kriza kod ino-kupaca ne posustaje, što za nas znači dodatni pad proizvodnje, ali i zaposlenosti.

    Predsjednik Privrede komore Republike Srpske Pero Ćorić kaže za “Glas” da pokazatelji spoljnotrgovinske razmjene u 2024. godini najbolje odslikavaju stvarno stanje u privrednim pogonima Srpske.

    – Iza nas je definitivno lošija godina nego što je bila 2023. koju je obilježila visoka inflacija. Deficit bilansa spoljnotrgovinske razmjene na kraju ove godine premašio je dvije milijarde KM, pri čemu je izvoz u padu, a uvoz u porastu. Pokrivenost izvoza uvozom je već nekoliko mjeseci 70 odsto. To su izrazito visoki brojevi čiji je produkt nedostatak posla u domaćim izvozno orijentisanim firmama koje proizvode komponente za gotove proizvode koji nastaju u pogonima kompanija u EU i zemljama regiona – navodi Ćorić i podsjeća da najlošije rezultate ima prerađivačka industrija, odnosno sektor proizvodnje namještaja, zatim obućarska i tekstilna industriji te pojedini dijelovi metalskog sektora.

    Probleme je, priča Ćorić, dodatno usložio rast troškova za plate koje su kako navodi kontinuirano rasle tokom cijele 2024. godine.

    – Nije porasla samo minimalna plata za 30 odsto, primanja svih radnika su linijski rasla. Tržište je proradilo i to je bila neminovnost u svim firmama koje su željele da zadrže radnike. Prosječna plata u oktobru je iznosila 1.420 maraka, a kada posmatramo rast uvoza, povećana primanja su potrošena za robu široke potrošnje što nije pozitivno – kazuje Ćorić.

    On se plaši da domaći privrednici u nimalo boljim uslovima neće poslovati ni u 2025. godini, da nema razloga za optimizam ni u novoj godini.

    – Prognoze su prije nekoliko mjeseci bile znatno povoljnije nego u ovom trenutku. Najavljivalo se da evropsku privredu polovinom 2025. godine očekuje stabilizacija, međutim sada se oporavak prolongira tek za kraj iduće godine, što za naše kompanije znači produbljenje krize. Razvoj situacije svakako u mnogo čemu zavisi i od politike, ratnih sukoba, što privredu ne zanima, ali je indirektno pogađa u velikoj mjeri – dodaje Ćorić.

    Borba za kvalitetne radnike po svemu sudeći biće nastavljena.

    – Sigurno da će radnika nedostajati, ali onih kvalitetnih. Trenutno u Srpskoj bilježimo paradoks. U prvih 11 mjeseci u prerađivačkoj industriji je pad broja zaposlenih između 4.000 i 5.000 radnika, a sa druge strane imamo ukupan pad nezaposlenih u zemlji. Ne znam gdje su ti ljudi, da li su otišli u javni sektor ili van Republike.

    Nažalost, uvijek odlaze i otišli su oni najbolji. Tako da, danas-sutra kada se poslovni rezultati poprave i dođe do oporavka proizvodnje nedostajaće nam kadra i kvantitativno i kvalitativno – zaključio je Ćorić.
    Neozbiljnost

    Pero Ćorić kaže da neizvjesnost dodatno produbljuje činjenica da privrednici u finalnoj završnici jedne poslovne godine ne znaju koliki će biti troškovi na ime minimalne plate u idućoj.

    – Sve analize, makroekonomski pokazatelji i stanje na tržištu pokazuju da bi najniža plata u RS trebalo da se zadržati na ovogodišnjih 900 KM, ali dogovora o tome i dalje nema. To pokazuje veliku neozbiljnost svih onih koji su u procesu određivanja. Privredni subjekti su dovedeni pred svršen čin, plus što kada ugovaramo poslove sa stranim partnerima ispadamo neozbiljni, jer ne znamo koliku cijenu rada da ugradimo u finalni proizvod – dodao je Ćorić.

     

  • Politička kontrola guši objektivnu analizu u Republici Srpskoj

    Politička kontrola guši objektivnu analizu u Republici Srpskoj

    U Republici Srpskoj nedostatak političke analitike dodatno osnažuje moć političkih elita, dok društvene institucije ostaju pod njihovim uticajem. Analiza društvenih i političkih problema često izostaje jer bi zaključci takvih istraživanja mogli ukazati na odgovornost vlasti, što nije poželjno u trenutnom političkom okruženju.

    Velizar Antić, politički analitičar, ukazuje da ključne institucije, poput univerziteta i istraživačkih centara, ne ispunjavaju svoju funkciju.

    „Ljudi koji rade u tim institucijama često su postavljeni zahvaljujući političkim partijama, što ih čini zavisnima od tih istih partija. Očekivati od njih kritiku bilo bi nerealno“, rekao je Antić.

    Prema njegovim riječima, strah od gubitka posla i političke odmazde utiče na spremnost stručnjaka da otvoreno govore o problemima. „Vlast ima moć da oteža život svakome ko se usudi iznijeti kritičko mišljenje, zbog čega mnogi radije biraju šutnju“, dodao je Antić.

    Kontrola resursa i medija
    Politikolog Stefan Ličina smatra da je problem dublji od pojedinačnih institucija. Prema njegovim riječima, ključni resursi potrebni za objektivna istraživanja, poput finansiranja, uglavnom su pod kontrolom države ili političkih elita.

    „Autonomija istraživanja je ključna za ozbiljne analize, ali ona izostaje jer su mediji i univerziteti pod kontrolom političkih partija“, navodi Ličina.

    Osim toga, dnevna politika dodatno sužava prostor za dublje analize. „Kratkoročne i senzacionalističke teme dominiraju javnim prostorom, skrećući pažnju sa ozbiljnih društvenih problema“, dodaje on.

    Ličina zaključuje da je društvena polarizacija dodatno produbila ovaj problem. „Objektivna istraživanja sve češće se doživljavaju kao politički motivisana, čime se diskredituje njihov sadržaj“, zaključio je.

  • Evropsko pravilo donosi probleme u svaku kuću u BiH

    Evropsko pravilo donosi probleme u svaku kuću u BiH

    Pravilo prema kojem vozači kamiona iz BiH mogu provesti samo 90 u 180 dana u EU izaziva sve veći revolt u ovoj branši, a upućeni kažu da će se ono negativno reflektovati na sva bh. domaćinstva, u vidu viših cijena robe koju kupujemo.

    To pravilo je, inače, na snazi još od 15. decembra 2010. godine, ali transportne firme ovih sedmica i mjeseci, više nego ikad, zbog hroničnog nedostatka radne snage, traže od organa EU da vozači budu izuzeti, s tim što nema naznaka da će se to dogoditi.

    Zijad Sinanović, direktor Sektora za transport i komunikacije Spoljnotrgovinske komore BiH, ističe da je ovo za njih jedno od ključnih pitanja, pored onog koje se odnosi na zadržavanje na graničnim prelazima.

    “To je pitanje prvoklasnog prioriteta za Vanjskotrgovinsku komoru, koja je pokušavala još od 2018. aktivirati ovaj problem, pa kasnije 2022. godine”, rekao je Sinanović za “Nezavisne novine”.

    Prema njegovim riječima, transportni sistem biće u ogromnim problemima, a neminovno će doći do povećanja troškova prevoza, koji učestvuje sa minimalno 30 odsto u cijeni svakog proizvoda.

    “To će na kraju osjetiti i uvoznici i izvoznici, a onda će se prenijeti na svakog građanina, na mene, na vas, kad uđemo u bilo koju trgovinu. A refleksiju će ovo događanje imati i na proizvodnju, odnosno snabdijevanje repromaterijalima, što znači da će i naša proizvodnja trpjeti posljedice”, pojasnio je Sinanović.

    Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske, ističe da vozači već imaju probleme i bilo je i slučajeva da su bili zadržavani.

    “Činjenica je da mi ionako imamo mali broj vozača, da prevoznici tereta uglavnom kubure sa njima i vrlo ih teško obezbjeđuju. Kada se uzme u obzir to da će oni određeni period moći voziti, a drugi neće, to će dodatno opteretiti naša preduzeća i oni će dio tereta morati prepustiti stranim prevoznicima”, naglasio je Ćorić za “Nezavisne novine”.

    Prevoznik će, dodaje, morati da ima druge vozače i to u vremenu kada ih je teško obezbijediti.

    “To će biti vrlo teško obezbijediti, a transporti drugih prevozničkih kuća su sigurno skuplji. Pored toga, gubiće se vrijeme, a naši prevoznici će jedno vrijeme svoje kamione, uslovno rečeno, morati i parkirati”, kaže Ćorić.

    Podsjećanja radi, prevoznici iz BiH i regiona najavili su moguću blokadu lanaca snabdijevanja sa EU. Naime, kivni su jer profesionalnim vozačima iz država regiona, gdje spadaju Srbija, Sjeverna Makedonija, BiH, Crna Gora, Albanija, Moldavija i Turska, nije omogućeno izuzeće o boravku više od 90 dana u 180 dana u EU.

    Prevoznici poručuju da vozač nije turista, nego je profesionalac transportne kompanije, odnosno aktivni učesnik lanca snabdijevanja, kako u uzvodnoj tako i nizvodnoj komponenti lanca vrijednosti, bilo da je riječ o uvozu robe iz EU, izvozu iz država regiona ili pružanju usluga prevoza za treće zemlje.

    Lideri vodećih transportnih asocijacija sastali su se nedavno u Beogradu i usvojili niz zaključaka, iza kojeg stoje Poslovno udruženje prevoznika robe u međunarodnom drumskom saobraćaju “Međunarodni transport” Srbija, Udruženje poslodavaca transportnih preduzeća “Makam-trans” Sjeverna Makedonija, Konzorcijum “Logistika BiH”, uz podršku asocijacija prevoznika Turske, Moldavije te Crne Gore.

    “Upozoravamo, ukoliko se od strane predstavnika EU i država regiona ne postigne prihvatljivo rješenje u toku prvog kvartala 2025. godine, o izuzeću profesionalnih vozača motornih vozila iz pravila 90/180 dana pod istim uslovima kao i ostalo kabinsko osoblje drugih vidova transporta definisanim Sporazumom sa EU, prevoznici će u pravo vrijeme, na pravom i optimalnom mjestu, koordinisanom akcijom sa više od 470.000 drumskih transportnih jedinica regiona, u istom danu i istoj satnici i jedinstvenim nastupom biti primorani da blokiraju lance snabdijevanja u uzvodnom i nizvodnom toku ka i iz EU. Blokada će dovesti do poremećaja svih lanaca snabdijevanja u EU”, naveli su u zaključcima.

  • Moguć prekid nastave u Srpskoj

    Moguć prekid nastave u Srpskoj

    Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske zatražilo je informacije od osnovnih i srednjih škola u Srpskoj da li je otežano odvijanje nastave zbog snijega od jutros pada i koji je prouzrokovao brojne probleme, saznaju “Nezavisne novine”.

    U skladu sa onim što Ministarstvo dobije kao povratnu informaciju, kako “Nezavisne novine” saznaju, u toku dan donijeće odluku o eventulanom prekidu nastave.

    Ljubiša Blagojević, predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola dobojske regije, kazao je da u dvije osnovne škole na području Doboja i pet na području Teslića obustaviće nastavu u drugoj smjeni zbog nemogućnosti grijanja objekata usljed nestanka struje izazvanih snježnim padavinama

    Blagojević kaže da je riječ o seoskim školama, i to sa područja Doboja “Petar Petrović Njegoš” iz Boljanića i “Petar Kočić” iz Sjenine Rijeke, a sa područja Teslića “Dositej Obradović” iz Blatnice, “Prota Stevan Dušanić” iz Pribinića, “Vuk Karadžić” iz Vitkovaca, “Jevrem Stanković” iz Čečave i “Ivo Andrić” iz Đulića.

    Blagojević je naveo da su navedene škole registrovale i kašnjenje sa početkom nastave zbog snježnog pokrivača na putnim pravcima.

    On je rekao da su ga direktori ovih škola obavijestili da će djeca koja su došla u prvu smjenu imati nastavu po skraćenim časovima.

  • Manje opštine “posuđuju” ljekare, za ozbiljnije preglede pacijenti moraju da putuju

    Manje opštine “posuđuju” ljekare, za ozbiljnije preglede pacijenti moraju da putuju

    Nedostatak zdravstvenih radnika gorući je problem u Republici Srpskoj već godinama, a muku ne muče samo veliki centri i velike zdravstvene ustanove, već i one manje lokalne zajednice koje ni nemaju domove zdravlja, pa su primorane “posuđivati” ljekare iz susjednih mjesta.

    Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srpske, prošle godine u šest lokalnih zajednica nije bilo zdravstvenih radnika sa visokom stručnom spremom. Kako ističu u svom biltenu, bez ljekara su bili Vukosavlje, Donji Žabar, Istočni Mostar, Kupres (RS), Osmaci i Pelagićevo.

    Da bismo provjerili kakvo je stanje sada i da li mještani ovih opština u svojim mjestima imaju doktore, pozvali smo čelne ljudi nekih od pomenutih lokalnih zajednica.

    Mještani Istočnog Mostara, kada im zatreba ljekar, idu u najbliži Dom zdravlja u Nevesinju koji je udaljen oko 25 kilometara, jer u ovoj opštini, kako kaže za “Nezavisne novine” načelnik Istočnog Mostara Božo Sjeran, nemaju ni ambulantu.

    “Nemamo mi ni ambulantu. Imali smo prije ambulantu, pa doktor dođe povremeno, međutim to je ambulantno liječenje bez vađenja nalaza pa se nije nešto pokazalo. Tako da uglavnom ljudi idu u Dom zdravlja u Nevesinju”, kaže on i dodaje da nekada kao lokalna zajednica finansiraju i prevoz ljudima do bolnice.

    Za razliku od Istočnog Mostara, malo bolja situacija je u opštini Osmaci. Radan Sarić, načelnik ove lokalne zajednice, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da u ovom mjestu postoje dvije ambulante, ali da imaju samo jednog ljekara.

    “Svaki dan je ljekar prisutan, ali radi u dvije ambulante i to je problem s kojim se susreću pacijenti”, kaže Sarić.

    Ljekar porodične medicine u Osmake dolazi iz Doma zdravlja Zvornik, dok za sve druge potrebe mještani ove opštine moraju ići u Zvornik, koji je udaljen nekoliko kilometara.

    “Odskora smo uspjeli da obezbijedimo i stomatološku stolicu i dva-tri dana sedmično imamo i stomatologa”, navodi on za “Nezavisne novine”.

    Slična situacija je i u Pelagićevu, čije stanovništvo pokriva Dom zdravlja Bijeljina. Slavko Tešić, načelnik Pelagićeva, ističe za “Nezavisne novine” da samo nekoliko dana u toku godine nije bilo ljekara, ali da imaju i rješenje za takve situacije.

    “U tom slučaju pacijente iz Pelagićeva pokriva ambulanta iz susjedne opštine Donji Žabar. Stanovnici su već navikli da, ukoliko ne radi doktor u Pelagićevu, idu u Donji Žabar, ili obrnuto”, kaže on i dodaje da trenutno doktorica iz bijeljinskog Doma zdravlja dolazi svaki dan iz Bijeljine na posao u Pelagićevo.

    S druge strane, za sve ostale stvari mještani idu u Bijeljinu.

    “To je problem koji se dešava u opštini Pelagićevo, jer smo jednostavno udaljeni 60 kilometara od centralnog Doma zdravlja”, navodi Tešić za “Nezavisne novine”.

    Draško Kuprešak, predsjednik Udruženja doktora porodične medicine RS, ranije je za “Nezavisne novine” kazao da je veliki problem manjak ljekara, ne samo u Srpskoj, već i u regionu, jer, kako kaže, isti problem imaju Hrvatska i Slovenija, koje su u EU.

    “Udruženje je kroz analizu ukazalo nosiocima zdravstvene politike da treba ozbiljnije sagledavati i planirati ljudske resurse. Tu vidimo slabost menadžera i lokalnih politika. Domovi zdravlja su odgovornost skupština, načelnika i gradonačelnika, a u planiranju ljudskih resursa domovi zdravlja i rukovodstvo moraju bliže sarađivati, s obzirom na to da je nedostatak ljekara, ali i laboranata, radioloških tehničara i sl. Moraće se promijeniti stav u smislu da, ako neke lokalne zajednice žele da imaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, potrebno je više ulagati, prije svega u studentsku populaciju. Jedan od naših prijedloga je bio da se studenti medicine, pete i šeste godine, kroz ugovorni odnos obavežu na stipendiranje te se vrate u domove zdravlja, upoznaju sistem i rade dvije godine, pa, ako žele, karijeru nastave u bolničkom sektoru”, istakao je Kuprešak.

  • Poslodavci u problemima: Sve teže dolaze do radnika

    Poslodavci u problemima: Sve teže dolaze do radnika

    BiH će veoma brzo nedostajati između 60.000 i 100.000 radnika, a dodatni problem predstavlja to što će od 1. januara 2025. Njemačka definitivno dozvoliti zapošljavanje bez ikakvih prepreka.

    Ovo je pokazala analiza poslovne zajednice kojoj je, trenutno, jedan od većih problema naći radnike.

    Kakve će to potrese izazvati, pokazaće vrijeme, a poslodavci već sad muku muče da dođu do radne snage.

    Kad se pomene nestašica radnika, najpre se pomisli na zanatlije, ali se naša privreda već sad suočava i sa deficitom gotovo svih drugih zanimanja, čak i nekvalifikovane radne snage.

    Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, poslodavci su samo u oktobru ove godine zavodima i službama zapošljavanja u BiH prijavili potrebu za zapošljavanjem 3.591 novog radnika.

    Ova brojka obuhvata samo broj radnika za čijim su zaposlenjem poslodavci zvanično iskazali potrebu, dok se mnogi, iako kubure sa manjkom radne snage, još ne oglašavaju.

    Jasno je da su stvarne potrebe poslovne zajednice za radnicima daleko veće, jer se proizvodni i uslužni procesi u mnogim firmama obavljaju sa daleko manjim brojem zaposlenih, od onog koji bi bio optimalan.

    – U Srpskoj nema branše da joj trenutno ne nedostaje radnika, a situacija će biti još alarmantnija u narednom periodu. Trenutno, situacija je najalarmantnija kod nedostatka zanatlija u građevinarstvu. Međutim, i u svim drugim oblastima vlada hronični nedostatak radne snage. Razlog je, prvenstveno, odlazak ljudi sa ovih prostora – potvrdili su nedavno za Srpskainfo iz Unije udruženja poslodavaca Srpske.

    Iz sindikata su jasni – bez povećanja plata poslodavci ne treba ničem dobrom da se nadaju. Upozoravaju da će, ako zarade ne budu rasle, ljudi još masovnije odlaziti sa ovih prostora, pa će i problem nestašice radne snage u Srpskoj i BiH samo rasti.

    Uprkos činjenici da poslodavci vape za radnom snagom, u oktobru su u BiH bila registrovana 323.143 nezaposlena.

    Među njima, najviše je kvalifikovanih radnika – 100.911, nekvalifikovanih radnika – 94.514, te radnika sa srednjom stručnom spremom – 91.943.

  • Za pola godine dijaspora poslala skoro dvije milijarde maraka

    Za pola godine dijaspora poslala skoro dvije milijarde maraka

    Rast doznaka iz inostranstva je konstantan, a to pokazuju i podaci za drugi kvartal ove godine kada je u BiH stiglo više od 1,1 milijardu maraka, dok se ukupno za šest mjeseci slilo 1,97 milijardi KM.

    Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, ukupni tekući transferi u drugom kvartalu ove godine iznosili su oko 1,5 milijardi maraka i povećani su u odnosu na prvi kvartal kada su iznosili 1,2 milijarde. Ukupni tekući transferi za pola godine iznosili su više od 2,6 milijardi KM.

    Od ukupnih tekućih transfera u drugom kvartalu, 1,1 milijarda KM odnosi se na personalne transfere, odnosno na novčane doznake iz inostranstva. U poređenju sa prvim kvartalom zabilježen je znatan rast doznaka iz inostranstva, jer je u BiH, kako ističu za “Nezavisne novine” iz Centralne banke BiH, tokom prva tri mjeseca stiglo nešto više od 857 miliona KM. Gledajući polugodišnji period, ove godine za šest mjeseci u BiH je stiglo 1,97 milijardi KM, dok je za šest mjeseci lani u BiH se slilo 1,76 milijardi maraka.

    “Preostalih 373,8 miliona KM odnosi se na ostale tekuće transfere, od čega se na socijalna davanja, odnosno na penzije iz inostranstva odnosi 331,19 miliona KM”, istakli su iz Centralne banke BiH za “Nezavisne novine”, a i tu je zabilježen rast u odnosu na prvi kvartal.

    Inače, Centralna banka BiH ne raspolaže podacima iz kojih zemalja BiH prima najviše novčanih doznaka jer još uvijek nema zvanične procjene po zemljama.

    “Može se reći da uglavnom dolaze iz zemalja zapadne Evrope, Skandinavije i Sjeverne Amerike, gdje je bh. dijaspora najprisutnija”, ističu oni za “Nezavisne novine”.

    Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da su doznake iz inostranstva bitna determinanta naše potrošnje.

    “Naime, one u ukupnom iznosu na godišnjem nivou dostižu vrijednosti između četiri i pet milijardi konvertibilnih maraka, što čini oko 20 odsto raspoloživog dohotka naših građana. Ako znamo da je potrošnja noseća komponenta agregatne tražnje u našoj ekonomiji, onda se značaj doznaka za privredni rast lako prepoznaje. Doznake iz inostranstva omogućavaju i finansiranje našeg trgovinskog deficita pa smo zbog toga u grupi zemalja koja ima manji deficit tekućeg bilansa od spoljnotrgovinskog deficita”, navodi Mlinarević.

    Prema njegovim riječima, ključni problem u vezi sa doznakama iz inostranstva leži u činjenici da ne koristimo potencijal koji ima naša dijaspora.

    “Nismo se dovoljno pozabavili podsticanjem investicija naše dijaspore koje bi značajnije doprinijele održivom privrednom rastu kroz povećanje proizvodnje i zaposlenosti. Iskustva zemalja poput Irske, koja je zahvaljujući svojoj dijaspori i njihovim investicijama strukturno transformisala svoju ekonomiju prema tehnološki naprednijoj proizvodnji više dodane vrijednosti, mogu biti poučna. Oni su podsticajnim poreskim ambijentom i ulaganjem u obrazovanje privukli investicije svoje dijaspore koje su omogućile transfer tehnologija i ekonomski preobražaj”, objašnjava on za “Nezavisne novine”.

    Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara, ranije je za “Nezavisne novine” kazao da je novac koji dolazi iz inostranstva značajan.

    “Mi nemamo baš detaljno ko sve uplaćuje taj novac i kome ide, ali pretpostavljam da naši ljudi iz dijaspore pomažu svojim obiteljima da nešto investiraju, da nešto kupuju… I naravno da je to značajna svota. Bez te svote bilo bi sigurno sve drugačije u Bosni i Hercegovini”, rekao je Bago.

  • Da li će više cijene struje i veći minimalac podići cijenu hljeba

    Da li će više cijene struje i veći minimalac podići cijenu hljeba

    Cijene brašna u Srpskoj od Nove godine trebalo bi da porastu za 10 odsto, ističu mlinari i dodaju da je razlog tome najavljeno povećanje najniže plate i poskupljenje struje, ali i skok cijene pšenice na berzama.

    Iz pekarskog sektora kažu da ne mogu da preciziraju da li će i za koliko doći do skoka cijene hljeba, ali i ostalih pekarskih proizvoda.

    Zoran Kos, predsjednik Udruženja mlinara Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da je na berzama došlo do skoka cijene pšenice, te da se cijena tone pšenice zavisno od kvaliteta kreće od 200 do 300 evra.

    “Tako bi cijene brašna u narednom periodu trebalo da budu više za 10 odsto nego što su sada”, kazao je Kos i istakao da bi vreća brašna od 25 kilograma trebalo da poskupi za dvije do tri marke, zavisno od proizvođača.

    “Na rast cijene brašna sigurno će uticati i rast minimalne plate, ali i povećanje cijene struje za privredne subjekte”, kazao je Kos.

    Kako je rekao, ove godine imali smo jako loš rod, jako loš kvalitet pšenice na domaćem tržištu, tako da kvalitetniju pšenicu moramo uvoziti.

    “Pšenica koju mi koristimo za ishranu dolazi iz Srbije i Mađarske, tako da uvijek postoji mogućnost rasta cijene brašna”, rekao je Kos.

    Da se u slučaju poskupljenja električne energije za privrednike, ali i rasta minimalne plate od Nove godine mogu očekivati čak i više cijene hljeba, ali i ostalih pekarskih proizvoda, pojašnjava Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina.

    “Ono što može uticati na povećanje cijena pekarskih proizvoda i hljeba su najave da će doći do povećanja najniže plate, ali i do poskupljenja struje”, kazao je Pelemiš i istakao da će sačekati početak godine da vide da li će ostati na sadašnjoj cijeni ili će, pak, biti korekcije naviše.

    Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske i vlasnik Pekarsko-slastičarskog društva “Krajina klas”, kazao je da oni zasad neće podizati cijene svojih proizvoda dok se nešto ozbiljnije ne desi.

    “Još ne znamo ni koliko će struja poskupjeti, a ne znamo ni šta će se dešavati sa minimalnom platom”, kazao  je Trivić.

    Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača DON, kazala je da su  cijene svih pekarskih proizvoda već porasle.

    “Mi ionako previše plaćamo kilogram brašna, a samim tim i sve pekarske proizvode”, kazala je Marićeva i dodala da se svakodnevnim poskupljenjima više ne može napraviti realna potrošačka korpa.

    “Sigurno je da će poskupljenje struje koje je najavljeno uticati na neke od proizvoda, ali ne na sve, a kod nas odmah poskupljuje sve”, kazala je Marićeva i istakla da su cijene svega nerealne.

    “Dok je god slobodno formiranje cijena oni mogu da podižu cijene koliko hoće”, kazala je Marićeva i istakla da sve to ide preko leđa građana.

    Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković kaže da je pšenica berzanska roba i njena cijena zavisi od kretanja na berzi.

    “Ove godine prinosi pšenice su bili solidni i  dobrog kvaliteta, ali naši poljoprivrednici nisu uspjeli da postignu dobre cijene sa našim mlinsko-pekarskim sektorom”, kazao je Marinković.

  • “Svjetski proizvođači nisu zainteresovani za BiH”

    “Svjetski proizvođači nisu zainteresovani za BiH”

    Poslanik Narodnog fronta Željko Dubravac uputio je pitanje Vladi Srpske i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS vezano za nestašicu lijekova u bolnicama za liječenje najtežih pacijenata, te zatražio odgovor šta poduzimaju po tom pitanju.

    On je na jednoj od proteklih sjednica parlamenta Srpske upitao šta Vlada i nadležno mistarstvo čine kako bi se u kontinuitetu obezbijedila nabavka lijekova za liječenje najtežih pacijenata na, recimo klinikama onkologije i hematologije gdje su pacijenti vrlo često prinuđeni da sopstvenim sredstvima, i pored činjenice da imaju zdravstveno osiguranje, nabavljaju lijekove koji su izuzetno skupi?

    – To su kategorije onih ljudi koji ne mogu da nabave jer nemaju materijalnih sredstava, ne mogu da se zaduže, što dovodi do još očajnijeg stanja i razvoja te bolesti i do jednog potpunog apsurda jer se to ponavlja sve češće i češće. Ono što je najgore je najskuplje za sve, i pacijente koji imaju osiguranje i koji daju svoj novac i za Vladu i za Fond koji refundiraju ta sredstva sa velikim zakašnjenjem koje je između 30 i 60 dana, ali se ti lijekovi nabavljaju po maloprodajnim cijenama, a ne u javnim nabavkama po znatno povoljnijim cijenama – navodi se u poslaničkom pitanju.

    Odgovor mu je stigao od ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, Alena Šeranića, koji navodi kako se lijekovi redovno naručuju, kao i da se “nestašice dešavaju sporadično”.

    – Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske sprovodi centralizovane javne nabavke citostatika za sve bolnice već dugi niz godina, a na osnovu potreba koje iskažu same bolnice. Naglašavamo da Fond svake godine pravovremeno pokreće proceduru javnih nabavki citostatika i sve svoje obaveze prema dobavljačima izmiruje na vrijeme i u skladu sa dinamikom koja je ugovorom i definisana. Isto tako, Fond sa dobavljačima nakon što se završi procedura javne nabavke potpisuje ugovor na dvije godine upravo kako bi se obezbijedio kontinuitet snabdjevanja bolnica lijekovima – ističe se u odgovori ministra Šeranića.

    Dodaje se da zbog svih mjera koje su preduzete i pravovremenog planiranja javnih nabavki, “bolnice su u kontinuitetu snabdjevene lijekovima, a sporadično se znaju desiti nestašice zbog raznih specifičnosti na koje Fond, nažalost, nema nikakav uticaj”.

    Dešava se da se niko ne javi na tender
    – Dakle, ukoliko se sporadično desi da nekog lijeka nema u bolnicama, to nije zbog toga što Fond nije završio proces javne nabavke ili nije izmirio svoje obaveze, već zato što kasni isporuka lijeka zbog globalnih nestašica ili zbog činjenice da se niko nije javio na tender za nabavku pomenutog lijeka – ističe Šeranić.

    O izazovima sa kojima se Fond suočava kada je riječ o nabavci lijekova, navodi Šeranić, neprekidno se ukazuje kako javno tako i na svim sastancima sa nadležnim tijelima koji su zaduženi za oblast lijekova u BiH.

    Posebno se, dodaje on, ističe činjenica da mnogi svjetski proizvođači lijekova nisu zainteresovani za tržište BiH zbog nemogućnosti ostvarivanja adekvatnog profita, zbog čega se dešava da se niko ne javi na tender.

    – Tada se ponovo raspisuje javni poziv i čeka da se nova procedura završi. Osim toga, postoje i neki drugi razlozi na koje Fond ne može da utiče, poput globalnih nestašica na svjetskom tržištu, problema prilikom transporta – što je posebno izraženo zadnjih godina zbog aktuelnih dešavanja u svijetu, procedura uvoza i kontrola, interventnog uvoza, jer se nabavljaju neregistrovani lijekovi i dr. – ističe se u odgovoru.

    Fond omogućio refundaciju
    Takođe, kako se dodaje, prema Zakonu o javnim nabavkama BiH nabavka lijekova se tretira na isti način kao i nabavka bilo koje druge robe, što nikako ne može biti isto, jer se ne mogu porediti lijekovi koji unapređuju kvalitet života oboljelih od, primjera radi, nabavke eksera ili neke druge robe.

    Međutim, ističe Šeranić, upravo zbog istog tretmana svih roba koje se nabavljaju putem javnih nabavki, proces javne nabavke zna da traje poprilično dugo, jer se dešava i to da se pojedini dobavljači žale na svaku fazu tenderskog postupka svjesno usporavajući proces nabavke.

    – Kada se to uradi, proces javne nabavke mora da stane, dok Fond ne dobije zvanični odgovor na žalbu na koju se veoma često čeka duže od zakonom predviđenog roka – kaže Šeranić.

    Dakle, dodaje on, iz priloženog se vidi sa kojim se sve situacijama Fond suočava kako bi bolnicama i pacijentima obezbijedio kontinuitet snabdjevanja lijekovima. Budući da Fond sprovodi proceduru javne nabavke lijekova i izdvaja sredstva za njihovo finansiranje, vrlo dobro zna koliko lijekovi koštaju.

    – Međutim, ukoliko u datom trenutku zbog pomenutih situacija u bolnicama nema lijeka, još teža okolnost za pacijenta bi bila da nema pravo na refundaciju ukoliko sam kupi lijek. Zato je Fond omogućio refundaciju troškova kako bi pacijentima nadoknadili troškove ukoliko trenutno u bolnici nema lijeka – navodi Šeranić.

    Na kraju, kako ističe on, jako je važno što su i predstavnici najvišeg zakonodavnog tijela pokazali zainteresovanost kada je riječ o unapređenju dostupnosti lijekova, jer se iz priloženog vidi da ovo pitanje nije samo za jednu instituciju.

    – Riječ je o ogromnom izazovu sa kojima se suočavaju svi fondovi zdravstvenog osiguranja u BiH, ali i u zemljama u regionu. Jako korisno je što je otvoreno navedeno pitanje, jer je svima u interesu da se tržište lijekova otvori i postane dostupno za strane proizvođače lijekova – ističe se na kraju odgovora.

  • Stanić: Događaji u Zagrebu – upozorenje za cijeli region

    Stanić: Događaji u Zagrebu – upozorenje za cijeli region

    Neven Stanić, odbornik Ujedinjene Srpske u Skupštini grada Banjaluka, na današnjoj pres konferenciji osudio je tragediju koja je u petak potresla Zagreb, kada je devetnaestogodišnjak u osnovnoj školi lišio života jedno dijete. Stanić je upozorio da ovaj nemili događaj mora poslužiti kao upozorenje za cijeli region, pozivajući na hitne mjere u oblasti prevencije nasilja u školama.

    „Ovakve situacije smo viđali u Americi, ali one su nam se činile daleko od srca, daleko od našeg okruženja. Nažalost, sada smo svjedoci da je ova pojava stigla u Evropu, u region, i moramo se zapitati šta je sljedeće“, izjavio je Stanić.

    Podsjetio je na tragične slučajeve u Srbiji — u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu i u Ribniku — navodeći da su oni potvrda da ova vrsta nasilja nije više apstraktan pojam. Pitanje koje ga duboko pogađa, kako kaže, jeste mogućnost da se sličan scenario dogodi u gradovima Republike Srpske, poput Banjaluke, Prnjavora ili Trebinja.

    „Danas se obraćam kao otac troje djece, od kojih jedna ide u prvi razred osnovne škole. Ono što sam čuo i vidio za samo nekoliko mjeseci ostavilo me je bez riječi. Naše društvo je duboko poremećeno. Odnosi u porodici, školi i među prijateljima sve su slabiji, a društvene mreže samo doprinose širenju negativnih trendova“, dodao je on.

    Poziv na institucionalnu akciju

    Stanić je pozvao Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da hitno okupi direktore osnovnih i srednjih škola kako bi razmotrili mogućnost uvođenja protokola i programa usmjerenih na prevenciju ovakvih incidenata. Takođe, uputio je apel Ministarstvu unutrašnjih poslova da pojača bezbjednosne mjere oko obrazovnih ustanova.

    „Ne krivim ni jednu instituciju pojedinačno. Ovo je problem koji zahtijeva zajedničko djelovanje — roditelja, škola, društva i nadležnih organa. Kada se dogodi vršnjačko nasilje, umjesto da intervenišu, djeca snimaju telefonima i dijele sadržaj na društvenim mrežama. To je porazno i sramotno“, istakao je Stanić.

    Konkretni koraci

    Kao odgovor na ovu krizu, Stanić je najavio da će Ujedinjena Srpska iskoristiti sve svoje resurse za organizovanje stručnih rasprava i okruglih stolova, uz angažovanje pravnog tima. Cilj je, kako kaže, izrada prijedloga zakonskih izmjena koje će preko poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske biti upućene u proceduru.

    „Očekujem da ćemo se kao društvo, grad i republika više posvetiti ovim pitanjima. Moramo raditi na tome da svaki roditelj bude siguran kada svoje dijete šalje u školu, bez straha da će se nešto slično dogoditi“, poručio je Stanić.

    U zaključku, odbornik je naglasio važnost kolektivnog djelovanja, napominjući da nijedna mjera sama po sebi ne može riješiti ovaj složeni problem. Sve institucije i pojedinci moraju zajednički raditi na stvaranju sigurnog okruženja za djecu, kako bi ovakve tragedije ostale izuzetak, a ne pravilo.