Republika Srpska, izgleda, ima Republičku izbornu komisiju. Ili, možda, nema. Članovi RIK su, još u aprilu prošle godine, podnijeli ostavke, a krajem jula iste godine im je istekao mandat. Ipak – tu su. Sastanče, pregovaraju, a glasine kažu da bi mogli da sprovedu i referendum koji je najavio predsjednik Milorad Dodik.
Na posljednjoj sjednici RIK, održanoj prije dva dana, to pitanje nije riješeno. Zapisnik, koji su prenijeli neki mediji, tvrdi da RIK „radi u punom kapacitetu“ i da je Oliver Blagojević „izričit da će ostati na čelu Komisije“. Međutim, njegova izjava za Srpskainfo zvuči drugačije:
– Mi smo u mandatu dok nas ne razriješi nadležni organ i to je sve što mogu da kažem. Mi ne odlučujemo o našem mandatu – rekao je Blagojević.
Da bude još zamršenije, u junu je na zvaničnoj stranici Narodne skupštine objavljen konkurs za nove članove RIK. Onda ga je Ustavni sud BiH poništio. Usput, isti taj sud stavio je van snage i pojedine članove Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi RS – upravo one koji se tiču nadležnosti RIK.
Pravni lavirint najbolje opisuje Milko Grmuša, koji podsjeća na inicijativu Vlade iz juna 2024. godine:
– Znamo da su, prema inicijativi Vlade Republike Srpske iz juna 2024. godine, članovi RIK podnijeli ostavke. Te ostavke je, prema onome što smo mogli da vidimo u medijima, odbio predsjednik Narodne skupštine. Postavlja se odmah pitanje kako je moguće da Vlada, u kojoj participira i stranka predsjednika Narodne skupštine, traži da članovi RIK podnesu ostavke, a da, onda, te ostavke, budu odbijene!?
Grmuša pita i ono što se mnogi pitaju: „Ako jesu, da li su neopozivi? Da li je moguće da predsjednik Skupštine lično odbije neopozivu ostavku? To mi nije jasno.“ Dodaje i da je konkurs ostao nedovršen: „Zbog čega Komisija za izbor imenovanja nije okončala tu proceduru, šta je čekala? Šta dan danas čeka?“
On u svemu vidi namjernu konfuziju:
– Unutar sistema vlasti postoje ogromne pukotine, koje su sada vidljive i golim okom.
Profesor ustavnog prava Milan Blagojević naglašava da je ključ u ustavnim i zakonskim odredbama:
– Ne može nijedan pojedinac, pa makar to bio i predsjednik Narodne skupštine, da odlučuje o tome da li prihvata ili ne prihvata ostavke koje su podnijeli članovi RIK… to može samo da uradi Narodna skupština.
Pitanje legitimiteta rada RIK je, kaže, otvoreno:
– Ako su podnijeli ostavke, a nisu ih povukli, nisu imali pravo da održe sjednicu niti da bilo šta raspravljaju. To ponašanje nije ni etički ispravno.
Blagojević podsjeća da RIK ima nadležnosti iz Izbornog zakona BiH i RS, ali da referendum obično sprovodi posebna Republička referendumska komisija. Ako se referendum ipak raspiše, NS RS bi morala da formira novo tijelo. No, ako bi se referendum odnosio na presudu Suda BiH protiv Milorada Dodika ili odluku CIK-a o prestanku njegovog mandata, Blagojević tvrdi da bi on bio neustavan:
– Takav referendum… biće suprotne Ustavu Republike Srpske, a i Ustavu BiH.
Podsjetio je i na presudu Ustavnog suda BiH iz septembra 2024. kojom je cijeli Izborni zakon RS proglašen neustavnim. Ipak, Komisija za izbor i imenovanje NS RS pozvala se upravo na taj zakon, što, prema Blagojeviću, otvara prostor i za krivično gonjenje zbog „neizvršenja odluka Ustavnog suda BiH“.
I tako, između ostavki koje možda važe, konkursa koji je poništen i referenduma koji bi mogao biti neustavan, RIK ostaje – u limbu. Funkcioniše li? Na papiru – da. U stvarnosti – to zna samo politika.
