Kategorija: Društvo

Vlada RS utvrdila je Nacrt zakona o socijalnoj karti, koji bi u konačnom dokumentu trebalo da bude jedinstvena baza koja sadrži podatke o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca i sa njim povezanih lica.

Nadalje, u bazi će biti upisana i vrsta prava i usluga koje lice koristi ili je koristilo, prava i usluge iz oblasti socijalne, dječje, boračko-invalidske i zaštite civilnih žrtava rata, ratne torture, oblasti socijalnog stanovanja i zaštite porodice, kao i podaci o službenim licima koja su koristila podatke iz socijalne karte.

Dokumentom, kako je rečeno, treba da se omogući, između ostalog, i kreiranje socijalnih politika i prevencija siromaštva.

“Značaj postojanja socijalne karte, između ostalog, je u tome da se smanji mogućnost zloupotreba kako u sistemu socijalne zaštite, tako i ostalim sistemima koji se bave posebnim kategorijama stanovništva, s obzirom na to da će podaci o korisnicima biti objedinjeni”, pojasnili su iz Vlade Republike Srpske.

Ljubo Lepir, profesor socijalne politike na Univerzitetu u Banjaluci, kaže da je najmanji problem donijeti neki zakon, već da je suština njegova primjena.

“Ovdje se treba prvo odgovoriti na pitanje šta je cilj socijalne karte. Mora se pripremiti dosta drugih elemenata koji moraju pratiti taj zakon, a jedan od njih je definisanje odluke o uvođenju socijalnog minimuma. To je faktički ono što se kaže granica siromaštva. Dalje, na osnovu čega ćemo mi utvrđivati da li je neko socijalni slučaj ili nije, da li ima ovakve ili onakve prihode, da li je u stanju socijalne potrebe da država treba intervenisati ili ne? E, to je suština socijalne karte”, poručuje Lepir.

Podsjeća da u svakom zakonu kod nas postoje kriterijumi za dodjelu neke pomoći.

“Recimo, u Zakonu o socijalnoj zaštiti RS ima da pojedinac može imati 15 odsto pomoći od iznosa prosječne plate. Ali je to politička odluka, to nema veze sa tih 15 odsto, i to je oko 200 KM mjesečno. Šta on može sa tim novcem, ne može da preživi mjesec dana”, navodi Lepir.

Ističe da Vlada RS mora donijeti akte koji će imati uticaj na efekte socijalne karte.

“Srbija je donijela socijalnu kartu i ona je napravila fijasko. Faktički vi za jedan fening koji odredite političkom odlukom izbacite jednu kompletnu porodicu iz pomoći. To nije smisao”, naglasio je Lepir za “Nezavisne novine”.

Stručnjaci poručuju da je potrebno analizirati kome je pomoć najpotrebnija i da se sredstva koja budu obezbijeđena plasiraju na najpravedniji način.

“Npr. ako govorimo da je neki mjesečni cenzus 100 KM za dječju zaštitu, ili ako postoji materijalni cenzus po broju članova porodice, ne znači da neko svojim primanjima zaista može da pokrije sve te potrebe. To je iz razloga što su rashodi koje ima ta osoba ili za izdržavanje djece ili za brigu o djeci sa posebnim potrebama ili drugim licima u okviru svog domaćinstva, a koji nemaju prihode, daleko prevazilaze ono što on mjesečno zaradi. Onda, ti ljudi bi isto trebalo da budu obuhvaćeni mjerama socijalne karte”, smatra Aleksandar Čavić, demograf.

S druge strane, navodi da bi nadležni morali da budu oprezni jer postoje osobe koje primaju neku vrstu pomoći jer na papiru nemaju redovne prihode, a u stvarnosti imaju milionsku imovinu.

“Neko može imati pet miliona, može imati 20 stanova, ali da ima nula maraka prihoda ovih koji se kod nas ostvaruju, dakle da nema platu i slično. A može se desiti da je imovinu poklonio najbližim srodnicima, koji su dalje prema Porodičnom zakonu dužni da se staraju o njemu jer imaju sredstva za to bez ikakve društvene asistencije. Ali ti ljudi ipak ostvaruju pravo na neku socijalnu pomoć, dok drugi koji zaista nemaju ništa, često to ne mogu da ostvare”, dodaje Čavić za “Nezavisne”.

O kompleksnosti problema socijalne karte pisali smo nebrojeno puta do sada.

Naveli smo tada da građani u Republici Srpskoj u više od 400 institucija ostvaruju neka od 90 različitih vrsta prava, definisanih kroz 15 zakona.

Jedno od najvažnijih pitanja u ovom poslu biće koliko će građana biti obuhvaćeno socijalnom kartom. Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS kazali su da je to oko 67.000, ali je premijer Radovan Višković poručio da će to biti manje jer “dio penzionera nema potrebe za socijalnu pomoć jer imaju primanja iz drugih država”.

Prema informacijama do kojih smo došli u 2024. godini, više od 6.000 građana Republike Srpske prima stalnu novčanu pomoć svakog mjeseca, a ona se, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, dijeli osobama koje nemaju nikakva druga primanja.

Dolaze iz raznih dijelova svijeta i kod nas danas dostavljaju hranu, peru prozore, prave kifle. Strani radnici su nekada uglavnom bili angažovani na građevini, ali proširio se dijapazon poslova koje rade.

Najveći broj stranih radnika, uglavnom iz Turske, bio je angažovan u građevinskom sektoru, ali pretpostavlja se da ih danas možda čak više ima u pekarskoj industriji. I to uglavom radnika iz Nepala, Šri Lanke i sa Filipina.

Naši ljudi, zbog malih plata i loših uslova rada, odlaze na sezonu ili pokušavaju da se zaposle u nekim evropskim zemljama.

-Zrelom politikom, koja se ovdje ne vodi, i odnosu proslodavaca u vrednovanju i nagrađivanju radnika, mogli bismo da imamo radnike koji bi ostali i radili. Zbog promjena u visini najniže plate nešto se malo pomaklo i stanje popravilo. Ali, ako se to ne bude nastavilo, ne budu stimulisali radnici, ljudi će odlaziti. Onda nećemo imati mogućnost da živimo bez uvoznih radnika – upozorava Goran Savanović iz Sindikata trgovine i turizma RS.

Pojašnjava da ima prostora da se ovdje zaposle naši radnici, ali da su poslodavci našli računicu da im je isplativije da zaposle stranca.

-Oni njima obezbjeđuju smještaj, nađu im kuće, stanove. Oni malo troše, po cijeli dan su na poslu, rade duže od 8 sati, a pare koje dobiju šalju kućama. Ovdje imaju bar jedan obrok. Njima je život ovdje jeftin, ali je mukotrpan – objašanjava on za Srpskainfo.

Naši ljudi, skoro pa tradicionalno, na sezonu odlaze u Crnu Goru i Hrvatsku. U Hrvatsku najčešče dolaze i radnici sa Filipina, iz Indije, Nepala.

-Filipinci su poznati kao vrijedni i dobri kuvari. Nisam upoznat da ih kod nas ima, ali mislim da će ih vjerovatno biti kako se stvari odvijaju – ističe Savanović i dodaje kako strane radnike u Srpskoj zapošljavaju manji privredni subjekti, a da veliki sistemi za sada zapošljavaju domaću radnu snagu.

Policijski izvještaji sve češće bilježe slučajeve vozača uhvaćenih u vožnji pod uticajem kokaina ili amfetamina, dok redovne racije u noćnim klubovima otkrivaju zastrašujuću prisutnost droge među mladima. Problem zloupotrebe alkohola i narkotika više nije ograničen na margine društva, već se širi u školama, fakultetima, a čak i na radnim mjestima. Zabrinjavajuće je što se sve više zaposlenih u institucijama i javnim preduzećima Republike Srpske pojavljuje na poslu pod uticajem opojnih supstanci. Iako Zakon o radu RS dozvoljava testiranje zaposlenih na prisustvo alkohola i droga, ova praksa još uvijek nije široko primijenjena, uprkos tome što Zavod za sudsku medicinu posjeduje savremenu opremu za toksikološke analize.

Željko Karan, direktor Zavoda za sudsku medicinu RS, ističe da je zloupotreba narkotika i psihoaktivnih supstanci ozbiljan problem. Dok su droge poput heroina, kokaina i marihuane ilegalne, psihoaktivne supstance, poput sedativa ili lijekova za smirenje, iako legalne, predstavljaju veliki rizik. Ovi lijekovi, lako dostupni u apotekama, mogu imati opasne posljedice, posebno ako se koriste u kombinaciji s vožnjom ili obavljanjem poslova koji zahtijevaju punu koncentraciju.

– Psihoaktivne supstance nisu zabranjene, ali njihova zloupotreba može dovesti do ozbiljnih problema. Na primjer, ako neko uzme sedativ prije vožnje, može zaspati za volanom i izazvati nesreću. Zato je važno analizirati ne samo prisustvo alkohola i ilegalnih droga, već i ovih supstanci – objasnio je Karan.

Zakon o radu RS omogućava poslodavcima da testiraju zaposlene na prisustvo alkohola i droga. Međutim, ova opcija rijetko se koristi, iako bi mogla značajno doprinijeti smanjenju rizika na radnom mjestu. Uzimanje uzorka urina, jednostavna i neinvazivna metoda, moglo bi biti ključno u prevenciji nesreća i povećanju bezbjednosti.

– Naš Zavod ima sve tehničke kapacitete za testiranje na radnom mjestu. Ako poslodavac sumnja da je zaposleni pod uticajem opojnih supstanci, može ga uputiti na analizu – rekao je Karan.

Jedan od najosjetljivijih aspekata ove problematike je mogućnost testiranja učenika u školama. Iako bi takva mjera vjerovatno izazvala negodovanje roditelja, problem konzumiranja droge među mladima postaje sve veći. Stručnjaci upozoravaju da se u školskim prostorijama često osjeća miris marihuane, što ukazuje na široku rasprostranjenost ovog problema.

Zavod za sudsku medicinu već sada nudi diskretne usluge roditeljima koji sumnjaju da njihovo dijete koristi drogu. Uzorak urina može se dostaviti privatno, a cijena analize kreće se oko 150 KM, u zavisnosti od vrste supstance koja se ispituje.

Sa najsavremenijom opremom i visoko obučenim stručnjacima, Zavod za sudsku medicinu RS spremno odgovara na zahtjeve pravosuđa, policije, roditelja i privatnih firmi. Karan naglašava da je ključno da društvo prepozna ozbiljnost ovog problema i krene ka preventivnim mjerama.

– Naša vrata su otvorena za sve. Imamo sve što je potrebno da pomognemo u borbi protiv zloupotrebe droga. Važno je da zajedno radimo na prevenciji kako bismo spasili što više života – zaključio je Karan.