Cilj agresije Hrvatske vojske i takozvane Armije BiH na 13 zapadnokrajiških opština u septembru i oktobru 1995. godine bilo je istrebljenje srpskog naroda sa jasnom namjerom da to područje etnički očisti od Srba, istakao je predsjednik Milorad Dodik.
“Prošlo je više od tri decenije, tačnije 31 godina od kada su zavičaji u zapadnoj Krajini utihnuli, ne voljom njenih žitelja srpske nacionalnosti, već pod težinom sudbine koja je tih dana bila pisana progonom i oružjem zločinaca.
Protiv srpskog naroda ustremile su se tri vojske, među kojima i su bili i pripadnici NATO saveza koji su pomagali agresorima bespilotnim letjelicama i satelitima”, istakao je Dodik za Srnu povodom obilježavanja 31 godine od agresije združenih snaga Hrvatske vojske i takozvane Armije BiH, potpomognute dejstvima NATO-a na 13 zapadnokrajiških opština u septembru i oktobru 1995. godine.
Dodik je rekao da tih trinaest opština predstavlja 13 trajnih svjedočanstava stradanja, bezbroj ugašenih života, razorenih domova i prekinutih sudbina, ali za sve Srbe koji su tamo rođeni, zapadna Krajina nije bila samo oznaka na karti, niti geografski pojam, već dom, ognjište i zemlja u kojoj su korijeni i preci stariji i od pamćenja.
“Tih dana, kolone ljudi nisu nosile samo zavežljaje, već vjekovno trajanje, sjećanje i uspomene na pretke koji su tu istu zemlju branili i čuvali, i tihi vapaj koji se nije čuo od buke topova. Kuće su ostale same, vrata su ostala otvorena, a putevi kojima se koračalo vijekovima odjednom su postali staze bez povratka koje su vodile daleko od ognjišta, od doma.
Sličnu sudbinu nešto kasnije u zimu doživjeli su i sarajevski Srbi, koji su, takođe, ostavili svoje odbranjene domove i krenuli u nepoznato. Još jedan egzodus, još jedno etničko čišćenje zadesilo je srpski narod za koje ti isti koji su ih protjerali kažu da su agresori, zločinci i lijepe nam svakakve etikete”, istakao je Dodik.
On je rekao da danas i 31 godinu poslije, ta svaka napuštena kuća, svaki dom živi u priči ispričanoj djeci, unucima, u svakom uzdahu, u svakoj suzi koja se potajno otkotrlja kada se spomenu Petrovac, Drvar, Glamoč, Grahovo, Ključ, Sanski Most, Mrkonjić Grad…
“Iako vrijeme neumoljivo teče, sjećanje na žrtve i na sve ono što smo izgubili ostaje kao zavjet. Jer zemlja se može okupirati, oteti, kuće se mogu porušiti, narod se može rasejati, ali zavičaj živi onoliko koliko ga nosimo u srcu.
Zapadnom Krajinom danas hodaju neki drugi, ali njena duša živi u svakom Srbinu, u našim sjećanjima, molitvama i vječnom ponosu što smo svoji, jer 31 godina nije kraj, već samo dokaz koliko nam je ta naša srpska zemlja sveta i koliko živi u nama”, rekao je Dodik.
Danas, tri decenije kasnije, istakao je Dodik, naša je dužnost da pamtimo, da se s poštovanjem prisjetimo svih nevino stradalih, da izgovorimo njihova imena i da njihovim porodicama poručimo da nisu zaboravljeni.
“Sjećanje na žrtve čuva dostojanstvo, njeguje istinu i pomaže budućim generacijama da razumiju cijenu mira i važnost slobode. Naše sjećanje nije želja za osvetom, već obaveza da se zločin nikada ne opravda, da se žrtve nikada ne umanje i da se njihova patnja nikada ne izbriše iz istorije.
Srpski narod je kroz vijekove nosio teške krstove stradanja, ali je sačuvao ono najvažnije – vjeru, ime, jezik, pismo i ljubav prema svom ognjištu. I danas, pred sjenima onih kojih više nema, obećavamo da ćemo čuvati svoja ognjišta, prenositi istinu na svoju djecu i unučad i dostojanstveno njegovati sjećanje na sve nevine srpske žrtve. To je obaveza cijele Republike Srpske i njenih institucija koje nikada ne smiju da pristanu na zaborav”, rekao je Dodik.
On je naglasio da srpski narod traži istinu, pravdu i dostojanstvo za sve nevino stradale Srbe, za one koji više nisu među nama, za njihove porodice, za naše potomke, za pravo da znamo, da pamtimo i da slobodno govorimo o tragediji srpskog naroda.
“Prošla je 31 godina bola, 31 godina sjećanja i 31 godina čekanja na pravdu. Ostaje pitanje da li će pravosuđe u BiH ikada dati odgovor zašto se ovaj predmet ne stavi u prioritet prioriteta, zašto su i do kada će srpske žrtve biti manje vrijedne, zašto je suza srpske majke manje vrijedna, zašto se zločinci slobodno šetaju i niko ne odgovora za masovne zločine i etnička čišćenja srpskog naroda”, rekao je Dodik.
Odgovore na ova pitanja možda nekada i dobijemo, kaže Dodik, ali ono što ostaje i što jeste naša vječna dužnost i obaveza to je da zaborav nikada ne nadvlada sjećanje, jer kad god smo zaboravljali zločini su se ponavljali i ponovo smo bili žrtve potomaka koljača i zločinaca.
“Taj rizik sebi nikada više ne smijemo dozvoliti, kao što ne smijemo dozvoliti da nam se ponovi ni Mrkonjić Grad, ni Sarajevo, ni Podrinje, ni Brod na Drini, ni Prebilovci, ni brojne jame u kojima počivaju kosti najboljih srpskih sinova i kćeri”, poručio je Dodik.
U Mrkonjić Gradu danas će biti obilježena 31 godina od agresije na 13 zapadnokrajiških opština i zločina nad 2.214 srpskih civila i vojnika koji su počinili pripadnici hrvatskih oružanih snaga i takozvane Armije BiH za koje, uprkos brojnim dokazima, niko nije adekvatno kažnjen.
Združene snage Hrvatske vojske, HVO-a i takozvane Armije BiH, potpomognute dejstvima NATO-a, izvršile su agresiju na 13 zapadnokrajiških opština u septembru i oktobru 1995. godine.
Agresija je izvršena na opštine Grahovo, Glamoč, Kupres, Šipovo, Srbobran, Jajce, Ripač, Drvar, Petrovac, Ključ, Krupa na Uni, Sanski Most i Mrkonjić Grad.
Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, tokom agresije ubijeno je 2.214 lica srpske nacionalnosti, sa vjekovnih ognjišta protjerano je 120.000 Srba, opljačkana pokretna imovina, a nepokretna uništena.
Među ubijenim su 753 srpska civila, od kojih se 149 vode kao nestali, kao i 1.461 pripadnik Vojske Republike Srpske, od kojih se 79 još vode kao nestali.
Na pravoslavnom groblju u Mrkonjić Gradu pronađena je najveća masovna grobnica iz koje je ekshumirano 181 tijelo.
