VRBAS Media

Autor: INFO

  • Rusija objavila: “Podseća na početak rata”

    Rusija objavila: “Podseća na početak rata”

    Ruska spoljna obaveštajna služba SVR saopštila je danas da trenutna situacija u vezi s Ukrajinom podseća na početak rata u Gruziji 2008. godine.

    Ruska rublja je pala nakon ovog saopštenja koje dolazi u jeku zabrinutosti Ukrajine, Sjedinjenih Država i NATO zbog pokreta ruskih trupa u blizini granice s Ukrajinom.

    Moskva je odbacila prognoze da bi mogla da napadne Ukrajinu, ocenila ih kao kao zapaljive i podsetila da je Rusija sveobuhvatno porazila Gruziju u kratkom ratu 2008. te da se na približno jednoj petini gruzijske teritorije i dalje se nalaze garnizoni ruske vojske.Osvrćući se na trenutne tenzije u Ukrajini, ruska spoljna obaveštajna služba SVR poručuje da je slična situacija bila i u Gruziji uoči događaja 2008. U saopštenju SVR se navodi da je tadašnji gruzijski predsednik Mihail Sakašvili “platio visoku cenu” za taj rat.

  • Drogirani Trebinjac djevojci slagao da je policajac, pa je oteo

    Drogirani Trebinjac djevojci slagao da je policajac, pa je oteo

    Trebinjac Z.V. uhapšen je nakon otmice djevojke J.B. iz Trebinja koju je lažnim predstavljanjem kao policijski inspektor ugurao u auto, a na teret mu se stavlja još i pokušaj otmice takođe sugrađanke N.V. iz Trebinja.

    U saopštenju Policijske uprave Trebinje, koja je mladića uhapsila nakon otmice djevojke, navodi se da se prvi pokušaj u kome nije uspio prevariti djevojku N.V. desio 17. novembra ove godine, ali je u nedjelju veče oko 22.00 časa, “protivpravno lišio slobode lice inicijala J.B. iz Trebinja”.

    “Odmah po zaprimanju prijave policijski službenici Policijske uprave Trebinje izvršili su pretragu terena i oko 22.30 časova, na putu za Grad sunca, pronašli J.B.”, navodi se u policijskom saopštenju.

    Sve se dešavalo nakon koncerta Bobana Rajovića u Trebinju kada je mladić prišao žrtvi, predstavivši se da je policijski inspektor i da je ona sumnjiva, pa rekao da će, ako ne uđe u njegov automobil na razgovor, zvati policijsku patrolu i uhvativši je za kosu ugurao u auto.

    Iako je djevojku povezao prema Gradu sunca ona je ipak telefonom uspjela zatražiti pomoć od nekoga ko je nazvao policiju, pa čak i iskočiti kada je otmičar usporio vožnju, tako da ju je policija pronašla na putu za Grad sunca.

    On je nakon hapšenja u Policijskoj upravi u Trebinju odmah testiran na prisustvo droga u organizmu i nalazi na više narokotika su bili pozitivni.

    “Daljom kriminalističkom obradom nad njim utvrđeno je i da mu ovo nije prvi slučaj, jer je 17. novembra 2021. godine, na isti način pokušao protivpravno lišiti slobode N.V. iz Trebinja”, stoji u saopštenju policije.

    Dodaje se da će nakon dokumentovanja i kompletiranja predmeta protiv navedenog lica Okružnom javnom tužilaštvu Trebinje biti dostavljen Izvještaj o izvršena dva krivična djela – “Lažno predstavljanje” i dva kriviča djela “Protivpravno lišenje slobode”, od kojih je jedno u pokušaju.

  • Pucali iz vatrenog oružja, pa vozilo gurnuli u Drinu

    Pucali iz vatrenog oružja, pa vozilo gurnuli u Drinu

    Policija u Foči traga za osobama, koja su prošle noći pucala iz vatrenog oružja u centru grada i jedno vozilo gurnuli u rijeku Drinu.

    Kako Srna nezvanično saznaje, pucnjava se dogodila deset minuta iza ponoći u Ulici Petra Bojovića, nakon čega su, prema nezvaničnim informacijama, dvije osobe pobjegle, a dvije osobe su razbile stakla na jednom vozilu i gurnula ga u rijeku Drinu.
    Srna nezvanično saznaje da je policija identifikovala dvije od četiri osobe.

  • Tegeltija: Neprevođenje teksta Dejtonskog sporazuma nije slučajni nemar

    Tegeltija: Neprevođenje teksta Dejtonskog sporazuma nije slučajni nemar

    Milan Tegeltija, pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, mišljenja je da neprevođenje teksta Dejtonskog sporazuma nije slučajni nemar, već smišljeno ostavljanje prostora OHR-u i Ustavnom sudu da mogu proizvoljno da tumače sve što je napisano u tom dokumentu.

    • Da su preveli sporazum, morali bi, na primjer, da prevedu englesku riječ boundarieskoja se u engleskom jeziku uobičajeno upotrebljava kao granica u kontekstu državnih granica, ali i u kontekstu tzv. property lines, granice vlasništva nad imovinom. To bi, samo po sebi, isključilo mogućnost uopšte postavljanja pitanja vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem, šumama i vodama Srpske jer iz te riječi direktno proizlazi da su ta dobra u vlasništvu Srpske – rekao je Tegeltija za Politiku.

    Napomenuo je da je ovo samo jedan od velikog broja primjera kada prevod direktno utiče na politička dešavanja u BiH, a posebno u kontekstu smišljenog i kontinuiranog razvlašćivanja Republike Srpske, te da je “potpuno jasno da je neprevođenje vođeno političkom intencijom devijacije Dejtonskog sporazuma”.

  • “Vidim da su me lijepo pohvalili, ali hajde da ostavimo vremena”

    “Vidim da su me lijepo pohvalili, ali hajde da ostavimo vremena”

    Pravo da vam kažem, ja sam to saznao iz medija. Vidim da su me lijepo pohvalili i zahvaljujem na tome.

    Tim riječima je Darko Mladić prokomentarisao jučerašnji potez Ujedinjene Srpske koja ga je pomenula kao potencijalnog zajedničkog nestranačkog kandidata vladajuće koalicije u Republici Srpkoj na opštim izborima 2022.

    U pitanju je kandidatuta za predsjednika Srpske ili člana Predsjedništva BiH.

    Mladić za Srpskainfo kaže da ništa više ne bi komentarisao, jer je to za njega iznenađenje.

    – Koliko sam shvatio, to je više izraz neke političke procjene trenutnog stanja tamo nego što je sada konkretno nešto prema meni. Ali, hajde da ostavimo vremena da vidimo šta je to tačno. Meni još nije potpuno jasno kako sam ja isplivao u toj priči – kaže Mladić, inače sin komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, Ratka Mladića, koji je u Hagu osuđen na doživotni zatvor.

    Podsjećamo, član Predsjedništva US, Kostadin Vasić, rekao je da ova stranka može da predloži kandidata sa postojećim političkim iskustvom ili kandidata koji do sad nije bio političar.U prvom slučaju, Ujedinjena Srpska je predložila svog predsjednika, Nenada Stevandića, a kao vanpolitičkog kandidata, stav radne grupe Ujedinjene Srpske je da bi to trebao biti nezavisni zajednički kandidat Darko Mladić, sin Ratka Mladića, kao osoba koja bi svojim iskustvom i harizmom mogla da integriše najveći broj birača – izjavio je Vasić.

  • Austrija objavila visinu kazne za odbijanje vakcine

    Austrija objavila visinu kazne za odbijanje vakcine

    Nakon što je austrijska vlada najavila da će uvesti obaveznu vakcinaciju, sada su poznate i kazne za nepoštovanje nove obaveze.

    U nacrtu zakona, na kojem radi Ministarstvo zdravlja, predviđeno je da osobe koje ne budu poštovale obavezu vakcinacije budu kažnjene sa do 3.600 evra za odbijanje prve doze i 1.450 za odbijanje treće doze.

    “Mora se napraviti ponuda i građani navesti na vakcinaciju. Ko tu ponudu odbije moraće da plati novčanu kaznu”, rekla je ministarka nadležna za ustavna pitanja Karoline Edštadler.

    Ona je potvrdila da su kazne u navedenoj visini.

    “Apsolutno nismo zadovoljni stopom vakcinacije”, kazala je Edštadler na javnom servisu ORF.

  • Dodik: OHR kao pravna kategorija ne postoji

    Dodik: OHR kao pravna kategorija ne postoji

    Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je, povodom najave OHR-a i Kristijana Šmita o formiranju ekspertskog tima za zakon o zaštiti i načinu korištenja države imovine BiH, da je to ponovo neko njihovo igranje i istakao da OHR kao pravna kategorija ne postoji.

    “Postoji samo visoki predstavnik koga nema, tako da je to ponovo neko njihovo igranje. Ako se Šmit proglasi za humanitarca koga je ovdje poslala grupa zemalja, možda ćemo s njim i razgovarati”, izjavio je Dodik novinarima u Banjaluci.

    On je dodao da se OHR pretvorio u monstruma koji je devalvirao čitav Dejtonski sporazum.

    “To je stav Republike Srpske o njima. Onaj ko je sve zakuvao, neka to i razriješi. Nemamo nikave namjere da se pojavljujemo u parlamentu BiH, ni da raspravljamo o tome”, stav je Dodika.

    Dodik je rekao da obmana ne može da bude ozbiljna politika, te da se to uvijek završi ovakvim krahom, kako se sad završava politika OHR-a i međunarodne zajednice u BiH

  • U Srpskoj preminulo 12 osoba, zaražene još 44

    U Srpskoj preminulo 12 osoba, zaražene još 44

    Оd pоsljеdnjеg izvјеštаја о еpidеmiоlоškој situаciјi u Rеpublici Srpskој, u pоsljеdnja 24 čаsа, u Institutu zа јаvnо zdrаvstvо Rеpublikе Srpskе, Univеrzitеtskоm kliničkоm cеntru Rеpublikе Srpskе i u Bоlnici Sv. Vrаčеvi u Biјеljini izvršеnо је tеstirаnjе 154 lаbоrаtоriјskih uzоrаkа, а nоvi virus kоrоnа (SARS-CoV-2) pоtvrđеn је kоd 44 оsоbe.

    Rаdi sе о 24 muškаrаca i 20 žеna, оd kојih su tri оsоbе mlаđе, 18 srеdnjе i 23 stаriје živоtnе dоbi.

    Prеmа mјеstu prеbivаlištа, 14 оsоba је iz Bаnjаlukе, 10 iz Biјеljinе, čеtiri iz Lаktаšа, tri iz Kоtоr Vаrоšа, pо dviје iz Brаtuncа, Zvоrnikа i Šеkоvićа i pо јеdnа iz Grаdiškе, Istоčnоg Drvаrа, Mrkоnjić Grаdа, Nоvоg Grаdа, Prnjаvоrа, Ribnikа i Čеlincа.

    U pоsljеdnjа 24 čаsa, Institutu zа јаvnо zdrаvstvо Rеpublikе Srpskе priјаvljеnо је 12 smrtnih slučајеvа. Rаdi sе о dеvеt muškаrаcа i tri žеnе, srеdnjе i stаriје živоtnе dоbi оd kојih su pо dviје оsоbе iz Bаnjаlukе, Srpcа i Trеbinjа i pо јеdnа iz Kоzаrskе Dubicе, Brаtuncа, Nеvеsinjа, Priјеdоrа, Prnjаvоrа i Tеslićа.

    Dо sаdа je u Rеpublici Srpskој pоtvrđеno 88.376 slučајеvа virusа kоrоnа, а prеminulа је ukupnо 5.061 оsоbа kоd kоје је pоtvrđеn tеst nа virus kоrоnа.

    Rеpublici Srpskој, tеstirаnе su ukupnо 354.974 оsоbе.

    Ukupаn brој hоspitаlizоvаnih u Rеpublici Srpskој је 609, u Univеrzitеtskоm kliničkоm cеntru Rеpublikе Srpskе 253, а u оstаlim bоlnicаmа 356. Nа rеspirаtоru је 68 оsоbа (41 u Univеrzitеtskоm kliničkоm cеntru Rеpublikе Srpskе, 27 u оstаlim bоlnicаmа

  • EWB: BiH je već jasno podijeljena! 95% Srba živi u RS, 85% Bošnjaka u šest kantona s bošnjačkom većinom, a 70% Hrvata u četiri kantona s hrvatskom većinom

    Politička kriza u Bosni i Hercegovini dostigla takav nivo da mnogi tvrde da je ugrožen sam mir i da je novi rat neminovan, ali mada je trenutna politička kriza najozbiljnija u posljednjih 20 godina, mogućnost da se ponovni rat kakav je bio 1990-ih je veoma mala jer za to nedostaje ljudstvo, naoružanje i motivacija, stoji u članku objavljenom na portalu European Western Balkans.
    Kako navodi autor Valentino Grbavac, ovo ne znači da nije moguće “sporadično nasilje” u zemlji, ali je veoma mala mogućnost da bi se rat koji je odnio 100.000 života u BiH 1990-ih i doveo do 2,3 milijuna izbjeglica, mogao ponovo rasplamsati.

    Razlog za to nije nedostatak mržnje ili nacionalističke retorike, “jer su međugrupni odnosi 2021. godine gori nego 1991. godine,” navodi on. Razlog je, po njemu, jednostavno taj što nijedan od tri konstitutivna naroda nema neophodna sredstva za početak i vođenje rata – “ljudstvo, sredstva i motivaciju.”

    Ljudska snaga i vojni materijal

    Autor kaže da su bošnjačke snage (ARBiH) 1995. godine “brojale 230 tisuća vojnika (od kojih su 96% bili Bošnjaci), hrvatske snage (HVO) su brojale oko 45 tisuća vojnika (uglavnom Hrvati iako je 1992. godine HVO bilo oko 15% bošnjaka) i srpske snage (VRS) su brojale je 155 tisuća vojnika (praktično u potpunosti Srbi). Drugim riječima, 1995. godine bilo je 430.000 vojnika u tri vojske, ili blizu nevjerojatnih 10% cjelokupne predratne populacije od 4,4 miliona”.

    Sada je situacija dosta drugačija.

    “Oružane snage BiH danas broje oko 8.800 vojnika. 20% su Hrvati, 34% Srbi i 46% Bošnjaci, što otprilike znači 1.800 hrvatskih vojnika, 3.000 srpskih vojnika i 4.000 bošnjačkih vojnika. Oružane snage imaju tri multietničke pješadijske brigade i mali broj jedinica za podršku, ali brigade se sastoje od tri jednonacionalna bataljuna stacionirana u različitim gradovima, što znači da je vojska za sve namjere i svrhe podijeljena u tri odvojene snage.”

    Kada se uzmu u obzir policijske snage, posljednji dostupni podaci od prije četiri godine govore da je u zemlji bilo sve skupa 7.300 bošnjaka, 2.500 hrvata i 8.500 srba policajaca.

    “Time bi imali 11.300 Bošnjaka (42%), 4.300 Hrvata (16%) i 11.500 srpskih vojnika i policajaca (42%) od ukupno 27.100 obučenih naoružanih ljudi u oružanim i policijskim snagama.”

    Trenutna populacija BiH se procjenjuje na nešto više od 2,6 milijuna, od čega oko 350.000 Hrvata, 950.000 Srba i 1.3 milijuna Bošnjaka.

    “Mada 60-godišnjak može stisnuti okidač jednako lako kao i 18-godišnjak, ratovanje, posebno na krševitom i planinskom terenu BiH, zahtijeva mlade ljude. BiH je doživjela neviđeni porast emigracije u posljednjoj deceniji, a otprilike polovina mladih (15-30) je u nedavnom istraživanju izjavilo da planira napustiti zemlju. Stanovništvo je u prosjeku više od pet godina starije nego 1991. godine, što znači da je manje vojno sposobnih građana,” navodi on.

    Kada bi došlo do scenarija potpune mobilizacije kao što je bilo 1990-ih, “maksimum koji bi sve tri strane mogle prikupiti, uključujući sadašnje aktivne policajce i vojnike, bio bi 20.000 za Hrvate, 55.000 za Srbe i 75.000 za Bošnjake, ili ukupno 150.000.”

    Međutim u realnom slučaju bi te brojke bile mnogo manje “s obzirom na duboko razočaranje mladih u svoje predstavnike i činjenicu da je danas mnogo lakše emigrirati nego što je to bilo 1990-ih.”

    Ali i u gore navedenom slučaju bi se došlo do situacije gdje bi bilo angažirano ukupno 150.000 ljudi, dok je taj broj bio 430.000 godine 1995., što znači da bi “trećina ljudstva pokrila potencijalni front širok kao i 1990-ih, koji je i tada bio preširok za raspoložive snage.”

    Kvantitet vojnih snaga bi već predstavljao ogroman problem, ali bi njihov kvalitet mogao biti još važniji faktor, piše Grbavac.

    “Svi osamnaestogodišnjaci u Jugoslaviji morali su da odsluže punu godinu u vojsci, da prođu i osnovnu obuku i specijalističku obuku, što je bio veliki faktor u tako brzoj mobilizaciji vojnika 1990-ih. Vojna služba u BiH je u potpunosti ukinuta 2006. godine, što znači da svi od 18 do 33 godine, koji čine ogromnu većinu stanovništva borbenog uzrasta, nemaju nikakvu vojnu obuku.”

    Kada bi ovi mladi ljudi bili mobilizirani, bilo bi potrebno nekoliko mjeseci da se uspostavi “čak i najosnovnija borbena snaga za statičnu obranu, a da do trenutka kada bi bilo koja strana u sukobu mogla biti spremna krenuti u pravu stratešku ofenzivu bi prošlo “najmanje godinu dana.”

    Još jedan limitirajući faktor za takvu mogućnost je naoružanje.

    “BiH nema mlazne avione, a nekoliko operativnih helikoptera koristi se prvenstveno za transport. Postoji otprilike 40 operativnih tenkova, 80 operativnih oklopnih vozila i oko 120 operativnih komada teške artiljerije, a ostatak je star nekoliko desetljeća i uglavnom je neupotrebljiv,” navodi se.

    Poređenja radi, samo Srbi su 1992. godine imali 500 tenkova, 400 oklopnih vozila i oko 1.000 komada teške artiljerije.

    “Drugim riječima, rat bi morao da se vodi isključivo lakim naoružanjem. Registrirano je oko 270.000 pištolja i lovačkog oružja, a mnogi ljudi su sakrili automatsko oružje iz rata. Međutim, dok bi AK-ovi (Kalašnjikovi), RPG-ovi i povremeno minobacači mogli biti dovoljni za stvaranje nasilja u nekolicini preostalih multietničkih gradova, oni nisu dovoljni za vođenje rata punih razmjera, čak i kada bi motivacija bila na visokom nivou, što ne bi bio slučaj.”

    Motivacija

    Autor je objasnio cilj rata koji se odvijao u BiH kao “osvajanje teritorije” i čišćenje “drugih” od nje, stvarajući homogena područja u BiH.

    “Nažalost, ovo je bilo veoma efikasno. Danas 95% Srba živi u Republici Srpskoj (RS), 85% Bošnjaka živi u šest kantona sa bošnjačkom većinom, a 70% Hrvata živi u četiri kantona s hrvatskom većinom. Većina gradova je monoetnička (na primjer, Sarajevo danas čini 82% Bošnjaka, a Hrvati i Srbi zajedno čine manje od 9% stanovništva), a nekoliko multietničkih gradova kao što su Brčko, Gornji Vakuf-Uskoplje ili Mostar još uvijek su podijeljeni po liniji fronta iz ratnog vremena na dva monoetnička dijela,” navodi on, uz komentar da je “multietnički karakter gradova bio dodatna žrtva užasnog rata 1990-ih.”

    Međutim, ta tragična realnost također znači da postoji manjak motivacije za novi rat “jer sada sve strane kontroliraju monoetničku teritoriju koja obuhvata gotovo sve njihove pripadnike u BiH.”

    “Hrvati, na primjer, nemaju razloga da ratuju sa Srbima jer je u RS-u ostalo otprilike 5.000 starijih Hrvata (od prijeratnih 145.000). Isto tako, na teritoriji Hercegbosanske županije, koju kontrolirajuu Hrvati, ostalo je oko 8.000 Srba. Naprosto, nema motiva za rat između Hrvata i Srba, i ako bi bilo ičega, s obzirom na njihovu političku suradnju tijekom posljednjeg desetljeća u BiH, više bi bilo vjerojatno da bi bili saveznici nego neprijatelji, ako započne novi rat.”

    Autor zatim postavlja pitanje – uzimajući u obzir etničku homogenizaciju teritorije, što bi moglo motivirati Bošnjake da, opremljeni samo malokalibarskim oružjem, marširaju u Banja Luku, gdje je 90% srpsko stanovništvo, da bi se suočili sa snagama istog nivoa?

    Međutim, ovo su zaključci bazirani na pretpostavci da Srbija ili Hrvatska ne bi intervenirale, ali po procjeni autora, to najvjerojatnije ne bi bio slučaj s obzirom na nedavnu retoriku “Srpskog svijeta” i činjenicu da je predsjednik Hrvatske, članice NATO-a, uhvaćen na snimku kako govori da neće ostaviti “Hrvate u BiH s Bošnjacima” ako se Republika Srpska odcijepi.

    “Da li bi bošnjačke snage pokušale da zauzmu Zapadnohercegovačku županiju koji ima 99% Hrvatskog stanovništva ako dođe do novog sukoba? Što bi uopće radili s tom teritorijem, s obzirom da je BiH već sada jedna od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi? Čak i da bude osvojeno, kako bi smirili i vladali područjem koje je potpuno naseljeno drugom etničkom grupom? Tko je spreman riskirati svoje živote i živote svoje obitelji za teritoriju koju nema načina efikasno kontrolirati bez genocida i etničkog čišćenja?”

    Grbavac ocjenjuje da je nedavna izjava Bakira Izetbegovića da bi Bošnjaci mobilizirali 200.000 vojnika kako bi spriječili raspad BiH, “jednostavno političko zauzimanje stava usmjereno na njegove birače i na međunarodnu zajednicu, a ne na realističnu izjavu.”

    “Jednostavno, usprkos strepnji nekih, uglavnom dijasporskih, glasova, teritorija je postala etnički homogenizirana do te mjere da bi sveobuhvatnom ratu nedostajala odgovarajuća motivacija jer gotovo da nema više sporne multietničke teritorije. BiH je već jasno podijeljena,” zaključuje on.

    Ali to ne isključuje mogućnost da bi moglo doći do “lokaliziranog nasilja između Bošnjaka i Srba u Brčkom ili Bošnjaka i Hrvata u Središnjoj Bosni.”

    “Usprkos ovoj mogućnosti, nema naznaka da ovo nasilje ne bi ostalo lokalizirano.”

    Međunarodni faktor

    Mirovna misija Althea koju vodi EU danas ima 600 vojnika u BiH, navodi Grbavac, uz komentar da ova misija predstavlja u višoj mjeri problem nego ozbiljno sredstvo odvraćanja od sukoba jer bi ti vojnici mogli završiti kao taoci, što je bio slučaj tijekom 1990-tih.

    “U slučaju da se RS odcijepi (ili da se zajednički odcijepe RS i županije s hrvatskom većinom u FBiH), Bošnjaci koji provode vojne akcije kako bi to spriječili riskirali bi umiješanost Hrvatske i Srbije,” navodi on, te dodaje da trenutna homogenost teritorija i nedostatak međunarodnih snaga za zaustavljanje secesije znači da nema motiva za rat u BiH.

    “Mogući su sukobi i terorističke aktivnosti manjih razmjera, poput onih koje smo viđali u posljednjih 25 godina, uključujući i podmetanje bombi u Bugojnu i Mostaru te ubijanja i zastrašivanja povratnika, ali to bi bilo daleko od sveopćeg rata.”

    Međutim, Grbavac je podcrtao da činjenica da je mogućnost rata veoma mala ne znači da dvije glavne političke krize u zemlji, “bošnjačko-srpska zbog nedavne odluke OHR-a i bošnjačko-hrvatska o reformi izbornog zakona”, ne treba shvatiti ozbiljno.

    “BiH je na rubu potpunog kolapsa političkog sistema nakon tri godine zastoja, što bi moglo dovesti do raspada. Kako smo saznali 1990-ih, za rat nisu potrebne dvije (ili tri) voljne strane, ali je potrebno ljudstvo, vojni materijal i motivacija, a sve to danas u BiH jedva da postoji,” zaključio je on.

  • Dodik: Rusko-srpski hram u Banjaluci važan za SPC

    Dodik: Rusko-srpski hram u Banjaluci važan za SPC

    Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da je rusko-srpski hram, koji se gradi u Banjaluci, važan za Srpsku pravoslavnu crkvu, te da će Vlada Republike Srpske učiniti sve da se radovi završe u optimalnom roku.

    Prilikom posjete gradilištu rusko-srpskog hrama u Banjaluci, Dodik je naglasio da je Vlada Republike Srpske prošle godine obezbijedila pet miliona KM za ovaj hram, te dodatnih pet miliona KM ove godine.

    “Ovdje se gradi rusko-srpski pravoslavni centar, a hram je replika crkve koja je nekad bila izgrađena u Kremlju u Moskvi. Radujem se što vidim da gradnja teče dobrom dinamikom i imamo namjeru da ispratimo sve što je neophodno da bi radovi bili završeni u optimalnom roku”, rekao je Dodik novinarima nakon obilaska hrama u izgradnji.

    Dodik je zahvalio Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja je besplatno ustupila projekat crkve iz Kremlja.

    “Ova crkva će biti izgrađena po originalnom projektu i zato su pripreme ovako dugo trajale. Vjerujem da će sada građevinski dio ići nesmetano. Sav potreban materijal je pribavljen i dopremljen”, dodao je Dodik.

    Hram u izgradnji, zajedno sa Dodikom, obišli su i ambasador Rusije u BiH Igor Kalabuhov i Njegovo preosveštenstvo episkop banjalučki Jefrem.

    Kalabuhov je istakao da mu je izuzetno zadovoljstvo što je u Banjaluci baš danas kada u BiH počinju Dani ruske duhovne kulture.

    “Izuzetno sam zahvalan Vladi Republike Srpske i episkopu banjalučkom Jefremu za odluku da grade ovaj hram i mislim da ćemo sada biti još više povezani kada u centru Banjaluci imamo dio stare Moskve”, poručio je Kalabuhov.

    Kalabuhov je rekao da se radi na povezivanju srpskog i ruskog naroda i razvoju ekonomije, ali da se ne može graditi život bez vjere i duhovnosti.

    “Mislim da će ovaj rusko-srpski duhovni centar biti još jedan simbol i primjer povezivanja naših bratskih naroda”, rekao je Kalabuhov.

    Srpsko-ruski hram i duhovno-kulturni centar u Banjaluci gradi se u čast porodice Romanov, a kao prototip budućeg hrama izabran je nekadašnji Hram Čuda Arhangela Mihaila, sagrađen 1358. godine, koji se nalazio u Kremlju i koji je porušen nakon Oktobarske revolucije.

    Temelji hrama osvještani su 17. septembra 2018. godine.

    Dodik: Srpska razvija dobro partnerstvo sa Rusijom
    Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da Republika Srpska razvija dobro partnerstvo sa Ruskom Federacijom, te da je velika i moćna Rusija, koja je bila svjedok potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, i danas tu da obezbijedi da se provede taj sporazum.

    “Zahvalni smo Ruskoj Federaciji za angažman u BiH, putem njene ambasade, ali i za sve ono što je spremna da učini u Savjetu bezbjednosti UN prihvatajući izvještaje Republike Srpske, koji se potpuno razlikuju od onog što piše visoki predstavnik u BiH, te informišući svijet o tome”, rekao je Dodik novinarima u Banjaluci.

    Dodik je naglasio da Republika Srpska sarađuje sa Ruskom Federacijom i na polju ekonomije.

    “Mi smo mali partner za njih, ali pažnja koju pokazuju Republici Srpskoj nije mala”, napomenuo je Dodik.

    Prema njegovim riječima, predstavnici Republike Srpske imaju redovne sastanke sa ministrom spoljnih poslova Rusije Sergejom Lavrovom, kao što je to bilo prije nekoliko dana.

    “U kontinuitetu se sastajemo i sa predsjednikom Ruske Federacije. Malo je to dimanički poremetila pandemija virusa korona, ali vjerujem da će u narednom periodu biti prilike i za to”, istakao je Dodik.