Kategorija: Društvo

Čak 402 preduzeća u Republici Srpskoj u prošloj godini su ostvarila dobit veću od milion maraka. Među profiterima milionerima su i poslodavci koji se žestoko protive povećanju minimalca, tvrdeći da bi načisto propali ako bi najniža plata od 650 KM bila povećana za 100 maraka.

Da privrednicima u Srpskoj, uprkos silnoj kuknjavi, ne ide baš loše potvrđuju zvanični podaci Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge APIF RS, koji su u posjedu Srpskainfo.

Prema ovom izvoru, privredna preduzeća u Srpskoj su u 2021. godini ostvarila 20 odsto više dobiti nego godinu ranije, a dobit banaka je, u odnosu na prethodnu godinu, porasla za 82 odsto!

Brojke sve govore
Kad se sve sabere, preduzeća u RS su prošle godine ostvarila ukupno dobit od 2,25 milijardi maraka, dok su ih bruto plate za svih 180.000 radnika zaposlenih u privredi “koštale” ukupno 2,9 milijardi.

– Ove brojke govore više od hiljadu riječi – kaže Danko Ružičić, predsjednik Sindikata kože, obuće i tekstila RS i potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredne grane.
Prema podacima APIF, na spisku 402 preduzeća koja su, uprkos krizi, prošlu godinu završila u milionskom plusu je i firma Dragutina Škrebića, jednog od čelnika Unije udruženja poslodavaca RS, koji se na pregovorima u Ekonomsko-socijalnom savjetu RS zalagao za to da se povećanje minimalca “skine sa dnevnog reda”, tvrdeći da bi povećanje plata bilo pogubno za privredu!?

“Dobit se ne trpa u džep”
Fabrika obuće “Škrebić kompani” iz Teslića je u prošloj godini ostvarila više od 3,2 miliona maraka dobiti.

Vlasnik ove firme Dragutin Škrebić ipak tvrdi da je povećanje minimalca za 50 ili 100 KM nerealno i da može ugroziti privredu.

– Nije minimalna plata problem za moju kompaniju, niti za druge koje ostvaruju dobit, ali jeste problem za one koji nemaju dobit i koji se bore za opstanak – objašnjava Škrebić za Srpskainfo.

Tvrdi da u njegovom preduzeću niko do 700 zaposlenih ne radi za minimalac i da je lani, kada je minimalac bio 590 KM, najniža plata u “Škrebić kompani” bila 720 KM.

Škrebić smatra da u našem društvu uspješne firme satanizuju, umjesto da se ističu kao primjer, i da o dobiti pričaju oni koji ne znaju šta je to.

– Dobit se ne dijeli, niti se trpa u džep, dobit se ulaže u napredak, a od toga koristi imaju i radnici, jer će raditi u uspješnoj i stabilnoj kompaniji – smatra Škrebić.

Sličnu priču priča Sarša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.

U elitnom društvu firmi sa milionskim profitom je i njegovo preduzeće “Krajina klas”, koje je poslovnu 2021. godinu završilo u plusu od skoro 1,7 miliona KM..

Trivić je ovih dana bio najglasniji u tvrdnjama da bi povećanje minimalca bilo katastrofalno za privredu i da novca za povećanje plata u privredi nema!

Trgovački lanci kupe kajmak
Na vrhu liste kompanije u RS, koje su lani ostvarile milionsku dobit su, očekivano, “teškaši” poput “M:tela”, “Elektroprivrede RS”, EFT Rudnika i termoelektrane Stanari i javnih preduzeća “Putevi RS” i “Autoputevi RS”.

Ali za njima ne zaostaju mnogo ni veliki trgovački lanci, poput “Binga”, čija je poslovna jedinica u Prijedoru ostvarila 15,3 miliona KM dobiti, te “Frukta trejda” iz Dervente, koji je prošlu godinu završio u plusu od 12 miliona maraka.

Nešto niže na listi je “Đurić MBB” Doboj, sa “skromnih” 4,6 miliona maraka profita.

I dok gazdama trgovačkih lanaca, ako je suditi po zvaničnim pokazateljima, posao cvjeta, radnici u ovoj branši su među najslabije plaćenima.

Prema podacima Zavoda za statistiku RS, prosječna plata u trgovini u Srpskoj iznosi 872 KM, što u odnosu na sindikalnu potrošačku korpu nije dovoljno čak ni za hranu za četvoročlanu porodicu.

Još je veće iznenđenje, ali samo za neupućene, to što su se na listi najuspješnijih firmi koje su uknjižile milionsku dobit našle i fabrike tekstila, kože i obuće, čije se poslovanje temelji na slabo plaćenoj, mahom ženskoj radnoj snazi.

Biznis koji se isplati
Uz već pomenutu Škrebićevu, na listi najuspešnijih preduzeća u Srpskoj su još tri fabrike obuće: “Welly” iz Štrbaca kod Prnjavora, “Dermal” iz Kotor Varoša i “Sanino” iz Dervente.

Prnjavorska fabrika je prošlu godinu završila u plusu od vrtoglavih 9,2 miliona maraka. “Sanino” je uknjižio godišnju dobit veću od 3,3 miliona, a kotorvaroški “Dermal” je svom vlasniku, Radenku Bubiću, zaradio respektabilnih 3,6 miliona maraka.

Da Bubiću sasvim dobro ide potvrđuje i činjenica da je tokom protekle dvije godine, obilježene korona krizom, otvorio dva nova pogona, vrijedna više od pet miliona KM, te da je “Dermal” na 20. godišnjicu firme posjetio lično premijer Srpske Radovan Višković.

Istina, u ovoj fabrici, koja zapošljava više od 1.200 radnika, plate su veće od prosjeka u obućarskoj branši, pa ni povećanje minimalca za njih vjerovatno ne bio bio problem. Ali, ovo preduzeće se već suočava s problemom koji će vjerovatno zadesiti i mnoge druge poslodavce u RS – manjkom radne snage.

Prema podacima Poreske uprave RS, oko 125.000 radnika u Srpskoj prima platu do 600 KM, a prema procjenama sindikalaca prosječna plata koju prima većina radnika u privredi u RS je oko 700 KM.

Radnici masovno odlaze u inostranstvo, gdje mogu zaraditi znatno više.

Uprkos svim poteškoćama i ograničenju izvoza, prodavci ogreva u BiH imaju pune ruke posla, što potvrđuje podatak da u pojedinim preduzećima peleta nema na lageru ni do kraja godine.
Iako su cijene niže za svega nekoliko procenata u odnosu na one koje su važile prije odluke o zabrani izvoza šumskih drvnih sortimenata i ogreva, a koju je donio Savjet ministara BiH sredinom juna, građani su pohrlili u nabavku peleta pa se ovih dana traži vreća više.

U preduzeću “Dedina P.Z.” iz Dervente kažu da sve što proizvedu odmah i isporuče kupcima, jer narudžbe imaju do kraja godine.

“Tona peleta košta 500 KM i na visinu cijene ne možemo uticati. Naša marža je ista kao i ranijih godina, ali sve je poskupjelo, od goriva, vreća za pelet do sirovine”, rekli su u ovom preduzeću.

I u drvnoj industriji “Karać” iz Aleksandrovca kod Laktaša gomilaju se narudžbe kupaca.

“Trenutno nema peleta koliko kupci traže, jer borbu vodimo sa sirovinom. Rezervacije imamo do kraja septembra, a tona košta 508 KM plus PDV”, rekao je vlasnik te drvne industrije Slavko Karać.

S ciljem da se zaštiti domaće tržište i osiguraju dovoljne količine peleta i ogrevnog drveta po ekonomski prihvatljivim cijenama, u FBiH prije dva dana održan je i sastanak na kojem je izneseno da bi realna cijena tone peleta trebalo da bude između 400 i 450 KM.

Sličan sastanak u Srpskoj za sada nije planiran, a sudeći prema riječima proizvođača od predložene cijene neće biti ništa ni u FBiH.

Menadžer firme “Drvosječa” koja posluje u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Zenici Muhamed Helać kaže da je pomenuta cijena apsolutno nedostižna uzimajući u obzir globalnu inflaciju i cijene goriva, koje su za ovu granu industrije od ogromnog značaja.

“Početkom mjeseca stanovništvu smo ponudili povoljniju cijenu ogreva i ona je trenutno za 50 maraka niža u odnosu ne period prije zabrane izvoza, kada je tona koštala 640 KM. Nama nije problem da pelet košta i 300 KM, kao prije dvije godine, ali onda država mora intervenisati sa određenim potezima, a prvi bi bio ukidanje akciza na gorivo”, kazuje Helać i dodaje da na lageru trenutno imaju peleta.

Sekretar Udruženja šumarstva i drvoprerade u Privrednoj komori Srpske Lazo Šinik kaže za “Glas Srpske” da je cijena peleta direktno u vezi sa tržištem te da nema potrebe miješati se u to.

“Problem je bio kada su cijene peleta, zbog potražnje u Evropi i izvoza, na našem tržištu bile iznad 600 KM, ali već sada kod pojedinih proizvođača u Srpskoj tona peleta košta oko 500 KM, što je donekle prihvatljivo. Kada se u obzir uzmu cijene imputa u proizvodnji, koje su rasle između 30 i 40 odsto, realna cijena bi trebalo da bude malo niža od 500 KM”, priča Šinik i dodaje da se cijene peleta najvjerovatnije nikada neće vratiti na nivo prije talasa inflacije.

Trajna zabrana
Lazo Šinik kaže da bi BiH trebalo da razmišlja o trajnoj zabrani izvoza oblovine i ogrevnog drveta da bi se mogle podmiriti potrebe domaće industrije i stanovništva.

“Imamo dovoljno kapaciteta da svu sirovinu kojom raspolažemo pretvorimo u veću vrijednost i efikasnije energente te je šteta da izvozimo ogrevno drvo i trupce. Naše tržište i industrija trebalo bi da budu prioritet”, rekao je Šinik.

Direktor Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske Bojan Đenić rekao je da je, osim besplatnih udžbenika koje će Vlada Republike Srpske nabaviti učenicima, Zavod ove godine omogućio i kupovinu udžbenika na rate.

Đenić je u intervjuu Srni rekao da je Vlada besplatne udžbenike obezbijedila svim učenicima prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda osnovne škole, učenicima pobjednicima republičkih takmičenja, kao i trećem i svakom narednom djetetu iz višečlanih porodica, ali i za odlične učenike tih porodica.

On je naveo da će ove godine i određen broj lokalnih zajednica obezbijediti udžbenike za đake od petog do devetog razreda ili određene kategorije učenika sa područja lokalne zajednice.

Direktor Zavoda je rekao da se u svim knjižarama Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske do 10. avgusta mogu zaključiti ugovori o kupovini udžbenika i školskog pribora na četiri rate.

• To su pogodnosti koje nudimo kako bismo olakšali spremanje učenika za školu, jer smo svjesni izdataka koje roditelji izdvajaju za spremanje školaraca u septembru – od kupovine udžbenika do kupovine odjeće i obuće – dodao je Đenić.

Đenić je naveo da je, zbog povećanja cijena repromaterijala i nestabilnog tržišta za nabavku papira za štampu, bilo neminovno povećanje cijena udžbenika za osnovnu školu u odnosu na prethodnu godinu.

Cijene kompleta udžbenika od 6. do 9. razreda bez drugog stranog jezika i udžbenika koji se koriste u više razreda, iznose za šesti razred 206 KM, za sedmi 189 KM, osmi 219 KM i deveti 204 KM. Cijena kompleta za peti razred iznosi 143 KM.

NOVE PROGRAME PRATE NOVI UDŽBENICI

Đenić je rekao da je za septembar odobreno 15 novih udžbenika za osnovnu školu i isto toliko za srednje škole.

On je istakao da je 12 novih udžbenika za srednje stručne škole prvi put objavljeno u Republici Srpskoj, te da je primjetno povećanje interesovanja autora za pisanje udžbenika za srednje škole.

• Pored toga, uradili smo i adaptaciju pet udžbenika za osnovnu školu. Ono što je najvažnije je to da su udžbenici usklađeni sa nastavnim planom i programom i da se trudimo da djeca u Republici Srpskoj imaju moderne udžbenike oslobođene nepotrebnih sadržaja. Razvoj udžbenika i udžbeničke politike je kontinuiran proces – naglasio je Đenić.

On je naveo da su izmjene programa dovele i do redukcije broja udžbenika, tako da u trećem, četvrtom i petom razredu đaci imaju po jedan udžbenik manje.

• S druge strane, u drugom razredu, nakon uvođenja novog nastavnog predmeta Digitalni svijet, dobili smo novi udžbenik za taj predmet – rekao je Đenić.

On je istakao da aktivnosti Zavoda u potpunosti prate aktivnosti Ministarstva prosvjete i kulture i Republičkog pedagoškog zavoda.

• Naš zajednički rad dovodi do određenih promjena kada je udžbenička politika u pitanju i uopšte objavljivanje udžbenika. Čitavu godinu mi se pripremamo i aktivno radimo na pripremi udžbenika – rekao je Đenić.

Direktor Zavoda naveo je da je do sada izvršena digitalizacija sadržaja za 19 udžbenika, te da je riječ o udžbenicima prve trijade, istorije i geografije.

• U toku je digitalizacija sadržaja za septembar i to novih sedam udžbenika, tako da će broj udžbenika kod kojih je izvršena digitalizacija sadržaja u septembru biti 26 – pojasnio je Đenić i dodao da će u narednom periodu biti intenzivirana obuka i edukacija nastavnika za upotrebu i korištenje digitalnih sadržaja.

KONSTANTAN RAD NA PODIZANjU KVALITETA PREDŠKOLSKOG OBRAZOVANjA

Đenić je rekao da je u proteklom periodu mnogo urađeno u oblasti predškolskog vaspitanja i obrazovanja, kao i da Zavod konstantno radi na davanju doprinosa podizanju kvaliteta tog segmenta.

• Brojni su projekti koje realizujemo. Zavod je u proteklom periodu napravio veliki iskorak objavljivanjem radnih listova i didaktičkog materijala za rad sa djecom predškolskog uzrasta. Nesebičnu pomoć nam tu pružaju i Ministarstvo i Republički pedagoški zavod i vaspitači u predškolskim ustanovama. S ponosom možemo predstaviti svoje didaktičke igre, materijale i radne listove – naveo je Đenić.

“ZLATNA SOVA” I “SOVICA”

Đenić je najavio da će dodjela tradicionalnih književnih nagrada “Zlatna sova” i “Sovica” biti upriličena povodom Dana Zavoda u Istočnom Sarajevu.

• Mi ćemo nastaviti sa svojim aktivnostima na polju doprinosa razvoju kulture Republike Srpske. Nastavljamo aktivno predstavljanje na sajmovima knjiga koji će biti upriličeni od septembra, nastavljamo sa organizovanjem konkursa za najbolji neobjavljeni roman i najbolju neobjavljenu knjigu za djecu – rekao je Đenić.

TRIDESET GODINA IZAZOVNOG, ALI USPЈEŠNOG RADA

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske obilježiće u septembru 30 godina od osnivanja, a povodom toga će u opštini Istočno Novo Sarajevo biti otvoren još jedan maloprodajni objekat.

• U opštini koja ima potencijal i gdje konstantno raste broj djece, otvorićemo novi maloprodajni objekat, odnosno svoju 21. knjižaru. Mislim da je to najbolji način da pokažemo u kom pravcu želimo da se Zavod kreće i razvija u narednih 30 godina – poručio je Đenić.

Prevoznici u Srpskoj zatražili su od nadležnih i u RS i na nivou BiH da pomognu sektorima transporta robe i prevoza putnika, a ako se to ne dogodi, jedna od opcija je i obustava autobusa u cijeloj Republici Srpskoj od 1. septembra do ispunjenja zahtjeva.

Vlast u Srpskoj im, kako ističu, može pomoći tako što će uplatiti poreze i doprinose na isplaćene plate za period od šest mjeseci, a od nadležnih u Sarajevu očekuju rasterećenja za gorivo.

Iz Udruženja poslodavaca saobraćaja i veza Republike Srpske kažu da od Vlade Srpske traže hitnu uplatu poreza i doprinosa za šest mjeseci.

“To je ono što nam Vlada može dati, to je njena nadležnost. Takođe, tražimo da se odavde podrži, a da naši predstavnici u Savjetu ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH hitno izglasaju oslobađanje od akciza, poreza i putarina za prevoz putnika i tereta. Osim toga, tražimo i da sektor javnog prevoza putnika od nove godine uđe u sistem poreskih olakšica, kao što je to slučaj sa sektorom kože i tekstila”, rekao je za “Nezavisne novine” Dejan Mijić, predsjednik ovog udruženja.

U protivnom će, kako je naglasio, biti neodrživ rad, a postoji veliki rizik da će, sa dolaskom nove školske godine, doći i novi problemi, te će firme početi da se gase.

Mijić ističe da je situacija trenutno možda i teža nego kada je bio vrhunac pandemije, a ova branša spada u grupu uslužnih djelatnosti i ostavljena je na milost i nemilost krize, dok je u zemljama u okruženju i Evropi podrška neprestana. On nam je potvrdio da, ako pomoć izostane, jedna od mjera jeste moguća obustava prevoza putnika od septembra.

“Nadamo se da će neko do tada reagovati. Mi konstantno ove zahtjeve šaljemo i tražimo da redovnim putem dođemo do rješenja. Pozivamo da se naši zahtjevi razmotre, oni su opravdani”, naglasio je Mijić, te potvrdio da su dopise poslali i Vladi Srpske i bh. nivou, ali povratnu informaciju, ističe, nisu dobili.

U preduzeću “Mrkonjić Express”, koje ima osam, što manjih, što većih autobusa, poručuju da, ako većina prevoznika obustavi prevoz putnika 1. septembra, to će učiniti i oni.

“Nešto nam je isplaćeno poreza i doprinosa tokom korone i, naravno, značilo bi nam da nam se uplate za još šest mjeseci. A najveća stavka nam je gorivo i najbitnije bi nam bilo da budemo pošteđeni akciza”, rekao nam je Goran Miletić, vlasnik “Mrkonjić Expressa”.

Do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina” nismo uspjeli dobiti stav resornog ministra Nedeljka Ćorića, na čiju adresu je otišao jedan od dopisa koji su prevoznici slali.

U tom dopisu, koji je u posjedu “Nezavisnih novina”, podsjećaju na enorman rast cijena, prije svega nafte, te ističu da je većina zemalja u okruženju, ali i ostatku Evrope, obezbijedila mjere za pomoć očuvanju kapaciteta u javnom drumskom prevozu.

Položaj im je, upozoravaju, utoliko teži jer kao privredna grana su razvrstani u djelatnost usluga i nemaju prava da učestvuju u bilo kakvim podsticajima koje je Vlada u ovoj godini kreirala za privredu.

“Svjesni smo situacije u kojoj se nalazi kompletno društvo i specifičnosti BiH i jasno nam je da je veoma teško obezbijediti neke od tih mjera, te smatramo da mjera koju smo tražili, uplata poreza i doprinosa na ispaćene plate za šest mjeseci, neće zahtijevati ogromna sredstava, a prevoznicima će biti od velike pomoći u cilju očuvanja radnih mjesta i naših preduzeća”, naveli su prevoznici.

Socijalni partneri ponovo će za isti sto na temu najniže plate u Republici Srpskoj, ali još jednom sa suprotstavljenim stavovima.

Dok poslovna zajednica smatra da je povećanje minimalca nerealno i neprihvatljivo, predstavnici Sindikata poručuju da je povećanje najniže plate sa 650 KM neophodno, prvenstveno zbog teške ekonomske i društvene situacije.

Međutim, zahtjevi i primjedbe socijalnih partnera sa sobom povlače brojna pitanja. Da li su urađene neophodne analize o povećanju minimalca, za koji sindikalci traže da bude utvrđen u narednih nekoliko sedmica, da li će i na koji način poslovanje privrede biti ugroženo i da li su nadležni utvrdili kako će to uticati na BDP i ostale stavke.

S tim u vezi, gruba računica kaže da je u ovom trenutku u Republici Srpskoj više radnika u javnom nego u privatnom sektoru, tako da praktično manje radnika koji privređuju zarađuje za sve ostale koji su na budžetima bilo države, lokalne zajednice, javnog ili lokalnog preduzeća itd.

Prema nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru u ovom trenutku u Republici Srpskoj radi 55.000 radnika, a u najvećim javnim preduzećima i bolnicama radi još oko dvadeset hiljada.

U “Šumama RS” radi 4.781 radnik, u banjalučkom Univerzitetskom kliničkom centru RS (UKC RS) zaposleno je 3.416 ljudi, dok u “Poštama Srpske” ima zaposlenih 2.553 radnika, a u “Željeznicama Republike Srpske” 2.098 radnika. Ako se u ozbir uzmu ostala javna preduzeća kao i lokalna preduzeća, zdravstveni sektor, prosvjeta te nivo Bosne i Hercegovine u kojem trenutno radi oko 8.000 radnika iz Republike Srpske, gruba računica pokazuje da oko 120.000 radnika u realnom sektoru zaradi za oko 150.000 radnika koji plate primaju iz nekog od budžeta ili javnog ili lokalnog preduzeća. Takođe, iz tih zarada finansira se i isplata penzija za 273.000 penzionera.

Zbog odlaska radno sposobnog stanovništva, BiH je stala u red zemalja koje traže spas u radnicima iz inostranstva, a poslodavci tvrde da u ovom trenutku nedostaje 30.000 radnika u različitim sektorima.

Zbog toga očekuju da Savjet ministara, nakon dvije godine odugovlačenja, konačno definiše kvote radnih dozvola za inostrane radnike, kao što su to učinile i zemlje regiona, u koje, nažalost, upravo idu hiljade radnika iz BiH, kako bi, tvrde, na taj način spasili građevinarstvo, trgovinu, prevoz i druge oblasti.

Prema važećem Zakonu o strancima BiH, Savjet ministara trebalo bi da utvrdi godišnju kvotu radnih dozvola za zapošljavanje stranaca određenih zanimanja, odnosno za strance koji obavljaju određene djelatnosti, a kojima je radna dozvola za rad u BiH potrebna i ulazi u kvotu, uključujući i broj radnih dozvola koje se u BiH mogu izdati u jednoj godini za sezonske radnike.

Međutim, iako je Agencija za rad i zapošljavanje BiH uredno poslala prijedlog tih kvota, Savjet ministara nije donio tu odluku, pa samim tim nisu uvaženi ni zahtjevi poslodavaca za ‘uvozom’ stranih radnika, a koji, sudeći prema onome što kažu za “Nezavisne novine”, nisu mali.

“Mi smo čak tražili da to bude nekih osam-devet hiljada za FBiH u ovoj godini. Prošla godina je bila negdje oko 1.600, a oni su rekli da je to nedopustivo veliko, zato što je to ogroman skok. Mi smo pokušali da pojasnimo da je nedostatak radne snage ove godine značajno drugačiji u odnosu na prethodne godine i da je jednostavno potreba za uvozom radne snage sve veća”, ističe Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH.

Smailbegović se nada da će se što prije liberalizovati i pojednostaviti procedure za izdavanje radnih dozvola strancima, inače, kako upozorava, prijeti krah građevinarstvu, prevozu, industriji i drugim privrednim granama.

“Nadamo se da će Savjet ministara povećati ove kvote. Ja sam sasvim siguran, kada bi se liberalizovao uvoz radne snage, da to zaista bude tako, da bi mi već vrlo brzo mogli uvesti od 20.000 do 30.000 radnika na nivou BiH”, naglašava Smailbegović.

Uprkos pasivnosti Savjeta ministara, Republika Srpska je na ovom polju preduzela niz aktivnosti. Zavod za zapošljavanje RS povećao je kvotu radnih dozvola za 2022. godinu na 1.400. Pored toga, Narodna skupština RS u junu je po hitnom postupku usvojila izmjene Zakona o zapošljavanju stranih državljana i osoba bez državljanstva, prema kojima će stranci u RS imati pojednostavljenu proceduru na pitanju zapošljavanja, a nadležne institucije moraće u roku od 15 dana odlučiti jesu li ispunjeni svi uslovi za dobijanje radne dozvole.

“U ovom momentu nema nijedne grane privrede u kojoj ne nedostaje adekvatne radne snage. To je problem cijelog regiona. Ovaj broj od 1.400 zahtjeva za radnu dozvolu za strance u Srpskoj nije dovoljan i trebaće nam daleko više od toga. Upravo zbog nedostatka radne snage, naša preduzeća ne mogu da preuzmu brojne poslove i prošire proizvodnju”, poručuje za “Nezavisne novine” Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore RS.

Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, kaže da su brojni poslodavci u Republici Srpskoj već aplicirali za strane radnike.

“Realno je očekivati da će se u narednih pola godine do godinu oni u velikom broju pojaviti na našem tržištu, jer to je jedini način da spasimo postojeća radna mjesta”, ističe Trivić za “Nezavisne novine”.

Prema posljednjim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH u prvom polugodištu 2022. godine, u BiH je trenutno izdata 1.161 važeća radna dozvola za strane radnike, a najviše dozvola odnosi se na sektor građevinarstva te trgovine na veliko i malo i popravak motornih vozila.

“Prema zemljama porijekla radnika, najviše radnika je iz Srbije (233), a potom slijede Turska (229), Kina (83), Kuvajt (57) i Bangladeš (48). Ne postoji generalno ograničenje koliko stranih radnika može biti u BiH. Jedino ograničenje je za izdavanje radnih dozvola koje ulaze u kvotu i njihov broj za Bosnu i Hercegovinu određuje Vijeće Ministara BiH”, poručio je za “Nezavisne novine” Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Iz Službe za poslove sa strancima BiH kazali su za “Nezavisne” da u BiH trenutno odobren/produžen privremeni boravak ima 9.508 stranih državljana, od čega 2.204 po osnovu izdate radne dozvole.