Kategorija: Društvo

Šarlroa, grad koji broji 200.000 stanovnika i nalazi se 60 kilometara južno od Brisela, poznat je po depresivnoj atmosferi zbog turobnih stambenih kompleksa i ugašenih industrijskih postrojenja, a zahvaljujući kojim je pre desetak godina prozvan najružnijim gradom na svetu.

Stopa nezaposlenosti u gradu iznosi blizu 30 odsto, a u njegove turističke atrakcije ulaze i zavisnici koji otvoreno konzumiraju heroin u praznim zgradama, dok prostitutke trguju ispod nadvožnjaka na uglovima samo nekoliko ulica od gradske opštine.

Tokom prethodnih godina dva gradonačelnika su morala da daju ostavku nakon što su se upetljali u finansijske skandale koji su otkrili notornu korupciju i nepotizam Valonske socijalističke partije, regionalne stranke koja je gradom vladala decenijama.

Dve od pet metro linija grada nikada nisu završene. Prazne stanice duhova sada služe kao mesto za zaustavljanje vandala, samozvanih grafitti umetnika i zavisnika.

Još jedno svedočanstvo o administrativnoj nesposobnosti su mnogi mostovi i putevi koji se zaustavljaju usred ničega. Izgrađeni su, a zatim napušteni, samo za isplatu subvencija koje dodjeljuje savezna vlada.

Šarlroa je postao simbol za sve što je pošlo po zlu na Zapadu uopšteno, a posebno u Valoniji, francuskom delu Belgije. Industrija uglja i čelika nekada je izazivala zavist kod ostatka Evrope. Belgija je imala drugu najopsežniju železničku mrežu na kontinentu nakon Velike Britanije, ali devedesete godine i nestanak uglja i čelika označili su početak kraja, a finansijska kriza zadala je konačni udarac.

Pa ipak, grad ima svoju poetsku stranu. Zemlja iz zapuštenih rudnika uglja sada je prekrivena bujnom vegetacijom. Uz obale Sambrea, nekad smrdljivog, jako zagađenog plovnog puta, ljudi sada sede pecajući, a brodovima krstare između zarđalih, trošnih čeličana.

Lokalni turistička kancelarija postavila je biciklističke staze duž onoga što se danas smatra industrijskim nasleđem, a stari industrijski kompleks pretvoren je u muzej i obrazovni centar.

Upravo je titula najružnijeg grada na svetu pomogla da ovo mesto započne svoj oporavak. Sve je počelo pre desetak godina kada je jedan holandski list opisao belgijski grad kao “najružniji grad na svetu”. Nakon toga titulu su prihvatili i drugi mediji, s natpisima o depresivnom gradu koji iz dana u dan sve više propada.

Međutim, ova titula je podigla prašinu te je grad stigao na naslovnice novina zbog čega su turisti počeli da dolaze. Domaći stanovnici uspeli su da razviju neku vrstu egzotičnog i apsurdnog turizma, koristeći “resurse” koji su im bili dostupni.

Neobična titula je uspela da pokrene promene – nekadašnji grad duhova je u međuvremenu oživeo, pa su otvorene različite trgovine i pokrenuti poslovi.

Napišite nam u komentarima šta mislite, da li je ovo zaista najružniji grad? Znate li za neki koji izgleda gore od njega?

• Izgradnja bloka 7 je sve neizvjesnija, a politički akteri u Bosni i Hercegovini nisu spremni preuzeti odgovornost i okrenuti elektroenergetski sektor u drugom smjeru.

Predstavnički dom Parlamenta FBiH odbio je razmatrati Informaciju o aktuelnoj situaciji na realizaciji EPC ugovora za izgradnju bloka 7 u Termoelektrani Tuzla, koju je pripremilo resorno federalno ministarstvo, usvojila Vlada FBiH i zadužila “Elektroprivredu BiH” da poduzme sve aktivnosti na zaštiti svojih interesa.

Poništenje ugovora

Tuzlanski blok 7, snage 450 MW električne i 270 MW toplotne energije, trebao je da bude najveći poslijeratni projekat EP BiH i jedna od najvećih investicija u našoj zemlji. Trebalo je da ga gradi kineski konzorcij “China Gezhouba Group Company Limited Peking”, kao lider sa “Gedi – Guandong Electric Power Design Institute”. Blok 7 je zamišljen kao zamjenski blok za tuzlanske blokove 3, 4 i 5, koji će se ugasiti do 2023. godine.

Pošto je projekat izgradnje bloka 7 počeo, a pripremni radovi, čija je vrijednost 18,9 miliona KM, su završeni, “Elektroprivreda BiH” je izvođaču već uplatila avans u iznosu od 214 miliona KM. Ostaju brojne nedoumice o tome na koji način će se okončati ova šarada. EP BiH je u informaciji koja je trebalo da se nađe pred federalnim parlamentarcima kazala da ostaje pri originalnom ugovoru, koji podrazumijeva nabavku i ugradnju kotla, turbina i generatora od kompanije “General Electric”. Međutim, pošto je GE odustao od projekta, a EP BiH ne želi drugu kompaniju, jasno je da će do poništenja ugovora doći. Pošto su detalji ugovora poslovna tajna, nije najjasnije ko će platiti i kakve penale.

Također, s obzirom na to da je izgubljeno dragocjeno vrijeme za planiranje izgradnje bloka 7, nije najsigurnije ni hoće li BiH u dogledno vrijeme moći nadomjestiti kapacitete koje bi dobila izgradnjom ovog bloka.

O tome govori Amer Jerlagić, nekadašnji prvi čovjek “Elektroprivrede BiH”.

“EP BiH ima instaliranih oko 1.150 megavata u termokapacitetima, čija je životna dob uveliko blizu ili iznad 50 godina, kapaciteta koji su već odavno odradili više od 300.000 sati rada. Ako znamo da se iz ovih termokapaciteta proizvodi više od 80 posto ukupno proizvedene električne energije u energetskom sistemu EP BiH, onda je jasno kakav značaj je imao blok 7. Danas je na snazi potpuno novi ambijent. Imamo direktive EU za gašenje termokapaciteta, najave penala za emisiju CO2 po toni koja je skuplja nego proizvodni MWh iz termokapaciteta. Odgovorno tvrdim da će teško bilo ko napraviti alternativu za termokapacitete u EP BiH, kao i u čitavoj BiH”, kaže Jerlagić.

Dodaje i to da se ni po koju cijenu nije smjelo ući u ovakav projekat finansiranja izgradnje bloka 7.

“Smatram da se nije smjelo ići u projekat ovolikog zaduženja države BiH ni po koju cijenu, posebno ako uzmemo u obzir da smo imali investitora koji je bio spreman uložiti 90 posto novaca u projekat, bez bilo kakve štete po EP BiH i državu”, naglašava Jerlagić.

Mirza Kušljugić, predsjednik Centra za održivu energetsku tranziciju “Reset”, smatra kako je blok 7 sada samo pravno pitanje te da se moraju pokrenuti razgovori o alternativama ovom bloku, odnosno namirenju manjka električne energije koji će nastati njegovom neizgradnjom.

“I Vlada FBiH i EP BiH su kazali da imaju rješenje ako ne bude napravljen blok 7. Tek treba vidjeti u kojem smjeru bi to išlo, ali sve relevantne studije koje su rađene posljednjih četiri ili pet godina pokazuju da BiH ima dovoljno obnovljivih izvora energije, da može pokriti trenutnu ili buduću potrošnju. U prosjeku, BiH danas pokriva više od 50 posto svoje potrošnje obnovljivim izvorima energije, uglavnom iz hidroelektrana – “Elektroprivreda HZHB” 100 posto, “Elektroprivreda RS” preko 60 posto, dok svoj portfolio sa obnovljivim izvorima najmanje pokriva EP BiH sa 20 ili 30 posto. Da li mogu u kratkom periodu od pet godina napraviti dovoljno obnovljivih izvora energije? Ja smatram da je moguće ako se fokusiraju. Ne treba zaboraviti da mi izvozimo trećinu energije, što znači da će izvoz opasti”, govori nam prof. Kušljugić.

Da je krajnje vrijeme da se BiH okrene alternativnim izvorima električne energije, govori i činjenica da je Vlada Kine kazala kako trajno odustaje od projekata izgradnje tehnologija na ugalj.

“Došlo je do potpune promjene kineske paradigme, jer je vrh Kine izjavio da neće više podržavati ove tehnologije, već zelenu energiju. To mijenja čitavu situaciju oko bloka 7, i nažalost, najveću cijenu mogu ultimativno platiti građani BiH, odnosno privreda BiH, u smislu da dođe do rasta cijene električne energije. Problem je pitanje odgovornosti, da li su čelni ljudi ‘Elektroprivrede’ ili neki drugi u vlasti znali za ovaj scenario, da li su znali da se ulazi u projekat koji nije izvjestan, koji neće donijeti rezultate”, pita Admir Čavalić, ekonomski analitičar.

Ideja o izgradnji bloka 7 datira još iz vremena Jugoslavije, a kineska ponuda nije prva koju je BiH imala priliku prihvatiti. U vrijeme kad je Jerlagić bio direktor EP BiH, od 2008. do 2011. godine, blok 7 je trebalo je da gradi švicarski “Alpiq”, koji je bio spreman uložiti vlastitih 680 miliona eura. BiH se nije morala zadužiti, nego je otplata uloženog novca prema “Alpiqu” trebalo da bude kroz preuzimanje 50 posto proizvedene električne energije iz bloka, sve dok traje potreba za prebijanjem duga za uložena sredstva.

“EP BiH je trebalo da uloži 80 miliona eura u ovaj projekat, što je tek 10,5 posto od ukupne investicije. Ali, dolaskom SDP-a na vlast nakon izbora 2010. godine, ovaj projekat se naprasno obustavlja pod izgovorom da je EP BiH imala samo jednu ponudu. Kako nije bilo kreditnog zaduženja, ne bi se rušio ni GDP Bosne i Hercegovine, a u svijetu još nije bilo problema sa emisijama CO2 i moglo se nesmetano graditi. Kasnije, ljudima iz SDP-a nije smetalo što su imali samo jednu ponudu od kineske kompanije”, dodao je Jerlagić.

Paneli građanima

Profesor Kušljugić smatra da alternativa proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora može biti i izlazak BiH aukcijom po uzoru na sve zemlje EU.

“Postoji drugi načini kako je moguće dobiti zagarantovanu energiju po zagarantovanoj cijeni, ali to podrazumijeva da vlade FBiH i RS usvoje novi zakon, počnu organizovati aukciju i dobiju ponude međunarodnih i domaćih investitora koji su spremni da grade. Današnja situacija je takva da više projekata u razvoju i vjetro i solarnih elektrana ima od privatnih investitora nego od EP BiH. Po mom mišljenju, ono što odmah možemo da uradimo od Nove godine, što je dobro za tranziciju, jeste da donesemo novi zakon o obnovljivim izvorima energije, da omogućimo proizvodnju za vlastitu potrošnju, da omogućimo građanima da stavljaju solarne panele i time počnemo promjene”, zaključuje prof. Kušljugić.

Projekat izgradnje bloka 7 tako je iza sebe ostavio bezbroj pitanja i nedoumica, od kojih nijedan ne smije, ali vjerovatno hoće, ostati nerazriješena. Pošto prisustvo Kine u ovom dijelu Evrope nema apsolutno nikakve veze sa njihovim altruizmom, nego isključivo sa širenjem njihovog geopolitičkog položaja i uticaja, postavlja se pitanje zbog čega je BiH, koja je nedvojbeno okrenuta Evropi, uopšte pristala na saradnju sa kineskim investitorima? Ima li istine u govorkanjima da su tadašnje vlasti srušile dogovor sa Švicarcima, jer je ugovoren lukrativan posao sa Kinezima od kojeg je bilo višestruke koristi? Hoće li bh. građani zbog svega ovoga u konačnici platiti cijenu i veću od one koju bi platili kroz kineski kredit?

EP BiH i Vlada FBiH moraju dati odgovor na pitanje hoće li BiH biti obeštećena za troškove pripremnih radova, kad će avansi biti vraćeni ili ćemo platiti penale, jer se odustaje od ekskluzivnog ugovora. Sve ovo su pitanja na koja se mora ili dati ili pronaći odgovor.

Jedno od strateških opredjeljenja Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske jeste zaštita i očuvanje srpskog jezika i ćirilice, izjavila je večeras u Istočnom Sarajevu pomoćnik ministra za kulturu Srpske Tanja Đaković.

Đakovićeva je navela da je iz tog razloga pokrenuto niz inicijativa, od Foruma o ćirilici do potpisivanja Povelje o jedinstvenom kulturnom prostoru sa Srbijom koja obuhvata sve Srbe gdje god da žive.

Ona je istakla da su Srbi u svom dugom istorijskom trajanju ostavljali tragove materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasljeđa, te da se kulturni prostor ne može svesti u granice jednog političkog, odnosno državnog prostora.

Đakovićeva je podsjetila da je jedan korak u pravcu očuvanja jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma i nedavno usvojen Zakon u Narodnoj skupštini Republike Srpske na Dan srpskog jedinstva 15. septembra, a Zakon o zaštiti srpskog jezika i ćirilice usvojen je i u Srbiji.

“Važno je istaći da ovaj zakon štiti ćirilicu kao temelj nacionalnog i kulturnog identiteta srpskog naroda i tretira je kao naše nematerijalno kulturno nasljeđe”, rekla je Đakovićeva na okruglom stolu o statusu srpskog jezika i pisma.

Ona je podsjetila da su klubovi Bošnjaka i Hrvata u Vijeću naroda pokrenuli postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa na ovaj zakon.

“Međutim, ono što možemo da odgovorno tvrdimo kao obrađivač zakona, Ministarstvo prosvjete i kulture i Vlada kao predlagač, jeste da je zakon u potpunosti usklađen sa Ustavom Republike Srpske, te u skladu sa dejtonskom nadležnošću Srpske kada je u pitanju kultura. To je u nadležnosti entiteta i Republika Srpska ima obavezu i pravo da štiti svoje nematerijalno kulturno nasljeđe”, istakla je Đakovićeva.

Prema njenim riječima, zakon je u potpunosti usklađen sa Međunarodnom konvencijom o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa.

Osim Đakovićeve, na okruglom stolu su govorili profesori Filozofskog fakulteta na Palama Miloš Kovačević, Milanka Babić i Saša Knežević.

Kovačević je napomenuo da je Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma dobar početak koji može da bude lako ugašen ukoliko ne bude podržan novim mjerama.

“Sada su stvoreni temelji da se status srpskog jezika i ćirilice popravi na osnovu zakona. Kada god ne znate šta vam je značajno, vidite šta vaši neprijatelji misle da njima nije dobro. Odnosno ako oni kažu da nije dobro da je donesen zakon o zaštiti ćirilice i srpskog jezika, onda budite sigurni da je zakon dobar za Srbe, a za njih je potpuno irelevantan. Zakon o ćirilici se ne tiče nikoga osim Srba – ni Hrvata, ni Bošnjaka, niti bilo koga drugog”, istakao je Kovačević.

On smatra da je potrebno vratiti dignitet srpskog jezika i srpskog pisma svugdje, od medija pa nadalje.

“Ovaj zakon bi trebalo da bude podloga proširenju, odnosno mogućnosti uvođenja obaveznih lektorata svugdje gdje je to potrebno, te obavezne upotrebe srpskog jezika na svim fakultetima. Sramota je da imate danas više od 40 odsto doktora nauka u Republici Srpskoj koji su elementarno nepismeni. Oni su se posljednji put sa srpskim jezikom susretali u osnovnoj školi u pravom smislu i garantujem da ne bi prošli testove koje naši učenici treba da polože za upis u srednju školu”, smatra Kovačević.

Ukoliko na svim fakultetima nema srpskog jezika i veze srpskog jezika sa ćirilicom, onda je sve priča u prazno, ističe Kovačević, te dodaje da je potrebno u praksi da se pokaže da je srpski jezik zapravo svugdje tamo gdje su Srbi i gdje je potrebno da budu pismeni.

“Država mora na osnovu ovog zakona, kao zamajca, omogućiti da se vrati u život srpski jezik i ćirilica. Bez toga nema spasa ni srpskom jeziku, ni ćirilici ni srpskom narodu, posebno u BiH”, zaključio je Kovačević.

Babićeva je istakla da je potrebno raditi na razvijanju svijesti o očuvanju srpskog jezika i kroz obrazovni sistem, kulturu, te da je potrebna jača promocija ćirilice.

“Ukoliko ne djelujete na svijest ljudi, ako ih ne podsjećate na to i ne usađujete te vrijednosti koje smatrate nacionalnim, teško da će se sačuvati nacionalni identitet ljudi koje ovdje žive. Nije lako biti Srbin u BiH, lakše je biti Srbin u Banjaluci nego u Sarajevu. Na graničnim prostorima mi se borimo sa uticajima drugih normi koje se jako agresivne u smislu da preovladaju u govoru BiH, posebno bošnjačka norma”, istakla je Babićeva.

Babićeva dodaje da je jedna od suštinskih bošnjačkih političkih tendencija da se BiH zaokruži na tom bosanskom identitetu.

“Oni nas smatraju manje-više žbosancima pravoslavcimaž. Bošnjačka lingvistika nastoji dokazati da smo svi govornici žbosanskog jezikaž”, istakla je Babićeva.

Ona je napomenula da je funkcija pisma ugrožena, te da je odnos latinica-ćirilica u javnoj upotrebi u Republici Srpskoj 70 odsto u korist latinice.

Okrugli sto su organizovali Matična biblioteka Istočno Sarajevo i Katedra za srbistiku Filozofskog fakulteta na Palama.