Autor: m88bogdanovic

Svjesni smo da je najveća vrijednost našeg Preduzeća upravo u ljudima koji u njemu rade – unapređenje uslova rada i zadovoljstva zaposlenih ostaje naš prioritet, kaže Miladin Radović, direktor „Pošta Srpske“.

Kako ocjenjujete poslovni rezultat Preduzeća u 2025. godini i šta biste posebno izdvojili kao najveći uspjeh?

“Poslovni rezultat u 2025. godini ocjenjujem kao stabilan i ohrabrujući, posebno imajući u vidu sve izazove sa kojima smo se kao sistem suočavali. U uslovima složenog tržišta, rasta troškova i sve većih zahtjeva koji se postavljaju pred javno preduzeće, uspjeli smo da poslujemo pozitivno, da zadržimo kontinuitet u pružanju usluga i da istovremeno pokrenemo važne razvojne aktivnosti.

Ako bih trebao izdvojiti nešto kao najveći uspjeh, onda to nije samo finansijski rezultat, već činjenica da smo kao sistem pokazali stabilnost, odgovornost i sposobnost da razmišljamo unaprijed. Pokrenuli smo aktivnosti na uspostavljanju savremenog poštansko-logističkog centra, radimo na unapređenju tehnoloških procesa i pripremamo se za dalju automatizaciju, što je preduslov da ostanemo konkurentni i u narednim godinama.

Istovremeno, važno je naglasiti da smo sve ovo postigli oslanjajući se prije svega na sopstvene kapacitete — znanje, iskustvo i posvećenost naših zaposlenih. Upravo u tome vidim najveću vrijednost našeg Preduzeća.

Zato ovaj rezultat ne doživljavam kao krajnji cilj, već kao dobru osnovu da nastavimo da se razvijamo, modernizujemo i jačamo ulogu koju imamo u društvu”.

Koji su bili najveći izazovi u radu u prethodnom periodu i kako ste ih rješavali?

“Prethodni period obilježio je veći broj izazova koji su bili i operativne i sistemske prirode. Prije svega, tu je stalan rast troškova poslovanja, kao i potreba da se u isto vrijeme održi kvalitet usluga na nivou koji naši korisnici očekuju.

Poseban izazov predstavljaju i nove obaveze koje se stavljaju pred Preduzeće, poput procesa fiskalizacije, koji je za sistem kao što je naš tehnički i tehnološki veoma zahtjevan. Riječ je o složenim procesima koji zahtijevaju prilagođavanje postojećih sistema, dodatna ulaganja i veliki angažman ljudi na terenu i u administraciji.

Sa druge strane, suočavamo se i sa potrebom modernizacije i daljeg razvoja — prije svega u dijelu logistike i automatizacije procesa, što je neophodno kako bismo mogli odgovoriti na promjene na tržištu i rast obima pošiljaka.

Sve ove izazove nastojali smo rješavati sistemski, korak po korak — kroz dobru organizaciju, racionalno upravljanje resursima i, što je najvažnije, oslanjajući se na znanje i posvećenost naših zaposlenih. U mnogim situacijama nije bilo jednostavnih ni brzih rješenja, ali smo pokazali da kao sistem imamo snagu da iznesemo i najzahtjevnije zadatke.

Upravo ta sposobnost da u izazovnim okolnostima ostanemo stabilni i funkcionalni smatram jednim od naših najvećih kvaliteta”.

Vidan je rast u segmentu dostave paketa – šta je, po Vašem mišljenju, najviše doprinijelo tom trendu?

“Rast u segmentu dostave paketa prije svega je rezultat širih promjena na tržištu, odnosno sve većeg razvoja e-trgovine i promjene navika korisnika. Danas se značajan dio kupovine obavlja onlajn, što direktno utiče na povećanje obima paketskih pošiljaka.

Međutim, važno je naglasiti da taj rast nije došao sam od sebe. Pošta Republike Srpske je u proteklom periodu uložila značajan napor da unaprijedi ovaj segment poslovanja – kroz organizaciju dostave, unapređenje usluga, kao i kroz bolju saradnju sa poslovnim korisnicima.

Posebnu ulogu u tome imaju naši dostavljači i radnici u jedinicama poštanske mreže, koji svakodnevno nose najveći teret tog posla. Njihova posvećenost, odgovornost i spremnost da odgovore na povećan obim posla uticali su da zadržimo povjerenje korisnika i budemo pouzdan partner.

Ovaj trend svakako vidimo kao priliku, ali i kao obavezu da nastavimo sa ulaganjima u kapacitete i modernizaciju, kako bismo mogli odgovoriti na dalji rast i očekivanja tržišta”.

Uvođenje paketomata je novina u poslovanju – kako trenutno funkcioniše ovaj sistem i kakve su prve reakcije korisnika?

“Paketomati su jedan od važnih koraka kojim želimo da naše usluge približimo savremenim navikama korisnika. Danas se sve više traži fleksibilnost – da pošiljku možete preuzeti onda kada vama odgovara, bez vezivanja za radno vrijeme.

Sistem u ovom trenutku funkcioniše stabilno i u skladu sa planiranim. Naravno, kao i svaka nova usluga, zahtijeva vrijeme da je korisnici u potpunosti prihvate i da mi dodatno prilagodimo određene segmente.

Prve reakcije su pozitivne, posebno u urbanim sredinama, i to nam je dobar pokazatelj da idemo u pravom smjeru”.

Koliko je do sada postavljeno paketomata i kakvi su planovi za dalje širenje ove usluge?

“Do sada je postavljeno 14 paketomata na odabranim lokacijama, prije svega u većim urbanim sredinama, gdje je i najveća potreba za ovakvom vrstom usluge. Prilikom izbora lokacija vodili smo računa o frekvenciji korisnika, dostupnosti i praktičnosti, kako bismo od samog početka obezbijedili što bolje korisničko iskustvo.

Planovi za naredni period podrazumijevaju postepeno širenje mreže. Važno nam je da svaki postavljeni paketomat ima svoju funkciju i da bude na lokaciji gdje će zaista biti korišten.

Naš cilj je da u narednom periodu nastavimo sa postepenim širenjem mreže paketomata, uz stalno unapređenje funkcionalnosti, kako bismo korisnicima omogućili još bržu, jednostavniju i pristupačniju uslugu”.

Na koji način je Preduzeće u prethodnom periodu pristupalo unapređenju uslova rada i ukupnog zadovoljstva zaposlenih, te koje konkretne mjere i aktivnosti se planiraju u narednom periodu u tom pravcu?

“Svjesni smo da je najveća vrijednost našeg Preduzeća upravo u ljudima koji u njemu rade. Zato smo u prethodnom periodu nastojali da, u skladu sa mogućnostima, kontinuirano unapređujemo uslove rada i vodimo računa o ukupnom zadovoljstvu zaposlenih.

To se odnosilo kako na materijalni aspekt, kroz povećanje primanja i različite vidove podrške, tako i na organizacione mjere — poboljšanje uslova rada na terenu i u jedinicama poštanske mreže, ulaganje u opremu, kao i nastojanje da se radni procesi učine efikasnijim i preglednijim.

U narednom periodu nastavićemo sa aktivnostima usmjerenim na poboljšanje uslova rada, ali i na dodatnu modernizaciju procesa, što će, vjerujem, značajno rasteretiti zaposlene i olakšati obavljanje svakodnevnih poslova. Naš cilj je da, korak po korak, gradimo sistem u kojem će ljudi imati dobre uslove za rad, osjećaj sigurnosti i jasnu perspektivu razvoja.

Svjesni smo da uvijek može i bolje, ali je važno da postoji kontinuitet i iskrena namjera da se stvari unapređuju”.

Koji su ključni ciljevi i prioriteti razvoja u narednim godinama?

“Ključni ciljevi u narednom periodu usmjereni su na dalju modernizaciju i jačanje kapaciteta Preduzeća, kako bismo mogli odgovoriti na sve zahtjevnije tržište i očekivanja korisnika.

Prije svega, tu je završetak i stavljanje u funkciju savremenog poštansko-logističkog centra, koji će omogućiti efikasniju organizaciju rada i predstavljati osnovu za uvođenje automatizovanih procesa, uključujući i savremenu sortirnu opremu. To je projekat koji će u značajnoj mjeri odrediti budućnost našeg poslovanja.

Pored toga, nastavićemo sa razvojem usluga, posebno u segmentu paketske dostave i digitalizacije, kako bismo se prilagodili savremenim tokovima i potrebama korisnika.

Jedan od važnih prioriteta ostaje i dalje unapređenje uslova rada i jačanje unutrašnjih kapaciteta, jer bez stabilnog i zadovoljnog kolektiva nema ni dugoročno uspješnog sistema.

Takođe, vidimo prostor za jačanje saradnje unutar javnog sektora, kroz bolje korištenje postojećih kapaciteta, što može doprinijeti većoj efikasnosti i racionalnosti na nivou čitavog sistema.

Naš pristup ostaje isti — postepen, odgovoran i usmjeren na održiv razvoj. Ne želimo brza i kratkoročna rješenja, već stabilan sistem koji će i u narednim godinama biti pouzdan oslonac građanima i privredi Republike Srpske”.

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta rekao je da je obaveza Srba da prikupe što više svjedočenja o srpskim stradanjima i da ih prezentuju domaćoj i svjetskoj javnosti.

Linta je ukazao da su, zahvaljujući zabilježenom sjećanju jedine preživjele žrtve masakra u Čemernu Branke Trifković, poznate dimenzije zločina nad Srbima koji su u tom mjestu prije 34 godine počinili muslimani.

– Kao što je Ljuban Јednak, jedini koji je preživio strašni ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini u julu 1941. godine u Glini, tako je i Branka Trifković preživjela Čemerno. Da nije zapisano, neki bi nas ubijedili da se nije ni desilo – rekao je Linta.

On je ukazao da je zbog toga od suštinskog značaja da Srbi njeguju kulturu sjećanja, te apelovao na sve porodice stradalih Srba, logoraše i sve one koji su pretrpjeli mučenja i patnje, da smognu snage i ispričaju te tragične priče.

– To je potrebno da se ne zaboravi i da prenesemo mlađim generacijama istinu šta se dešavalo našem narodu koji je masovno stradao – rekao je Linta.

Istakao je da je srpski narod u 20. vijeku samo vodio odbrambeno-oslobodilačke ratove, kao i da se iz izjava svjedoka jasno vidi da je cilj ratova devedesetih bio etničko čišćenje i novi genocid nad Srbima.

– Zato je od ključnog značaja da što više sakupljamo priče i svjedočanstva o tome šta se dešavalo 90-tih godina na prostoru bivše Јugoslavije. Da se borimo za istinu o tome šta se sve desilo našem narodu i da međunarodna javnost spozna tu istinu – naveo je Linta.

On je pohvalio rad Memorijalnog centra za ratne zločine Republike Srpske te izrazio žaljenje što Srbija gotovo ništa ne čini na tom polju.

Linta je naglasio da Srbi nikada ne smiju odustati od borbe da budu kažnjeni počinioci i naredbodavci zločina nad Srbima.

– Iako smo svjesni da pravosuđa u Sarajevu, Zagrebu i u Prištini nisu nepristrasna, već su u funkciji antisrpskih politika čiji cilj je da se sakriju, umanje i čak negiraju zločini nad našim narodom, nikada ne smijemo posustati od borbe za pravdu – zaključio je Linta.

Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića Rijeke i Orahova i iz drugih mjesta napale su Čemerno u ranim jutarnjim časovima 10. juna 1992. godine.

Pripadnici tadašnje Teritorijalne odbrane Breza ubili su 30 srpskih civila i vojnika, među kojima je najviše bilo staraca, žena i djece, a selo su sravnili sa zemljom.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je da je izbor novog visokog predstavnika pitanje sukoba dva koncepta, a ne dva kandidata, ukazavši da je neko nakon 30 godina raznog eksperimentisanja sagledao situaciju drugačije.

Cvijanovićeva je istakla da ovo ne tumači kao sukob EU i Amerike, dodajući da je posrijedi konceptualna, a ne personalna priča.

– Ako pogledate sve izjave otkako je došla nova američka adminstracija mogli ste da čujete da se traže domaći dijalog i domaća rješenja, kao i odgovornost domaćih ljudi koji su izabrani kroz demokratsku proceduru – rekla je Cvijanovićeva za “Avaz”.

Sa druge strane su, kaže, Evropljani koji su svjesni nesposobnosti da sami rješnjavaju neka pitanja ili da se nametnu kao neko ko je kredibilan partner institucija BiH.

– Tako da svašta ima. Јedni kažu da je došlo vrijeme da ljudi dišu punim plućima, donose svoje odluke i da budu odgovorni za te odluke. I imate druge koji kažu – nije nam to dovoljno, ne znamo mi šta ćemo sa njima ni kada ćemo ih primiti u EU – navela je Cvijanovićeva.

Ukazala je da će novi visoki predstavnik, ukoliko ga imenuje Savjet za sprovođenje mira, imati ozbitan nedostatak legitimiteta.

Cvijanovićeva je rekla da bi novoimenovani na tu funkciju trebao da omogući transfer odgovornosti na domaći teren i da sigurno neće biti bonskih ovlaštenja na način na koji su korištena.

– Vjerovatno u nekom trulom kompromisu možemo računati na to da će neko reći `pa dobro biće bonska ovlaštenja, neće se koristiti`. Moramo da se navikavamo na činjenicu da živimo bez visokih predstavnika – rekla je Cvijanovićeva.

U BiH se, kaže, dešava sukob dva koncepta – jedan u kojem BiH treba da prohoda i drugi u kojem BiH treba da ostane da se valja

– Čula sam jednu budalastu tvrdnju ministra inostranih poslova /u Savjetu ministara Elmedina Konakovića/ koja je krajnji odraz nemoći političara. Rekao je da ćemo sjediti, pa se opet nećemo dogovoriti, pa će biti bonska ovlaštenja. Јa mu poručujem, neće biti bonskih ovlaštenja zato što ti nećeš da se sa nekim dogovaraš – poručila je Cvijanovićeva.

Ona je dodala da je sigurna da je nametanje odluka prošlost. Da to nije prošlost, kaže Cvijanovićeva, BiH ne bi imala ni budućnost.

– Mogu sa svakim da pričam. Stalno od vlasti u Federaciji BiH dobijamo odgovore da neće da pričaju. Niko ne valja, a to je samo zato što su oni nesigurni u ishod razgovora. Oslonili su se na spoljni faktor koji će se obračunati sa Republikom Srpskom – rekla je Cvijanovićeva.

Ona je ocijenila da je vlast “trojke” prilično neuspješna.

Organizacija starješina Vojske Republike Srpske predložila je da se određene ulice i trgovi u gradovima Republici Srpskoj imenuju po istaknutim ličnostima iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, s ciljem, kako navode, očuvanja sjećanja na one koji su obilježili jedno istorijsko vrijeme.

Ova inicijativa otvara važno i osjetljivo pitanje odnosa prema istorijskom nasljeđu, javnom prostoru i kolektivnom sjećanju.

Organizacija starješina podnijela je rukovodstvu Grada Banjaluka zvaničnu inicijativu da glavna ulica koja prolazi kroz centar Banjaluke, gdje je izgrađeno centralno spomen-obilježje poginulim borcima Vojske i policije Republike Srpske, bude nazvana po general-pukovniku Momiru Taliću.

Predsjednik Organizacije starješina, Slobodan Župljanin, u Јutarnjem programu RTRS-a, rekao je da je general Talić bio jedan od najistaknutijih srpskih komandanata, za koga se može reći da nije bio samo komandant, već i vojskovođa u pravom smislu te srpske riječi.

– Ideja nije nova. Јoš 2017. godine među naša tri ključna cilja bio je i onaj koji se odnosi na očuvanje lika i djela srpskog borca. Јedno vrijeme stvorila se klima da su komandanti bili “bespotrebni” u ratu i da su samo borci zaslužni za određene pobjede. Mi smo čekali trenutak da se steknu okolnosti da predložimo ovu ideju – rekao je Župljanin.

Mi se ponosimo sa takvim ljudima, kaže Župljanin.

– Konkretak povod je obilježavanje ove godišnjice smrti generala Talića. Dobili smo saglasnost i ključnih ličnosti Republike Srpske. Ideja je bila spremna i drago nam je da smo se oko toga ujedinili. Obradovani smo i činjenicom da je iz Grada Banjaluke stigla informacija da će učini sve da se naša ideja realizuje – rekao je Župljanin.

Sve zemlje važne ličnosti stavljaju na pijadestal istorije.

– Cilj je sačuvati od zaborava one koji su najviše dali za Republiku Srpsku. Mi moramo da vratimo dignitet i poštovanje takvim ličnostima. To ne traže njihove porodice ali to je naša obaveza. Moramo da čuvamo uspomenu na one koji su dali nemjerljiv doprinos za očuvanje Srpske. Svi oni zaslužuju pažnju. Moramo poboljšati patriotski potencijal. Na tom putu vlast Republike Srspke radi vrijedan i značajan posao  – istakao je Župljanin.

Kako je naveo, u ovo treba da budu uključeni sve relevante ličnosti.

– Osnovni kriterijum da neko dobije ulicu jeste učešće u ratu, briljantno komandovanje i izvojevanje pobjeda koje su doprinjele stvaranju i očuvanju Republike Srpske – naveo je Župljanin.

Foto: Srna

Predsjednik Milorad Dodik izjavio je da skoro nema mjesta u Republici Srpskoj i FBiH koje nije obilježeno kao mjesto velikog srpskog stradanja, ugašenih ognjišta, protjeranih Srba, a najbrojnija su na području sarajevsko-romanijske regije, posebno na početku građanskog rata u BiH.

​- Јedno od takvih mjesta je i Čemerno, selo kod Ilijaša, koje ni ne traži velike riječi, jer je bol previše težak i jak za ljudski glas – istakao je Dodik.

Povodom 34 godine od svirepog zločina u ovom selu, Dodik je rekao da je Čemerno vječno ranjeno tog krvavog 10. juna 1992. godine od muslimansko-hrvatskih zlikovaca koji su ubile 30 srpskih civila, a kuće opljačkali i popalili.

– Nakon ovog zločina, selo je ostalo pusto, etnički očišćeno, a jedini svjedok da je tu nekada postojao život, da se slavilo i veselilo, ženilo i udavalo, danas je staro pravoslavno groblje i zidine uništenih kuća zaraslih u korov – istakao je Dodik.

On je naglasio da je 10. juna 1992. godine u samo jednom suludom i svirepom pohodu zlikovaca ugašeno 30 ljudskih života – 30 očeva, majki, braće, sestara, djece, baka i djedova.

– Trideset duša je svirepo mučeno, a potom ubijeno samo zato što su bili Srbi, živjeli na svojoj zemlji, u svojim kućama i pod svojim nebom. Nikome nisu bili prijetnja. Živjeli su život vodeći računa o svojim kućama, porodicama i imanjima i umjesto da odjekuje dječiji smijeh, graja, da se sprema za poljske radove, odjeknuli su krici, vinuo se plamen, potekla krv i na kraju – samo zvuk jezive tišine smrti – istakao je Dodik.

​Tog dana, rekao je on, Čemerno nije samo zavijeno u crno, već je postalo još jedan u nizu krvavih simbola stradanja nevinih Srba.

– O kakvim zlikovcima je riječ govori i podatak da je komandir jedinice koja je izvršila zločin nad srpskim civilima u Čemernu bio pohvaljen za, kako su rekli, ‘uspješno sprovedenu akciju’, a čak je kao nagradu dobio revolver zbog ‘velikog podviga protiv četnika’. Za njih je ‘veliki podvig’ udariti na djecu, žene, starce, silovati i mučiti!? Gdje su ti ‘veliki’ komandiri u okršaju sa srpskim vojnicima, na prvim linijama borbe? Ako im je ovo ‘podvig’ – ubijati nedužne ljude na kućnom pragu, jasno nam je o kakvim neljudima i ‘vojnicima’ je riječ – istakao je Dodik.

Zato nas, naveo je Dodik, dodatno boli nepravda, tišina i sljepilo pravosuđa BiH na zločine nad Srbima.

– Decenije prolaze, a mi se i dalje pitamo da li to suze majki Čemerna manje bole i da li krv i patnja ovih nevinih ljudi manje vrijede u očima ovozemaljske pravde? Da li je te tužioce i sudije bar malo sramota diploma pravnih fakulteta koje posjeduju, i toga koje nose – upitao je Dodik.

On je ukazao na to da porodice žrtava, ali cijela Republika Srpska i dalje čekaju da zločinci budu kažnjeni, a pravosuđe da bar nekada pokaže jednako poštovanje prema svim nevinim žrtvama.

– Nama jedino preostaje da sjećanje na Čemerno prenosimo budućim generacijama, jer narod koji zaboravi svoje žrtve rizikuje da izgubi dio svog identiteta, bitisanja i dostojanstva. Mi moramo svojim pokoljenjima ponosno i dostojanstveno da prenosimo istinu o našem stradanju kako se ovakav čemer nikada više ne bi ponovio srpskom naroda. A jedini garant da se ovakvi zločini više ne ponove jeste Republika Srpska i njene institucije, koje moraju da budu jake, odlučne i jedinstvene – poručio je Dodik.