Ne želim na bilo koji način da koketiram sa režimom. Ili mi ili oni. To je politika koju je imao i Draško Stanivuković, ali je odustao od te politike – poručio je ovo u intervjuu za Srpskainfo, lider pokreta „Za pravdu i red“, Nebojša Vukanović.
Na špekulacije da je Dodikov „trojanski konj“ odgovara riječima da bi „režim davno pao da su svi trojanci kao on“. Vukanović u nastavku govori zašto sindikalce Božu Marića i Ranku Mišić smatra plaćenicima režima, zbog čega misli da se Stanivuković priklonio vlasti, zašto je odbio da pređe u SDS, boji li se „papaka“ u vlastitim redovima.
Zašto ne može biti dio ni jedne stranke, zašto stalno ulazi u sukobe sa opozicijom, hoće li koristiti službeno vozilo i ko hoće da mu “podvali” tuđeg vozača, zbog čega nikada ne bi stajao pored Dodika i slikao se sa njim. Na ova i mnoga druga pitanja Vukanović odgovara bez “dlake na jeziku”.
Da li ste vi Dodikov “trojanski konj” za rušenje opozicije?
Kada bi svi bili kao ja, istrajni u beskompromisnoj borbi protiv režima, vjerovatno bi on pao još 2014. godine. Na žalost, zahvaljujući dvostrukim igračima koji zbunjuju narod, koketiraju sa režimom, prelaze s jedne na drugu stranu zbog ličnih interesa umjesto da se bore bez kompromisa i kada tome još dodam korupciju, krađu glasova i nasilje, to je uzrok zašto ovaj režim opstaje 20 godina. O sindikalcima Ranki Mišić i Boži Mariću, koji me je nazvao Dodikovim “trojanskim konjem” za rušenje opozicije, govorio sam više puta do sada. To su plaćenici režima. Marić je čovjek koji je ranije bio nagrađivan, kao i Ranka Mišić, nizom nekih članstava u institucijama ili nekim upravnim odborima.
Mišićeva i Marić su ljudi koji odrađuju prljav posao, kontrolišu vlasnike preduzeća i slično. Umjesto što Marić drži slovo o meni i mom opozicionom djelovanju pametnije bi mu bilo da pruži podršku obespravljenim i poniženim radnicima i da mi se pridruži u borbi protiv tajkuna i vlasnika koji iskorištavaju radnike. Podsjetiću da sam i ranije bio oštro napadan zbog stvari na koje sam ukazivao, od toga ko će biti kandidati opozicije na izborima, preko toga da li Obren Petrović treba da bude nosilac liste SDS, pa na kraju za Nešića i Selak. Bio sam usamljen u opoziciji kada sam govorio da su Nešić i Selak “trojanski konji” koji su napravili pakt sa režimom i da imaju zadatak da zbune glasače i odbiju ljude da ne izlaze na izbore. Naravno da sa njima dvojicom nema promjena i da ih je režim izbacio iz vlasti kako bi koketirali sa opozicijjom i zbunjivali narod. Nažalost, sve ono našta sam ukazivao proteklih deset godina je pokazatelj da sam bio u pravu.
Često ste u sukobu sa dijelom opozicije, da li mislite da ste uvijek u pravu?
Aposulutno. Vrijeme je pokazalo da jesam. Najbolji primjer su Nešić i Selak za koje sam dugo vremena ukazivao da igraju dvostruku igru. Svaki put kada sam ukazivao da ne treba praviti pakt sa đavolom, da ne treba praviti trule kompromise i da ne treba miješati babe i žabe da bi se došlo do rezultata, bio sam u pravu. Ja sam neko ko insistira na kristalno čistoj i beskompromisnoj borbi, bez bilo kakvih slikanja, koketiranja, davanja privida legitimiteta ovim uzurpatorima. Vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu. Nikada nisam imao pogrešnu procjenu. U opoziciji je pogrešno to što se ćuti i što se stavljaju stvari pod tepih . Pogrešno je da se toleriše pojedincima neprincipijelno ponašanje, politička trgovina i korupcija. Kristalno sam čist i niko me nizašta ne može uhvatiti. Najveći udari režima idu upravo po meni od sudskog progona do svega ostalog. Uvijek sam se povlačio za opštu stvar, pomagao opozicione kandidate od gradonačelnika, do kandidata za predsjednika. Nikada nisam tražio išta zauzvrat niti dobio bilo kakvu funkciju. Želim biti principijelan i ne želim da ćutim i kalkulišem. Hoću na vrijeme da upozorim na neke negativne pojave za koje se na kraju ispostavi da sam bio u pravu.
Znači ostajete pri stavu da se Draško Stanivuković udaljio od opozicije i priklonio vlasti?
Ne mislim već se to vidi. U kampanji je bio vrlo blag. Dok se borio da bude kandidat za inokosnu funkciju na ovim izorima išao je širom Srpske, držao konferencije za medije o korupciji i kriminalu, napadao režim, najavljivao rušenje Kajaka… Međutim, kako nije postao kandidat za predsjednika Srpske, on se povukao. Gledao je samo kako će on i njegovi najbliži saradnici, koje je postavio na listu PDP u Banjaluci za NSRS, izvući korist. Jasno je da su poslanici sa te liste njegova ekipa i da je on imao samo za cilj da da te svoje ljude ugura u NSRS i da dobije preko njih političku moć. Nije bio uopšte istrajan niti u kampanji niti je bio istrajan kada je trebala da se brani volja naroda. Na dva prethodna skupa u Banjaluci je ćutao, a ćutao je kako i sam kaže mjesec dana. Na kraju, za mene je nedopustivo da Draško ide i da se slika sa Dodikom u više navrat, te da ima nekog intimiziranja među njima, da jedan drugom nešto šapću, da se sastaju. Nedopustivo je da ga Dodik hvali, da ga njegova kćerka hvali, kao i onaj Dodikov pretorijanac Milan mito Tegeltija. Te stvari su za mene nedopustive. On jednostavno mora shvatiti da nije obećao narodu, kada je dolazio na vlast, da će koketirati sa režimom i praviti trule kompromise, da će davati tajkunima dozvole, da će zaposliti 100 ljudi bez konkursa, da će namještati tendere… Ljudi su razočarani u njega.
Šta Banjalučani misle o Drašku najbolje se moglo vidjeti na dva skupa gdje su ga vrlo mlako pozdravili dok su mene, koji sam beskompromisan, pozdravili sa najviše ovacija. Zašto? Zato što ne želim na bilo koji način da koketiram sa režimom. Ili mi ili oni. To je politika koju je imao i Stanivuković. Sjetite se da mu je Dodik psovao majku, da ga je Lukač udarao, i dok je bio tako žestok opozicionar i borio protiv nakaradnog sistema imao je podršku naroda. Kako je počeo da pravi zaokrete, kalkuliše i trguje sa režimom, što je očigledno na primjeru skupštinske većine, tako se osjeti da njegova popularnost i podrška u narodu pada. Mislim da su njegovi zaokreti pogubni. Citirao bih Njegoša koji kaže: „pij šerbeta iz čaše svečeve, ali sjekiru gledaj među oči“. Svi oni iz opozicije koji uđu u bilo kakav odnos sa Dodikom, vrlo brzo nestanu sa političke scene Srpske. Dovoljno je pogledati gdje su danas Ognjen Tadić, Dragan Čavić, Davor Šešić i drugi koji su se iz nekih razloga približili Dodiku. Stanivuković je dugo vremena imao istu politiku kao ja – mi ili oni. Na toj politici beskompromisne borbe sa režimom je dobio podršku Banjalučana. Niko od Banjalučana nije glasao da se on slika sa Dodikom, da mu daje riječ i da ga naziva predsjednikom. Dodik nije predsjednik, jedino ako Draško već nije u SNSD. Kakav je on predsejdnik da ga juče pozdravlja i slika sa njim. To su stvari preko kojih ne želim da pređem i hoću da se od toga ogradim.
Iz toga prozilazi da vlast i opozicija ne smiju ni stajati na istom mjestu.
Ne, oni nisu vlast. Ovo nije vlast i opozicija. Mi imamo jednog tiranina i uzurpatora koji grabi sve pred sobom i koji je spreman da stavlja metu na čelo ljudima, progoni političke protivnike i ostavlja narod bez posla i hljeba. On zloupotrebljava institucije. Da smo mi normalna država gdje imate vlast i opoziciju koja se politički razlikuje u nekim stavovima to bi bilo uredu. Međutim, pošto živimo u jednom totalitarnom sistemu u kojem je jedan čovjek istovremeno i predsjednik Vlade i ministar u svakom resoru, i direktor, i koji sam o svemu odlučuje, koji sebe postavlja za nekrunisanog cara, koji sebi prigrabi budžet od 50 miliona KM i koji je spreman da na najbrutalniji način zloupotrebljava javni servis za obračun sa političkim neistomišljenicima, da plasira lažne vijesti, da stavlja ljudima metu na čelo, da progoni ljude koji mu nisu lojalni… Sa takvim ljudima nema šta da se stoji. Neću nikad nigdje biti na bilo kakvoj ceremoniji gdje ću stajati sa Dodikom i slikati se, zato što je taj čovjek uzurpator.
Dakle, Stanivukoviću zamjerate jer je stajao sa Dodikom. Da je umjesto Dodika bio premijer ili neki ministar, da li biste mu isto zamjerili?
Meni je Dodik personifikacija režima. Ne želim ni sa kim od njih bilo gdje da se pojavljujem. Ali, bilo je logično da se juče u Česmi umjesto Dodika pojavio premijer Radovan Višković, ako je već Vlada dala dio sredstava za izgradnju tog most. Šta će Dodik tamo?
Da li je istina da vam je Mirko Šarović nudio da pređete u SDS?
Meni su u više navrata nudili da pređem u SDS, ali sam to odbio. Rekao sam im da nisam čovjek od partije i da ne mogu da ulazim u SDS. Možda je to bio i jedan od uslova da budem kandidat za jednu od inokosnih funkcija, ali nisam želio da uđem u SDS i iznevjerim svoje ljude.
Zašto ste odbili tu ponudu?
Imam, prije svega, ekipu koju sam okupio i ne želim da ih izigram i ostavim na cjedilu. Mislim da narod traži nešto novo u politici i da u SDS ne bih mogao napraviti mnogo. Bio bih jedan čovjek, koji bi mogao da drži slovo, ali ne bih mogao suštinski bilo šta da odlučujem. Nisam čovjek koji može biti član neke partije. Previše sam slobodan da bih mogao biti dio neke partije u kojoj mora biti previše kompromisa. Da sam želio preći u SDS prešao bih davno. Nuđeno mi je davno da uđem u tu stranku, i prije Mirka Šarovića. Moja lista za NSRS je na ovim izborima osvojila četiri poslanika, što govori da smo, ipak, jedna specifična politička snaga koja je mnogo vrijednija od neke pozicije.
Da li ste očekivali ove rezultate koje ste dobili na izborima?
Apsolutno. Govorio sam da ću imati poslanika u Predstavničkom domu PSBiH i poslanički klub u NSRS. Mora se znati da smo ovih 32.000 glasova mi odbranili. Siguran sam da je rezultat mnogo veći, ali nismo mogli da ga odbranimo u nekim sredinama kao što je Doboj, Zvornik, Prijedor i još neke regije. Tvrdim da rezultat sa ovih izbora ne odražava pravu volju naroda. Siguran sam da je moja lista osvojila najmanje šest mandata. To bi se pokazalo kao tačnim da se pristupilo ponovnom brojanju glasova, ali na žalost CIK je pretvorena u centralni izborni kartel za krađu glasova. Siguran sam da bi rezultat izbora bio potpuno drugačiji da su ponovo prebrojani glasovi za NSRS.
Imaćete Klub u NSRS, da li ćete koristiti službeno vozilo i vozača, i da li ćete zaposliti savjetnika?
Imam pravo na sekretaricu i vozača. Službeno auto ću koristiti kada budem išao u NSRS, a za drugo mi ne treba jer skoro 25 godina vozim sebe sam. Meni nije prioritet da imam službeno vozilo i vozača, ali svaki predsjednik kluba ima pravo na to, pa zašto bih ja bio izuzetak. Insistiraću na tome da moj vozač bude iz Hercegovine, a ne iz Banjaluke ili Gradiške. Ne može me voziti čovjek koji je udaljen od mene 400 kilometara. Naravno da ću gledati da dam posao sekretarice u mom kabinetu i vozača nekim ljudima koji su sa mnom od prvog dana i koji su mi lojalni. Neću dozvoliti da mi daju nekog vozača koji je tu zaposlen po partijskoj liniji. Hoće da mi nametnu nekoga ko već radi u NSRS, a znamo da su tamo svi ljudi zaposleni po partijskoj liniji ili su iz SNSD ili neke njegove prikolice, kao što je US i DEMOS. Do sada je bilo pravilo da šef kluba sklopi ugovor o djelu i zaposli svog čovjeka. Ugovor traje dok je on šef kluba. Svi su tako radili od Denisa Šulića, pa na dalje. Svi imaju sekretarice i vozače koje su oni odabrali. Sad hoće da ja budem izuzetak pa da mi daju nekoga koga su oni odabrali. Ne može.
Da li će vaš Klub u NSRS podržati išta što predlaže vlast?
Sigurno nećemo biti protiv nečega što ide u korist građana poput povećanja plata, povećanja minimalca, zaštite radnika i slično. Ostalo ništa ne dolazi u obzir. Vjerujem da će se moji ljudi iz Kluba iskreno boriti protiv ovog nakaradnog sistema, a svako od njih će imati specifičan stil nastupanja u NSRS i javnosti.
Da li se plašite da bi i kod vas moglo biti papaka?
Ne. To su ljudi u kojem sam apsolutno siguran. To je naša vrijednost. Nisu mogli apsolutno nikoga od odbornika da mi uzmu u Trebinju. Niko me nije izdao u protekle dvije godine, ma koliko su se trudili da mi uzmu nekog odbornika. Siguran sam da će tako biti i u NSRS.
Ko su vaši glasači, odnosno od koga ste uzeli glasove s obzirom na to da ste nov pokret na političkoj sceni?
To su naši glasači. Nismo nikome uzeli glasove. To se najbolje pokazuje na primjeru Trebinja i Hercegovine gdje je SNSD smanjio rezultat za gotovo 30 odsto. Istovremeno, na prethodnim izborima 2018. godine, opozicija je osvojila dva direktna mandata u Hercegovini, a na ovim izborima tri. Opozicija je 2018. godine imala ukupuno oko 4.900 glasova u Trebinju, a na ovim izborima 6.100 što govori da mi rastemo 20-30 odsto, a SNSD pada. Moji glasači su ljudi koji su nezadovoljni sa političkim sistemom u kojem živimo. To su mladi ljudi, mnogi od njih su apstinenti, mnogi su obrazovani. Mislim da su to ljudi kojima je stalo da se iz korijena mijenjaju stvari u ovoj zemlji i koji ne žele da se tu prave neke kozmetičke promjene već insistiraju na radikalnim krupnim zaokretima.
Kako funkcionište vaš pokret s obzirom da nemate organe stranke? Ko su ljudi koji odlučuju unutar pokreta?
Mi sjednemo pa se dogovorimo. Razgovaramo i dogovaramo se. Ljudi koji su imenovani za povjerenike imali su potpunu slobodu da sastavljaju liste za parlament. Mi radimo na bazi povjerenja sve dok ti ljudi ne izgube moje povjerenje. Kad izgube povjerenje sa tim ljudima se prekida apsolutno svaka saradnja.
